Marketing
ČOVJEK ČUĐENJA
Nestadoše modre oči u ambisu duplji,
nad sljepoćom plavi burkaju se kolobari,
namreškani zatiljak guta jastuk šuplji,
um s trona svrgnuše smrti poklisari.
Na ruci modrica, odvratni, zgrušani lokanj,
u koji uštrcavaju bezizgledni sat.
Grčki bog sna više ništa ne znači za nj.
Obamrlom tijelu što će opijat?
Usne su se objesile na gole desni,
nema toga čuda da ih sastavi.
Nesnosni smrad ispušta trup bolesni,
a kosac čeka da se pumpa zaustavi.
Crvene se tube duž korpusa ljušte,
iz mekog podruma truleži diže se vonj.
Kotao u kojem je kuhao gušte,
sve hladniji je – smrt je došla po nj.
Oni što nariču, dok besvijest grca,
kojima se duša rastapa il cijepa,
ne čuju ništa doli plač svoga srca,
ne čuju šapat: O, smrti, kako si lijepa.
Da bar oćute čovjekov spokoj
kad odbaci ljusku (s njom strah i stid),
čuli bi: Ovdje je pravi dom tvoj!
Čašćen je tko dobrostiv izdrži privid.
O, čovječe, bio si oličenje dobrote,
čudesna ljubav (u obliku ušutkana);
kralj straćare (kog jarile su litote),
jer i vanjština bje lažju uljepšana.
Čovječe, zavidjeli su ti svi redom,
hvalili te… a čuđenjem podbadali.
Strastvenog čitača počastiše uvredom
da bi taštom egu laži natrućali.
Pod krinkom srdačnosti slutio si
kreveljenje, prepotenciju i bijes.
Danas iz tvrdica žal po tebi rosi,
ali njihova savjest neće s tobom u lijes.
Kada te kroz vratašca u vrelu peć gurnu,
kad stopiš se s dahom Tajanstvenoga,
nagnat će ih Nebo da uzdignu urnu
i bdiju uz prah pjesnika umrloga.
Zurit će noću u pokal pun prašine,
prokletstvo čuđenja držat će ih budne
sve dok ne prihvate opstojnost veličine
i da su predrasude čudne, čudne, čudne.
Post je objavljen 21.01.2019. u 23:07 sati.