Marketing
Nekonvencionalna mjesta za upoznavanje ljubavi svojeg života - Susretit će se u sredini
Izvješće o radu Knjižnice i čitaonice Koprivnica u 2014. godini
Click here: Nekonvencionalna mjesta za upoznavanje ljubavi svojeg života
Držao je pištolj uz tijelo, vidljiv, ali ne prijeteći. Ta oštećenja se akumul ira ju i tako ujedinjena utječu na g l o b a l n o m nivou na sva područja našeg života i rada, a posl jedično t o m e i na pr irodne procese.
Međutim, mnogi šegrti na to gledaju kao na iskorišćavanje, jer su plaćeni dosta manje od drugih kolega. Ipak bi spajanje spoznaja iz područja medic ine i b ioenerget ike u zajednički sistem povećalo j otvori lo n o v e perspektive u budućnost i čovječanstva. Posljednjih sedamnaest godina sedamnaestog stoljeća bila je trudna osamnaest puta.
Amanda quick zloba - Znao je u kojem je trenutku ženstveni strah u njoj nestao pod valom kušnje. Knjižničari Dječjeg odjela pripremaju i ažuriraju interaktivne pakete, tj.
Rijeka - Zagreb Tel. Pilanska l BANJA LUKA Tel. Tiskano u Hrvatskoj u rujnu 2009. CIP - Katalogizacija u publikaciji Sveučilišna knjižnica Rijeka UDK 821. ISBN 978-953-218-247-7 ISBN 978-953-218-247-7Za moju urednicu, Beth de Guzman, uz zahvalnost i poštovanje. AMANDA QUICKZloba Slabašan plamen svijeće imao je malo učinka na tminu koja je ispunjavala unutrašnjost pusta zdanja. Matthiasu Marshallu, grofu od Colchestera, činilo se da je golema kuća apsorbirala samu bit noći. Imala je auru grobnice, mjesta gdje bi jedino duhovi željeli boraviti. Nabori Matthiasova duga, crna ogrtača obavijali su njegove blatom poprskane čizme dok se penjao stubama. Podigao je svijeću kako bi bolje vidio kamo ide. Nitko ga nije dočekao na vratima kad je prije nekoliko minuta stigao pa je sam ušao u prostrano predvorje. Sad je postalo jasno da nema nikakve posluge, niti jedne sobarice ili lakaja. Sam se morao pobrinuti za svojega konja jer iz konjušnice nije izišao konjušar. Zastao je na vrhu stubišta i preko ograde pogledao more mraka koji je ispunjavao predvorje. Svijeća nije mogla prodrijeti kroz valove tmine svuda naokolo. Matthias je krenuo mračnim hodnikom do prve odaje na lijevoj strani. Zaustavio se pred vratima i pritisnuo staru kvaku. Vrata su zastenjala dok su se 3. Visoko je podigao svijeću i razgledao spavaću sobu. Najviše je podsjećala na unutrašnjost nekog mauzoleja. U sredini odaje nalazio se drevni kameni sarkofag. Matthias je pogledao zapise i rezbarije koje su ga ukrašavale. Prišao je mjestu gdje je lijes stajao ispod crnih prozirnih zastora. Poklopac je bio maknut. Svjetlost svijeće razotkrila je crne baršunaste jastuke kojima je bila obložena unutrašnjost sarkofaga. Matthias je spustio svijeću na stol. Skinuo je jahaće rukavice i stavio ih kraj svijeće, a potom sjeo na rub sarkofaga i izuo čizme. Kad je bio spreman, omotao se naborima svojeg ogrtača i ispružio na crne jastuke u sarkofagu. Bila je gotovo zora, ali je Matthias znao da teške draperije na prozorima neće dopustiti da zrake sunca prodru u mračnu odaju. Nekomu bi možda bilo teško usnuti u tako grobnom okruženju. Matthias je znao da on neće imati nikakvih problema. Navikao je na društvo duhova. U trenutku prije zatvaranja očiju opet se pitao zašto se uopće trudio odgovoriti na poziv zagonetne Imogen Waterstone. Ali znao je odgovor na to pitanje. Odavno je položio prisegu. Obvezuje ga njegova riječ. Matthias je uvijek ispunjavao svoja obećanja. To je bio jedini način da bude siguran da i sam neće postati duh. Matthiasa je grubo probudio ženski vrisak od kojeg se ledila krv u žilama. Drugi je ženski glas, svjež poput zelenih jabuka iz drevnog Zamara, prekinuo užasnuti vrisak. To je veoma iritantno. Jutros nastojim mnogo toga postići, a teško ću uspjeti ako ti vrištiš na svakom koraku. Matthias je otvorio oči, protegnuo se i polako sjeo u sarkofagu. Pogledao je prema otvorenim vratima upravo na vrijeme da vidi kako se mlada sluškinja ruši na pod. Slaba sunčeva svjetlost koja se probijala hodnikom iza nje govorila je Matthiasu da je kasno jutro. Prošao je prstima kroz kosu, a potom pogladio čekinje na bradi. Nije se iznenadio što se sluškinja prestrašila tako da se onesvijestila. Lagani koraci u hodniku. Matthias se jednom rukom oslonio na rub kamenog lijesa i sa zanimanjem gledao kako se druga osoba pojavljuje na vratima. Nije ga odmah vidjela. Svu je pozornost usmjerila na sluškinju. Odmah se vidjelo da je druga žena dama. Duga pregača što ju je nosila preko izdržljive pamučne haljine nije mogla prikriti elegantnu liniju njezinih leđa ili visoke, nježne obline dojki. Odlučno držanje njezinih ramena ukazivalo je na prirođeni ponos i uznosito držanje koji su joj usađeni od malih nogu. Matthias je sa sve većom fasciniranošću promatrao damu dok se saginjala nad svojom sluškinjom. Odmjerio ju je kritičkim pogledom, katalogizirajući razne dijelove njezina tijela kao što bi procjenjivao izradu zamarskoga kipa. Pokušala je bujnu masu svijetlosmeđe kose uvući ispod malene bijele kape. Međutim, nekoliko je uvojaka pobjeglo i poskakivalo oko lica finih kostiju. To je lice djelomice okrenula od Matthiasa, ali je razabrao visoke jagodične kosti, duge trepavice i osebujan, arogantan nos. Snažno, upadljivo lice, zaključio je. Otkrivalo je krepak duh kakav je očito posjedovala. Dama nije bila tako mlada kao da je tek izišla iz školske učionice, ali s druge strane, nije bila ni izbliza onako stara kao on. Ali opet, malo je tko tako star. Zapravo je imao trideset četiri godine, ali se osjećao stoljećima stariji. Procijenio je da bi Imogen mogla imati dvadeset pet. Gledao je kako je spustila dnevnik u kožnom uvezu na sag i nestrpljivo kleknula kraj sluškinje. Na njezinoj ruci nije vidio vjenčani prsten. Ta mu je činjenica iz nekog razloga pričinjala zadovoljstvo. Zaključio je da su njezin oštar glas i zapovjedno držanje imali mnogo veze s njezinim očitim statusom neudane žene. To je stvar ukusa, naravno. Većina Matthiasovih poznanika više voli med i čokoladu. Međutim, on je oduvijek više volio nešto malo paprenije kad je riječ o delikatesama nakon večere. Smjesta otvori oči, čuješ me? Upozorila sam te da je moj stric bio veoma čudan čovjek i da ćemo vjerojatno naići na neke prilično neobične stvari kad budemo pregledavale njegove grobne antikvitete. Bess je zastenjala i okretala glavu na sagu. Kunem se na majčin grob. Ili je to možda bio vampir. To je doista previše. To joj nije slično. Nimalo sklona napadajima nesvjestice. Bessine su trepavice zatreperile. Tijelo u kamenom lijesu. Matthias se lecnuo kad ga je ugledala i opet vrisnula. Bess se srušila 5. Treća je žena stigla do vrata odaje. Odjenula se na isti praktični način kao Imogen: obična haljina, pregača i kapica. Bila je tri do četiri centimetra niža od svoje družice i znatno šira u struku i bokovima. Prosijedu je kosu učvrstila ispod kapice. Proučavala je Bess kroz naočale. Zbirka pogrebnih neobičnosti mojega brata dovoljna je za izazivanje histeričnog napadaja kod bilo koga. Zbirka strica Selwyna je pomalo morbidna, priznajem, ali je na svoj način veoma fascinantna. Možda bismo Bess trebale poslati natrag dolje. Ovo je bila Selwynova spavaća soba. Zasigurno ju je prestrašio sarkofag. Nikako ne mogu shvatiti zašto je moj brat želio spavati u tom starom rimskom lijesu. Izazvala bi noćne more kod svake osobe normalna senzibiliteta. Matthias je zaključio kako je vrijeme da ustane iz lijesa. Prekoračio je rub sarkofaga i odmaknuo tanke crne zastore. Oko njega je vijorio njegov ogrtač, skrivajući hlače i zgužvanu košulju u kojima je spavao. S rezigniranim je cinizmom gledao kako se Horatijine oči šire od užasa. Zateturala je korak unatrag. Imogen je skočila na noge. Kad je ugledala Matthiasa kako stoji ispred lijesa, usne su joj se rastvorile od čuda. Ondje se doista netko nalazi. Matthias je znatiželjno čekao da vidi hoće li Imogen vrisnuti ili dobiti histerični napadaj. Nije učinila ni jedno ni drugo. Umjesto toga, sa strogim je neodobravanjem stisnula oči. Sisat će vam krv, hoće. Bježite dok još možete. Bježite i spasite svoj život, gospojo. Što imate reći u svoju obranu? Govorite, inače ću pozvati mjesnog suca i tražiti da vas bace u okove. Matthias je polako pošao prema njoj, pogledom fiksirajući njezino lice. Zapravo se podbočila i počela nestrpljivo lupkati vrhom jedne polučizmice. Obuzeo ga je neobičan, ali nezamjenjiv osjećaj, gotovo ushićenje prepoznavanja. No kad se približio dovoljno da bi vidio intenzivnu jasnoću Imogeninih širokih plavozelenih očiju, očiju boje mora oko izgubljenog otočnog kraljevstva Zamar, odjednom je shvatio. Iz nekog ga je neobičnog razloga što ga ne bi znao objasniti podsjećala na Anizamaru, legendarnu zamarsku božicu dana. Mitska dama dominira u većini narodnih