Instalirala sam Tinder. Nakon što sam stavila fotografiju, sliku spermija na kojoj piše this is an old pic of me, bacila sam se na posa i nalupala nope svima koje sam vidila. Mišićavima posebno. Znate onima što stave sliku svojih bicepsa. Zapravo, najviše me zanimalo ima li koga poznatoga. Nakon nekog vremena dosadilo mi je prstom ići livo, pa sam odlučila nope dijeliti potezom udesno, usput naišla i na jednog bolesnika koje je zaljubljen u jednu moju prijateljicu, smislit ga ne mogu pa možete misliti moj izraz lica (dobro, aj, ne možete) kad sam skužila da je potez udesno zapravo like.
Razlog zbog kojeg sam instalirala tu glupost je višestruk. Prvo, dosadno mi je. Ne želim izlaziti, želim gledati serije dok ne prođe zima i klikati ulivo, dakle nope. Nikako udesno. Drugo, želim se posvađati. Dugo nisam bila jezičava s muškom osobom, prosto iz razloga što dugo nisam niti bila s muškom osobom, a to baš volim. Treće, ono malo pozitivnosti što je ostalo u meni, zaključilo je da bi to mogao biti pomalo način da se u glavi vratim u onaj filing flertanja. Znam, znam, nije flertanje jezičavost, ali kako god. Možda prema nekome budem i pristojna. Četvrto, odlučila sam provesti malo istraživanje s dečkima, Hrvatima mahom, da vidim kako se točno ponašaju. E, to me tek interesira.
Primijetit ćete kako gajim određene frustracije prema muškom rodu. Da, istina je. Kao što je Elaine u Seinfeldu rekla svojedobno, I hate men, but I'm not lesbian. Čast iznimkama, ali muškarci oko mene ne pokazuju baš puno od svoje muškosti. Svaki put, a to nije često, kad upoznam nekog karakternog i opuštenog, a to se vidi odmah o stavu, pogledu, načinu komunikacije, vidi se bez da vodiš dubokoumne razgovore – oduševim se. A ono što uglavnom srećem je iskompleksirano, dosadno, bez smisla za humor, bahato, prestrašeno, pravi se važno, diže utege u teretani, sluša lošu muziku, priča gluposti. I nekako, kao da žele povrijediti ženu. Pa sam to rišila tako da ne volim muškarce. Tu i tamo naletim na nekoga pa proradi strast. I ostane na tihoj patnji. Jer, i ja sam teška, mogli ste već primijetiti. Mislim da je ovom mom stavu prema dečkima i ljubavi općenito kumovala i činjenica da sam pročitala previše ljubavnih romana ko mala. Tamo s 13, 14. Osjetljiva dob. To plus neka ljubavna razočaranja plus Dalmacija sama po sebi… Plus još puno toga, al' dobro. Nećemo dalje.
I tako. Idemo do dna. Dokle frustracija i ljutnja mogu ići? Pomaže li pisanje u liječenju? Pomaže li nope na Tinderu?
Post je objavljen 04.01.2019. u 11:04 sati.