Ovom prvom knjigom iz serijala Clayborneove nevjeste autorica nam daje uvid u karakter glavnih likova o kojima kasnije čitamo u nastavcima Ružičasta ruža, Bijela ruža, Crvena ruža. Sada treba pričekati da se prevede još jedna knjiga iz serijala kako bi kolekcija bila kompletna.
Ova priča vrti se oko malene djevojčice koju braća nalaze u smeću, spašavaju i na kraju gledaju kako odrasta u lijepu mladu ženu. Mary Rose skladno živi sa svojom braćom, iako nitko od njih nije u krvnom srodstvu, u gradiću Blue Belle,u Montani. Cijelu zbrku u obitelj donio je neznanac, koji im nije prijatelj…...
To je to u kratko, ako počnem sa sadržajem budem vam previše spojlala, a to ne želim i ne volim.
Dobra priča, ali … da taj nesretni ali. I ne morate se složiti sa mojim uvidom u knjigu, meni je samo dobra i preopširna, nekome je super. Svi mi imamo različiti ukus što se knjiga tiče. I bez obzira što obožavam sve knjige J.Garwood ova priča kao i ostatak iz serijal su mi nekako mlake, rekli bi “limunada”. Hoćete li čitati ili ne ostavljam vama na izbor, a ovo je moj dojam pročitanog.
Ono što mogu reći/napisati je:
1. priča je preopširna - ima previše opisa nepotrebnih stvari i sporednih likova. Uz te opise možete si predočiti likove i okolinu,ali to je previše obzirom da se pojavljuje jako puno likova.
2. između poglavlja čitamo pisma upućena mami Rose i to nam daje dobar uvid u njihovo djetinjstvo i kako je Mary Rose odrastala, te tko i kako im je pomogao. Ta pisma su mi bila ok jer da je još i to opisivala bilo bi puno više nepotrebnih stranica. Istina, neka pisma su napisana po dvije stranice, i ta pisma su uglavnom od Adama, dok su druga pisma puno kraća. Pisma pišu sva braća i Mary Rose.
3. Nisam osjetila nikakvu napetost između glavnih likova. Znate onaj osjećaj kad čitate knjigu pa osjetite kemiju u zraku, kao da ste u romanu ili svojem vlastitom filmu tokom čitanja? E, to se nije dogodilo. Čitajuči knjigu imala sam vizualne slike u glavi ,ali nije to bilo to. Možda nije bilo vrijeme za čitanje ove knjige u ovom trenutku, ne znam. Iako sam je započinjala čitati dva puta. Prvi puta sam došla do 50.-te stranice i tu sam stala ,ostavila knjigu na čekanje. Sve do neki dan.