Marketing
NEPOSLUŠNI ANĐELAK
Noćas je nebo pogled sa zemlje svrnulo,
dojadilo mu je tješiti vječnu plačljivicu.
A ja se u sebi smijem, jer mi je uspjelo
zavarati okolinu i sveznajuću nebnicu.
Potiho ću, na prstima, iz kože izaći
i nestati u neosvijetljenim ulicama.
Broj na tvojoj kući lako ću pronaći
i žurno koračati mramornim stubama.
Na vrata pokucat neću, samo ću ući,
i tihano sjesti na rub zlaćanog kreveta.
Nježno ću ti prste kroz kosu provući
i po srcu prosipati mirise ružina cvijeta.
Nasmiješit ćeš se blago, promeškoljiti se,
sa željom da u dušu ti kao lahor sletim,
jer znaš da ljubav nema oblike ni obrise,
i da zbog nje cijeli svijet začas preletim.
Nećeš se probuditi, blaženo ćeš spavati
i kratkim ćeš udahom u sebe me usisati,
a ja ću svoju ruku podvući pod aureolu
i do svitanja zadovoljno u tebi disati.
S prvim tračkom sunca iskrast ću se
iz stana, u kojemu moj ljubljeni obitava.
Osunčanim livadama pohitat ću u se
i moliti da me nebo već ne provjerava.
A ono me dočekalo natmurenih očiju,
podignutih obrva, skupljenih usnica,
i grmi da već znam što anđeli ne smiju
i da sam zaslužila biti vječna plačljivica.
Pokunjeno spuštam glavu (ko da mi je žao)
što me ljubav i noćas u grijeh uvalila.
A Bog se grohotom smije, ta nije s kruške pao…
zna on dobro gdje noćit će anđeo bez krila.
Post je objavljen 16.01.2019. u 01:33 sati.