Koliko bi željeli? Koliko bi htjeli? Koliko bi mogli?
Nema čovjeka koji ne primijeti od početka prosinca te nekakve promijene oko sebe.
Neki kažu da sve postane kićenije, radosnije, veselije.
Neki kažu da kroz zornice mogu bolje podnijeti dan.
Neki kažu kako je svuda u trgovačkim centrima veselo još od listopada pa u prosincu nema čari.
No, ima u tim izjavama i istine koja nas potakne da i sami donesemo različite zaključke.
Na primjer, neki će reći kako im je to super vrijeme za kupovanje, nekima je to vrijeme za odmor, neki bi otputovali negdje.
Svatko na svoj način.
Posebno je to vrijeme kad nas na neki način sjeća naših obitelji, jer smo cijelu godinu marljivo radili, manje se viđali sa obitelji i te blagdane ne bi hjteli
provesti radno, ili bar manje vremena na poslu.
U to vrijeme svi nekako žele otići doma da budu sa svojima.
I tada započinje faza privikavanja na one koje volimo a nismo ih viđali i nismo razgovarali.
Tada zapravo počinje sebedarje u jednu veliku slagalicu.
Naravno da se u fazi privikavanja svašta kaže, neki se čak posvađaju da neće pričati
ali ipak sjetit se zašto je tomu tako, zvuči razumnije prihvatiti oprost onog drugog
nego se ostati duriti i na svome ukopan.LJubav, ipak, sve porkije.
Mislim kako je dobro željeti, ali razmisliti što i koliko, te imamo li snage, a na kraju trebali nam uopće to nešto.
Pazi što želiš moglo bi ti se ostvariti.
Ne znam tko je napisao, ali je jako dobro.
Post je objavljen 02.01.2019. u 13:31 sati.