Marketing
JOŠ O ANTIKYTHERA MEHANIZMU: ČEMU JE SLUŽIO ZUPČANIK SA 63 ZUPCA?
U postu „Tko je zapravo sagradio Pulsku Arenu“ bio sam spomenuo čudnu napravu, pod nazivom Antikythera mehanizam. Služio je u drevno doba za predviđanje položaja planeta, prvenstveno Sunca i Mjeseca i njihovih pomrčina. Radi se dakle, o drevnom grčkom astronomskom satu, koji je datiran u 2/1. stoljeće pr.n.e. Instrument je pronađen 1901. godine u moru kod otoka Antikythera, po kojem je i dobio ime.
Ovaj mehanizam je bio detaljno istražen tek u najnovije vrijeme, pomoću tomografije i x-zraka. Detaljno dubinsko snimanje je pokazalo da je imao čak 37 zupčanika, koji su omogućavali praćenje kretanja Sunca i Mjeseca kroz zodijak, predviđaju eklipse, te dobije model nepravilnog kretanja Mjeseca, s obzirom da on ima veću brzinu u perigeju, nego u apogeju. Ima jedna zanimljiva rečenica u Wikipedijinom članku o Antikythera mehanizmu:“Znanje o ovoj tehnologiji bilo je izgubljeno u nekoj točki antike, a tehnološki radovi koji se približavaju njenoj kompleksnosti i umješnosti obrade nisu se pojavili opet sve do razvoja mehaničkih astronomskih satova u Evropi 14. stoljeća.“ Velika je zagonetka zašto je trebalo punih 16 stoljeća da se opet dođe do nivoa izrade astronomskog instrumenta iz antike.
Dakle, već je rečeno u prethodnom postu – drevni instrumenti, umjesto da svjedoče o jednom linearnom razvoju znanosti, baš suprotno – svjedoče o cikličkom razvoju, u kojem znanost ponovno dostiže isti stupanj razvoja (tek) nakon višemilenijskog zastoja.
S obzirom na hipoteze novih kronologa o interpoliranim milenijima, moguća su dva tumačenja. Ili ti instrumenti pripadaju kasnom srednjem vijeku (što je manje vjerojatno), ili ih treba pomaknuti još dalje u prošlost, u tzv. „predantičko doba“.
Vraćamo se ponovno Antikythera mehanizmu. Da li je on danas, više od 100 godina nakon njegova otkrića, u potpunosti razjašnjen? Odgovor je negativan. U Wikipedijinom članku, u odjeljku o zupčanicima, može se pročitati:“ …all gears are accounted for—with the exception of one 63-toothed gear (r1) otherwise unaccounted for in fragment D.” Za one koji ne razumiju, svi su zupčanici objašnjeni, izuzev jednog, onog sa 63 zupca, u jednom fragmentu (D) mehanizma.
Čemu je služio taj zupčanik, sa 63 zupca?
Prije jedno 15-20 godina pojavio se niz interesantnih knjiga sa područja alternativne duhovnosti i znanosti, koje je izdala nakladnička kuća “Stari grad” danas nažalost pokojnog gospodina Cikuše. Među njima je i knjiga “Kristalno Sunce” Roberta Temple-a, knjiga koju sam bio poodavno pročitao. Kao kroz maglu sjetio sam se da je u njoj riječ o nekakvim drevnim instrumentima, nisam se više sjećao ni kakvim. Ponovno iščitavanje te knjige mi je razjasnilo neke stvari, pa čak i o neobjašnjenom zupčaniku Antikythera mehanizma.
Stari Egipćani, kao što je poznato, bili su opsjednuti kalendarom. Od najvećeg značaja bilo im je pravodobno obdržavanje obreda i štovanje svetkovina. (Da spomenem ovdje još jedan podatak iz Wikipedijinog članka – Antikythera mehanizam posjeduje brojčanik sa vanjskim prstenom koji se može okretati, a obilježen je mjesecima i danima egipatskog kalendara – njegovo je porijeklo nesumnjivo egipatsko. Grci su samo transkribirali egipatska imena svojim alfabetom.)
Robert Temple u “Kristalnom Suncu” navodi da su stari Egipćani došli do istog zaključka kao i on – da idealna godina od 360 dana odstupa od stvarne godine, koja ima 365 dana, 5 sati i 49 minuta. Vrijednost za koju odstupa je 1,014 – u matematici se ova konstanta naziva Pitagorin zarez. Iako je nazvana po grčkom matematičaru, njeno je porijeklo ponovno – nesumnjivo egipatsko, što potvrđuje i Temple.
U svojem postu “Kompleks piramida u Gizi” iz 2014. iznio sam svoje stajalište, odnosno pretpostavku da drevni narod (proto-Egipćani ili Kemićani) koji je izgradio kompleks u Gizi, nije posve razdvajao znanost i tehnologiju, od teologije i filozofije, baš kao što to ne razdvajaju drevni Vedski spisi. Piramida je, pored svoje uloge energane imala također i sakralnu, religioznu dimenziju, ustvrdio sam tada. Potvrdu za ovu pretpostavku nalazim upravo u djelu “Kristalno Sunce” Roberta Temple-a.
Temple navodi da je djelić dana, odnosno 0,2424 dana, koji se mora dodati broju 365, kako bi dobili točnu duljinu godine, bio povezan sa božanstvom Horusom. U knjizi “Egipat” Bernard Gospodinović veli da se Horus pojavljuje kao sokol i kao kralj Egipta, kao nebeski soko, gospodar neba, kralj svih bogova i ljudi… (Grčki oblik Horos može upućivati na etimologiju riječi orarij – satnica, raspored sati, također i tal. riječi ‘orologio’ – sat.)
Temple govori o ‘nepotpunom oku’ Horusa. Zašto? Stilizirani prikaz “Horusova oka”, poznat i kao “Oko Udja”, prikazuje oko sastavljeno od hijeroglifa, koji označavaju razlomke. Tako recimo obrva ima vrijednost 1/8, šarenica Ľ i tako dalje. Ukupna vrijednost razlomka iznosi 63/64. Temple veli da “čini se da do danas nitko nije uspio proniknuti u značenje oka Udjat – svetoga broja”. Do toga se broja dolazi dijeljenjem čitavog oka sa nepotpunim okom. Rezultat daje približnu vrijednost omjera stvarnog trajanja godine (365,2424) i stupnjeva kruga (360), odnosno nepotpune godine (razlika je samo 2 tisućinke). Egipćani su dakle, broju od 360 dana u godini u svojem kalendaru dodavali pet ‘interkalarnih’ dana, od kojih se svaki odnosio na jedno božanstvo – Oziris, Izida, Horus, Set i Neftis.
Sada, gotovo da je izlišno objašnjavati čemu je služio zupčanik sa 63 zupca Antikythera mehanizma. Naravno da je on označavao stupnjeve (zodijaka) koje Sunce prividno prijeđe u toku 1 godine, dok je drugi, sa 64 zupca mjerio dane u godini.
Post je objavljen 03.01.2019. u 14:35 sati.