sa zapešća skidala mu je miris
iz očiju ukrala sjaj
a sa vrhova planinskih čupala snijeg
da ga zapeče hladnoća
iz njenih laktova
grožđana mast na kupaonskom ormariću
ostala je otvorena
a šutnju su zatrpali u naslone kauča
svjetlost koja je prodirala kroz tamu noći
ušla je na raširena klupka konaca raznih boja
tišina se slijevala niz obraze
a vani, u bjelini, i noć je postala bijela
iz daleka zvijezde su slale tajne signale prema
njihovom utočištu gdje
nije se mogla poreći nemilost prolaznosti
na rascvaloj ruži koja je krasila stolić
od brezinog drveta
osjećao je lomljivu ledenost njenih leđa
a ona tromost njegovog koraka
uzaludno traženje raslo je poput balona
nije bilo ničega
što bi pružilo utjehu
Post je objavljen 17.01.2019. u 22:01 sati.