Marketing
ZADOVOLJSTVO PONIŽENE
Kroz život hodam uzdignuta čela,
na savjesti nemam ni trun prljavštine.
Duša mi je čista, u nakanama bijela,
na obrazima nema ničega, doli istine.
Kakva sam, takva sa. Neću se mijenjati.
Rođena sam da bih bližnjima ugodila.
Što god me pitaju, sve, i više ću im dati,
ali srce i stavove, njih sam ogradila.
Nikome ne namećem vlastita mišljenja,
ne govorim gdje tko mora poći, što raditi.
U zadnjim redovima, puna strpljenja,
ustupam mjesto, jer ne želim se svaditi.
Lako mi je ustati, u prolazu stajati
i promatrati kako oholom ego se diže.
Bez izraza na licu u sebi ću se smijati,
jer tupan ne vidi da je pola metra niže.
Ako me izguraju do izlaznih vrata,
naslonit ću se na dovratak i uživati.
Krajičkom oka pratiti ću zvon lakata,
a s drugim ću ljepotu prirode upijati.
Kada budu izlazili iz bučne dvorane,
gurnut će me u dvorište, na tratinu.
Odmaknut ću se, stati sa strane,
i ljubazno propustiti zguranu svjetinu.
Kraj mene će zastati, paljnuti cigaretu,
mlitavac kojemu sam ustupila mjesto.
Pričat će o susjedi, nepravdi u svijetu,
i kako se za pravicu mora boriti često.
Otpuhnut će par dimova zajažljivosti
i domu svome ponijeti nova razočarenja.
Odmahivat će glavom, kipjeti od jarosti,
nemoćan da ljudsku kvarnu ćud mijenja.
Tko snatri da sebičan jakoga pogazi,
u glavi se bori s gubitkom i tjeskobom.
I dok moje čuđenje sa slijepcem odlazi,
zaključujem da sam zadovoljna sobom.
Kroz život trčkaram uzdignuta čela,
a savjest mi je i pred ljudima čista.
Ponizim se, jer davno sam uvidjela
da na poniženoj uvijek osmijeh blista.
Post je objavljen 16.01.2019. u 01:30 sati.