predaja drevnog Zamara, kao i u većem dijelu umjetničkih djela. Ona je bila stvorenje topline, života, istine, energije. Njezinoj je moći bio ravan jedino Zamaris, gospodar noći. Samo je Zamaris mogao obuhvatiti njezin briljantni duh. Pogledala je njegovu kosu. S mukom je progutala slinu. Matthias je znao da zuri u ledeno bijeli pramen u njegovoj crnoj kosi. Većina ga je ljudi odmah prepoznavala. Već četiri generacije obilježava muškarce u njegovoj obitelji. Bio je vikont Colchester kad je stekao nadimak Hladnokrvni. Činjenica da su obje obiteljske titule nosile isto prezime, Colchester, olakšala je širenje glasina u visokom društvu, gorko je pomislio. Nije postojala nikakva potreba da se izgubi aliteracija. Horatia je nekoliko puta otvorila i zatvorila usta. Poruku sam poslala prije više od mjesec dana. Što vas je zadržalo? Kad sam stigao, morao sam se pozabaviti nizom problema vezanih za njegov posjed. Primite moju sućut zbog smrti vašeg oca. Ima li štogod za jelo u kuhinji? Prvo što čovjek opazi u grofa od Colchestera, zaključila je Imogen, srebrni je pramen u njegovoj izrazito crnoj kosi. Gorio je poput hladnog bijelog plamena u staromodno dugoj crnoj grivi. Drugo što čovjek opaža je njegov pogled. Njegove su oči hladnije od ledenog srebra u njegovoj kosi. Četvrti je grof od Colchestera veličanstven, mislila je dok mu je nudila stolicu u knjižnici. Bio bi savršen da nije tih očiju. Svjetlucale su na njegovu tvrdom, asketskom licu hladno bezosjećajnom svjetlošću inteligentnog i veoma opasnog duha. Ako se izuzmu te sablasne sive oči, Colchester je bio točno onakav kakvim ga je zamišljala. Njegovi briljantni članci u časopisu Zamarian Review točno su predstavili njegov um, kao i osobnost stvorenu pod utjecajem niza godina napornih putovanja stranim zemljama. Svaki čovjek koji može mirno leći i spavati u sarkofagu zasigurno ima čelične živce. Upravo ono što joj treba, ushićeno je mislila Imogen. Bila je tako uzbuđena činjenicom da ima Colchestera pri ruci da se jedva uspijevala obuzdati. Čeznutljivo se poigravala idejom da izlane cijelu istinu o svojem identitetu. Ali oprez je prevladao. Na kraju krajeva, nije mogla biti sigurna kako će on reagirati, a zasad joj treba njegova spremnost na suradnju. Ovo je gospođa Horatia Elibank, sestra mojeg pokojnog oca i strica. Nedavno je postala udovica i ljubazno pristala postati mojoj družbenicom. Nakon što je prošao početni strah i svi su se pristojno upoznali, više ne postoji nikakav razlog za takvu Horatijinu zabrinutost. Colchester je ipak grof. Još važnije, barem što se Imogen tiče, on je Colchester od Zamara, čovjek koji je otkrio ono drevno, davno izgubljeno otočno kraljevstvo, utemeljitelj Zamarskog instituta i prestižnog časopisa Zamarian Review i povjerenik Zamarskoga društva. Čak bi i prema Horatijinim visokim standardima trebao biti itekako prihvatljiv. Što se nje tiče, Imogen se jedva uspijevala suzdržati da ne zuri u njega. Još uvijek nije mogla posve povjerovati da Colchester od Zamara sjedi u knjižnici i pije čaj kao da je običan čovjek. No nema baš mnogo običnog kod njega, mislila je. Visok, vitak i snažno građen, Colchester je bio obdaren žilavom mišićavom gracioznošću. Nema sumnje da su godine mukotrpnih putovanja u potrazi za Zamarom dovele njegovo tijelo do sadašnjeg, divljenja vrijednog stanja, rezonirala je Imogen. Podsjetila se da Colchesterove impresivne fizičke značajke ni u kojem slučaju nisu jedinstvene. Vidjela je već popriličan broj mišićavih muškaraca. Većina njezinih susjeda su farmeri koji rade u vlastitim poljima. Mnogi od njih imaju široka ramena i snažne noge. Povrh toga, nije posve neiskusna kad je riječ o muškim pripadnicima vrste. Najprije je tu bio Philippe D'Artois, njezin učitelj plesa. Philippe je bio graciozan poput ptice u letu. A zatim i Alastair Drake. Sportski građen i naočit, sigurno mu nije trebala pomoć krojača da istakne svoju privlačnost. Ali Colchester se od tih muškaraca razlikuje kao noć od dana. Snaga koja zrači iz njega nema nikakve veze s njegovim mišićavim ramenima i bedrima. Proizlazi iz neke unutarnje jezgre od nesavitljiva čelika. Snaga njegove volje gotovo je opipljiva. U njemu također postoji silna smirenost koja više pripada sjenkama nego danjem svjetlu. To je strpljiva nepomičnost grabežljivca. Imogen ga je pokušala zamisliti onako kako je zasigurno izgledao onog sudbonosnog dana kad je napokon svladao labirint ispod uništenoga grada Zamara i pronašao skrivenu knjižnicu. Prodala bi dušu da je mogla biti s njim u toj nezaboravnoj prilici. Colchester je u tom trenutku okrenuo glavu i dobacio joj upitan, pomalo ciničan pogled. Kao da joj je pročitao misli. Imogen je osjetila kako njome struji val neugodne vreline. Šalica što ju je držala zatresla se na tanjuriću. Mračna je knjižnica bila hladna, ali je Colchester susretljivo zapalio vatru u kaminu. Prostorija, krcata različitim bizarnim pogrebnim artefaktima, uskoro će se zagrijati. Nakon što se uvjerila da Colchester nije duh ili vampir, Bess se dovoljno oporavila da bi se mogla povući u praznu kuhinju. Ondje je pripremila čaj i nešto hladno za jelo. Jednostavni se obrok sastojao samo od ostataka pite od lososa, malo pudinga i nešto šunke, ali se činilo da je Colchester time zadovoljan. Imogen se svakako nadala da je zadovoljan. Hrana nije izvađena iz praznih ormarića zdanja. Rano je jutros spakirana u košaru koju su ponijele sa sobom kako bi žene imale što jesti dok katalogiziraju zbirku Selwyna Waterstonea. Sudeći po učinkovitom načinu na koji je Colchester gutao obrok, Imogen nije vjerovala da će baš mnogo ostati za Horatiju, Bess ili nju samu. Imogen je odjednom shvatila da njegov glas ima veoma neobičan učinak na njezina osjetila. U njemu se osjećala mračna, suptilna moć koja je zaprijetila da će je obaviti. To ju je podsjetilo na tajanstvena mora i neobične zemlje. Neobično je treperenje započelo na mjestu gdje ju je dotaknuo. Širilo se Imogeninom rukom i neobjašnjivo joj zagrijalo kožu. Bilo je kao da sjedi previše blizu vatre. Imogen je žurno spustila čajnik kako joj ne bi ispao iz ruke. Možda sam usput zaboravio jednu ili dvije. Horatia je Ijutito pogledala Imogen. Doista, Imogen, moraš mi objasniti. Oprezno je pogledavala Matthiasa. U njegovim se očima jasno vidjela hladna podrugljivost. To ju je silno uzrujalo. Moj je konj bio iscrpljen. Činilo mi se posve besmislenim gubiti vrijeme na pokušaj pronalaženja malene kolibe kad mi je na raspolaganju stajala ova prostrana kuća. Moja teta i ja smo često komentirale kako ono što je stric Selwyn smatrao prikladnim krevetom sigurno nije po svačijem ukusu. Stvarnost je još ne vjerojatnija od glasina. Pomalo zbunjena, Horatia ga je pogledala preko ruba svojih naočala. Zacijelo ste svjesni činjenice da se moj brat zanimao za pogrebnu umjetnost i antikvitete iz grobnica, gospodine. Matthiasove su se zanimljive oči zamišljeno zaustavile na kutiji za egipatsku mumiju koja je stajala u kutu. Matthias ju je zamišljeno pogledao. Ali trebat će mi vremena da ih nađem. Nikad se nije potrudio katalogizirati predmete iz svoje zbirke. U ovoj bi se kući moglo nalaziti mnogo rijetkih dragocjenosti koje tek treba otkriti. Kao što sam rekla, kanim zadržati svaki antikvitet za koji mogu dokazati da potječe iz Zamara. Ostalo ću ponuditi drugim kolekcionarima ili možda dati nekom muzeju. Imogen je slijedila njegov pogled. Nije se moglo opovrgnuti da je njezin 10. Prastari mačevi i oklopi izvađeni iz rimskih i etruščanskih grobnica razbacani su naokolo na kaotičan način. Motivi sfinga, himera i krokodila kopirani s egipatskih grobnica ukrašavali su namještaj. Dijelovi kipova i boce od mutnog stakla, pronađeni u antiknim nadgrobnim spomenicima, počivali su u ormarićima. Posmrtne maske zurile su sa zidova. Police za knjige bile su pretrpane desecima starih knjiga koje govore o drevnim običajima pokapanja i vještini balzamiranja. Nekoliko se velikih sanduka nalazilo u udaljenom kraju prostorije. Imogen ih još nije otvorila. Nije imala pojma što je unutra. U odajama na gornjem katu situacija nije nimalo bolja. Sve su pretrpane antikvitetima iz grobnica koje je Selwyn Waterstone cijelog života skupljao. Matthias je dovršio svoj kratak pregled i pogledao Imogen. Vratimo se na ono što je trenutno važnije. Hoćete li mi reći zašto ste poslali po mene? Horatia je izustila tih, zaprepašten uzvik. Okrenula se prema Imogen. Ne mogu vjerovati da si to učinila. Zašto mi nisi rekla, za ime svijeta? Imogen joj je uputila umirujući smiješak. Nisam bila posve sigurna da će se odazvati, pa nisam vidjela razloga da to spominjem. Nakon što je prošao prvi šok, očito joj se vratio njezin uobičajeni duh. Matthias je uzdigao obrve, ali ništa nije komentirao. Vjerujem da ste bili dobar