Mnoge misli svijest mi ispunjavaju. Rezultat su odnosa ranijih rezultata procesa misaonih i novih viđenja. I opet nove misli mi svijet i život u njemu predstavljaju. Sva ta predstava tankim je nitima vezana s nečim što stvarnošću nazivam.
Čujem, vidim, dodirujem, mirišem ..... i ... tko zna što još. Slažem time misaone slike, a i misao da je to tako. Bogu hvala, da mi je darovana doza samokritičnosti kojom mogu stati i tražiti pravovaljanost. Krivi koraci su mi također ukazivali vrijednost te spoznaje. Da, postoje darovane spoznaje.
U sustavu, kojim svijest mi je određena, postoji potreba određivanja entiteta, personifikacije. Tako nam svijest pojednostavljuje obilježavajući čitave procese jednim nazivom, ali vrijedi sačuvati spoznaju čitavoga procesa. No, postoji i daljnji put razvoja svijesti u kojem ti nazivi nisu potrebni, osim u području rada s onima koji uče i razvijaju se.
Spomenuh područja iz kojih osjetilima dobivam elemente predstave svijeta i života. U toj predstavi ste vi, prostor sa materijalnim oblicima, vrijeme sa procesima ... ali i ja sa svojim mislima.Nekako sam tu predstavu prihvatio kao svoj život.
I još jednom Bogu hvala, Istini po kojoj postojim, da mi darova samokritičnost. U prvi mah poželjeh vidjeti ono stvarno tamo gdje je ono što čujem, vidim, dodirujem.... Brzo mi postade jasno da tako ponovo updam u zamku misli.
Pokušavam osjetiti put darova, put života. Ta njime mi je sve ovo darovano. Ne znam zašto i što me putem tim vodi. U svijetu u kojem je sve povezano razlog i tome postoji. I to nastojanje moje dio je svijeta i života u njemu. Tako to izgleda životom čovjeka; čovjeka u vremenu i prostoru.
Procesi, energijama nošeni daju osjet vremena, a tragovi njihovi prostorom su dati.
I jest put energija i tragova. Kako ih vidjeti i prepoznati? Svijet je to isti, ali gledan drugačije od uobičajenog svijesnoga gledanja. Put je uama; u onom što podsvjšću nazivamo. U njoj su putevi Istini. Njima smo povezani u jedinstven život. Svijest nam nema nadzor nad time. A kako i bi kad smo tamo svi povezani. Vrata nam nisu zatvorena. 'Kada je Alisa krenula u zemlju čudesa trebala se smanjiti'. Pa rekoh da živimo u svijetu svojih misli. Mijenjajmo to. To možemo; ta mogućnost nam je darovana. Stvar je to našeg izbora; ako nam je darovano.
U svijetu misli misao lutajući ili ciljano traži puteve. Oni mogu biti racionalni ili iracionalni. Ovdje puteve traži volja i namjera podržane srcem i vjerom. Srce radi ljubavlju, a vjera dobrotom. Ljubav i vjera u dobro su nositelji zdravlja, kako osobnog, tako i zdravih procesa općenito.
I eto, zavirili smo malo u život izravnije. Misao time nije odbačena, ali je jasnije možemo vidjeti, pa i razumijeti.
Time smo nekako bliže Istini i spoznaji sebe. Tko sam? Ne znam, ali sam si nekako bliže. A i Vama dragi moji.
Voli Vas Mladen ...
Post je objavljen 01.01.2019. u 17:16 sati.