Da moram birat šta najviše volim makedonsko, teško bi se odlučila. Jako teško.
Ajmo prvo spomenut jela, da šta drugo. Pa ko ne voli gravče na tavče, fenomenalno jelo kojeg kad pojedeš tanjur možeš kopat u rudniku cijeli dan, pod uvjetom da ti dostavljaju vodu na kante ak se začini po propisu. Pa ajvar ( kojeg sam se nešto nakuvala u svom životu ), pa ljutenica ( koje sam se nešta manje nakuvala jer se sve mora sjeckat i gulit, pa traje i traje i nikad gotovo ), pa pečene paprike...moram prestat oko jela jer sam već večerala, a sve nabrojano jedem na kile a ne na tanjure.
Ajmo dalje sa glazbom. Moji roditelji silno su volili pjevat baš makedonske pjesme, pa mi je taj makedonski melos od ranog djetinjstva osto u uhu. Puno kasnije se pojavio Toše Proeski, prekrasan mladić koji je na svijet došao valjda samo zbog toga da pokaže kako se pjeva, i nažalost otišao vrlo tragično.
Pa recimo ohridski biseri, i oni su mi se silno sviđali sve dok nisam izgubila ogrlicu koju mi je mama donijela sa jednog izleta po Makedoniji i skoro me zadavila kad sam joj morala priopćit da je ogrlica neslavno završila; da jel nisam u stanju ni ogrlicu na vratu sačuvat, da vaka da naka, da mi nikad više ništa kupit neće.
Prebacilo me malo u makedonskom smjeru, jer sam odgledala naše rukometaše u sjajnoj partiji protiv Makedonaca. Odigrali ko da imaju malo jači trening, čak i debitanti poput pivota Šipića koji ima tek dvadeset i dvije a igra ko da je osvojio sve što se u rukometu moglo osvojit. Šegu neću ni spominjat, sanjaju ga svi protiv kojih je bio na našem golu. Moglo se čut i Raula Gonzalesa, selektora Makedonije, koji govori makedonski ko da je rođen tamo; to dovoljno govori o njemu kao čovjeku. Moglo se vidjet hrvatske i makedonske zastave i navijače izmiješane na tribinama, svako je bodrio svoje bez ijednog krivog pogleda.
Al zato mi se naš komentator krvi napio, ošlo je barem dvije kante. Da nije govorio na hrvatskom točno bi mislila da slušam komentatora televizije Skoplje. Znači naši vode sa četri, pet golova razlike, a on melje ko mahnit da su se eto Makedonci opet počeli približavat i da ima još puno do kraja i da blahablaha. Pa sam oćeš - nećeš morala poduzet korektivne mjere u vidu stišavanja tevea jer mi je digo tlak na ko zna koje vrijednosti. Pa kad je završilo dodam ton slici, a on trkelja o veličanstvenoj igri naše reprezentacije. Sve si razmišljam kak bi bilo dobro da ga RTL proda nekoj od televizija pa nek vergla šta dalje - to bolje, ko će ga istrpit do kraja prvenstva, majko moja mila. Gdje je još kraj, tek je počelo; pa moraću ić na transfuziju ak nastavi ovim ritmom ispijanja krvi, jebeš sedam Drakula šta je on sa svojim komentiranjem. A imam nula krvnu grupu, kakve sam sreće ne bi je ni imali da me malo isporave nakon ovog luđaka.
Post je objavljen 14.01.2019. u 20:10 sati.