noćas je spavala na trbuhu mjeseca
a one večeri je zalazak sunca bio crven ko nikada
iz virova koje je zahuktala staza nemira
ocrtavale su se granice bludne razmazanosti
po uskim stepenicama do terase sa kamenim velikim pločama
preko vrta punog špinata i zelene salate
pa do žičane ograde, kuća, drugi kat, potkrovlje
imala je oko vrata kratki lančić od žutog zlata
sa ovalnim medaljonom
i usne sa ružičastim ružem, a grudi, sasvim male
na njenim bijelim rukama nije se vidio trag zemlje
vidjelo se samo iščekivanje
ona duga čekanja ljetnih noći
kada bi se svečano obučena otputila do susjede
kako bi zajedno otišle u provod
kosa crnke, sjajna, padala bi u repovima na lice
a njena, nježna i plava, uvijala se nakon pažljivog češljanja
i namještanja, da što više otkrije lice
a mirisala je na bakinu kuhinju, na čokoladu i pričljive kave
ona druga je čekala petak, zadnji radni dan u tjednu
tada se pakirala i odlazila svojoj ljubavi u drugi grad
ostavljala bi taj ogroman stan i toplinu
samo da vidi svoju ljubav, da budu zajedno, i sami
pomalo je zavidjela tom uobičajenom ritmu nezasitne slobode
dok je žurno kupovala kartu na kolodvoru
bili su to rastanci sa okusom meda i senfa
nejednake priče, nejednaki raspleti
i nejednake mogućnosti
Post je objavljen 20.01.2019. u 23:04 sati.