Marketing
'Koja je ovo država' (osvrt)
Razmišljam o najnovijem Brešanovom filmu. Prvi put sam ga gledala 17. prosinca, na premijeri, i s obzirom da i sama u njemu sudjelujem, jer imam ulogu, vjerojatno ga nisam uspjela promotriti na način koji od sebe tražim pri gledanju svakoga filma: da smireno upijem svaki detalj, stoga ga svakako želim pogledati ponovno.
Film je slojevit i od gledatelja zahtjeva uistinu punu pozornost, no kada počnete pratiti radnju, bojat ćete se trepnuti da kojim slučajem nešto ne propustite, a kamoli doći u napast da pogledate u tuljac s kokicama, jer ćete, zbog zanimljive radnje, naprosto biti prikovati za sjedalo. Sve, baš svaki detalj u filmu je važan i bez njega se, budite sigurni, ne može. Brešan u svoje filmove nikad ne uvodi ni najmanju suvišnost.
On je, osim toga, redatelj koji se daje u potpunosti, što zahtjeva i od svojih glumaca, od kojih to i dobiva, ne samo zato što zna odabrati glumačku ekipu (Nikša Butijer, Daniel Olbrychski, Lazar Ristovski, Krešimir Mikić, Zdenko Jelčić...), već je kao redatelj vrstan pedagog i s njime je, čitavoj filmskoj ekipi, prije svega vrlo ugodno raditi.
Koliko god imao podrške u radnji, Matišićevu fenomenalnu scenariju, Brešan svojom redateljskom palicom kreira svojevrsnu 'cjelinu za sebe', 'ono nešto' iz zasebne kreativne radionice ispunjene autentičnom inventivnošću, iz čega na kraju i može nastati genijalno djelo. Dovodeći red stvari u pravu poziciju, do savršenstva brusi segment po segment svakog i najmanjeg titraja uključena u film.
Upravo je, dakle, ovaj posljednji Brešanov vizionarski uradak 'Koja je ovo država', to briljantno filmsko ostvarenje koje možda baš zbog toga, neki neće biti u stanju doživjeti u potpunosti, jer gledatelj bi i sam na određen način, mogu bez ustezanja reći, trebao biti dorastao filmu kojeg je odlučio pogledati. On nije samo pasivni promatrač, premda se to na prvi pogled može činiti takvim, već itekako sudjeluje, i tijekom i nakon gledanja, naročito kada se ne može oteti dojmu koji je on ostavio na njega, kao što je slučaj s ovim filmom koji vas zasigurno neće ostaviti ravnodušnima, štoviše tema koju propitkuje kopkat će vas još dugo poslije.
Fotografija Branka Linte je senzacionalna, dakle od slike do izvedbe, glazbe, tona u kojem se svaka izgovorena riječ čuje i razumije kristalno jasno, vidi se Brešanov izniman talent i za odabir posebno darovitih ljudi koji su radili s njime na filmu.
Uostalom, neka svatko sam provjeri i donese svoj sud.
Do sad sam već u par navrata čula ili pročitala zamjerku filmu kako ne uspijeva nikog nasmijati. Oni koji na taj način razmišljaju, ne razumiju da to nije film za čijeg ćete se trajanja grohotom smijati, to je crna komedija u kojoj se na momente nasmijete s gotovo grčem u želucu, i to nerijetko u sebi. To nije tip komedije za hihotanje, to nisu britanske 'Mućke' ili 'Gangsterska petorka'. U konačnici, film se bavi iznimno važnom temom, a način na koji je ona prikazana, držim, nije mogao biti uspješniji. Stoga ne očekujte od sebe da ćete 'umrijeti' od smijeha, jer to se neće dogoditi, ali zato možete slobodno očekivati da ćete se u sto i osamnaest minuta njegova trajanja izvrsno zabaviti.
Post je objavljen 09.01.2019. u 12:28 sati.