Osvetit ću se
za balast tuposti proteklih buđenja,
za neugasive, nesnosne jadovanke pod kožom
i za rumenkaste, ispupčene, bolne obraze,
u koje nemoć zabadala je rubove usnica.
Osvetit ću se
za prigovarajuće jekanje tišine,
za grdnjom zaglušene uši duše
i za ledenu kožnatu ponjavu,
zategnutu nad gromoglasnim košmarima.
Osvetit ću se
za neprežaljene, iscjepkane planove,
koji nezaustavljivo šuštaše posmrtni marš…
ispod nadglasanih, spužvastih slušalica.
Osvetit ću se. Dobra sam u tome.
Osvetit ću se
za visok, gustim rešetkama ograđen smisao,
i za prosjačko urlikanje ispod pokrova
mozgovne grobnice.
Osvetit ću se
za tvrda klecala iza paravana mraka,
i za brdo mokrih ručnika oko lakrimarija.
Osvetit ću se
za spoticanja ponosa prilikom bijega,
za bezglava bauljanja podzemnim životom,
i za pravokutne, bijele, prugaste tabletice,
po kojima (tintom) ganjala sam anksioznost.
Osvetit ću se
za izlizanu, bež poštansku torbu,
za hrpetinu bilježnica s hamletovskim dvojbama
i za ofucanu podstavu, u koju zašivala sam
neobuzdane, frustrirajuće misli,
flastere s mirisom krvi, vlažne rupčiće
i pokoju opekotinu
od žara na tajnama.
Osvetit ću se. Dobra sam u tome.
Osvetit ću se
za prekomjerno gutanje otrovnoga dima,
za prežderavanja krempitama, tortama
i Nutellom,
za jutarnje mučnine i večernje vrtoglavice,
kada otekle kapke nesanica je gnječila.
Osvetit ću se
za neprežaljena, oteta mi slavlja,
za bivanja iza usiljenog smijeha,
u dvostrukim, tijesnim oklopima,
i za sramotno skup, prazan kaput,
koji plesao je u tko zna čijem zagrljaju.
Osvetit ću se
za tjeskobom zamrznute trenutke,
za sate lišene dječje perspektive,
za godine poštapanja
po trpnjom razrovanom
autoputu žića…
i za čežnjom zatrovanu krv.
Osvetit ću se
za naslage pljuvačke na zadimljenom suncu,
za crnom temperom obojan mjesec.
Za zvijezde koje nebo ispaljivalo je u me
i za meteore straha,
koji pogađali su orošeno čelo
i kroz gorući zatiljak izlijetali.
Osvetit ću se
za tvoje igračke na mojem igralištu,
za moje stihove u tvojim pjesmama,
i za izdajničko divljanje u šestome čulu.
Osvetit ću se,
ali ti to nikada ne smiješ doznati,
niti intuitivno osjetiti.
Osvetit ću se. Dobra sam u tome.
Verigama agonije, bičem samoće
i tijeskom besanice,
opet ću kazniti
sebe.
… dobra sam u tome…