prijatelj strica Selwyna. Nisam znao da je Selwyn Waterstone uopće imao prijatelja. Imogen je obuzela panika. Tvrdio je da ste se zarekli kako ćete mu vratiti dug ako to ikad bude moguće. Matthias ju je trenutak bez riječi promatrao. Imogen je osjetila veliko olakšanje. Na trenutak sam pomislila da sam počinila užasnu grešku. Učila sam logiku i filozofiju, između ostaloga, otkako znam za sebe. Moj je otac uvijek govorio da čovjek koji jasno razmišlja rijetko kad griješi. Te su mi reference, zajedno s drugim podacima što sam ih otkrio, dale nekoliko pokazatelja potrebnih za pronalaženje Zamara. Matthias ju je promatrao sa zagonetnim izrazom lica. Upravo ste mi rekli da je vaš stric umro. Uslijedio je trenutak tišine. Horatia je zurila u Imogen kao da je poludjela. Matthias ju je promatrao zagonetnim očima. Imogen je delikatno pročistila grlo. To je posve jasno u njegovoj oporuci. Ovo ne ide onako glatko kako se nadala, pomislila je Imogen. Zvučala je kao da se pomirila s užasnom sudbinom. Imogen se pretvarala da ne čuje tu, ne baš ohrabrujuću primjedbu. Poznajete li lorda Vannecka, gospodine? U njegovim se očima nakratko pojavio hladan prezir. Prije tri godine, točnije rečeno. A ja sam uvjerena da je ubijena. Ali to nikako ne mogu dokazati. Uz vašu pomoć, gospodine, kanim se pobrinuti da se izvrši pravda. Matthias ništa nije rekao. Nije skidao pogleda s Imogenina lica. Imogen je namršteno pogledala Horatiju. Jedna mi je poznanica pisala da se Vanneck opet kani vjenčati. Navodno je imao nekih ozbiljnih financijskih problema. Vanneck je prije nekoliko mjeseci bio primoran prodati svoju veliku kuću u gradu i preseliti se u. Ali ipak i dalje uspijeva sačuvati vanjsku formu. Nemaš baš nikakvih dokaza. Kad sam posjetila Lucy u Londonu, malo prije njezine smrti, povjerila mi je kako se boji da bi je jednoga dana mogao ubiti. Rekla je da je bio bolesno ljubomoran. Matthias je odložio svoju šalicu i laktovima se oslonio na bedra. Spojio je prste između koljena i s izrazom nevoljna zanimanja promatrao Imogen. Bez brige, sve sam veoma pomno isplanirala. No dakle, kao što ste maločas primijetili, lord Vanneck je veoma revan kolekcionar svega što potječe iz Zamara. Stone ima veću moć zapažanja. Horatia je bučno odložila šalicu. Njezin je pogled hitro prelazio s Matthiasa na Imogen i opet natrag. Imogen je duboko udahnula i pribrala se. Stonea na stranicama Zamarian Reviewa, čini mi se. Matthiasa je to pomalo zabavljalo. Već sam nekoliko godina pretplaćena na Zamarian Review, milorde. Vaše članke uvijek smatram izrazito poučnima. Stonea također smatram poticajima za razmišljanje dodala je, nadala se, uz neutralan osmijeh. Horatia se namrštila upozoravajući je. Nije da se silno želim vratiti na onu drugu temu, ali — - I. Stone čak nikad nije bio u Zamaru - kroza zube je procijedio Matthias. Bljesak pravih emocija prvi se put toga jutra pojavio u njegovim očima. Bljesak emocija nestao je iz Matthiasovih očiju jednako brzo kako se i pojavio. Njegovi su nekadašnji napisi žalosno zastarjeli. Stone bi trebao znati da nije pametno koristiti se njima u svojim istraživanjima. Stonea prilično dobro primljene od strane članova Zamarskoga društva - oprezno će Imogen. Očito je da je Stone pročitao doslovce sve što sam napisao o Zamaru. A zatim ima nevjerojatnu drskost da osporava niz mojih tvrdnji. Horatia se diskretno nakašljala. Imogen je odoljela porivu da nastavi u tom smjeru. Horatia je imala pravo. Bez obzira na njegova intelektualna ograničenja, morate priznati da je poznat po svojoj strasti po pitanju zamarskih artefakata. Matthias je izgledao kao da bi radije nastavio vatrenu raspravu o pomanjkanju stručnosti I. No dopustio je povratak na temu Vannecka. Priča se da ste vas dvojica slične naravi. Razlika među vama je ta da ste vi neosporni autoritet po pitanju zamarskih antikviteta. Sigurna sam da predmete nabavljate s osebujnim ukusom i diskrecijom. Imogen su zapanjili žmarci što ih je osjetila na leđima. Malo je što moglo uznemiriti njezine živce, ali nešto u 14. Matthiasovu glasu upravo je to činilo. Ali previše dugujem Lucy da bih dopustila da se njezin ubojica nekažnjeno izvuče. Tri sam godine pokušavala smisliti plan kako bih ostvarila svoj cilj, ali tek nakon smrti strica Selwyna napokon sam našla način na koji mogu osvetiti Lucy. Kad završim, Vanneck više neće biti u položaju da vreba na nedužne žene kakva je bila Lucy. Namjeravam postaviti klopku za Vannecka, takvu koja će ga uništiti financijski i društveno. Mamac što ga kanim upotrijebiti veliki je pečat kraljice Zamara. Matthias je zurio u nju. Barem biste vi trebali znati da pečat nikad nije pronađen. Ali malo prije no što je nestao, Rutledge je poslao pismo u Zamarian Review i obavijestio urednike kako vjeruje da je na tragu pečatu. Glasine da je umro u podzemnom labirintu dok je tražio tu stvar nadahnule su priče o Rutledgeovu prokletstvu. Uvijek postoji obilje legendi o predmetima velike vrijednosti. Matthiasova se čeljust stegnula. Ako pečat postoji, neprocjenjiv je, ali ne zato što je izrađen od zlata i dragulja, već zbog priča koje nam može ispričati o drevnom Zamaru. Očekivala sam da ćete vi imati takve učenjačke stavove o pečatu. Ali uvjeravam vas da će čovjek Vanneckove prizemne naravi biti daleko više zaintrigiran financijskom vrijednošću toga. Osobito u svojim sadašnjim, nepovoljnim okolnostima. Matthiasov je osmijeh bio neugodan. Kakve to veze ima s vašim planom? Otputovat ću u London s tetom Horatijom i ubaciti se u Vanneckove društvene krugove. Zahvaljujući stricu Selwynu, imam dovoljno novca za to. A zahvaljujući teti Horatiji, također imam odgovarajuće veze. Horatia se nelagodno promeškoljila na stolici. Matthiasu je dobacila pogled ispričavanja. Nije nikakva tajna da on ne može podnijeti visoko društvo. Imogen je to ignorirala. Ali to nije razlog da se teta Horatia i ja skrivamo od društva. Horatia je zakolutala očima i s negodovanjem cmoknula jezikom. Imogen je ljutito pogledala Matthiasa. Već ga tjednima razrađujem. Kad se jednom nađem u pravim društvenim krugovima, stavljat ću malene aluzije o kraljičinu pečatu. Imogen se gorljivo nagnula naprijed. Matthias ju je upitno pogledao. Vanneck neće moći odoljeti pomisli da bi se mogao dokopati pečata. No kako trenutno nije u najboljoj financijskoj situaciji, a još si nije našao nasljednicu, neće imati sredstava da sam financira ekspediciju. Potaknut ću ga da formira konzorcij investitora. Matthias ju je zamišljeno promatrao. Namjeravate izvući Vannecka na tanku financijsku granu, a potom je odrezati, nije li tako? Ne bi trebalo biti osobito teško nagovoriti Vannecka da oformi konzorcij za financiranje ekspedicije. Ekspedicija će propasti kad ponestane novca. Članovi konzorcija bit će bijesni. Proširit će se glasine da je sve to bila velika prijevara nedužnih investitora. Vanneck se neće usuditi vratiti u London. Vjerovnici će ga godinama opsjedati. Ako i kad se vrati, sigurno neće moći zauzeti svoje prijašnje mjesto u visokom društvu. Njegovi izgledi da se oporavi uz pomoć neke nasljednice doista će biti ništavni. Matthias se doimao zamišljenim. Godila joj je spoznaja da ima takav učinak na Colchestera od Zamara. To je lukav plan, nije li? A vi ste savršen partner za mene, gospodine. Horatia se obratila Matthiasu. Matthias je kratko pogledao Horatiju, a potom je svoje hladne oči opet okrenuo prema Imogen. Upravo je onako kako je rekla, i još više. Sigurna sam u to. Koju ste ulogu meni namijenili u tom vašem sjajnom planu? Vi ste priznati autoritet za sve što ima veze sa Zamarom. Uz mogući izuzetak I. Stonea, nema boljeg znanstvenika u tom području. Matthias je zanemario očito. Najjednostavniji i najučinkovitiji način da se Vannecka uvjeri kako ja doista posjedujem pravi zemljovid za kraljičin pečat je taj da vi kažete kako vjerujete da je to istina. U knjižnici je zavladala kratka, napeta tišina. Želite da uvjerim Vannecka i ostatak visokoga društva kako vjerujem da vam je stric ostavio zemljovid drevnoga Zamara koji ukazuje na mjesto gdje je skriven pečat? Pretvarat ćete se da mi udvarate i želite me zavesti. Matthias ništa nije rekao. Matthias je bezizražajnim pogledom promatrao Imogen. Vanneck će zaključiti da postoji samo jedan razlog za to. Horatia je još jednom izmučeno uzdahnula. Matthias je prstom lagano lupkao po rubu svoje šalice za čaj. Svi znaju da sam se nedavno vratio u Englesku kako bih preuzeo odgovornosti što ih iziskuje moja titula. Visoko će društvo očekivati da ću ove sezone tražiti suprugu, a ne ljubavnicu. Imogen se zagrcnula gutljajem čaja. Ne prijeti vam nikakva opasnost da ćete se odjednom naći u klopci zaruka sa mnom. Nitko neće očekivati da ćete me zaprositi. Matthias joj je proučavao lice. Imogen je polako i oprezno