FALI VAM SEKS? Evo koje žene ćete najlakše smuvati i rešiti vašu muku - Brzog datiranja - hardsesstibi

Marketing

FALI VAM SEKS? Evo koje žene ćete najlakše smuvati i rešiti vašu muku - Brzog datiranja

Click here: FALI VAM SEKS? Evo koje žene ćete najlakše smuvati i rešiti vašu muku

Nataša Gajić, Brčko — 15. Nataša Gajić, Brčko — 14. I neodgonetljivi su porivi da neke stvari radimo uvijek istim redom ili postupkom, rutina, mada postoje i drugi i često skraćeni putevi, da kažem: čudni su putevi prisilnih radnji, gotovo do same bolnosti, muke i terora nad samim sobom, sve dok ih ponavljamo u beskraj i odjednom neočekivano ih se riješimo, na sreću moguće je i to. Nataša Gajić, Brčko — 24.

Možda uspust i steknete kakvo-takvo povjerenje, ali tamo gdje treba. Nataša Gajić, Brčko — 11.

- I zašto onda pokušavati kad, naprotiv, pomaže samo kontra, tuk na luk, i da, pomaže strpljenje, beskrajno strpljenje nečinjenja ničeg.

Brčko distrikt BiH 14. Drugim riječima, budite oprezni i otvoreni za sve i nova poznanstva, kao i spremni na sve i svašta. Nataša Gajić, Brčko- 22. Pojava da se literarni uradak, bilo poezija bilo proza, danas nadju na internet- stranici nekog portala koji bilježi književna ostvarenja, kako zrelih autora tako i onih još neafirmiranih, više kod nas nije novost, nešto samo po sebi neobično i nesvakidašnje, nego to postaje masovna pojava, koja napisano štivo, prvo otkida od zaborava, a često i od samozaborava. Andrić , svoje misli, sentence, samopropitkivanja, zaključke, sugestije, često čak male misaono i eseteski zaokružene priče u prozi, književni manuskript rukopis Nataše Gajić, je došao do faze kad treba biti ukoričen u knjigu. Ujednačenost stila i načina pisanja, potpuno samosvojan izbor i književna obrada ponudjenih tema, jedna lirska vrcavost, jedna intelektualna golicavost, i jedan široki književni dijapazon tema i zamah autoričine ruke, osnovne su karakteristike i bitne značajke ove knjige. I imala je pravo. Ali ova knjiga svakako ima svoj unutarnji književni svijet, svoje likove, svoje junake, svoju radnju, svoj literarni emotivni inteligencijski suptrat, svoj destilirani stil i puninu, i po tomu je ovo knjiga. Teško bi bilo sad reći o čemu konkretno Nataša piše. Inspirativno, vješto i nenametljivo. Svi smo mi ipak tako slični i tako blizu. Samo što je svako poseban na svoj način, a za iole približavanja, treba samo mali napor dobre volje i nešto prirodne želje. Nataša Gajić je uspješno napravila svoj prvi ozbiljan književni korak. Za njim će sigurno doći i druga književna ostvarenja. A možda Nataša potakne i druge koji pišu a premišljaju se da li da objave. Ipak ne zaboravimo i uvijek imajmo na umu: samo ono što je zapisano oteto je od zaborava. A ljudi imaju tako kratko pamćenje. Zato pisanje uvijek ima svoju plemenitu svrhu i cilj: oteti i sačuvati od zaborava sve što se oteti i sačuvati pisanjem može! Jedino što autorka može da prizna o ovoj zbirki komentara je da je, bez ukrasa, istinita slika bilo čega, svega što ikad znaći, a što je jednom ponukalo na odgovor. Možda neuravnoteženo, pomalo bez osjećaja mjere ali tečnog stila s razlogom obećava dobro čitano štivo za one koje to zanima i navodi na dalje razmišljanje i nadovezivanje, ostavljajući prostora i za to. Vrlo su sadržajni, mada po neki djeluju, ovako zasebni, nedovršeno, ali intrigantno još više navode na dalje razmišljanje i nadovezivanje, ostavljajući prostora i za to, što mi i jeste glavni cilj. Nataša Gajić, dakle ja, koja ih je pisala i sakupila u zbirku još uvijek se odaziva na nemušti poziv da nešto prokomentariše. Objavila je i par kratkih formi u međužanru za 500. Odrasla u Brčkom, iz njega djeluje na svojevrstan način. Član Književnog Kluba Brčko Distrikta. Ipak, šta je to biti čudan na svoj način — biti svoj možda, na svoju ruku ili razlikovati se malo, odskakati, štrčati od drugih, nečim, bilo čim od okoline. Možda da ga upoznamo, a ne bježimo ili nešto drugo, od njega? Ima i film sa Hju Grantom, ako neko više voli. Nataša Gajić, Brčko — 03. Nataša Gajić, Brčko — 30. Provodi se tako-tako, snalazimo se za drugare. Meni je palo na pamet da idem kod frizera. I, naravno TV i kompjuter. Zovem ga poslije pola sata, sve je u redu, svi ga zovu — baka, deka, tata, mama. Ponovio je i na njemačkom, kako već ide. Nažalost, ja sam školski njemački zaboravila, samo mu ponekad nešto pročitam, sa nerazumijevanjem, a on si prevede, razumije. Inače, vratila sam se poslije tri sata i nije bilo nikakvih problema, sem što me je jednom zvao Joca da provjeri koliko još sati ostajem tamo i složio se da kupim slatkiše zato što je bio dobar i prvi put sam u kući. Nataša Gajić, Brčko — 03. Radi se o ljubavi dvoje mladih, isuviše mladih, tinejdžera u vozu, retardiranom momku koji postaje ubica, drugarstvu koje se mijenja i profesoru koji priča svoju storiju đacima, dok njegova, sada odrasla, ljubav iz mladosti i sada udata za njega, krade drugoj ženi bebu, jer ne može da ima svoju, pa poludi zbog toga… Prepliću se prošlost i stvarnost koja se zapravo nastavlja. Nataša Gajić, Brčko — 05. Japan je zbilja neobična i nama daleka zemlja po svom mentalitetu, ali bliska po literaturi, kako samo ona to može da bude. Nataša Gajić, Brčko — 12. Nataša Gajić, Brčko — 19. Čemu čuđenje kad je danas sve na prodaju, samo da nije bljutavo, da je prigodno upakovano, na pravom mjestu raspoređeno i, naravno, da naiđe na dobar prijem kod konsumenata. Novine, film, knjiga, muzika, eto sad i internet, sve u obradi i prilagođeno mediju. Samo nešto, ko je tu u stvari iskorišćen? Samo bez obmane, molim, i vidjećete kako to funkcioniše. A i novac vrti svijet, a da neće jedan mali intimni trenutak bez obaveze. Opet su u igri uspjeh, sreća i pravilno plasirane dokazane vrijednosti ili bar podsticaj i pouka, sve je to privlačno za udubljivanje, oprobavanje sopstvenih vještina i uopšte za dokazivanje sopstvenih vrijednosti. Samo još malo otvorenosti i uticaja, naravno pozitivnih. Nataša Gajić, Brčko — 27. Osjećamo se kao žrtve, iskaćemo iz kože i urlamo da nas cijeli svijet čuje, makar i u sebi. Ni suze nisu na odmet. A