Marketing
ZAODJEVENA ČUDIMA
Pred nama zjapi udubina,
gdje su još noćas visjela vrata
sjedinjenih snova, jednoga cjelovita sna.
Hoće li se otisnuti do nebeskog doma
zvijezde koje su do zore
uplovljavale u tvoje zjenice?
Posrneš li u mojim očekivanjima,
jutro bi te moglo iznenaditi mrakom.
Učiniš li ono što ja drugima činim,
osvojiš li tišinu,
poželjet ću da se željezna potkova
otkvači s dovratka,
baš u trenutku kada se prolomi
mrak svijeta.
Pođi,
ne oklijevaj,
i tako nisi umio čitati
moje strepnje.
Ćutim u jazu svoje duše
da si dijete mraka,
ogrnut mojim vedrim nebom.
Ljepota te plaši, mladost stvara nelagodu;
ne vjeruješ da su vjeđe noć,
da se spuštaju sa sumrakom promišljaja,
i da je apsolutno moguće
da sunce grane u zjenicama.
Užasava te toplina.
Navikao si na inje u grudima,
na rebrenice kroz koje protječe
rashlađena krv.
Duboko su ti usadili obrasce.
Ako hoćeš, dat ću ti svoje
uglancane naočale
da u sebi osjetiš suđenost
među nama.
No pođi,
ako je slabost najjača spona,
i proživi svoj rascjepkani san.
Poništit ću želju da ti potkova
smrska glavu,
jer slijedit će te čovjek
kojemu su zvijezde do zore
uplovljavale pod poluotvorene kapke.
Nema pogubnijih zvijezda u očima
od onih koje te bolom podsjećaju
da te nisu naučili kako biti muškarac.
Mrak i teret straha nosiš oko sebe,
na plećima i negdje za mislima.
Propješačit ćeš masive i pustinje,
jer korak po korak obiđe se svijet,
ali tamo nema snova,
ili su polovični kao što je i tvoj.
Post je objavljen 03.01.2019. u 23:36 sati.