spustila šalicu. To zacijelo nije nikakvo čudo. Tijekom proteklih nekoliko godina često ste izbivali iz zemlje. Matthiasove su se obrve skupile u tamnu crtu. Nimalo me nije briga za moj vlastiti dobar glas. Umorstvo Lucy mora biti osvećeno. Povjerila sam vam tu priču jer želim da shvatite da me visoko društvo ne smatra prikladnom kandidatkinjom za brak. Nitko ne bi očekivao od čovjeka vašeg položaja da mi udvara iz bilo kojeg razloga, osim radi kratke ljubavne veze ili prilike da se domogne nečeg vrijednog. Imogen je žustro ustala i dobacila mu ohrabrujući smiješak. Tijekom večere možemo proučiti pojedinosti mojega plana. U međuvremenu, moramo dovršiti inventuru. Budući da ste ovdje i zapravo nemate što drugo raditi, možda biste nam pomogli? Horatia se primaknula Matthiasu čim su ostali sami u knjižnici. Horatijin se zabrinut izraz lica pretvorio u strogo neodobravanje. Gospodine, itekako sam svjesna tko i što ste vi. Slučajno sam prije deset godina živjela u Londonu. No s druge strane, malo se uglednih ljudi kretalo u vašim krugovima. Međutim, znam kako ste i zašto zaslužili nadimak Hladnokrvni Colchester. Moja vas nećakinja poznaje jedino kao Colchestera od Zamara. Već vam se godinama divi. Nisu joj poznate vaše zloglasnije aktivnosti. Horatia je brzo koraknula unatrag, kao da očekuje da će skočiti na nju s iskešenim zubima. Odbacila bi te priče kao zlobne tračeve. Zaključila bi da je vaš ugled nepravedno uništen, baš kao i njezin. Nesumnjivo bi postala vaš odani saveznik i nepokolebljivi pristalica. Nikad nisam imao baš mnogo takvih. Horatia ga je ljutito pogledala. Moja je nećakinja čvrsto odlučila provesti taj lakoumni plan. Vi ste moja jedina nada. Kod čovjeka ostavlja osjećaj da ga je upravo pregazilo podivljalo krdo. Jednostavno će naći neki drugi način. Tako piše u Selwynovoj oporuci. Priča se da vi uvijek ispunjavate svoja obećanja. Čak ni vaši najgori neprijatelji, a koliko mi je poznato, ima ih poprilično, to ne opovrgavaju. Ali to činim na svoj vlastiti način. U svakom slučaju, ostao sam dužan Selwynu Waterstoneu, a ne njegovoj nećakinji. Čini se da je čvrsto odlučila uvaliti se u nevolje, a s obzirom na njezinu unutarnju snagu i odlučnost, vjerujem da će ostvariti svoj cilj. Nije mi jasno kako se dogodilo da odjednom pomažem gospođici Waterstone u inventuri zbirke njezina strica. Prikaz čudnih i neobičnih predmeta pronađenih u grobnicama otkrivenim na otocima južnih mora. Umočila je pero u tintu i nešto upisala u knjigu. Matthias je spustio knjigu na vrh sve veće hrpe sličnih naslova. Odsutno je pregledavao preostale knjige, ali je razmišljao o važnijem problemu u liku Imogen Waterstone. Rekao je sebi da mu trebaju informacije prije nego odluči kako će postupiti. Horatia ga je promatrala s malo nade u očima. Osim toga, i vi nosite teret pomalo narušenog ugleda, nije li tako, milorde? Matthias ju je pogledao u oči. Vaša nećakinja i ja imamo barem to zajedničko. Horatia se odjednom silno zainteresirala za drevnu etruščansku posmrtnu masku. Lady Vanneck je tada bila u braku više od godinu dana, ali je tada prvi put pozvala Imogen u posjet. Lucy je tvrdila da joj ne može ponuditi smještaj u zdanju jer lord Vanneck ne želi goste pod svojim krovom. Predložila je da Imogen na nekoliko tjedana unajmi malenu kuću. Lucy je sve organizirala. Ja joj se nisam mogla pridružiti jer je u to vrijeme moj muž bio veoma bolestan. Mada Imogen nije smatrala da joj treba pratilja, naravno. Ona ima veoma neovisnu narav. Zapravo, već su izgubili svaku nadu da će imati djecu. Bili su ushićeni kad se Imogen rodila. Njezin otac John, moj najstariji brat, bio je filozof koji je imao radikalne zamisli po pitanju obrazovanja mladih ljudi. Imogen je smatrao zlatnom prilikom za testiranje svojih teorija. Horatia je iskrivila lice u grimasu. U svojim je mladim danima izazvala popriličnu pomutnju. Napisala je knjigu koja je dovodila u pitanje vrijednost braka za žene. Moj se brat zaljubio u nju čim je pročitao tu knjigu. Odmah su se vjenčali. U svakom slučaju, Alethea je također razvila niz čudnih ideja o obrazovanju djevojaka. Zapravo, napisala je još jednu knjigu u kojoj je opisala svoje zamisli. Matthiasa je to zabavljalo. Srećom, Imogen to nije preuzela od njih. Imogen je promolila glavu oko dovratka i upitno pogledala Matthiasa i Horatiju. Matthias je podigao knjigu Tromjesečni pregled antikviteta na koju je upravo naišao. Teta Horatia i ja bez žurbe ćemo pregledati ostatak kuće kad se za nekoliko tjedana vratimo ovamo. Matthias je zamišljeno gledao za njom. Matthias je Tromjesečni pregled antikviteta spustio na stol. Imogen sebe smatra iskusnom ženom, ali znate jednako dobro kao i ja, gospodine, da je nakon života u Upper Sticklefordu bila žalosno nepripravna za londonsko društvo. Povrh toga, oba njezina roditelja prezirala su visoko društvo. Učili su je mnogim beskorisnim stvarima, kao što su grčki, latinski i logika, ali je nisu naučili ničem korisnom, primjerice, kako preživjeti u visokom društvu. Ali takva je bila Lucy. Znam da ju je Imogen smatrala dragom prijateljicom, ali istina je da je Lucy bilo stalo jedino do nje same. Bila je veoma lijepa i znala je biti šarmantna. Ali se svojom ljepotom i šarmom koristila za manipuliranje drugima. Slomila je srca nekolicine mladih farmera u Upper Sticklefordu. Što se mene tiče, sprijateljila se s Imogen samo zato što u blizini nije bilo drugih mladih dama. Nije se potrudila čak ni dopisivati s Imogen kad se preselila u London sve dok nije prošla cijela godina dana. A tada je, kao grom iz vedra neba, poslala poziv Imogen. Imogen se uključila u rad Zamarskoga društva. Strastveno se zanimala za Zamar od svoje sedamnaeste godine. Te ste se godine vi i Rutledge vratili sa svoje prve ekspedicije. Učlanila se u Zamarsko društvo brzo nakon njegova osnivanja, ali nije imala priliku upoznati druge članove prije nego je otišla u London. Ali Imogen se prvi put mogla družiti s ljudima koji su dijelili njezine interese. Bila je veoma uzbuđena. Morate imati na umu da je bila posve sama nakon smrti svojih roditelja. Lucy je bila njezina jedina prijateljica, a nakon što je otišla u London i udala se za Vannecka, Imogen je bila veoma usamljena. Bojim se da je proučavanje Zamara postalo njezina jedina preokupacija. Za nju je bilo veoma uzbudljivo upoznati druge ljude sličnih interesa. Zamarom u Zamarsko društvo dovelo niz opasnih mladih ljudi kojima je dosadno, pokvarenih raskalašenika i drugih koji su tražili uzbuđenja. Gospodin Drake je dijelio Imogenin entuzijazam za drevni Zamar. Od prijatelja sam čula da se gospodin Drake veoma zainteresirao za Imogen. Čak je bilo govora o prosidbi. Tada je došlo do katastrofe. Matthias se prestao pretvarati da nastavlja s inventurom. Jednim se ramenom naslonio na policu za knjige i prekrižio ruke na prsima. Horatijine su oči bile tmurne iza leća njezinih naočala. Imogen nije imala pojma kako se treba nositi s okorjelim razvratnikom koji ju je odlučio zavesti. Nije bilo nikoga tko bi je vodio ili savjetovao. Horatia mu je dobacila nesiguran pogled, a potom se činilo da je donijela odluku. Gurnula je rupčić natrag u džep. To nije nikakva tajna. Svi u gradu znali su za incident, a kad se Imogen vrati onamo, ogovaranja će nesumnjivo opet početi. Ukratko rečeno, Imogen je pronađena u spavaćoj sobi s Vanneckom. Iz nekog se razloga Matthias osjetio kao da je dobio udarac nogom u trbuh. Zbunila ga je žestoka reakcija. Potrajalo je trenutak dok nije shvatio da nije očekivao baš tako dramatičan završetak priče. Zamišljao je nešto daleko nedužnije. Na kraju krajeva, potrebno je veoma malo da se u visokom društvu uništi dobar glas mlade žene. Indiskretan poljubac, odlazak u kupovinu ili na jahanje bez pratnje sluškinje, previše valcera s pogrešnim čovjekom, bilo što od tih bezazlenih propusta ženu može dovesti na loš glas. Vanjska forma je najvažnija. Ali biti zatečena u spavaćoj sobi s muškarcem, bilo kojim muškarcem, a kamoli s nekim poput Vannecka, nije tek manja indiskrecija, mislio je Matthias. Nemoralna Imogen je očito zavrijedila svoj nadimak. Imala je sreće da joj nisu smislili neki još gori. Nažalost, Imogen i Vanneck su zatečeni zajedno u spavaćoj sobi na katu, tijekom bala što 23. Koji mu je vrag? Jedva poznaje tu damu. Vanneck ju je namamio u tu spavaću sobu. Horatia je još jednom žalosno uzdahnula. Prirodno, nakon incidenta više nitko nije ni razmišljao o sklapanju braka. Teško bi se moglo zamjeriti gospodinu Drakeu da je izgubio zanimanje. Drugi čovjek očito nije bio takav džentlmen. Matthias je ispustio dah za koji nije bio ni svjestan da ga je zadržavao. Mogu li zaključiti da je incident, kako vi to nazivate, značio kraj prijateljstva između gospođice Waterstone i lady Vanneck? Ostavila