onda brzo mijenjamo nešto u sopstvenom životu, najčešće krivca za kurcšlus, okrećemo novi list, nalazimo novu razonodu, nešto što nam zaokuplja svu pažnju i pod kontrolim smo ventila za ispoljavanje suvišnih i ružnih emocija. Sve dok nas smrt ili bolest ne rastavi. Nataša Gajić, Brčko — 25. O novoj porodici u kojoj su emocije glavni pokretač, ali i kočničar za sve, pa i za takozvani uspjeh u životu kao ogledalo sreće, pa i one prividne. Gdje je tu granica, pa i granica slizavanja sa dojučerašnjim suparnicima u svemu. Koji višak emocija u ophođenju, to sve sam već negdje čula. Nataša Gajić, Brčko — 28. Platonska ljubav nikoga nije otrovala, ako ostavlja dovoljno prostora iza sebe i nadoknađuje se onom nekima poznatom: kuda smo krenuli, dobro smo stigli. Pa i vaš tekst radi na tome. Nataša Gajić, Brčko, BiH — 02. Ko još uči na sopstvenoj djeci? Pa roditelji se rađaju naučeni, ali na sopstvenim ili tuđim greškama… Nataša Gajić, Brčko, BiH — 10. Pa to je tako ljudski, a i brzo prođe. Lakše je, a i bolje, nego biti obuzet neprestano sobom i svojim problemima za koje niko nikad nije čuo. Nataša Gajić, Brčko, BiH — 06. A i jednog i drugog nikad suviše. Što se tiče ponosa u ljubavnim odnosima, slijedi pravilo: i vuk sit — i koze na broju. Nataša Gajić, Brčko, BiH — 04. Nataša Gajić, Brčko, BiH — 08. Bliskost bez granica, pa dokle god da traje. Nataša Gajić, Brčko, BiH — 09. I naći ćete se vi ubrzo u izmijenjenim okolnostima, na obostranu radost, jer veze ovakvog tipa sigurno ne traju dugo bez bure i potresa. Nataša Gajić, Brčko — 30. Nataša Gajić, Brčko — 08. S nekim ostaneš tri mjeseca, a s nekim i osam godina, u braku naravno, plus dijete koje nas veže. Takav je moj slučaj, i traje… Nataša Gajić, Brčko — 16. Kao kad se slično kaže: sanjala sam te cijelu noć…I šta? Nataša Gajić, Brčko, BiH — 06. Mladost i iskustvo, što bi se reklo, i nema mjesta cinizmu. Daj bože da i jedna i druga strana dobiju ono što traže, hrabri svakako jesu, ali ko zna šta nadomješćuju time, jer prosjek, pravilo i normala nisu. Samo bodu oči, a to valjda i hoće. Nataša Gajić, Brčko — 28. Ali ja kažem, jer mijenjaju se i drugi ljudi i stvari oko vas, ponekad ne polazi uvijek sve od vas, pa se tu i ne dovršava. Niko nije poligon za nečiju igru pružanja ispomoći u nečemu, bilo čemu, pa i u ispravljanju brljotina koje su počinjene iz nekakve dobre volje ili loših razloga. Uostalom, svako ima pravo da se više puta u životu predomisli, pa i ja. Ne činimo sve i uvijek iz ljubavi ili nedostatka ljubavi prema bilo čemu ili bilo kome. Tek tako… Nataša Gajić, Brčko — 18. A i novac nije nimalo seksi, ma koliko se trudili ili ne. Danas nije lako uskladiti sve i kompromisi su na djelu, željeni ili ne. Svi bismo da radimo, zarađujemo, u stvari, manipulišemo zarađenim pa se to prenosi i na međuodnose. Čovjek se za riječ hvata, a ne za novac koji ide uz njega. Nataša Gajić, Brčko — 21. Nataša Gajić, Brčko, BiH — 25. Nataša Gajić, Brčko, BiH — 08. Ne treba vam trik, sedativi, napamet naučen tekst, već predstava da je ta osoba ispred vas sasvim obična, i ako joj sažeto objasnite šta hoćete i ukažete na srž problema, bićete u potpunosti shvaćeni i prihvaćeni. Vjera Krkeljić, Podgorica — 08. Ne mogu reći da si mi pomogla, ali si me umirila, makar na kratko. Zvrčkica je u tome što nam ono neobično stvara muke i nadomješćuje sve ostalo što bi se moglo nazvati normalnim i uobičajenim. Pošto mi to nikada nije bilo jasno, ili nisam dovoljno pažljiva da to primijetim, ovaj vaš tekst mi zvuči pomalo idealizovano, utopijski. Nekako je suviše daleko od materijalnih stvari koje nas okružuju danas i koje su nam neophodne za život, kako bi nas učinile ovakvim kakvi jesmo, dalekim od apstrakcija kakve su sreća, pa i ljubav. Moguće ih je pročitati, a nemoguće dosegnuti, u vazduhu negdje lebde. Za nas obične smrtnike neuhvatljive. Nataša Gajić, Brčko, BiH — 07. Ne razumijem zašto bi to uopšte bilo bitno? Nataša Gajić, Brčko, BiH — 06. Inače bi se pogubili. Nataša Gajić, Brčko, BiH — 04. Ja bih radije preuzela samo muziku koja mi se dopada, dakle dotični predmet i poslije ga, naravno na vrime vratila… Nataša Gajić, Brčko — 26. Nataša Gajić, Brčko, BiH — 24. Tada ne postoji prevara, ljubomora, razdvojenost, jer snaga ljubavi pokreće. Posle naših života, nema načina da se izbriše prošlost, nadomesti sadašnjost, niti nadoknadi budućnost. Kakvo razočaranje, kakva patetika — to je za one koji završavaju pre kraja. Nataša Gajić, Brčko, BiH — 21. Što se flerta tiče, mislim da je to za nezrele dječake. Nataša Gajić, Brčko, BiH — 20. Može i pasivan posmatrač koji tu i tamo odreaguje na nas da nas podstakne na predomišljaj. Nismo valjda oguglali i guramo samo svoje i svoje kao dovoljno dobro i od akcije. Nešto se desi, istina ponekad, i samo od sebe, pa nas pridobije. Nataša Gajić, Brčko, BiH — 11. To je kao da se nešto nikad ne desi zahvaljujući nama, a nije ni trebalo, jer smo se u međuvremenu predomislili. Koja zbrka… pa je riješi što prije. Nataša Gajić, Brčko, BiH — 10. Samo još i osjećaj krivice i slika je potpuna. Neka im je Bog u pomoć, ali drugi ljudi rijetko imaju razumijevanja za takve propuste. Dakle, lični angažman u suprotnom pravcu, a ne ignorisanje problema, nepoštenje, zamazivanje očiju i poigravanje sa manama a koristi ni od kud. Nataša Gajić, Brčko, BiH — 04. Da li će prihvatiti pozitivan ili negativan model ponašanja i ophođenja prema istom? Ličiti na mamu i tatu ili potpuna suprotnost prema roditeljskom načinu furanja kroz život? I u čemu je lična greška sa sopstvenom slikom u ogledalu? Naravno, ako se ne ogledamo previše u drugim ljudima i prihvatamo ih samo kao sopstveni odraz. Moja slika o sebi je samo moja i nema tu nikakvog prilagođavanja u cilju još i lažne spoznaje. Pa ljudi uglavnom lažu i prije će vas odvesti na pogrešan put jer su i sami u nedoumici, kad ste vi u pitanju, i sami kažete… Nataša Gajić, Brčko, BiH — 18. Ne znam šta je razlog za to, ali možda se neki savjet, kod nekog, tako lakše primi, kao kod biljke… Nataša Gajić, Brčko — 26. Ali, ko to danas piše emotivna pisma, ona prava?! I za nečinjenje