Marketing
2C, KANA Iv 2, 1-12 (Palma, 14. siječnja 2001.)
Čovjek bez Boga je samac, stari momak, stara cura. Pa makar bio u braku ili samostanu. Čovjek bez Boga postaje udovac tek što se vjenčao – jer umiru mu njegova očekivanja koja je polagao u onog za kog se vjenčao. Redovnik bez Boga, u samostanu je zrno koje gnjije a da iz njega klica života ne izrasta. Gnjije i zaudara. Čovjek bez Boga, koji se uspio ne lišiti snova o onom što je njega dostojno, u ovom svijetu sebi ženu ili muža ne može naći.
Ako želiš pošto po to biti u braku, onda zaboravi snove. I glumi da si sretan. Ako želiš sa svojim snovima živjeti, onda odaberi Krista za zaručnika – pa se oženi ili ne oženi. Ipak, najčešće ljudi idu u brak jer u onom kog vole vide ostvarenje svojih snova. Ništa loše. Ali znaj se snaći kad počne java.
Za što god se čovjek odlučio, brak ili samostan – sve je začarana varka iz koje se ne spašava bježeći iz nje, nego u njoj pronalazeći Boga. Ljubav jedinu i nepromjenjivu. Tek u susretu s njom, i zaručivši se s njom – svaka osoba, svaki stalež dobiva sjaj i smisao.
Bez Krista sve naše ljubavi su samo pokušaji ljubavi. Svako očaranje vodi u razočaranje.
Bila je Isusu na srcu ta nama bliska stvarnost – svadba. Došao je u Kanu. Svojski se založio da fešta uspije. Radovao se sreći zaručnika. (Ta toliko se popilo…) Ali i učinio zagonetni znak. Dovoljan za one kojih je kakva sjeta ponijela negdje u kutu stola. Zarumenjeli od vina, blistavih djevojačkih pogleda; od slutnji i nada koje su atmosferu prožimali: o ljubavi, želji, strasti, vječnosti, smrtnosti, srcima koja se propinju voljeti, i nevidljivim zidovima pred kojima čovjek bespomoćan ostaje.
Nestalo je vina. I točka. Nestalo je čarolije. Ponoć je prošla, zlatna kočija se pretvorila u bundevu. Ostala su samo sjećanja. (Zašto li ljudi vole i tužne ljubavne pjesme poput: "Neka se drugi raduju, neka me noćas ne oplakuju. … Za mrvu ljubavi nismo svi rođeni, brodovi sreće odlaze, odlaze da se ne vrate.")
A onda stupa na scenu Uzvanik bez kog bi svi naši dani i radosti bile tek mučna noć u lošoj gostionici. On koji vodu trajno pretvara u vino. Našu prozaičnost u poeziju. Našu prazninu u puninu. On koji je ljubav u svim našim ljubavima. Zaručnik u svim našim zarukama. On je vino u svim našim zarukama i radostima. Kad on dođe "Planine procure mladim vinom, i svi se bregovi prelijevaju njime." (Am 9, 13) Vino i ljubav su nerazdvojni u ljudskoj podsvijesti i pjesmi. "Kad se Tena udavala od čaše se nisam mako…" "Vino na usnama…" "Tvoja je ljubav kao vino, ko kaplja…" Kristovim vinom opojeni me se nikad ne trijeznimo, veselje traje vječno.
Neki je protivnik sv. Jeronima izračunao da je u sudovima, o kojima je riječ u evanđelju, moralo biti 500 do 700 litara vina i pitao podrugljivo da li su svatovi popili svu tu veliku količinu vina. "Ne", odgovorio je Jeronim, "svi mi još danas pijemo od toga."
Post je objavljen 20.01.2019. u 07:59 sati.