je poruku u kojoj je napisala kako ne može podnijeti da ju je najbolja prijateljica izdala s njezinim mužem. Matthias je kratko razmislio o tome. Imogen je jedina koja misli da je Vanneck ubio Lucy. Bojim se da je mišljenje moje nećakinje o tome pod utjecajem njezina vlastitog užasnog iskustva u njegovim rukama. Možda osjeća i dio krivnje. Ali za ono što se dogodilo u onoj spavaćoj sobi kriv je isključivo Vanneck. Nimalo ne sumnjam u to. Matthias pogleda prema vratima knjižnice. Jedna joj je osoba prije nekoliko tjedana javila da lord Vanneck traži nasljednicu. Moj je brat nedavno umro i ostavio Imogen ovu kuću, sve u njoj i vaše, ovaj, obećanje njemu. Imogen je odjednom dobila nadahnuće. Zastao je kad je opazio nedavno izdanje Zamarian Reviewa. Namrštio se kad je vidio datum. Jedan sam napisao ja, a drugi I. Taj me čovjek proganja. Razgovarat ću s njima o tome. Ja sam utemeljio taj prokleti čašopis. Odgovoran sam prema čitateljima i moram se pobrinuti da se tiskaju samo provjereni podaci. Stonea o zamarskim napisima ne poklapaju se s vašima, milorde? To je osobito iritantno jer Stone, kao i obično, svoje zaključke temelji na rezultatima mojih vlastitih istraživanja, koje sam objavio. Obično je na radove drugih koji su se bavili Zamarom gledao posve nezainteresirano i s prezirom. On je sam najbolje znao da nakon Rutledgeova nestanka nema nikoga tko bi mu bio ravan na tom polju. Zapravo nije postojao nikakav stvarni izazov za Matthiasov autoritet sve dok se prije osamnaest mjeseci nije pojavio I. Stone, kao grom iz vedra neba, i počeo pisati članke za Zamarian Review. Na Matthiasovo nezadovoljstvo i posvemašnju zbunjenost, pokazalo se da je I. Stone prva osoba koja je nakon niza godina uspjela izazvati njegovu snažnu reakciju. Nikad nije čak ni upoznao Stonea. Zasad je Matthias svojeg novog rivala poznavao jedino po njegovim raspravama. Uskoro će, obećao je sebi, potražiti Stonea i malo popričati s tim skorojevićem. Članovi Zamarskoga društva sad biraju na čijoj su strani kad se Stone i ja u nečemu ne slažemo. Stone u svakoj prigodi dovodi u pitanje moj autoritet. Ali to je druga tema. Ovdje raspravljamo o Imogen i njezinu šašavom planu. Horatia mu je proučavala lice. Kombinacija moje veze s Blanchfordom, njezina nasljedstva od Selwyna i priče o zemljovidu koji će nekoga odvesti do zamarskoga blaga, sve će to privući zasićen interes visokoga društva. Vi ste moja jedina nada. Ako ne nađete neki način da promijenite njezine planove, Imogen će zasigurno uletjeti ravno u katastrofu. To bi Selwyn sigurno želio. Horatia se iznenadila, ali nije ustuknula. Matthias se zagledao u njezine oči. Ako je tako, onda sigurno znate da radije uništavam nekoga nego spašavam. Ipak ste dali obećanje mojem bratu. Cijeli svijet zna da Hladnokrvni Colchester uvijek ispunjava svoja obećanja. Matthias se bez riječi okrenuo. Izišao je iz prostorije i pošao hodnikom do stubišta. Preskakao je po dvije stube odjednom. Kad je stigao do odmorišta, zastao je i oslušnuo. Glasan tresak i nekoliko prigušenih udaraca rekli su mu da osoba koju traži radi u istočnom krilu. Krenuo je niz hodnik dugim, odlučnim koracima. Imogen Waterstone je već izazvala dovoljno zbrke u njegovu životu, zaključio je. Vrijeme je da preuzme kontrolu nad vlastitom sudbinom. Uvijek je ispunjavao svoja obećanja, ali, kako je rekao Horatiji, to čini pod vlastitim uvjetima. Niz udaraca vodio ga je do otvorenih vrata spavaće sobe na lijevoj strani hodnika. Matthias se zaustavio na vratima i pogledom preletio unutrašnjost. Odaja je bila mračna soba puna sjenki, uređena u istom pogrebnom stilu kao i ostatak kuće. Teške crne draperije odmaknute su i vezane kraj prozora, ali svjetlost koja je dopirala unutra imala je slab učinak na sveopću turobnost. Krevet je bio prekriven bojama prikladnim za žalovanje. Crni i smeđi ukrasi visjeli su sa stropa. Daleko najzanimljiviji prizor u odaji bila je Imogenina lijepo zaobljena stražnjica. Matthias je osjetio oštar trzaj u blizini svojih prepona. Raskošne obline Imogenine pozadine doimale su se pomalo provokativno zbog neobičnog položaja u kojem se nalazila. Presavila se u struku i pokušavala izvući veliku, željezom okovanu škrinju ispod kreveta prekrivenog crnim prekrivačem. Skuti njezine haljine podigli su se desetak centimetara na stražnjoj strani i razotkrili 26. Matthias je odjednom osjetio silnu želju da istraži područje iznad vrha čarapa. Iznenadio ga je snažan val žudnje koji ga je tako naglo zahvatio. Duboko je udahnuo i silom se usredotočio na trenutni problem. Okrenula se, a lice joj se zajapurilo od nedavnih naprezanja. Zamahnula je rukom i udarila o malen ružan kip nekog božanstva koji je stajao na obližnjem stolu. Ružna je figura od gline tresnula na pod i smrskala se. Niste valjda već završili u knjižnici? Došao sam ovamo kako bismo razgovarali o nečemu važnijemu. Gospođa Elibank i ja smo malo podrobnije razgovarali o tome i oboje smo istog mišljenja. Vaš je plan nerazborit, lakouman, a možda i veoma opasan. Imogen je zurila u njega, a oči su joj potamnjele od ozlojeđenosti. Gospodine, ne možete me spriječiti. Nesigurno ga je promatrala. Može ga se različito tumačiti, a kako sam ja dao obećanje, ja ću ga protumačiti. Nameravate prekršiti obećanje, zar ne? Uvijek ispunjavam svoja obećanja, gospođice Waterstone, a ovo neće biti nikakav izuzetak. Priznajem da bi mi vaša pomoć bila neprocjenjiva, ali sam sigurna da i bez vas mogu privući Vanneckovu pozornost. Hoćete li se opet s njim sastati u privatnoj spavaćoj sobi kao što ste 27. Moram priznati da će takva ponuda nesumnjivo pobuditi njegovo zanimanje. Imogen je na trenutak izgledala zaprepašteno. Zatim su joj oči bljesnule gnjevom. Matthias je požalio zbog svojih riječi. No, potisnuo je taj osjećaj. Cilj opravdava sredstva u ovom slučaju, uvjeravao je sebe. Ako vas je Vanneck jednom zaveo, sigurno će to opet pokušati. Ukoliko ne kanite iskoristiti svoj šarm kako biste ga namamili u svoju klopku - Grom i pakao. Vanneck me prije tri godine nije zaveo, gospodine. Matthias se odjednom razbjesnio. To ništa ne mijenja. Neće vam biti lako nositi se s čovjekom Vanneckove naravi. Ali počinjem misliti da u jednom smislu imate pravo, gospodine. Možda mi nije potrebna vaša pomoć. Kad sam u početku razrađivala svoj plan, mislila sam da ćete mi biti veoma korisni, ali sad se počinjem pitati ne biste li bili više smetnja nego pomoć. Iz nekog razloga koji Matthias nije mogao shvatiti, Imogenin oštar odgovor samo je dodatno raspirio njegov gnjev. Kakvim ste me točno čovjekom smatrali? Čovjek sposoban poći u pustolovinu bez ikakva oklijevanja. Uzbudljive priče o vašim putovanjima i istraživanjima navele su me na pomisao da ste doista proživjeli sve te pustolovine. Stone je posve iskren po pitanju izvora svojih informacija, gospodine. Ne tvrdi da je iz prve ruke vidio sve o čemu piše. Prikazujete se kao čovjek od akcije, ali sad se čini da uopće niste takvi. Dovoljno je loše da sam vas smatrala pametnim, domišljatim džentlmenom koji može biti smion kad je to potrebno. Također sam jednako pogrešno zaključila da ste vi muškarac koji bi pitanjima časti dao prednost u odnosu na sitne probleme nečega sto mu ne konvenira. Jasno je da ste mi dužni, gospodine, a ipak očito želite izbjeći plaćanje toga duga. Matthias je napravio još jedan korak unutra. Ovime vas oslobađam vašega obećanja. Nećete me se tako lako riješiti. Pogriješio je kad ju je dotaknuo. Gnjev se u trenu pretvorio u žudnju. Trenutak se nije mogao pomaknuti. Činilo mu se da mu je snažna šaka stegnula utrobu. Pokušao je disati, ali mu je Imogenin miris ispunio glavu i unio pomutnju u njegov mozak. Zagledao se u dubine njezinih plavozelenih očiju, pitajući se hoće li se utopiti. Otvorio je usta kako bi prepirku završio odgovarajuće oštrom primjedbom, ali su mu riječi zamrle u grlu. Bijes je nestao iz Imogeninih očiju. Zamijenila ga je iznenadna zabrinutost. Zar nešto nije u redu? To nesumnjivo objašnjava vaše čudno ponašanje. Osjećao je toplinu njezine kože kroz rukave praktične haljine. Shvatio je da bi silno želio saznati vodi li ljubav na isti strastveni način kao što se prepire. Morao je uložiti silan napor kako bi maknuo ruke s njezinih ramena. Najbolje da ovu raspravu dovršimo nekom drugom prigodom. Matthias je na dvije ili tri sekunde zatvorio oči i duboko udahnuo. Kad je podigao kapke, vidio je da ga Imogen promatra s fasciniranim izrazom lica. Pobijedio je vaš osjećaj časti. Znala sam da ćete mi pomoći u mojim planovima. Ne mora vam biti neugodno zbog činjenice da niste čovjek od akcije, gospodine. Ne morate se zabrinjavati. Ako se tijekom mojega plana dogodi nešto opasno, ja ću se time pozabaviti. Ali nastojat ćemo to prevladati. Ne smijete se prepustiti užasima