uvijek ima izgovor, to je bar lako, a i ne boli. Nataša Gajić, Brčko — 13. Nataša Gajić, Brčko — 19. Nije vas ni pitao, nego se sve jednostavno dešava samo po sebi, spontano teče i postaje neophodno i normalno kao hrana. I teče… A istovremeno vam ostavlja prostor i za nešto drugo, druge stvari i interesovanja, u stvari ponekad, u mislima, baš i ne, ali nađe se sklad i odnos, čak i čiste suprotnosti. Naprosto, neodoljivo, pa biste da tražite i više i još, ako je moguće. Šta onda, nije teklo sve po protokolu i propisu, a nije ni idealno, tj. I napredujete, samo ne znate kud. Nataša Gajić, Brčko — 24. Odnos se polako zasniva na njoj, sve više se upetljava i gdje je tome kraj. Više je niko, pa ni lažac, ne razlikuju od stvarnosti. Istina je daleko i da li uopšte postoji, bilo gdje, a laž nije stvarnost niti čvrst temelj za bilo kakav početak i trajanje. Nataša Gajić, Brčko — 08. Moj sin odskora ostaje sam u školskom dvorištu, baš kao i njegovi drugari, čuvaju se međusobno tih pola sata dok ne dođe učiteljica. I nemam pojma više šta se dešava za to vrijeme pa skoro ni u školi poslije. Odem po njega i na putu do kuće on se već raspriča šta ima kod njega. I ne treba mi neka strana osoba da skrene pažnju na to i to. Dakle, čuvari, moj sin je meni i svom ocu najprivrženiji i sve je pod kontrolom. I čemu tolika prilježnost u teškoći da se odbije nečija suvišna ponuda ili riječ drugih ljudi, u ovom slučaju nesuđene bebisiterke, koji makar nesebično nude svoju pomoć, a nisu u toku ni u planu, dakle, meni nepotrebni. Nataša Gajić, Brčko — 21. Nataša Gajić, Brčko — 28. I osjetim se proćišćeno, baš kao i uveličani prostor oko mene. Desi se, nekad se i pokajem, ali to kratko traje. Nepotrebno vezivanje iziskuje samo probleme i odvlači energiju. Dakle, u određenom momentu cucle su suvišne. Nataša Gajić, Brčko — 01. Sve zavisi od toga da li vas neko izdržava ili pak vi nekoga izdržavate. Još ako su u pitanju roditelji, pa bili vi s njima još uvijek ili ne, a oni navikli na nekakve hijerarhijske odnose, neizostavno će vam prekipiti, kad-tad. Pa bili vi muško ili plačljivo žensko. Nataša Gajić, Brčko — 08. Nataša Gajić, Brčko — 08. Nataša Gajić, Brčko — 08. Glavno je da postoji međusobni sklad i da su svi zadovoljni. Naprosto, nikom ništa ne smeta niti nedostaje. Nataša Gajić, Brčko — 07. Flert je nešto instiktivno, kao ljubaznost, istina pretjerana, nešto što godi ako pali, a i kratkog je daha, ukoliko nije prešao u nešto više, dakle — naviku, jer u šta drugo i može da pređe obična igrica za neiskusne, dokone i, naravno, nezrele. Nataša Gajić, Brčko — 19. I ništa ne boli i ne žulja. Nataša Gajić, Brčko — 16. Iz vaših tekstova može mnogo toga da se sazna, uvidi i spozna, a to nije malo. Nataša Gajić, Brčko — 22. Kao, bolje se ne upuštati u to i ne čačkati vraga? Ama baš ništa Vas ne razumijem po tom pitanju. Svako dobro po ko zna koji put! Nataša Gajić, Brčko — 27. Ne znam kako da nazovem ono što sam ja njemu, ali mu svakako nisam nevidljiva, nisam mu nepoznanica. Umiruje me jedino to što me je samo jednom u životu stavio pred svršen čin, a to već dugo traje, bez promjene. Nismo bliski, razdvaja nas samo jedna tajna. Nataša Gajić, Brčko, BiH — 09. Odmah sam počela nešto da sumnjam. Nataša Gajić, Brčko, BiH — 09. I zadovoljno se sanjivo smješka, dok ga njegov tatica češka po leđima. I nikad mu nije dosta i dosadno. Taj ritual ga ne gnjavi, ne davi i uvijek ostavlja prostora i za druge dječje nježnosti. Kakav umor, kakvo zapostavljanje, još manje distanca. Pa je li to rana razmaženost ili vježbanje podrške, razumijevanja i prisnosti. Odmalena u uzajamnom davanju i primanju nježnosti. Nataša Gajić, Brčko, BiH — 03. I o drugoj djeci je čitala tako. Dakle, moje dijete od šest godina se vrijeđa, buni i traži da drugi poštuje njegova osjećanja i njegovu malu, osjetljivu ličnost. Vremenom će, vjerovatno, usvojiti druge, isto tako djelotvorne, metode da se zaštiti, vrati lopticu ili samo bude drugima primjer za razmišljanje i reakciju. Nataša Gajić, Brčko BiH — 24. Bila sam mlada i neiskusna. Poslije 17 godina pokušam nešto izokola, kao podsjećanje, i pokupim izvlačenje, direktno. Ali tada sam već bila udata za drugog, kao i sada, i, naravno, ništa nije vrijedilo. Bili smo djeca, a sada više nismo. Uzalud SMS i kompjuteri. Zaista ništa nije besplatno i za sve moraš platiti jednom. Nataša Gajić, Brčko — 11. Da sluša, vjerovatno bi čuo i ono što u stvari ne bi ni želio da se dogodi, a kamoli čuje. Ovako, na snagu stupa linija manjeg otpora i kao da se ništa i ne dešava, ili bar nekom drugom. Nataša Gajić, Brčko — 07. Nije sve u seksu ili nije bar samo u tome. A nije sve ni u kvalitetu ili kvantitetu, zavisno ko šta traži i dobije. Pitam se kad će ljubomora da proradi i rasturi po kratkom postupku sav kredit stečen uživanjem što smo sa takvim partnerom koji toliko zna, obučen je ko zna gdje i zna sa našim tijelom, ali da li zna i sa nama. Samo da ga toliko voli, pa da poželim da potraje. Nataša Gajić, Brčko — 29. Nataša Gajić, Brčko — 26. I još da je to svima prihvatljivo. Dijete bi trebalo da je pred očima svojih roditelja u svakom trenutku, što je nemoguće, a onda je tu onaj crvić što kopka u glavi i čini da oči niknu i na leđima, i sve je pod kontrolom. I poklopi uši kao znak da je suvišan razgovor završen. I on po dogovoru ne tjera samo po svom, divno. Nataša Gajić, Brčko, BiH — 02. Nataša Gajić, Brčko, BiH — 24. Jelena Knez, Beograd — 25. Sve je u spontanom rješavanju situacije, u hodu, što bi se reklo, jer dok dogovori stupe na snagu, dijete bi moglo da odraste u međuvremenu i samo… Nataša Gajić, Brčko — 26. I, to je to. Ostatak teksta je suvišan. Nataša Gajić, Brčko — 19. Iznenađujuće, postane dječko pomalo nedorastao situaciji koja ga je kao nenadano snašla i ne odreaguje na pravi, zaštićeni način, bez nepogrešive maske iza koje se skriva. Ali to obično kratko traje, kao trenutno iskliznuće, možda pomalo otkačenost, a prepuštanje svakako ko zna kojoj sili spopadanja, možda čak nečijoj dominaciji. Prije nego što se začas povrati i postane opet svoj na svome, siguran u sebe i