Nedugo zatim Zoran šalje putem google.groups prijevod teksta iz theguardian.com sa gornjega linka, kojeg ovdje donosim: 'Devetogodišnja djevojčica postati će u Japanu ove godine najmlađi profesionalni igrač ove strateške igre na ploči.
Sumire Nakamura (na slici), pohađa osnovnu školu u Osaki. Počela je igrati kao trogodišnjakinja i sada će dobiti rank sho-dan (prvi dan) kako pišu japanske novine.
Prethodno je najmlađi profesionalni igrač pred šest godina postala Rina Fujisawa u dobi od 11 i pol godina. Sumire je poticao na igru njen otac Shinya, koji je sam profesionalni igrač 9-dan i državni prvak 1998, uz posebni program za novu generaciju koja bi se mogla suprostaviti kineskim i korejskim profesionalcima u međunarodnim natjecanjima. Učenica osnovne škole brusila je svoju vještinu u natjecanjima uz ostale školarce a potom izoštrila svoju vještinu u Južnoj Koreji.
Go vještinu osvajanja prostora koja je nastala pred više od 2500 godina u Kini trenutno igra oko 20 milijuna aktivnih igrača uglavnom iz Azije.
Kategorije se kreću od početne 20.kyu do 1.kyu (kategornici) te od 1.dan do 9.dan (majstori).
U Hrvatskoj je trenutno aktivno 7 majstora i 100 kategornika a u tijeku je i osnivanje Go saveza Hrvatske.'
Sumire Nakamura poses in front of a Go board with professional player Yuta Iyama. She turns pro herself on 1 April 2019. Photograph: Jiji Press/EPA
Evo i poneka moja riječ, autora ovoga bloga.
Ljudski gledano, već podosta godina sam zanesenjak ovom igrom, GO što je zovu. Ponešto i svijeta vidjeh igrajući go. Nije to radi puta, nego Go je zaista divna igra.
Jednom kada se nešto lijepo nauči stvara se želja da se to prenosom na druge širi. Išao sam po školama, knjižnicama, klubovima svjedočeći ljepotu i vrijednosti igre GO.
Danas već i moji nekadašnji učenici GO-a čine isto i uspješnije od mene.
Gledam na slici malu Sumire. Znam što znači igrač goa profesionalne snage i sa poštovanjem gledam majstora Sumire.
Nas nekoliko, koji učimo djecu igrati go po školama, knjižnicama, klubovima: Zvonko, Damir, Velimir, Vladimir, Branko, Bosiljko, Jasna, Mirta i ja, krećemo učiti djecu igrati go tu negdje sadašnjih Sumirinih godina.
GO kod nas nije popularan i to iz razloga što je još nepoznat. Imao sam raznih reakcija roditelja. Nekako mi se urezalo u pamćenje ono: 'To je preteško.'
Pa kuda bi došli da radimo samo lake stvari? Osim toga i teško postaje lakše kada se nauči.
Djeca imaju ogromne potencijale. Usmjerite ih kroz igru na razvijanje osobne kreativnosti, dovodite ih na put samostalnog odlučivanja i odgovornosti. To su elementi igre GO.
Nije GO samo neka igrica za prikračivanje vremena, mada može i to biti. Goom prakticiramo i učimo neke vrijednosti i vještine koje nam u životu trebaju.
bl. Muradenu