mašte milorde. Znam da ste zacijelo silno zabrinuti zbog onoga što nas očekuje, ali uvjeravam vas, bit ću uz vas tijekom cijelog puta. Slabašna je uzica kojom je Matthias zadržavao svoju samokontrolu odjednom pukla. Prije nego se Imogen uspjela povući, privinuo ju je uza se. Prije nego je uspjela odgovoriti, spustio je usta na njezina. Trenutak se činilo da su se sva njezina osjetila sudarila, stvarajući omamljujući kaos. Uvijek se ponosila snagom svojih živaca. Nikad nije dobila histerični napadaj, nikad osjetila slabost, nikad nije osjetila vrtoglavicu. Ali u tom se trenutku osjećala posve omamljenom. Dah joj je zastao u grlu. Dlanovi su joj se odjednom ovlažili. Njezine misli, samo sekundu ranije posve lucidne, posve su se smutile. Činilo se da se sve oko nje nekako nakrivilo. Zadrhtala je, a potom osjetila kako se njome širi predivna, gotovo grozničava toplina. Pomislila bi da je bolesna, ali je znala da je izvrsna zdravlja. Matthias je zastenjao i produbio poljubac, stegnuvši je čvršće uza svoje tvrdo, nepomično tijelo. Osjećala je kako njegov jezik prelazi po njezinim usnama i šokirano shvatila da on želi da ona otvori usta za njega. Obuzela ju je silna radoznalost. Oprezno je rastvorila usne. Matthiaspv je jezjk prodro između njih. Šokirana intimnim poljupcem, Imogen je osjetila malaksalost u koljenima. Svijet se vrtio oko nje. Veoma je čvrsto stegnula Matthiasova ramena, bojeći se da će pasti ako je on pusti. Ali Matthias nije pokazivao nikakvu namjeru da je pusti. Umjesto toga, još je čvršće stegnuo ruke oko nje, privukavši je uza se tako da je osjetila alarmantnu izbočinu u njegovim uskim hlačama. Znala je da on sigurno osjeća njezine dojke stisnute uz svoja široka prsa. Malo se pomaknuo i neznatno je savio unatrag. Jedna je njegova noga kliznula između njezinih. Osjećala je sirovu snagu njegova bedra. Osjeti su strujali kroz Imogen, divlji, turbule-tni osjećaji kakve nikad ranije nije upoznala. Nije baš posve neiskusna, podsjetila se u očajničkom nastojanju da zadrži prisebnost. Ali nije se moglo zanijekati da čak ni vješti poljupci Philippea D'Artoisa ili čedni zagrljaji Alastaira Drakea nisu tako silno uzburkali njezina osjetila. Ovo je napokon prava strast. Imogen je obuzelo vatreno uzbuđenje. Uz tihi uzvik ushićenja, pomalo prigušen pritiskom Matthiasovih zahtjevnih usta, čvrsto mu je stisnula ruke oko vrata. Njegovo je mrko lice bilo napeto. Njegove oči više nisu bile sablasno sivilo bez emocija. Kao da je u proročanskom zrcalu tražio odgovore na neka nepoznata pitanja. Stvarnost se vratila uz otrežnjavajući učinak. Imogen je gledala Matthiasa, svjesna da je požalio zbog nepromišljenog nagona koji ga je naveo da je poljubi. Imogen je nemilosrdno potisnula snažan osjećaj gubitka koji ju je obuzeo. Svim se silama nastojala pribrati i istodobno tražila prikladne riječi za krajnje neprikladnu situaciju. Moji su roditelji imali isti problem. Svaka prepirka koja bi izbila među njima uvijek je završavala na ovaj način. Duboko u sebi osjetila je treptaj nesigurnosti. Nije moguće da je zadirkuje. Ovoga je puta poljubac bio spor, proračunat i frapantan. Imogen je malaksala u Matthiasovim rukama. Čula je kako njezina kapa pada na pod. Kosa joj se rasula po ramenima. Matthias je zavukao ruku u nju. Svijet oko nje postao je fluidan i počeo se rasplinjavati. Jedino čvrsto u njemu ostao je Matthias. A on je doista bio veoma čvrst. Snaga u njemu istodobno ju je plašila i ushićivala. Njome je prostrujala slatka glad. Opet je obavila ruke oko Matthiasova vrata i stezala ga svom snagom. Ništa joj nije moglo tako goditi kao usporedba s drevnim Zamarom. Nitko joj nikad nije dao ljepši kompliment. Matthias ju je polako pomaknuo korak unatrag, a potom još jedan. Odjednom se našla leđima uz ormar. Obuhvatio joj je zapešća i pritisnuo ih o izrezbareni mahagonij iza njezine glave. Držeći je tako, oslobodio je njezina usta i vrelim joj poljupcima obasuo vrat. Istodobno je podigao bedro između njezinih nogu. Skuti njezine haljine obavijali su njegove hlače. Matthiasova se noga pomicala prema gore između njezinih bedara. Svojim je snažnim, elegantnim prstima obavio njezin vrat. Nagnuo joj je glavu unatrag. Imogen je naslijepo hvatala ručku na vratima ormara kako ne bi pala. Ali baš ju je u tom trenutku Matthias okrenuo prema krevetu. Imogen je zaboravila pustiti ručku. Vrata ormara su se uz glasan tresak otvorila. Veliki predmet koji se nalazio na srednjoj polici stresao se od udarca i počeo padati prema naprijed. Matthias je otrgnuo usta s Imogenina vrata. Imogen je užasnuto gledala kako je zdjela kliznula preko ruba police i poletjela prema dolje. Matthias se pokrenuo zapanjujućom brzinom. Pustio je Imogen, obišao je i uhvatio zdjelu, sve u jednom vještom potezu. Imogen je odahnula od olakšanja. Veoma se brzo krećete. Oči su mu i dalje blistale, opazila je Imogen, ali ne baš na isti način kao trenutak ranije. Pozornije je pogledala zdjelu. Bila je fino izrađena od prozirnog plavozelenog kamena. Kamen je bio jedinstven za zamarske artefakte. Imogen je jedan od onih s kojima se dopisivala rekao da su boju nazvali zamarskozelenom. Zdjela je na sebi imala ugravirane riječi uklesane na jednako elegantan način. Takva je bila i sama posuda. Odmah je prepoznala jezik. Osobna poruka, a ne formalna. Dar ostavljen u pogrebnoj odaji voljene osobe, ako se ne varam. Matthias je okrenuo glavu i pogledao je. Nije li to krasna poruka, milorde? Imogen je prekasno shvatila što je upravo učinila. Kanila sam sve objasniti. Matthias je ignorirao slabašnu ispriku. I očito je odakle potječe Stone, gospođice Waterstone. Ali što znači srednji inicijal? Držala sam svoj identitet u tajnosti jer sam znala da urednici Zamarian Reviewa nikad ne bi objavili moje članke da su znali da ih je napisala žena. Ali vi ste odmah jasno pokazali da I. Nisam željela da taj stav zamagli vašu percepciju mene ili mojega plana. Stonea ne smatram suparnikom. Riječ suparnik ukazuje na nekoga tko bi mi bio ravan. Stone je uobraženo malo piskaralo koje svoje smiješne zaključke temelji na mojim člancima. Imogen je to povrijedilo. U prošlosti ste naprečac došli do niza zaključaka o zamarskim antikvitetima koje nisu potvrđivali artefakti što ste ih vi sami našli. Dolazim do logičnih zaključaka na temelju otkrića i istraživanja iz prve ruke. Zamarska je dama čak mogla razvrgnuti svoj brak ako je to željela. Imogen se hladno nasmiješila. To pokriva veliko područje, milorde. Nadalje, zadržavala je kontrolu nad vlastitom imovinom i prihodom nakon udaje. To svakako drevni zamarski zakon čini daleko naprednijim od suvremenog engleskog zakona. Muškarac je bio gospodar u vlastitoj kući. Od njegove se žene očekivalo da bude poslušna, susretljiva družica koja se brinula za vođenje kućanstva i udobnost svojega muža. On je pak bio odgovoran za zaštitu svoje žene i djece. Nakon podrobnog proučavanja vaših napisa, zaključila sam da su se zamarski brakovi temeljili na uzajamnoj ljubavi i intelektualnom poštovanju. Zamarski su se brakovi temeljili na imovini, društvenom statusu i poslovnim interesima, baš kao i većina engleskih brakova. Što je s poezijom koju ste otkrili u ruševinama zamarske knjižnice? Brak je bio poslovna stvar u drevnom Zamaru, jednako kao u Engleskoj. Oni su ipak bili veoma inteligentan narod. Uvjeravam vas, do tog sam zaključka došao iz osobnog iskustva, baš kao što dolazim do svih zaključaka. Za razliku od nekih drugih ljudi. Matthiasov je osmijeh bio hladan. Biste li to željeli malo pojasniti, gospođice Waterstone? Takve su stvari privatne naravi. Pa, dopustite da vam iznesem nekoliko vlastitih zapažanja iz prve ruke o temi ljubavi i požude. Ja sam plod sjedinjavanja koje je započelo u vatri velike, požudne strasti. Ali kad se ta požuda ohladila, za sobom je ostavila samo gorčinu, gnjev i kajanje. Šokirano suosjećanje ugasilo je plamen Imogenina gnjeva. Hitro je koraknula prema Matthiasu, a potom se nesigurno zaustavila. Matthiasov je glas bio posve bezizražajan. Njezina je obitelj zahtijevala sklapanje braka. Obitelj mojeg oca željela je nasljedstvo moje majke. To je bila nagodba sklopljena u paklu. Moj otac nikad nije oprostio mojoj majci. Tvrdio je da ga je na prijevaru uvukla u brak. Što se nje tiče, majka nikad nije oprostila ocu što ju je zaveo, a potom se okrenuo protiv nje. U očima mu se pojavio ledeni cinizam. Iz toga sam veoma mnogo naučio. Tada joj je nešto palo na pamet. Zasigurno ćete za sebe ipak potražiti sreću u braku? Možete biti sigurni u to - mrko će Matthias. Kanim sklopiti brak koji će stajati na daleko čvrćim temeljima od onog izgrađenog na budalastim romantičnim strastima i požudi. Matthias je uzeo blistavu plavozelenu zdjelu iz njezinih ruku i zamišljeno je proučavao. Inteligentnu