bez potrebe za tetošenjem koje ga, eto isto pali, kao i grubost nečija. Pomalo ženski, ali ništa opasno. I to se traži. Kao kod Roberta Retforda iz onih mlađih dana. Nataša Gajić, Brčko — 22. To znači držanje odstupnice ili distance. Šta će se dalje desiti, sve je gotovo onako kako se samo poželjeti može. Krajnje intimno telefoniranje ili obavještenje. Pitanje je samo šta želite. Nataša Gajić, Brčko — 05. Čisto potkupljivanje, računica i kupovina za malo pažnje. A da ne govorimo o sigurnosti novog produžetka u vezi. Nataša Gajić, Brčko — 06. Taman se sretnete, pronađete, vežete, jer shvatite da ste jedno za drugo, najzad izrodite djecu i, na kraju, ipak kao nešto zaškripi. Vi biste da se malo odmorite, odvojite, napunite baterije na nekom drugom mjestu. Ukratko, vi biste malo da se rastajete i dijelite, poslije svega. Uz to, možda, neko od vas dvoje, ili oboje, ima nekog drugog u rezervi, koga čuva kriomice kao kakvo neiskorišćeno do kraja blago, koje čeka samo da se aktivira, pa opet u krug. Dovoljno je, ako ništa, samo pomisliti: jedan život, a toliko mogućnosti oko nas šetaju na dvije noge i, moguće je, sasvim nam odgovaraju. Kako propustiti novu priliku? Kako ostati dosljedan sebi i svom prvobitnom izboru kojem ništa ne fali, možda samo sitnica. Iskušenje je uvijek tu, a i prava stvar za slobodnjake, na nama je izbor. Ali, ima nas i zauzetih, ali ko zna… Nataša Gajić, Brčko — 08. Jelena N, Kragujevac — 09. Nešto sam saznala iz vašeg teksta, kao i uvijek, možda ne ono što ste pokušali, htjeli ili nastojali njim da kažete, ali ipak, hvala vam. Negdje sam stigla, bar u svojoj glavi i uz pomoć nezaobilaznih asocijacija, dobila ideju koju i ne moram odmah, ili bilo kad, da iskoristim. Nataša Gajić, Brčko — 09. A moguće je i da je samo umoran i isključio se iz vaše sfere uticaja i upliva u svoj svijet. Ali to je već opet u sferi nagađanja i naše volje da se upuštamo u teškoću emotivnog zapleta. Nataša Gajić, Brčko — 20. Neka je tu, a oko ostalog ćemo se već dogovoriti ili bar složiti. Nataša Gajić, Brčko — 19. Nataša Gajić, Brčko — 02. Samo bez stvarnih obaveza, molim… Smiješno. Valjda se čitavog života samo i učimo odgovornosti i staloženom prihvatanju obaveza, bez zamagljivanja stvari. I to je to… Nataša Gajić, Brčko — 17. Tolerisali ili se uklonili sa dotičnog mjesta bez trzavica, što možemo i u prvom opisanom slučaju gdje dominira sukob. Ništa ne bismo izgubili. Nataša Gajić, Brčko — 07. Inače, tekstovi su vam obojeni optimizmom, zato ih rado i iščitavam, a ponekad nešto i prokomentarišem, kad mi se da ili mi dođe. Svako dobro i nek je sa srećom, u svakom pogledu! Nataša Gajić, Brčko — 23. Ili bar imate takav utisak, a i vaše dijete je ipak čovjek u malom, pa su mu takve i laži. Nataša Gajić, Brčko — 30. Tekst je napisan baš namjenski, za nastupajući ženski praznik, a na svima nama je da ga ispoštujemo i u stvarnom životu. Valjda ne u pustari. Nataša Gajić, Brčko — 07. Šala mala, a ova ništa ne razumije, je li. Nataša Gajić, Brčko — 24. Još ako druga strana to osjeti, budi se inat iz ko zna kojih razloga. Ona, jednom rođena, pa odgojena, postoje odsad pa nadalje i to se, hvala bogu, ne može promijeniti nekakvom naknadnom odlukom. Nataša Gajić, Brčko — 05. A dilema ima još mali milion. Da li vas voli ako ga se poslije uopšte i ne sjetite, ili vi njega, i nije da se nije desilo baš ništa, jer bio je prvi? Ili, da li vas voli ako je bio prisutan kad su se drugari malo poigrali sa vama dok ste spavali u hotelskoj sobi i nije vas probudio, pa se ni toga, naravno, ne sjećate, čak ni ne znate pravo? Desilo se kasnije još, a on uvijek tu negdje kao vaša nijema sjenka? A na stranu, da li vas voli kad je neprestano prisutan na čudan i jedinstven način, sve zna i u svemu kao da učestvuje, prati vas sa distance koja to i nije, kao razgovorljiva sjenka, nevidljivi kućni prijatelj, ako ga znate, nikako čudo? Ne dovoljno, zbilja ne, ali ima tu još toga. Nije oženjen i živi s mamom, još uvijek! Nataša Gajić, Brčko — 10. Čista stvarnost, ali druge, nove dimenzije. Par smo, ali razdvojeni u istom. Voljela bih da i on o meni nešto ovako napiše, jer i to zna i to vrlo dobro. Jedino pismo od njega sam uništila, jer se nije dopalo mužu, jer za njega on uopšte nije zainteresovan i gnjavim ga, ah, i ljude oko njega. Dođe mi da iskočim iz kože! Nataša Gajić, Brčko — 11. Toliko je razloga koji nas onako elegantno gurnu u naručje druge nama drage osobe da se ne stignemo ni osvijestiti, a kamoli uplašiti, i to vezivanja. Ne bi se moglo reći ni da smo strpljive posebno kad časovnik otkucava, vrijeme uopšte prolazi, a toliko je sitnica i krupnica koje moramo još obaviti zajedno i baš sa uživanjem. Tako sam razmišljala prije nego što sam se udala i još uvijek ne znam da li sam pogodila pravu mjeru. U vezi sa onim da li se i koliko sviđate nekome, voli li vas uopšte i da li bi se vezao za vas: ako se ne izjašnjava, nego samo radi na tome, desi se. Nataša Gajić, Brčko — 09. To su samo stvarni isječci iz nagomilane nestvarne stvarnosti, bljeskovi koji, nažalost, kratko traju, čak i kod iste osobe. Svi imamo kombinacuju svijetlih i tamnih trenutaka, pa koliko traje, traje. I to je ljudski. Nataša Gajić, Brčko — 08. Nije to pijesak ili jednostavno konac da isklizne kad se zateknete nespremni. I ne gledati sebi stalno iza leđa šta se dešava, tj. Bude i prođe, ali uvijek nešto ostane, ono ispred. Iskušenje ili ne, pitanje je sad. Nataša Gajić, Brčko — 19. Očekujete da vas neko cijeni, jer sami sebe ističete, jer ste, zaboga, za to plaćeni i javljate se sa službenog nivoa?! Ne vi, nego ima primjera, ali i finih izuzetaka! Nataša Gajić, Brčko — 05. A koliko je to zdravo… Nataša Gajić, Brčko — 02. Prije lični primjer, nečiji postupak, stil ponašanja, nečija fleksibilnost u različitim situacijama, nečiji možda isto tako nepokolebljivi stav nas očara i natjera da ga prihvatimo objeručke. Samo ne tvrdoglavost, uporno i na svoju štetu, ne isključivost: to, to i ništa drugo. Pa onda predrasude, ono što nas ostavlja da unaprijed presuđujemo o stvarima o kojima često tako malo znamo, a mislimo da znamo