Kao igla u plastu sijena
ljubav mi je izgubljena
pa je stalno u plastu tražim,
da bar malo samoću ublažim.
Kud god oko sebe pogledam,
samo namrštena lica gledam,
a ja bih htjela vidjeti osmijehe
pa da bar malo osjetim utjehe.
Tražeći ljubav, tješim samu sebe,
iako ni za ljubavlju više nemam potrebe
pa gledam sa strane u ovaj svijet
razmišljajući je li proklet ili svet?
A onda mene ljubav sama pronađe,
pomiluje me svojim zrakama najslađe,
umije mi usne kapljicama vode
pomazi me još malo pa od mene ode.
Spalit ću plast sijena da iglu pronađem,
a onda ću u svijet sa iglom da pođem
pa ću svakog malo iglom bocnuti,
da i on iznenadnu ljubav osjeti.
Tako ću bockati mislima, riječima i djelom,
dok god se ljubav ne otkrije u svijetu cijelom
pa neka se ljubav uzajamna probudi
kad jedni pored drugih prolaze ljudi.
Naša ljubav neće biti izgubljena
i neće je pratiti nikakva skrivena sjena,
nego će cijelim svijetom blistati
i svatko će sa njom dodira imati.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-354-046-7. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.