Rt Kamenjak se nalazi na krajnjem jugu istarskog poluotoka, i zajedno s Medulinskim arhipelagom zaštićen je od 1996. godine u kategoriji značajnog krajobraza. Puni naziv mu je Donji Kamenjak i Medulinski arhipelag.
Auto smo parkirali u samom centru Premanture, pored župne crkve sv. Lovre iz 17. stoljeća. Pored crkve, na trgu, nalazi se zvonik podignut u 19. stoljeću, visok 27 metara.
Kako nam je krajnje odredište bilo najjužnija točka Istre, s trga smo krenuli na jug. Asfaltirana cesta je vodila do ulaza u Donji Kamenjak, gdje smo prije ulaza skrenuli desno.
Blatnjav put nas je doveo do drugog ulaza. Tu smo krenuli na brdo Čukovica, 50 mnv, gdje se nalazi topnička bitnica.
Niz brdo smo se spustili ravno na „Stazu dinosaura“. Stazom smo krenuli prema zapadu, tj. prema moru. Kada smo stigli na rt Grakalovac, na pločastim stijenama ugledali smo stope dinosaurusa teropoda i sauropoda koji su na tom mjestu šetali u doba krede prije 90 miliona godina.
Slijedeći cilj nam je bila lučica Polje, u istoimenoj uvali.
Malo dalje od lučice, 22. svibnja 2016. godine potopljen je Admiralski brod „Vis“ dužine 58 metara, porinut 1953. godine u brodogradilištu „Uljanik“ u Puli. Dvije bove označuju gdje se brod nalazi u moru na dubini od 32 metara, nekih 250 metara od rta Tolinice.
Nastavili smo put prema jugu do rta Kršine. Ovdje se nalazi klupa s koje je prekrasan pogled prema otočićima Fenoligi i Poreru. Na Poreru se nalazi jedan od ljepših svjetionika na Jadranu, izgrađen 1846. godine i visok je 34 metara. Replika svjetionika Porera, u omjeru 1:25, nalazi se u parku minijaturnih građevina „Minimundus“ u Klagenfurtu.
Nakon kratkog odmora, dalje smo se preko Safari bara popeli na Kršine brdo, 40 mnv, gdje se na starom vojnom platou nalazi vidikovac.
S platoa smo se spustili ravno do mora. Ovaj dio obale sadrži kaverne u stijenama u kojima je vidljivo more.
Svakim korakom smo bili bliži najjužnijoj točki Istre.
Prvo smo se ipak spustili do rta Češljivica, koji je uvalom Sveti Mikula odvojen od rta Kamenjaka.
Nakon šetnje po oštrim stijenama drugog najjužnijeg rta, stigli smo i do najjužnijeg rta istarskog poluotoka, rt Kamenjak.
Dalje smo krenuli prema rtu Franina. Na uzvisini prije rta otvara se prekrasan pogled prema otočićima Medulinskog arhipelaga. Na rtu postoji pravokutan „tunel“ u stijeni koji se spušta ravno u more. Ovdje smo se kratko odmorili.
Nakon, do ovoga trenutka, prijeđenih desetak kilometara, odlučili smo se vratiti u Premanturu najkraćim putem.
Na povratku smo prošli pored uvala Debeljak i Portić, koje u ljetnim mjesecima obiluju usidrenim brodicama.
Pješačili smo glavnom prometnicom sve do račvanja za dva izlaza. Mi smo krenuli prema izlazu za Premanturu.
Malo dalje s desne strane ceste se nalazi lokva pored koje je staro stablo murve.
Kada smo stigli do izlaza, istom asfaltiranom cestom smo produžili do crkve.