Pregled posta

Hedy u raljama života - s appendixom

Ne znam što mi bi, mjesec sam dana kao uklet samo slušao 3. program hr. radija. No svako zlo za neko dobro rekli bi stari, pa sam «inspiriran» dramski programom, svim tim radio dramama, dokumentarnim dramama, radio atelijerom, radio romanom, dramatizirao pripovijetku Ekstaza i ja i ja, te dopisao appendix. Ipak deprimirjuće je to. Nakon slušanja ostaje gorak okus u ustima – za što sve ljudi dobivaju novac!





Mjesto radnje: kvartovska birtija Tri guze. Joe je na šanku, pijucka piće. Kellner čita novi Playboy. Čuje se listanje časopisa.

Scena 1

Joe: Je li to novi Playboy?
Kellner: Aha... vidi ovu što je dobra!
Joe: Bogami dobra piiica!
Kellner: Joj šta bi joj radio!
Joe: Dok svira radio…

Škripa ulaznih vrata. Ulazi debeli čovjek i žurno prilazi šanku.

Debeli: Dupli viski, brzo!

Zvuk pripreme pića, tresak čašice na šank, iskap.

Debeli: Ahhhhhh… Daj još jednu... i piće za gospodina!
Joe: Nešto se slavi?
Debeli: Nego da se slavi!
Joe: A što ako smijem pitati?
Debeli: Upravo sam kresnuo najljepšu ženu na svijetu!
Joe (lažno začuđen): Ma hajde!
Kellner (nervozno): A ta bi bila?
Debeli: Hedy! Hedy fuckin’ Lamarr!
Kellner: Nama si naš'o da sereš!
Debeli: Ne bih se usudio. Djelujete kao opaki momci. No upravo sam kresnuo Hedy.
Kellner: Upozoravam te jajaro, nemoj da sereš ovdje!
Debeli: Ponavljam, ne bih se usudio. Tvoje mišice su tvrde i prijeteće i ja doista ne bih želio da me boli, ali kresnuo sam Hedy i ispričat ću kako. Imam druga, zapravo više je poslovni kolega, ime mu je Sam, poznaje čitav taj holivudski svijet kao svoj džep. Dobro građen, visok, markantan, očaravajuć kozer, no zeru ćaknut i ogrezao u seksu. Stalno smišlja neke igrice. Jednom je tako na sampanu u honkonškoj luci umalo udavio stanovito devojče. Presamitio ju je preko ruba čamca, zagnjurio joj glavu u vodu i kresao straga dok se ova koprcala kao kečiga na suvom. Smrtna borba, tako je to nazvao. Ali skrećem s teme.

Sam je danas ušao u moju kancelariju uzviknuvši:

– Imam vrhunsko iznenađenje! Večeras ćeš da tucaš najljepšu ženu na svijetu!
– Kako da ne – uzvratio sam.
– Nemoj da budeš skeptičan, to je moj poklon tebi, druže.
– Slušaj, nisam ja vesla sisao...
– Ne šalim se, opalit ćeš najljepšu, sve što treba da učiniš jest da dođeš do mene u devet sati navečer.
– Aha.
– Ozbiljno.
– I najljepšu veliš?
– Najljepšu!
– A to je?
– Ne mogu ti reći.
– Zašto ne?
– Ne mogu, neće biti surprajz.
– Ma daj, čovječe!
– Najljepša – najljepša – najljepša – ponavljao je Sam hipnotički.
– Najljepša?
– Najljepša!
– E, baš da vidim! Doći ću.
– Tako valja! Nećeš požaliti!