dovoljno te ih se čvrsto pridržavamo, gotovo zaparloženi u pogrešnom izboru. Toliko je toga što nas koči kao obična tvrda glava, nešto što je možda iz jednom neke uspjele upornosti i srećnog ishoda pretvorilo se u jedino prihvatljiv u nekoj možda ne baš sličnoj situaciji, kad idemo glavom kroz zid pa kud puklo, puklo, bez obzira na posljedice i stvarne razloge. Pridržavamo se svoga po svaku cijenu. Nataša Gajić, Brčko — 07. Prvo ste pod zaštitom noći, a onda odjednom banete na dnevno svjetlo i bez ičeg na licu. A zna se kako šminka ispija lice i ostavlja ga nekako isprano, crte više nisu naglašene već ubrisane i djelujete bljeđe nego što jeste, tj. A s njim možete da fasujete i bleferitis i ko zna šta, ukoliko niste u mogućnosti da se baš doslijedno pridržavate pravila da šminku treba skidati prije spavanja. Pa mladost je lijepa i sama po sebi, bez pomagala i ratničkih boja, pa makar i samo u naznakama. Nataša Gajić, Brčko — 09. To su dvije stvari koje se obično međusobno ne isključuju, ali često se dešava i suprotno. Mislim, desi se da i ne idu u paketu, jedno štima, drugo ne. Recimo, neko vam se fizički ne dopada, ali kao osoba je privlačna i sasvim kul, zanimljiva i ne gura od sebe. Onda su pomoćne radnje sasvim suvišne da poboljšaju sliku. Kako rekoh, birate, ali ne baš toliko… Što kaže slučaj: volite se ljudi, a poslije dolazi sve ostalo i po zasluzi. Nataša Gajić, Brčko — 09. Trebalo bi skupiti samo dovoljno motiva, hrabrosti i srca i preskočiti ih bez zazora i suvišnih kolebanja. I zašto razmišljati stalno i samo o onome što nas muči ili nam nije po volji. Treba odmoriti mozak i krenuti dalje, u nekom novom pravcu, a ostati isti i dosljedan sebi i drugima koji nas vole i žele uz sebe, čak i sa starim navikama, ponekom nedosljednošću, lošim procjenama ili pak izabranim pogrešnim trenutkom. I šta sa praštanjem, obično je to ono što ostavlja utisak nedovršenog posla i ispunjenosti negativnim emocijama, kada bi sve da srušimo, pocijepamo i bacimo, ostanemo bez ičega čemu bi se radovali kao nečemu što je vrijedilo samo u sjećanjima i dozlogrdilo kao već prevaziđen stil ophođenja preme samom sebi. Zašto mučiti sebe stalno iznova, pored toliko novih senzacija što nas okružuju ili tek čekaju na nas. Ni malo patetike nije na odmet, nasmijem se sebi i pročitam nešto takvo ili zadržim se s takvim jednim čovjekom, na čašici razgovora i kao prepuna novih saznanja ili opštih mjesta. Nataša Gajić, Brčko — 20. Drugačije nije ni moguće, jer zacrtana je jadna vizija, kocka pala, presječeno preko koljena, a doneseno linijom manjeg otpora strijemi svom završetku ma kog se ticalo, i baš zbog tih kojih se tiče, jer mnogo je uloga palo, a mi se ne kockamo. I već na početku smo pristali na kompromise. Isuviše za jedan život koji prolazi kao voz kroz sve druge praveći se da ih i ne okrzne ili pretvarajući se u ko zna šta od početka do kraja puta. Nataša Gajić, Brčko — 24. Još i odavanje tajni iz prethodne, a već mrtve veze. Bolje da pusti goluba iz ruke i ne brlja još više po tuđoj vezi. Aktivirana sujeta može da odradi svoje. Nataša Gajić, Brčko — 06. Nataša Gajić, Brčko — 25. Kome je stalo, on će da vas nazove i poslije vašeg uzaludnog poziva koji nije urodio plodom. On to zna i kad se ne javi. Nataša Gajić, Brčko — 25. Nataša Gajić, Brčko — 22. Znaš sve o meni, a ja? Sve u granicama nagađanja, kad si ti u pitanju. Ko zna, možda se još i više zagrijem za tebe. Da vidim kako sve to funkcioniše i nije mala stvar. Gdje bi tome bio kraj. Ali, malo distance nije na odmet. Možda tu više ničeg i nema, samo obične ambicije izbijaju na vidjelo. Samo da me fraze ne utope.. Ništa to ne vrijedi i izlišno je ukoliko se — ne voli. Otud zastoji u vezama, kao i prekidi. Nataša Gajić, Brčko — 25. Stvar je u tome da ga traži, neko radeći konkretno nešto, neko čak ni to, možda samo čitajući knjige tražeći se, a nikada se u stvarnosti ne nađe u njima, nego samo u mislima. Ali neko nešto radi, u stvari ništa ne radi, jer to je ništa spram onog što ga čeka poslije, kad pogleda i zakorači izvan korica. I to je onda ta vaša priča kako raditi i sarađivati na zemlji, a ne u oblacima, u afektu ili bez nadahnuća. Nataša Gajić, Brčko — 24. Ma ko će vam se prikačiti ako vi to sami ne želite?! Nataša Gajić, Brčko — 24. To je stvar sistema. Ako ste se dogovorili i sve štima, vi ćete zvati i u ponoć, i poslije dvadeset godina, i nećete pogriješiti i propustiti šansu, jer to vas je naprosto zgrabilo, oboje, zajedno, u kompletu. Nataša Gajić, Brčko — 16. Ko zna kako će se odvijati, možda se vremenom i same ugase ili raspale još više. Ne osjećate se pod velikim bremenom, bar u početku, a jedno iskustvo više. Mislim na veze tipa dva muškarca i žena, i obrnuto, pa i na paralelne odnose posao-prijateljstvo i prijateljstvo-ljubav. Nataša Gajić, Brčko — 09. Dakle, samo nepokolebljivo, jer ona je samo naša i ničija više, i samo nama može i da se osveti. Nataša Gajić, Brčko — 10. Na primjer, odlično se osjećam u svojoj koži, ali sam veliki kolerik, skočim za sitnicu ili napravim pravu dramu i onda kažem da je to jače od mene, a ne da sam to ja, u svakoj situaciji i obavezno takva, nestrpljiva i pomalo bez tolarancije za tuđe neke slabosti. Držim se svojih propusta, odgovaram, ali se ne unosim u tuđa zapitkivanja o svojim intimnim stvarima, tu i tamo i držim se devize da ništa nije lako promijeniti, najmanje sebe. Ako se već odigralo i prošlo, ali ne pored mene, nešto je i ostalo. Odglumim poneku u sličnoj sitaciji drugi put, ispravim propust ovaj put, ali ništa bitno. Meni se čini da je sve po starom i dešava se gotovo neprimijetno. Samo su raspoloženja nova i pristanci i odustajanja, naravno. U pokretu sam, ali uglavnom u sebi, i mislim da je teško izaći s tim na svjetlost dana, a ne odbiti tuđe uplive , interesovanja, uticaje uopšte. Izvinite, ali šta ako vas neko upita za vaš brak ili možda što niste još uvijek oženjeni? Hoćete li promjeniti nešto u preokret, ako vam ne zazvuči baš nekako, tj. Pobunom samo pokazujete da tu već nečeg ima i da je vrijeme za promjene, da ste se možda složili, ali to je već druga