ženu kojom upravlja obrazovan um. Ženu čiji će osjećaj za čast jamčiti da joj neće zavrtjeti glavom svaki tamnooki pjesnik na kojeg naiđe. Colchester od Zamara kakvog je zamišljala bio je ispunjen samom biti romantike. Pravi je Colchester očito prilično konzervativan čovjek. Ali sad vidim da sam posve pogriješila. Razlikujemo se u svakom pogledu, nije li tako. Iznenada mu se na licu pojavio izraz opreza. Imogen je proučavala na koji su njegove elegantne šake dugih prstiju držale zamarsku zdjelu. Možda nisam onakav čovjek kakvim ste me zamišljali, gospođice Waterstone, ali izjeda me želja da dokažem da sam ipak nešto više od slabića. Mislite da imam pretjerano tjeskoban, nesiguran i slab temperament. Ne kanim tvrditi da u toj percepciji nema malo istine, ali neka sam proklet ako dopustim da me proglasite najobičnijom kukavicom. Određena sklonost živčanoj slabosti nije nešto čega se treba sramiti. To je nesumnjivo obiteljska osobina, slično tom bijelom pramenu u vašoj kosi. Nad time nemate nikakvu kontrolu, milorde. Zaključio sam da moram ispuniti obećanje što sam ga dao vašem stricu. Samo ću tako uspjeti zadržati barem dio svojeg ponosa. Bile su same u kočiji jer je Matthias otputovao prethodnoga dana s popisom uputa što mu ih je dala. Bojim se da sam povrijedila njegov ponos. Nisam to željela, ali znaš kako se katkad zanesem kad imam čvrste stavove o nečemu. Pitam se zašto to čini. Pokušava se dokazati kao čovjek od akcije. Svatko može vidjeti da on to nije. Zamišljenim je pogledom fiksirala Imogen. Ne bih bila tako zabrinuta. Ovako, osim što ću biti zauzeta pojedinostima svojega plana, morat ću pripaziti i na njega. Moram paziti da se ne uvali u nevolje dok se bude nastojao dokazati. Horatia je iskosa zurila u svoju nećakinju. Budi iskrena, Imogen, tvoja su očekivanja nastala na temelju maštarije koju si izvukla ni iz čega. Svoje sam poimanje temperamenta njegova gospodstva razvila na temelju članaka što ih je napisao za Zamarian Review. To samo dokazuje da čovjek ne može vjerovati svemu što pročita. Horatia je kroz naočale virila u Imogen. Pokušala sam ti reći da je prije gotovo cijelog desetljeća stekao glas koji ga i danas bije, a tada je bio u ranim dvadesetim godinama. Znam da mi nećeš vjerovati, ali istina je da su ga smatrali izrazito opasnim i krajnje hladnokrvnim. Imogen je napravila grimasu. Čovjek ga ne može poznavati čak ni pet minuta a da ne shvati kako takav glas uopće nije u skladu s njegovom pravom naravi. Očito je žrtva zlobnih ogovaranja, baš kao što sam i ja bila prije tri godine - Svakako se čini da te uspio uvjeriti u to progunđa Horatia. Opet je svoju pozornost posvetila krajoliku što ga je vidjela kroz prozor kočije. Sjetila se dijelova sna koji ju je usred noći probudio. Proteklih je nekoliko tjedana imala slične snove, ali noćas je san bio uznemirujuće jasan. Stajala je u knjižnici kuće strica Selwyna. Blijeda je mjesečina prodirala kroz prozore. Sjenke su obavijale odaju i grobni namještaj. Polako se okretala, tražeći čovjeka za kojeg je znala da je ondje. Nikad ga nije vidjela. Ali je osjećala njegovu nazočnost. Čekao je, obavijen mrklim mrakom. Nešto ili netko pomaknulo se u najtamnijem kutu odaje. Sa strepnjom je gledala kako se neki lik odvojio od okolnih sjenki i polako pošao prema njoj. Tmina mu je skrivala lice, ali kad je prošao kroz snop mjesečine, vidjela je bljesak hladnog srebra u njegovoj kosi. Prišao je bliže, ispružene ruke. Nije Zamaris, shvatila je. Colchester i Zamaris su se stopili u jedno jedinstveno stvorenje noći. Pogledala je ruku koju je ispružio prema njoj i vidjela kako krv kaplje s njegovih dugih, elegantnih prstiju. Požalit će zato što se spetljao s gospođicom Imogen Waterstone, rekao si je Matthias zasigurno po tisućiti put otkako je stigao u London. Već je počela štetno djelovati na njegovu moć koncentracije. Odložio je pero i tupo se zagledao u bilješke što ih je pisao za svoj sljedeći članak u Zamarian Reviewu. Zasad je svojim pretpostavkama o zamarskim ritualima ispunio manje od pola stranice papira. Neprestano su ga ometale misli o skorom Imogeninu dolasku u grad. Ona i Horatia trebale bi danas stići. Njezin će šašavi, nepromišljeni plan nesumnjivo biti pokrenut uskoro nakon toga. Trebalo joj je samo nekoliko pozivnica za prava primanja i balove. Činilo se da je Horatia uvjerena kako će se to moći dobitiMatthias je ustao i zaobišao svoj veliki pisaći stol od ebanovine. Stao je ispred kamina, svjestan dubokog, neprestanog nemira. Mučio ga je otkako se vratio u London. Bio je budala kad je pristao sudjelovati u Imogeninu šašavom planu. Jedina pozitivna stvar što ju je vidio u cijeloj besmislenoj zavjeri bila je da vjerojatno neće upaliti. Nažalost, nesumnjivo,-imaće nekih krajnje mučnih trenutaka prije nego uspije uvjeriti Imogen da odustane od svoje osvete. Matthias je mračno razmišljao o činjenici da će je morati držati podalje od nevolja sve dok ne prihvati poraz. Čvrsto je odlučila poći stazom ispunjenom prijetnjama skandala i opasnosti. Matthias je još jednom razmislio o njezinu planu, nastojeći biti objektivan. Nije vjerovao da je Vanneck doista ubio svoju ženu. Vanneck je prepredeni, neprincipijelni rasipnik i raskalašenik koji je poznat po zlu glasu u bordelima i igračnicama, ali Matthias ga nije doživljavao kao ubojicu. Bezobzirno zavođenje nedužne, naivne mlade dame kakva je Imogen više je Vanneckov stil. Matthiasova se šaka čvrsto stisnula uz njegovo bedro. Zatvorio je oči i razmišljao o načinu na koji je Imogen reagirala na njega kad ju je uzeo u zagrljaj. Njime je prostrujao val slatke vreline, raspirivši vatru koja je tinjala u njemu otkako je otišao iz Upper Stickleforda. Nije se mogao sjetiti kad je zadnji put poljubac neke žene tako djelovao na njegova osjetila. Pokušao je snagom volje odagnati žudnju koja se rasplamsala u njemu. Kad mu to nije uspjelo, zamislio je Imogen s Vanneckom u spavaćoj sobi iznad plesne dvorane obitelji andowns. Njegova se utroba pretvorila u led. Matthias je znao što se događa, a to ga je zabrinulo kao što ga ništa drugo nije mučilo već dosta vremena. Želio je Imogen za sebe. Vizija nje u Vanneckovom raskalašenom zagrljaju bila je dovoljna da počne razmišljati o umorstvu. Duboko je udahnuo, zagledao se u središte vatre i potražio duhove. Bili su ondje, kao i uvijek, posežući za njim kao da ga žele povući u plamen sa 38. Tako ih je prokleto mnogo. Matthias je imao deset godina kad je njegov otac Thomas posljednji put mahnitao kroz kuću, derao se na Elizabeth koja je, kao i obično, bila oblivena suzama. Matthias je gledao posljednju bitku između stupova ograde na katu. Svijest o vlastitoj nesposobnosti da zaustavi strašne riječi ili poplavu majčinih suza izazvala je drhtanje njegovih ruku. Želio je pobjeći i sakriti se. Međutim, natjerao se da gleda kako se otac kojemu nikad nije uspijevao udovoljiti svađa s majkom koju nikad nije uspio utješiti. Mnogo je puta čuo kako njegovi roditelji jedno drugomu dobacuju iste užasne optužbe, ali to je bio prvi put da ih je razumio. Riječi su i nakon svih tih godina još uvijek gorjele u njegovu mozgu. Rekla si mi da znaš kako ćeš spriječiti trudnoću. Prokleta bila, nikad te nisam kanio oženiti. Nikad nisam za tebe osjećao ništa osim prolazne požude. Ništa više od onoga što bih osjećao za kurvu, - Govorio si o ljubavi - cviljela je Elizabeth. Dosta mi je ovoga braka bez ljubavi. Željela si titulu, pa, imaš je, ali tako mi Boga, Elizabeth, to je sve što ćeš dobiti od mene. Razvod ne dolazi u obzir. Ali odbijam se osuditi na nesretan život. Uživaj u tituli koju si dobila iskorištavanjem svojega tijela. Imat ćeš ovu kuću i dovoljno sredstava za život, ali ja više nikad neću nogom kročiti u ovo predvorje. Živjet ću u Londonu. Ako moraš uspostaviti kontakt sa mnom zbog nečeg izrazito važnog, učinit ćeš to preko mojih odvjetnika. Zakon ti neće dopustiti da to zaniječeš. Svaki muškarac u mojoj obitelji dobije bijeli pramen u kosi do svoje dvadesete godine. U međuvremenu ga ne smiješ ignorirati. Ako još trenutak ostane u ovoj kući, nema sumnje da ćeš ga svojim suzama i jadikovkama tako čvrsto vezati 39. On je sve što imam. Njegov je tutor otpušten. Uz malo sreće Eton i Oxford će popraviti štetu što si je pokušala nanijeti. Škola nije bila posve neugodna. Nakon što je prvih deset godina proveo u nastojanju da zadovolji svojeg oca, Matthias je nastavio s uzaludnim trudom. Svim se silama posvetio učenju. Thomas je dječakovim školskim uspjesima posvećivao malo pozornosti, ali nešto se neobično ipak dogodilo tijekom tih godina. Za razliku od većine njegovih suučenika, Matthias se doista zagrijao za klasične tekstove koji su činili veći dio kurikuluma. Kako je postajao stariji, i dalje su ga privlačili nekakvom