Točno u devet, vijugavom cestom Mullholand Drivea dovezao sam se do Samove kuće na vrhu brda. Trubnuo sam dva puta i izišao. Ulazna vrata bila su odškrinuta. Ušao sam.
– Alo, ima li koga – viknuo sam.
Nigdje nikoga.
Smjestio sam se u dnevni boravak i upalio tv. Dame Edna ćaskala je sa Seanom Conneryjem. Nije bilo naročito smiješna. Potom sam spazio viski na vitrini pa sam ustao i malo ovlažio grlo. Vrijeme je proticalo. Još sam nekoliko puta ustao i ovlažio grlo. Zatim se napokon pojavio Sem, k'o od majke rođen.
– Pođi za mnom – rekao je bez pozdrava.
Pošao sam za njim. Šutke smo hodali u drugo krilo kuće. Zastali smo pred spavaćom.
– E, pa starino, ovo je tvoj grand momento – rekao je Sem značajno i širom otvorio vrata.
Ugledao sam Hedy. Nisam to očekivao. Ne znam što sam očekivao, ali nisam očekivao Hedy. Mislim, u najboljem slučaju očekivao neku kurvu iz visokog društva koja neodoljivo podsjeća na Marilyn. Bila je raskrečena i vezana za prostrani bračni krevet. Preko usta imala je crni povez.
– Pripremio sam je za tebe, treba samo da ukližeš – poručio je Sam.
Hedy je razogačila oči.
– Seme, mislim, je li ovo u redu? Doima se tako uplašeno.
– O, ne brini, Hedy je pristala na ovo – rekao je Sam i priupitao – zar ne, Hedy?
Hedy je poslušno kimnula i sramećki spustila pogled.
– Hedy pristaje na sve, to jest gotovo na sve, što kažem. No dosta priče, na posao! Ja ću da se smjestim ovdje...
Spuznuo je na fotelju u kutu sobe.
– … i uživam u pogledu...
Zakrečio sam se. Totalno sam se zakrečio. Nisam znao što da radim, kako da započnem.
– Ajde čovječe, skorit će se dok se ti odlučiš, a onda ćeš imati problem – požurivao me Sam.
Počeo sam se razodijevati. Odugovlačio sam sa skidanjem. Nakon nekog vremena stajao sam nag ispred Hedy držeći u ruci kur kao skutrenu i prestrašenu pticu.
– Ha– ha– ha , što si se ukenjao! Imaš najljepšu ženu na svijetu serviranu na pladnju, a tebi neće da se digne! Oh, bože, zbilja si luzer – podrugivao se Sam.
Nisam želio da se sramotim. Morao da kresnem Hedy. Samo kako? Ženska ljepota u stanju je paralizirati i najsmionije tipove, gdje neće mene. A onda sam se domislio! Sjetio sam se Marije, ružnjikave i krupne tajnice, žene koja rijetko brije noge, ali koja me iz nekog razloga silno uzbuđuje. Više puta pokušao sam da joj se uvučem u gaće. Svaki put me je odbila:
– Gospodine G., ja sam udata žena i vjerna sam suprugu – opetovano je ponavljala s grubim naglaskom talijanskih doseljenika.
– Ma dajte Marija, to su gluposti...
– Ne!
I tako umjesto Hedy počeo sam da zamišljam nedostižnu Mariju.
Uperio sam kažiprst u nju:
– Sad ću da ti priuštim jebačinu kakvu nisi imala od prvog svjetskog rata!
– Oh da, dio mio! izjebi me ti prokleti WASPovče – odvratila je Marija izazovno.
Istog trena kurac mi je poskočio. Zatvorenih očiju, tapkajući kao slijepac nalegao sam na Hedy. Pronašao sam njezin rasporak i turnuo ga unutra.
Zastenjala je.
– Sviđa ti se ovo kurvo jedna, ha ?
– Ti si jedna uspaljena svinja, Johne ! Lorenzo bi me ubio da zna da me jebe uspaljena svinja, Johne! Odmah bi me ubio! Nožem.
Počeo sam da pumpam. Postepeno sam ubrzavao ritam. Marija je počela da cviljuka, uzdiše i ječi podamnom. Jasno sam osjećao kako joj pulsira pica, kako mi njena utroba prima i otpušta kur kao svilena rukavica. Nikada nisam osjetio ništa slično. A onda je njeno tijelo počelo da se izvija, grči.
– O Isuse i svi svetci – uzviknuo sam i eruptirao.
Otvorio sam oči.
Hedy je ležala kao mrtva.
– Bravo – Sam je zapljeskao – iskreno, nisam vjerovao da ćeš uspjeti.
Ustao je iz naslonjača.
– Ali sada moraš da pođeš. Hedy i ja imamo još nekog nedovršenog posla.
– Da – rekao sam i počeo da se oblačim.
– Obuci se u dnevnom boravku.
Uzeo sam svoje prnje i obukao se u dnevnom boravku. Bio sam u nevjerici, zar se doista zbilo to što se upravo zbilo? Trebao sam piće ali boca viskija bila je prazna. Sjeo sam u auto i odvezao se.

Tajac. Zatim PRAS! Sleti jedna zidarska na debeljkov obraz.

Debeli: JAO!
Kellner: Jajaro, upozorio sam te da ne sereš ovdje!
Debeli: Ali ne serem! Istinu sam rekao!
Kellner: Opet ti! Tornjaj se dok te se nisam propustio kroz šake! Nećeš se dobro provesti kažeš li još jednu jedinu riječ. Upozoravam te!

Napeta tišina, Debeli kreće prema izlazu. Škripe ulazna vrata.

Debeli (s vrata): Ne serem!
Kellner: Ma jebemti...

Kellner dograbi čašu i baci je za Debelim. Lom stakla.

Tajac.

Kellner: Uh, što me ovaj isekira!
Joe: Kakav kenjator! Čovjek bi trebao da posjeti psihića.

Scena 2

(Dvadeset godina kasnije)

Joe ulazi u anitikvarijat.