priča i mi smo po starom. Nataša Gajić, Brčko — 21. Prisebnost, dragi moji, u svakom trenutku, tako se slobodno funkcioniše, ništa ne ometa i sve je na okupu, hladna glava, a stopala topla. Zamislite samo kad vaš pretjeran izliv emocija neko pogrešno protumači, šta ćete dalje? I nisam se prevarila. Gdje toga ima, i u ovolikoj koncentraciji u jednom imaginarnom liku koji sve to stiče u jednom potezu, jednom rukom, ali sa toliko truda, dakle sa srećom koja druge, neslične njemu , na njihovu žalost i muku, i ne dotiče. Pa nemaju, čak ni ono nešto da ih izbaci na površinu i ponese kao struja u pravcu istinskog uspjeha u životu. Ah, to nezasito sticanje materijalnih dobara. Nataša Gajić, Brčko — 01. Sve navedeno je istina, bogataši su takvi. Milan Radić, Beograd — 01. Baš tako, kakvi su, a ne — takvi su. Nataša Gajić, Brčko — 04. Ljudi su danas više opsjednuti sobom, svojim problemima, pa i interesima, da bi imali strpljenja, pretjeranog interesovanja ili uho za vas, onda kada je vama to najpotrebnije. Teško je naći nekoga ko je toliko izdvojen, sa distancom koju poštuje i dovoljno iskusan da reaguje na pravi način na vašu povjerljivost i pruži vam ruku u časici razgovora, u nastupu vaše iskrenosti, a nije potpuni stranac. To je kao da se nađete u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu, slično kao nečija pretjerana i neumijesna ljubopitljivost. Nataša Gajić, Brčko — 01. I stalno ponavlja istu grešku, jer mu se tako dopada. Nataša Gajić, Brčko — 29. Početne i ovlaš pretpostavke, skrivene i utonule u lični dojam i doživljaj nečega, strijeme gomili pogrešnih zaključaka. Do nečeg moramo stići, nešto imati u ruci, nekako se obezbijediti, a navala impresija nas vuče dalje i upotpunjuje lik brišući sve ispred sebe, nadomješćujući novim, sigurnijim saznanjima. Nečiji prodoran pogled koji govori sluti na to nešto čega ima. I da se otkriti ne baš kao skrivena tajna koja se nudi, ali tu negdje smo. Nataša Gajić, Brčko — 06. Nataša Gajić, Brčko — 30. Iz vaših zaista stručnih i zanimljivih članaka o poslu i zaposlenima, može toliko toga da se sazna. Iako nisam zaposlena u nekoj firmi, i nema izgleda, s moje strane u dogledno vrijeme, jako me zainteresuje svaki takav tekst. Očekujem da će ih biti još. Nataša Gajić, Brčko — 02. U protivnom, ko zna gdje ste, pošto se ne pojavljujete na vratima kad neko takav pozvoni da uđe. Nataša Gajić, Brčko — 02. To se lako rješava. U pitanju je dijete koje je imalo nezgodu, a razdvojeno je od roditelja, koji su mu uvijek u takvom slučaju neophodni. Mogli bi i gosti da se nađu i odvezu ih. Nataša Gajić, Brčko — 04. Istina, najbolje pali i šta s tim. Nešto učinjeno iz najboljih namjera, prema kome ili čemu, prema sebi, drugome ili obojma, ako je u pitanju čvrsta ili kakva-takva dugotrajna veza, pitanje je sad. Sve se lijepo i lako nadovezuje jedno na drugo i teče dalje, najbolja solucija. Dakle, tri stvari su mi pale na pamet, a ima ih i još. Nataša Gajić, Brčko — 04. Važno je mjesto i način, a oni su uvijek pravi, ako je iskreno i od srca. Nataša Gajić, Brčko — 03. Ja ipak volim da sam na oprezu, pripremljena, a poslije i da porazmislim o svemu kada me prođe. Nešto me snađe, prođe pa i ostane, bude i optimizma, ali ne onaj vječiti, šarmantni i neodoljivi koji sve preklopi i izvuče na suvo i toplo, ako smo mu vjerni. Nataša Gajić, Brčko — 28. Inače, tekst je sasvim ok, čak i više od toga. Ispunio je očekivanja… Nataša Gajić, Brčko — 11. Jer, šta je to uspješna komunikacija? Zauzimanje zajedničkog stava, nadvladavanje jednog nad drugim ili samo uspješan kompromis kako bismo savladali negativno lično ispoljavanje, čak i emocija, iako nas ne određuju samo one, ima i drugih stvari. Ipak mislim da je glavno nadvladati druge u sebi, a onda postići cilj, pa makar i zajednički, podudaran. O saradnji i nedostatku smisla za saradnju, čak odbijanju da se sarađuje u izljećenju bolesnog tkiva, kasnije. Pa, pogledajte svijet oko sebe, sve manje potrebe za tim, funkcioniše kako-tako oduzimajući i energiju od drugog za sebe. Otimačina na djelu da bi preživio, možda, haos ili koje krupne riječi. Nataša Gajić, Brčko — 30. O novoj porodici u kojoj su emocije glavni pokretač, ali i kočničar za sve, pa i za takozvani uspjeh u životu kao ogledalo sreće, pa i one prividne. Gdje je tu granica, pa i granica slizavanja sa dojučerašnjim suparnicima u svemu. Koji višak emocija u ophođenju, to sve sam već negdje čula. Nataša Gajić, Brčko — 30. Čemu čuđenje kad je danas sve na prodaju, samo da nije bljutavo, da je prigodno upakovano, na pravom mjestu raspoređeno i, naravno, da naiđe na dobar prijem kod konsumenata. Novine, film, knjiga, muzika, eto sad i internet, sve u obradi i prilagođeno mediju. Samo nešto, ko je tu u stvari iskorišćen? Samo bez obmane, molim, i vidjećete kako to funkcioniše. A i novac vrti svijet, a da neće jedan mali intimni trenutak bez obaveze. Opet su u igri uspjeh, sreća i pravilno plasirane dokazane vrijednosti ili bar podsticaj i pouka, sve je to privlačno za udubljivanje, oprobavanje sopstvenih vještina i uopšte za dokazivanje sopstvenih vrijednosti. Samo još malo otvorenosti i uticaja, naravno pozitivnih. Nataša Gajić, Brčko — 27. Osjećamo se kao žrtve, iskaćemo iz kože i urlamo da nas cijeli svijet čuje, makar i u sebi. Ni suze nisu na odmet. A onda brzo mijenjamo nešto u sopstvenom životu, najčešće krivca za kurcšlus, okrećemo novi list, nalazimo novu razonodu, nešto što nam zaokuplja svu pažnju i pod kontrolim smo ventila za ispoljavanje suvišnih i ružnih emocija. Sve dok nas smrt ili bolest ne rastavi. Nataša Gajić, Brčko — 26. Ali i može, pogotovo uz sve ove koje ste pobrojali kao mogućnost, nepremostiva za veze među ljudima. Da taknemo Andrića i sve njegove mostove za premošćavanje prepreka i uspostavljanje tanke niti veza među ljudima. Nataša Gajić, Brčko — 12. Iz svake Vaše riječi izbija romantika duha i spontanosti. Bog zna kakvi ste u prirodi, blago Vašoj ženi. Poljubac u mislima od mene! Nataša Gajić, Brčko — 11. Strava i užas, kad se šteta već desi. Najbolje onda na vrijeme, kad je nevolja na vidiku, nezadovoljstvo