neobjašnjivom moći. Naslutio je tajne skrivene duboko u njima. Duga, melankolična Elizabethina pisma obavještavala su ga o njezinim beskonačnim pritužbama na očevu sebičnost i škrtost, kućnim zabavama što ih je planirala i njezinim bolestima. Matthias je strepio od odlazaka kući između semestara, ali je to ipak činio jer mu je nešto u njemu govorilo da je to njegova dužnost. Kako su godine prolazile, opazio je da je njegova majka, između kućnih zabava, svoju depresiju počela liječiti vinom i opijumom. Otac mu je pisao rijetko i malo. Uglavnom se žalio na visoke troškove Matthiasova školovanja I ljutio zbog stalnih financijskih zahtjeva što ih je Elizabeth dostavljala preko odvjetnika. Elizabeth se utopila u ribnjaku na imanju one zime kad je Matthias navršio četrnaest godina. Sluge su rekle da je toga dana za večerom popila mnogo vina i nekoliko konjaka nakon toga. Rekla je osoblju da želi sama poći u večernju šetnju. Njezina je smrt proglašena nesretnim slučajem, ali se Matthias katkad pitao nije li njegova majka počinila samoubojstvo. Ovako ili onako, bilo mu je suđeno da do kraja života snosi dio krivnje jer nije bio ondje da je spasi. Njegova bi majka željela da bude tako, kiselo je pomislio. Još uvijek je vidio svojeg oca kako stoji s druge strane Elizabethina groba. To je bio nezaboravni događaj iz više razloga, a jedan od njih bio je taj da je Matthias toga dana dao svoje prvo ozbiljno obećanje sebi. Pogledao je očevo lice i u sebi se zarekao da ga više nikad neće nastojati zadovoljiti. Toga se dana negdje duboko u njemu smjestila nekakva hladnoća. Thomas je bio bezbrižno nesvjestan Matthiasova raspoloženja. Poveo ga je u stranu odmah nakon sprovoda i veselo objavio da se opet kani oženiti. Thomasovo olakšanje da se riješio Elizabeth i njegovo sretno iščekivanje predstojećeg braka bili su u oštroj suprotnosti s bojama žalovanja koje su ih okruživale. Ljupka je, dražesna i čista. Pružit ce mi sreću kakvu nikad nisam upoznao. Matthias se okrenuo na peti i udaljio od majčina groba. Tada je znao da će ga njezin duh slijediti. Thomasovo pismo u kojem ga je obavijestio o rođenju kćeri Patricije stiglo je godinu dana nakon grofove ženidbe sa Charlotte. Matthias je pozorno pročitao vedre, radosne riječi kojima je njegov otac opisivao svoju »duboku ljubav« prema novorođenoj kćeri i njezinoj majci. Kad je završio, Matthias je pismo bacio u kamin. Dok je gledao kako gori, učinilo mu se da u plamenu vidi duh svoje majke. Pokazalo se da je njezin bio prvi od mnogih. Srebrni se pramen gotovo preko noći pojavio u Matthiasovoj kosi. Thomas je svojem sinu počeo slati sve usrdnija pisma, pozivajući ga da posjeti svoju novu obitelj. Matthias ih je ignorirao. Kad je završio školovanje, Matthias je dobro poznavao grčki, latinski, te igre kockicama i kartama. Redoviti odlasci u London s prijateljima omogućili su mu da dobro upozna najgore igračnice, ali i sadržaj Britanskog muzeja. Upravo je u muzeju naišao na prve tragove izgubljenog Zamara. Ondje je također upoznao Georgea Rutledgea, veoma cijenjenog učenjaka i stručnjaka za antikvitete. Rutledge je pozvao Matthiasa da se posluži njegovom privatnom knjižnicom. Rutledgeova impresivna knjižnica sadržavala je još dokaza o postojanju izgubljenog otočnog kraljevstva. Rutledge je bio jednako entuzijastičan kao i Matthias kad se radilo o mogućnosti otkrivanja Zamara. Jedini problem koji se pojavio na obzoru bio je osiguravanje novca za ekspediciju. Matthias je taj problem riješio na jedinstven način, onaj kojim je sablaznio visoko društvo i razbjesnio svojega oca. U godinama nakon što je Matthias otkrio Zamar, primio je nekoliko poruka od lorda Colchestera kojima ga je pozivao da posjeti svoju malenu obitelj u njihovu domu na selu. Matthias je uljudno odbijao. Uspio je izbjeći upoznavanje sa svojom maćehom i polusestrom. Prije nekoliko mjeseci vraćao se kući iz Zamara kad su Thomas i Charlotte poginuli u nesreći s kočijom. Sprovod je održan nekoliko tjedana prije nego je stigao u Englesku. Patricia je otišla živjeti s ujakom odmah nakon što su njezini roditelji pokopani. Matthias je stigao u London i otkrio da je naslijedio titulu grofa i još nekoliko duhova. Postoji mogućnost da će, nakon što Imogen započne s ostvarivanjem svojega plana, moći sve sabotirati ako Vannecku i ostalima jasno stavi do znanja kako je zaključio da je zemljovid njezina strica lažan. Ništa ne jamči da bi takva taktika djelovala. Imogen je ipak I. Čvrsto je odlučila svoj identitet zadržati u tajnosti, ali može posve slobodno naveliko citirati mišljenja I. Ima ih mnogo u Društvu koji bi uživali kad bi netko dokazao da Matthias nije u pravu. Nije se obazirao na znatiželjne poglede i prikriveno zurenje dok se kretao velikom prostorijom. Pretvarao se da ne čuje šaptom izgovorene primjedbe koje su dopirale sa svih strana. Nikad nije opovrgnuo loš glas što ga je stekao prije desetak godina. S druge strane, to nikad nije ni pokušao. U proteklim je godinama imao važnijeg posla. Izgubljeni mu je Zamar zaokupljao dušu i tijelo. Odnosno, tako je bilo sve dok ga Imogen Waterstone nije uvukla u ovaj neobičan plan. Matthias je uglavnom ignorirao visoko društvo. Nije skrivao svoj prezir spram lakoumnog ponašanja i pakosnih tračeva koji čine njegovu žilu kucavicu. Slijedom toga, visoko ga je društvo smatralo fascinantnim. Matthias je razmijenio hladan pozdrav s nekim poznanikom i poslužio se čašom šampanjca s pladnja što ga je nosio lakaj. Naslonio se na jedan od prekomjerno ukrašenih i pozlaćenih stupova koji ukrašavaju plesnu dvoranu i izvadio sat iz džepa. Vrijeme za dizanje zastora. U poruci koja je jutros veoma rano stigla u njegovu kuću Imogen je podrobno objasnila kakva će biti njegova uloga u večernjoj predstavi. Pošla je čak tako daleko da mu je poslala kratak scenarij koji ga je trebao voditi kroz njihov prvi razgovor Pred očima visokoga društva. Trebao se ponašati kao da ju je tek tada upoznao. Nakon što je pogledom preletio smiješne rečenice dijaloga što ih je trebao naučiti napamet, Matthias je list papira bacio u vatru. On nije nikakav Edmund Kean, a plesna dvorana lady Blunt nije Drury Lane. Unatoč tomu, sada je ovdje. Bio je zaintrigiran, mada mimo svoje volje. Imogenina malena šarada je neobična, nevjerojatna i posve šašava. Nema nikakve sumnje da će se pokajati zbog svoje uloge u tome. Ali nije mogao zanijekati osjećaj iščekivanja koji ga je obuzeo. Palo mu je na pamet da je za kratko vrijeme koliko je poznaje doživio cijeli niz nepoznatih osjećaja, sve od nevjerice do uznemirujućeg stupnja žudnje. Između toga patio je od razdraženosti, zapanjenosti i smućenosti, ukratko rečeno, više osjećaja od svega s čime se morao nositi tijekom proteklog desetljeća. Ovo je svakako iznenađenje. Večeras će se u plesnoj dvorani lady Blunt zasigurno dogoditi nešto zanimljivo. Ne mogu zamisliti niti jedan drugi razlog iz kojega biste vi prihvatili poziv. Na zvuk poznatoga, grlenoga glasa Matthias se okrenuo i pogledao ženu koja se zaustavila kraj njega. Lagano je sagnuo glavu u naklonu. Podigao je čašu i nazdravio joj. Spektakularno, kao i uvijek, gospođo. Čovjek daje sve od sebe. Ako je Selena, lady Lyndhurst, bila svjesna lagane podrugljivosti u njegovim riječima, nije dopustila da se to vidi. Samo se nasmiješila i mirno prihvatila ono što je očito. Svi u gradu priznaju tu činjenicu. Selena je bila kasnih dvadesetih godina. Nastanila se u Londonu prije četiri godine, nakon smrti svojeg postarijeg muža. Nije pokazivala nikakvu sklonost ponovnoj udaji, ali se njezino ime katkad povezivalo, premda diskretno, s određenim džentlmenima iz visokoga društva. Lijepa, otmjena i pametna, iskorištavala je sve prednosti jedinstvene slobode u kojoj je uživala kao imućna udovica. Selena se učlanila u Zamarsko društvo, ali je Matthias smatrao da će njezino zanimanje za antikvitete biti kratkoga vijeka. Svakako je bila dovoljno inteligentna da bi mogla proučavati tu temu, ali je njezino bavljenje drevnim Zamarom, kao i u većine ostalih članova, bilo više pitanje mode nego znanstvene fasciniranosti. Kad Zamar prestane biti zabavan, potražit će neki drugi interes.
Dave Isay: Everyone around you has a story the world needs to hear
Liječnik mi je propisao antibiotike, v i t a m i n e i, što je za m e n e bilo izuzetno važno, tri t jedna bolovanja. Hrvatska i Udrugom slijepih Koprivničko-križevačke županije 12. Socijalno inkluzivne knjižnične usluge i programi Knjižnična usluga za slijepe i slabovidne Knjižnična usluge za slijepe i slabovidne osobe pokrenuta je u Knjižnici 2006. Volimo biti u društvu. Imogen je žurno spustila čajnik kako joj ne bi ispao iz ruke.
[Hosteli beograd|Erotski filmovi sa prijevodom|Kako upoznati nekoga na moru]
Post je objavljen 01.01.2019. u 07:00 sati.