Antikvar: Izvolite gospodine, mogu li vam kako pomoći?
Joe: Tražim Tortillu Flat od Steinbecka. Volio bih ponovo pročitati tu knjižicu. Bila je smiješna.
Antkivar: Nažalost već dugo nisam vidio taj naslov.
Joe: Onda ću malo da se promuvam između polica. Možda nađem što zanimljivo.
Antikvar: Svakako, samo vi dajte...

Joe uzima knjige u ruke, lista, vraća na police.

Joe: Uzet ću ovu.
Anikvar: Ekstaza i ja! Autobiografija Hedy Lamarr!
Joe: Čini se zanimljivom.
Antikvar: Bože, kakva ljepotica bješe ta Hedy!
Joe: Baš!
Antkvar: Prava šteta što je okončala k'o zadnji klošar. Morala je više da vodi računa o novcu, a ne da se razbacuje njime k'o pijani milijarder.
Joe: Takva joj je karma!
Antikvar: A šta tek učini s onim prelijepim licem! Toliko se izoperirala da je na kraju izgledala k'o frnakenšajnova mlada. Pod kraj više nije željela da mrdne iz kuće, ni vlastitu djecu da posjeti. Unučadi je umjesto slatkiša slala fotografije iz mladosti, s potpisom. Baš je prolupala.
Joe: Sve te zvijezde skrenu prije ili kasnije. Johnny Weissmuller se majmunisao po staračkom domu za filmske radnike uvjeren da je Tarzan. Sad, možda je i bio kralj majmuna, a ako i nije postao je to pod stare dane.
Antikvar: Da! Previše celuloida! Indijanci nisu dozvoljavali fotografiranje! Vjerovali su da će im na taj način biti zarobljena duša. Ima nešto u tome. Knjiga, izvolite!
Joe: Hvala.

Scena 3

Joe posegne za pivom iz hladnjaka i zavali se u naslonjač.

Joe: Hajde Hedy, da vidimo što imaš za reći!

Počinje čitati.

Nižu se isječci iz romana čitani ženskim glasom. Potom se isječci počinju pretapati dok ne nastane buka.



Joe: Ali čekaj što, što je ovo… ma nije moguće… to jednostavno nije moguće… ovo… ovo... Kellner će pasti na dupe kada čuje ovo...

Joe istrči iz stana i dojuri u Tri guze.

Joe (uzbuđeno): Viski, hitno!
Kellner: Baš si došao u pravi trenutak da me ometaš, vidiš da se kulturno uzdižem. Pogledaj ove sise!
Joe: To je novi Playboy?
Kellner: Aha.
Joe: Sise su vrhunske ali samo požuri s tim viskijem!
Kellner: Gdje gori?
Joe: Bogami gori!
Kellner natoči. Joe ispije.
Joe: Natoči još jednu. Zapravo, daj ovamo cijelu bocu!
Kellner: Dobro, o čemu je riječ?
Joe: Nećeš vjerovati!
Kellner: Neću vjerovati što?
Joe: Sjećaš li se onog debeljka što je ovdje pričao da je kresnuo Hedy?
Kellner: Naravno da se sjećam, prilično mi je dignuo živac. Dobro sam ga tresnuo, zar ne?
Joe: Dobro si ga tresnuo, samo čini se da debeli nije srao!
Kellner: Naravno da je srao, kao slon koji pati od mokrog proljeva.
Joe: E, pa nije!
Kellner: Ma jest!
Joe: Nije. Ali prvo sjedi, jer ćeš u protivnom da padneš i povrijediš dupe. Znaš li što je ovo?

(Joe podigne knjigu u zrak kao ludi propovjednik u njujorškoj petoj aveniji.)

Kellner: Neka knjiga.
Joe: Nije neka knjiga, već autorizirana biografija Hedy Lamarr.
Kellner: I?
Joe: To bi trebalo značiti da je sve što unutra piše istinito.
Kellner: U redu, i?
Joe: Slušaj pažljivo, pročitat ću ti isječak:

«Sam je bio toliko ljubomoran da je nastojao da mi stavi čelični pojas nevinosti. Kada sam se zaključala u kuću neke prijateljice koja nije željela da ga pustiti unutra, on se popeo na prozor i pokazao nam muški pojas nevinost kojeg je nabavio za sebe. Nisam znala da takvo što postoji. Htio mi je dokazati svoju vjernost.
Kada sam se konačno vratila kući, napunio je moju novčarku, zatim me golu svezao za krevet,
vičući kako taj novac moram i zaraditi. Zadovoljio se, a zatim pozvao nekog svog debelog ružnog prijatelja. Urlao je od smijeha dok je njegov prijatelj nastojao sve kako bi se i on zadovoljio. Što se Sam više smijao, to je njegovom prijatelju teže uspijevalo ostvariti svoju namjeru.»

