Nije da je baš nešto veselo, pogotovo za početak nove godine...
maa.. krive su emocije i tuga koja me pogodila a koje su mi usađene još dok san bija klinac. Ovaj film san ka klinjo gleda i upija 12 puta.. i svaki put plaka ka kišna godina. I sad ga znan pogledati kad me uvati tuga... i sad plačen sa istim emocijama ka onda.
Taj film mi je usadija suosjećanje, pokaza šta znači ljubav, sudbina,dostojanstvo,hrabrost,domoljublje... i pisma.
Radi njega san počeja svirati gitaru, koju mi je pok. ćaća kad san kući doša u 8 ipo misto u 8 razbija o pod, ostale samo žice.:((
To je prikinilo moje učenje gitare... i nikad više nisan nastavija ozbiljno učiti... ovo kolko znam naučija san ka samouk sa ono malo početnog profesorskog upućivanja u osnove.
Bila je to velika škola za život, svojoj dici omogučija san sve... sve šta su tili, bubnjeve, tenis, borilačke sportove, glazbenu školu, jezike... na njima je bilo samo da odaberu šta stvarno žele.
a da me jednog dana ne krive da im nisan omogučija.
Danas su druga vrimena, empatija i emocije stiču se na druge načine a koliko uspješno, veliko je pitanje.. jer ovako okrutna nasilja prema ženama,u školama prema vršnjacima, u obiteljima.. prema životinjama... dokaz je da empatije i emocije nema koliko bi je tribalo biti.
Preporučan mlađoj populaciji blogera da odvoje malo vrimena...
pogledaju ovaj film koji će ih oplemeniti. Loše je titlovan ali isplati se!
Pa eto!... živite sa malo više brige i ljubavi za drugoga!
I još jednom, neka ova nova u kojoj jesmo a svakome je došla na razlićite načine...
nekome u srići a nekome u suzama bude sritna!..
iskreno Vam želi, nisan EL DIABLO.
Priporučan, šudarić u ruke i krenite, neće vam biti žaa potrošenog vrimena!