Hodali smo gradom i Nick Vomenajzer me je iznebuha upitao:
«Jesi li ikada ikome drkao kurac?»
«Kako, molim?»
«Mislim onako prijateljski...»
«A?»
«Dok smo bili tinejđeri...»
«Neeeee... Zar ti jesi?»
«Da.»
«Kako misliš jesi?»
«Pa onako – prijateljski!»
«Ne kužim to!»
S obzirom da ga poznajem od srednje
mislio sam si, znam točno kome si drkao
ali preskočio sam utvrđivanje činjeničnog stanja.
Stari pisac Slavko
pričao mi je jednoć kako su u njegovoj selendri
tamo šezdeset i neke
njegovi vršnjaci, za vrijeme velikog odmora
lijegali na školske klupe
a drugi pak nalijegali na njih
i nabijali donje vrteći karlicom.
Vježbali su, tvdili su tvrtkom,
za buduće spolne odnose.
Prisjetio sam se toga neki dan
dok sam čitao Brucknera, Dobar sin.
«... erotizam u obliku uzajamnih masturbacija
koje ni na šta ne obavezuju ali pružaju
provizorno (?) olakšanje. Pohvatali bismo se mehanički,
bez uljepšavanja i prenemaganja (?), bilo gdje, u prostoriji
za učenje, u blagovaonici, čak i u sakristiji: sjeme bi
vrlo brzo poteklo i ponovo bi smo se obukli. Neki su
otišli korak dalje i ponudili skrovište svojih usana našim
mladim žudnjama. Prezirali smo ih no koristili njihove usluge
s mnogo diskrecije. Jedan stariji učenik završnog razreda zvao je
to «spermijska hostija» i taj nas je bogohulni pojam fascinirao.
Milijuni (?) adolescenata, još i dan danas, započinju svoj ljubavni (?)život
na taj način i potom ga brišu iz svog pamćenja.»
Jebiga, sve mi je to strano,
ko čiklit literatura, Bruckneru!
Post je objavljen 08.01.2019. u 13:59 sati.