Ha! Što veliš na to?

Kellner: Pa, koliko se ja sjećam, ne bih rekao da se poklapa u potpunosti.
Joe: Ne poklapa se u potpunosti, ali poklapa se u dovoljno!

Tajac. Kellner odmjeri vlastiti biceps. Zatim si natoči viski. Potegne.

Kellner: Jebeš ga, ja stvarno ne mogu da shvatim ovaj svijet!

Joe: To naprosto ne može da se shvati. Pitam se koje će sljedeće govno da nam život servira za ručak.

(Kellner i Joe zabrinuto gledaju u pravcu vrata.)

Appendix

Nakon što je kresnuo Hedy i nemile scene u Tri Guze, Debeli se vraća se kući. Ondje njegova žena, gospođa Ergonomi i kći Variola Vera vode razgovor u kuhinji.

Variola Vera: Bože, majko kako si mogla poći za tog čovjeka, pa on je oduran, oduran u svakom smislu Kako si mogla dozvoliti da te polegne na postelju i da te kreše...
(Gđu Ergonomi ne dojme se riječi buntovne adolescentice koja nema pojma o životu.)
Gđa Ergonomi (nonšalantno rašpajući nokte): Gle dušice ne možeš me kriviti zbog želje da si život učinim lakšim. Ja sam željela komfor i sigurnu egzistenciju. A ljubav? To zaboravi. Ljubav je rjeđa od zlata na ovom planetu. U ostalom žene su tek kuje koje se tjeraju i koje bi – po sili prirode – da imaju štenad.
Vidjela sam to još kao dijete: njegovana odbjegla kuja kretala s se makadamom, pratio ju je čopor mahnitih, sa lanca otrgnutih seoskih pasa. Ta kuja bogatog gazde koračala je nezainteresirano, čak nekako dostojanstveno. Svako malo neki bi je od mužjaka zaskočio, štrcnuo sjeme u njenu utrobu i oterećen odustao. Drugi bi uskočio odmah potom. Nakon što se oštenila gazda je iste večeri pokupio mladunce i bacio ih u rijeku. Tako to ide: ako hoćeš njegovanu kuju ne znači da želiš i njeno potomstvo.
Kažu da žene biraju. Biraju što? Dobar genetski materijal? To ne možeš nikada pouzdano znati. Sigurnost, to možeš odabrati. Što se mene tiče, oduvijek mi je bilo svejedno jesu li moja djeca genijalci ili idioti dokle god sluškinje jutrom donose voće iz udaljenih krajeva svijeta, a vani mrzne tlo na minus devetnaest i ptice lijepopojke padaju s grana kao zubi iz čeljusti oboljelog od skorbuta! Razumiješ li? U ostalom, tko kaže da si Johnova kći?
Variola Vera (razogačenih očiju): Ma što to govoriš majko? John nije moj otac?
Gđa Ergonomi: Otkud da znam, ali taj nos, te sitne oči doista sliče čovjeku kojeg upravo omalovažavaš.
Variola Vera (vrisne): Ahhhhh! Ti si majko užasna osoba! Mrzim te!
Gđa Ergonomi: Tko nije!

Variola Vera istrči na ulicu. Pritom okrzne oca koji upravo ulazi u kući.

Debeli: Hej!
Debeli gleda za kćeri koja mahnito trči niz ulicu. Potom ulazi u kuhinju. Gđa Ergonomi lakira nokte.
Debeli: Što se ovdje događa?
Gđa Ergonomi: Ništa. Dete nam odrasta!
(Debeli iz kuhinjskog ormarića vadi bocu viskija i poteže.)
Gđa Ergonomi: A otkud ti?
Debeli: Upravo sam kresnuo Hedy, Hedy Lamarr.
Gđa Ergonomi: Zar tako?
Debeli: Aha.
Gđa Ergonomi: Pa s obzirom da si iskren, i ja imam priznanje: kreše me Gary, Gary Cooper! Upravo je izjurio iz kuće.
Debeli: Zar to nije bila naša kći?
Gđa Ergonomi: Neee, bio je to Gary. Znaš da je on dobar glumac.
Debeli: Solidan je.
(Debeli ponovo potegne iz flaše.)
Debeli: Idem spavati, umoran sam.
Gđa Ergonomi: I ja bih bila umorna da sam kresala Hedy.
Debeli: A ti nisi umorna, s obzirom na Garyja?
Gđa Ergonomi: Gary možda jest ljepotan i dobar glumac ali je očajan ljubavnik. Tako da ću još neko vrijeme biti budna.
Debeli: Ok, laku noć, draga.
Gđa Ergonomi: Laku noć mužiću.


Post je objavljen 12.01.2019. u 14:04 sati.