Marketing
Neka bivša vremena
Pade mi na ulici pogled na razbacane papire. Podignem i čitam: OBVEZNICA za izgradnju magistralnih cesta u SR Hrvatskoj u razdoblju 1976-1980.
Sjetih se tih prošlih vremena. Samodoprinosima je sagrađeno u Rijeci (tek da spomenem moj grad) bezbroj objekata od cesta do ambulanti i dječjih vrtića. Tunel Učka građen je samodoprinosom, dio autoputa od Rijeke do ulaza na autoput ... Bilo bi zanimljivo znati koliko je toga samo u Rijeci izgrađeno samodoprinosima građana.
Pa zašto se ne podsjetiti i koliko je toga izgrađeno omladinskim radnim akcijama.
Na ovoj je fotki bitna spomenploča na kojoj piše da je objekat izgrađen sredstvima samodoprinosa građana
Našu lučicu sami smo izgradili, nas tridesetak članova u škarpi u kojoj je voda bila duboka jedva do gležnja.
Pitanje za kraj: Čija je ova današnja Hrvatska? Da li je naša? Koliko smo spremni i sami zasukati rukave i nešto učiniti, pomoći da se nešto učini umjesto da čekamo da nam Grad, Županija, Država sve gotovo serviraju? Tko bi danas bio spreman odreči se 5 ili 10% plaće da mu se učini put do njegovog naselja ili kuće, da mu se izgradi ambulanta koje nema, dječji vrtić, da se ... Svatko će rađe reči: Neš ti u moj patakun dirati, to je dužnost onih gore ... Ne zazivam povratak na staro ali se pitam koji smo to mi gotovani postali da samo čekamo kada će se nešto učiniti upravo nama pod nosom. I ne samo to ... koji smo mi narod postali da se puno toga ne učini samo zato jer se pozicija i opozicija nemogu dogovoriti iz čistog inata.
Post je objavljen 03.01.2019. u 18:51 sati.