Marketing
Špišić Bukovica
Oduvijek je bilo pohlepe i tradicija na ovim prostorima poneki put,ne želim reći često,oduzima i ono malo časti i dostojanstva što je nekome preostalo da ostane vjeran samom sebi.To se možda najviše vidi u ovo naše vrijeme,kad čovjek više nije dio života,čak niti svoga,nego postaje stroj neke nevidljive,ali opet jake mehanizacije,polako se pretvarajući u robota za više ciljeve.No,ti ciljevi znaju biti toliko montirani,da taj isti čovjek nije centar svoga svijeta,kao u renesansi,nego obična lutka na koncu,koja se okreće u kotaču kojeg drugi vrti,pa se može pretpostaviti da je današnji čovjek onaj grčki Sizif,koji vuče kamen,a on stalno pada natrag.Očuvanje imena,roda ,poroda,a ponajviše imanja,nekako je naprosto upisano u genetski kod sve do onog trenutka kad nam osim dva metra zemlje i hrpe ilovače više ništa niti ne treba.
U vremenima uz one velike dvorce i moćne ,danas propale gradove i njihovu povijest,srećemo ili prođemo često pored malih,na oko beznačajnih „kuća“,onih malih kurija,koje isto tako kriju i velika imena i velike ljudske priče.Ljubav je u onim vremenima iza nas malo značila,osim u ljubavnim romanima,za kojima su uzdisale dame,ili u ponekim trenucima kad bi velike ljubavi bile osuđene na propast ,upravo na prvi pogled oka.Neke od su preživjeli,uz možda velike patnje,ali tih je bilo malo u vremenima očuvanja posjeda.Sve je bilo dogovoreno,zapečaćeno i pečatom potpisano.
Spissics de Japra ili Špišić od Bukovice upravo je jedna takva mala ,ali stara plemićka obitelj,porijeklom iz Karlovca,koja je naselila područje nedaleko Virovitice.Plemstvo su dobili davno,pa je to možda bio preduvjet plemičkog osmog koljena da ožene „velikog“ susjeda.Kralj Vladislav 11.11.1503 godine dodjeljuje naslov u Budimpešti ovoj obitelji,a samo plemstvo potvrđeno im je i iskazano u virovitičkoj županiji 1785 godine kad je glava obitelji bio Japra Ladislav.Meni nije poznato,a nisam išao niti za time da li se na maloj ,ali vrednoj klasicističkoj kuriji isticao grb u poluokruglom plavom štitu na zelenom podnožju uspravno je stajao lijevo okrenut zmaj koji riga vrat,a za vrat ga drži okrunjeni zlatni lav.Između njih stoji bundeva sa zelenim lišćem.Od nakita se ovdje isticala kaciga sa zlatnom krunom,a plašt je bio s desne i lijeve strane plavo-srebrni.
Od starog dvorca nema niti spomena,osim ako se listaju stari papiri.Spomenut je on u darovnici kralja Ferdinanda iz 1535 godine kad bukovačko imanje daruje Ivanu Tupoglavom i Petru Palfiju.Do 1748 godine imanje je bilo pod kraljevskom komorom,odnosno vojnički posjed,a onda ga Carica Marija Terezija poklanja Antunu Špišiću,bilježniku virovitičke županije.Oko godine 1785 Antunov sin ovdje gradi dvorac,uredan i prostran u klasicističkom stilu.Ustvari ovaj dvorac možemo nazvati kurijom,zbog njegovog obima i arhitekture.
1812 godine ovu kuriju kupuje grof Stjepan Pejačević sa ženom Marijom rođ.pl.Kiss.Pejačevići su ovu kuriju preuredili i obnovili od 181-1826 godine.
Mala je to skromna kurija,jednokatna,tlocrtno pravokutnog oblika,koja je imala na sjevernom ulaznom pročelju altanu nošenu arkadom,dok južno glavno pročelje ima u sredini plitki rizalit s trokutastim zabatom u sredini krovišta.Grofica Pejačević ostala je poznata i kao donatorica crkve,koja je upravo zahvaljujući njoj dobila klasicizam.
Post je objavljen 06.01.2019. u 08:39 sati.