Mislila sam danas da neću ništa pisati jer imam neku blokadu, ali sada da baš sada dok sam gledala svoje bilješke napisane rukom nekoliko mjeseci prije blokada je nestala i sada tipkam ne nadajući se da će tekst netko pročitati a kamoli komentirati jer moje pisanje je samo meni zanimljivo a to i je smisao javno napisanih misli koji se slučajno u jednom trenu pojave a savjest ti kaže da ih napišeš i objaviš jer možda se nađe netko tko će tekst pročitati i dati ti dobronamjeran savjet koji ćeš ili nećeš prihvatiti.
Smušene su mi misli u posljednje vrijeme, možda je to zbog vremena, a možda i ne ali dok slušam tišinu u stanu svakakve slike mi se vračaju nazad i pokušavam uvidjeti svoju grešku jer znam da je negdje ali gdje treba vremena da je pronađem. Osoba sam koja volim analizirati sve u detalje i s toga ovako vračajući slike analiziram samu sebe te sam došla do saznanja da sam glupača koja sama sebe guši jer nikada neću doći do rješenja kojeg tražim u svojoj analizi. Nedostaje mi moja prijateljica i njezina priča te zajedničko analiziranje njezinog bivšeg supruga jer lakše je analizirati u dvoje.
Obje smo upoznale osobe koje nam karakterno nisu pasale ali rijetko kada "lonac nađe odgovarajući poklopac" i zato se veže za suprotnost od sebe u nadi da je ta suprotnost nešto što će je usrećiti a ne nanijeti bol koja ne prestaje ni onda kada te osobe nisu u našoj blizini.
Zam da se nije dobro vračati u prošlost ali ako tu prošlost ne raščistim sama sa sobom uvijek ću stajati na mjestu a možda, da možda mi je budućnost bolje i veselija samo ja to saznati neću jer još uvijek nisam analizirala sve greške iz svoje prošlosti.
Post je objavljen 19.01.2019. u 19:10 sati.