U ovaj mrzli zimski dan, moja soba zatvorila se sama u sebe. Samo se čuje tihi šum bosih stopala po dugim resama prostirke. Sačuvala sam pregršt pastelnih sjećanja što tinjaju u praznom kaminu. Vjerujem da su ona briketi kandila za promrzlu dušu.
Svoj dom sam, kuća i ognjište. Soba. I ljubav sam. Ona što je zapisana na ovim stranicama.
Zauvijek.
Zato ne nedostaje. Nedostaje samo onaj čarobni osjećaj koji je bio.
Tvoj lik utisnut je u njenu osamu. I onaj miris ne odaje tajnu, ni kroz ključaonicu, ni ispod praga, ni kroz sljubljena rebra žaluzina. Jer ona je zatvorena u sebe.
Obgrljuje te sobom.
Post je objavljen 10.01.2019. u 18:55 sati.