na djelu, a ništa se još nije desilo što je nemoguće više ispraviti. I ako se desilo, ne brljati više, krenuti dalje i pamet u glavu. Nema te sile koja bi nas razdvojila, zavisi na šta smo pristali prije nego što je dogovor pao. Kad pogledate malo bolje, ni vijernost nije svemoguća, niti prevara baš sve uvijek kvari. Nastavak je uvijek moguć, zavisi s kim i s kakvim novim momentima. Nije sve ni u svađi, a pogotovo praštanju, a tek isključivost. Život je to, a tek silne njegove nijanse, pa opet se ništa promijenilo nije, a sve je drukčije postalo. Nataša Gajić, Brčko — 07. Postoji sijaset tajnih, skrivenih znakova koji je iskazuju i isti toliki broj razloga, čak i neželjenih slučajnosti kad nam se otme i izleti u netrenutku i bez razloga. Istina nije zlobna, nema svrhu da manipuliše, inače je u kombinaciji, spretnoj, sa laži koja je potkrepljuje, a nije za naše dobro, jer je nametnuta ili iz niskih pobuda, a onda nije ni čista, okrepljujuća i puna olakšanja, jer nije više skrivena i ne muči, već okrepljuje i, na kraju, prosvjetljuje. Dakle, bez laži, skrivenih namjera i čista istina, mala-velika, oplemenjuje. A zašto u početku boli? Pa kao i svaki plemeniti gest golica dušu i otvara oči. Nataša Gajić, Brčko — 27. Stvar je u neizvijesnosti, odluci, pokušaju svijesti, pa i dosegnutoj promjeni, na kraju svega ili početku neke nove priče. Radi se o tinejdžerskom dobu, kritičnom periodu kod ženskog čeljadeta, i vama, kao muškarcu savremenog doba se možda to ne bi nimalo dopalo, jer ste naslovom, a i unutra, pomalo skrajnuti, a s druge strane neophodni za nedosegnuti i pomalo preživjeli srećan kraj u cijeloj priči oko koje se vrtimo. Nataša Gajić, Brčko — 12. A onda i praštanje poslije prvobitne greške, ljutnje i ponovne greške po ko zna koji put u procjeni, naravno, u ophođenju. Sve u svemu, glavno je da se mi slažemo oko bitnih pitanja, ostalo će da funkcioniše, nepreduje i mijenja unaprijed sročene relacije. Prijatelja je malo, jer su uvijek na putu do novih usvojenih težnji i promjena u samoj svojoj suštini, jer razne su prirode, druge ćudi podložne promjenama gubitka ili sticanja, naročito tako osjetljivog organizma kao što je obično neobično ljudsko prijeteljstvo. Kad razum preovladava, ko ga ne bi poželio. Veliki nikad ne umiru sami. Nataša Gajić, Brčko — 12. Nataša Gajić, Brčko — 01. Nestrpljenje nikoga nigdje nije odvelo, sem do neželjenog odustajanja, možda i cijepanja živaca u tvrdoglavom naletu da se nešto ostvari što prije, a i neizvijesnost nije baš primamljiva. Upornost i strpljenje, dakle, stare čekalice i tu smo. Nije mi drago zbog toga. Nataša Gajić, Brčko — 23. Ipak, postoji par situacija kada se to, i pored svega, izgladi i odnos čak uznapreduje u pravcu veće bliskosti, kao da se ništa nije desilo, kao da nije vrijedno dalje sekiracije. Ne mislimo na onu klasiku i rugobu od žrtvenog trpljenja do preko svih granica kad nasilnik čak pusti i suzu u znak kajanja, a poslije se sve ponavlja i nastavlja kako je već krenulo, ne. Slučaj je kad npr. Nalaze se na klackalici, pružaju i drugoj strani priliku, kao da lebde i ne misle da siđu. I veza ide dalje, čak naoko napreduje, jer oboje predstavljaju jedno za drugo mnogo toga značajnog i bez čega ne mogu i ne bi se odrekli. Samo što su malo grublji, otvoreniji i neumoljiviji na greške. Ko još misli na djecu koja će jednom i sama odrasti. Nataša Gajić, Brčko — 20. Stvar je u tome što se ide linijom manjeg otpora u prihvatanju šablona ponašanja kako bi se bilo lakše prihvaćen i lično konzumiran od uniženog kriterija sličnih nam konzumenata. Stvar je u pravom zamagljivanju opšteg problema opredjeljenja, odlučivanja i prihvatanja, a jedan segment primitivizma je i taj štrčeći snobizam što bode oči i razdvaja nas, umjesto spaja i približava jedne drugima, jer tvrdi da smo teško razumljivi. A oni, valjda, teško svarljivi. Hm, stavi pravu stvar na pravo mjesto! Nataša Gajić, Brčko — 11. Mislim da je čovjeku danas potrebno malo više bezobrazluka da dođe do nečeg što mu je potrebno, a traži, traži, pa ćeš naći! Nataša Gajić, Brčko — 09. Ipak, nadjačava me ona: tija voda brijeg roni. Nataša Gajić, Brčko — 05. Ima toga i u genima. A neko se izvuče, prebrodi zastoj na vezama, autosugestija je moćna stvar, samo kad je pravilno usmjerena. Da, ja hoću i mogu samo dalje, do kraja, pa makar morao ponekad i sve ispočetka, jer se sve urušilo i prijeti neuspjeh, a želim to po svaku cijenu ličnog napora i znoja. Krv, znoj i suze je ono što me određuje ponekad. Nataša Gajić, Brčko — 15. Naravno, ako je stvarno i dovoljno često primjenjivo u životu da bi postalo pravilo i način nečijeg ophođenja prema nečemu ili nekome ko mu dovoljno znači i prioritet mu je toliki da bi se katkad i žrtvovao za to. Jer, nije nevjerovatna situacija da kad nam je neko prijatelj, onda je i prijatelj našeg partnera ma o kom polu da se radi, susreti su česti, podudaraju se sa konkretnim i temeljnim informacijama s obje strane i eto prilike za napredovanje nečega o čemu ste već i pisali i nazvali ga emotivnom bliskošću, protiv koje je teško boriti se, još teže je ignorisati u ovom svijetu punom virusa što bezočno napadaju osvjedočene vrline i dovode ih u napast. Ženski kontakti su inspirativniji, podložni povjeravanju i provjeravanju tamo gdje je zapelo, naročito kod bliskih prijateljica gdje nema muškog džentlmenstva, u principu. Čast izuzecima i ne kažem da nema žena koje nerado dijele baš sve sa bliskim im rodom, naročito svoj dio kolača do kojeg su došle uz puno truda, a onda ga svima razglasile. Otimačina na djelu, da, ali to je sasvim druga priča o nezrelom i problematičnom ponašanju koje mnoge dovodi u nezavidnu situaciju da ostanu bez ičega nedodirljivog i samo svog. Nataša Gajić, Brčko — 01. I ne samo u seksu. Otvoriti riznicu, a ne lavinu negativne energije koja pokulja i sve presiječe. Razgovor i dobra komunikacija, prije svega, a prate je one prave informacije i odašiljači pomenutih poštovanih pravila koja ne zamagljuju čitavu stvar, već dozvoljavaju ispomoć u njenom korišćenju u prave svrhe, bez zloupotrebe povjerenja, iskorišćavanja