Teško čovjeku kada se razboli. U početku bolesti u potpunosti vjeruje liječnicima i u njih gleda kao u Boga. Ali kada shvati da su oni tako nemoćni i da u biti najviše vole samo „zdrave pacijente“, Shvatiš da si prepušten sam sebi i da si sam sebi najbolji doktor . Kad si došao do te spoznaje , tad si na konju. I tad tvoje liječenje može početi. Doktori uče na iskustvima pacijenata, ali niti jedan pacijent nije isti. Svi smo mi individue za sebe i prava je sreća naletiti na doktora koji je voljan zauzeti se za tebe i istraživati i pokušavati te izliječiti. Sa današnjim velikim bolesničkim iskustvom i brojnim dijagnozama, mogu uistinu zaključiti da je zdrava prehrana ključ svega. Uz zdravu prehranu važan je faktor za izlječenje tj, da uopće ne dođe do bolesti, izbjegavanje stresa. A na sve to mogu i dodati i vježbanje koje mora postati sastavan dio tvog života. E , da sam toga bila svjesna prije desetak godina, nebi sad popunjavala rupe u svom zdravlju.
Činjenica je da svi bježe od bolesnog čovjeka. Svi kao nešto imaju razumijevanja i kao suosjećaju s tobom , a prava istina je daleko od toga. Svi će ti pomoći možda jedanput, dvaput, ali vjerujte mi onda svi nestanu i pobjegnu glavom bez obzira. Neki od njih kao ne mogu vidjeti bolesnu osobu, nekima je žao, a neki ti namjerno ne žele pomoći. Ponavljam namjerno.
Čovjek je sam sebi najbolji doktor. To sada zasigurno znam. Da sam ja čekala doktore da mi pomognu odavno bi bila nepokretna. Žao mi je što kao mlađa osoba nisam to znala. Slijepo sam ih slušala i vjerovala da znaju što rade. S obzirom da svaki dan imam neki drugi zdravstveni problem, ja bi trebala svaki dan ići doktoru. A ja se liječim sama. Oni me samo vozaju od jednog do drugog, a na kraju ništa ne riješe. Za mene je najveći lijek što ja radim. Bez obzira što ujutru ne mogu na nogu i što me svaka kost boli, ja se svako jutro uredno dignem i odradim svoj posao. I to posao koji ujedno i mrzim i volim.
Post je objavljen 21.01.2019. u 07:53 sati.