pogrešnog trenutka i sledstveno tome buđenje pobune i povlačenje sa zadrškom i nikad do kraja, bilo od koje strane to poticalo. Krivo je krivo i katkad pogrešno. Ali, nije ovo storija o suvišku opreznosti, čak sumnji u djelotvornost savjeta, ma od koga poticao. Samo, ti psihijatri… Nataša Gajić, Brčko — 29. A ima i druga strana medalje i drugi čovjek, da ne čekamo zalud ko pokislo pile, da nam suše suze i ostalu patetiku. Ih, djeca su da se razumiju. Nataša Gajić, Brčko — 27. Nataša Gajić, Brčko — 26. Simbolična nadgradnja dobro urađenog posla, naravno, tamo gdje se oboje cijeni i pravilno vrednuje. Bez zadrške, u dobrim rukama se plodi, u onim drugim i manje vještim curi kroz prste, otima kontroli. Nije potrebno, s njim u vezi, odglumiti naivnost dobre sreće, ali začas krov nad glavom, u koji ste ga jednom uložili, pretvori u bure bez dna svoje neophodnosti i novih i novih izdataka. U kocki bilo koje vrste nelogičan, kad gubite — gubite, ali i u dobitku ostajete kratkih rukava. Nataša Gajić, Brčko — 24. A poslije iživljavanja stila kućne radinosti, počisti sve tragove svog stručnog hedonizma, naravno i sa sebe i dočeka povratnike u gnijezdo toplog doma svog u svoj svojoj veličini i sjaju, kao poslije proživljene dobro osmišljene lične dokolice. Nataša Gajić, Brčko — 19. Dakle, skupa, a ne suprotstavljeno i nepovezano, pronašli smo zajednički jezik i put. Nataša Gajić, Brčko — 18. Nataša Gajić, Brčko — 17. Pa kako da ne brinemo kad stalno moramo na nešto da čekamo, nešto odlažemo, a onda i mijenjamo raspored prioriteta u svojoj glavi?! Nataša Gajić, Brčko — 16. Ipak, svjetlo na kraju tunela ili mirna luka u koju uplovimo poslije dobre lumperajke u svojoj glavi i uživo, uopšte. Tu smo, ali nam budilnik ne zvoni, neizostavna jutarnja i Internet. Opet ta virtuelna stvarnost za ispunjenje i započinjanje novog nepovezanog dana sa bilo čim ili bilo kim, samoća dok dijete spava, a muž je pod obavezom i stići će nas, kad-tad. Brzi hod kroz vrijeme, uvijek prekratko da bi nam bilo dovoljno i upućeno samo nama. Nataša Gajić, Brčko — 11. Pa dobro, u pravu si, sve je iluzorno i izlišno. Ali ja ne mogu da slažem toliko koliko on u svoje tri minute. Uvijek mi nedostaje još malo vremena, ili ne iskoristim ga cijelo. Nataša Gajić, Brčko — 26. Briga o sebi, samo bez pretjerivanja, molim, začas se pogubite u ogledalu nadanja i onog što druga stvarno vide u vama, ili na vama, naravno. Nataša Gajić, Brčko — 30. A kad se probudite poslije tako zahuktale mašte, ne znate ni da li ili… Zaista ste osjetili sve kao da je bilo. Pa u svijetu duhova, gdje vladaju toplota, mirisi, dodiri tijela, čista senzacija lutanja bez očiglednih posljedica ili pomagala, sem imaginacije, dočaravanje nekog drugog svijeta, daljine nestvarnog, neostvarenog i zauvijek izgubljenog kada se prenete i vidite gdje ste. Nataša Gajić, Brčko — 19. A zavođenje kao takvo je navođenje na pogrešan put i izgled da će se nešto ostvariti. Držanje na uzici, sve konce u svojim rukama, meni to ne izgleda dovoljno, samo za skretanje pažnje. To je nama naša borba dala. Nataša Gajić, Brčko — 07. Ne pita se da li ste vi muž, a on samo usputni prolaznik tj. Pita se nešto drugo i to joj je dozvoljeno da očekuje baš od vas. Nataša Gajić, Brčko — 03. Kako se postavite od samog početka, jaki i neprobojni, ukoliko vam je do takvog posla uopšte stalo. Do koje granice rizika idete zavisi samo od vas, mogućnosti kako vidim postoje, ali su male i nisu zaživjele u primitivnijoj i zaostalijoj sredini, a i ko je lud — ne budi mu drug ni u poslu, a kamoli gdje drugo. Ima načina, a ne biti u rizičnom klinču, kad se ološ pretvara u samo kukavice. Nataša Gajić, Brčko — 31. Tjeraju nas na naknadno razmišljanje, presabiranje prikupljenih utisaka kroz saznanje novih i novih informacija, ko zna o čemu. Ponekad ih držimo na izvjesnoj distanci, ponekad su to sami po sebi — fizički udaljeni i odande nam šalju, i mi njima, daleka pisma koja ne možemo da vidimo u slikama, čujemo bukvalno, kao ni s njima, ali ih nekako spoznajemo i doživljavamo kroz polovinu priče upućene nam na odziv i brzi odgovor, i obrnuto. Pričam, pričam da ne utrnem, a i ti sa mnom, a onda zaćutimo, mislimo sve smo rekli. Nataša Gajić, Brčko — 29. Dakle, one stvari se, takođe, rade malo suptilnije, sakrivano i tajno, naročito u početku neke veze, bolje reći otkrovenja iste kad pripremna radnja oko nje ide naoko sporo i tako da ne bude odmah prokužena, jer može biti stornirana, bilo od strane razotkrivača, bilo od samih u daljem toku počinilaca nastupajućeg, mogućeg, seksualnog čina. Dakle, tek smo u naznakama i pitanje je da li će se uopšte išta desiti na kraju krajeva. A kad neće, zašto o tome zboriti, ako će se već razbrkati neučinjeno. Tek, kad nešto činimo, neko više, neko manje, stimulišemo radnju govornim pokazateljima samog toka i ukazivačima za šta služe riječi koje kažu kako smatramo da bi trebalo to da teče da bi se pravilno i sa zadovoljstvom svršilo bez suvišnih napora. Šta reći poslije svega, zavisi od trenutka, raspoloženja za priču, a i samog upravo završenog seksualnog čina. Neko je razveze, a neko ni to. Nije da je riječ o ljubavi, uzmimo da smo je samo u priči izostavili, radi se o činu koji nam je nešto značio, vezano za osjećanja i snalažljivost pa i iskustvo, obično se o tome radi, i prikrivenim dokazima učinjene radnje, jer nam se tako hoće. A ne, nazovi pravu stvar pravim imenom. Nataša Gajić, Brčko — 27. U pisanju dnevnika koji na kraju postaje knjiga bez nekih pretenzija. Biti pretenciozan u bilo čemu i nije neki štos, a uživanje u tuđim ili svojim lovorikama i nije neka rabota. Nataša Gajić, Brčko — 27. A dotična opsesija može da potraje toliko dugo i pokatkad uzaludno u nastojanju da prestane i da sliči bilo kakvom novitetu, a kamoli možda i dostižnoj promjeni čije se ostvarenje baš oteglo, ništa novo već uvijek stara pjesma i žal za novim. Drugim riječima, treba biti razuman i unaprijed se izboriti sa sopstvenim viškom afiniteta. A, gle, dobre stare promjene dešavaju se i kad njima ne težimo baš toliko, u vremenu, prostoru pa i načinu izguravanja i nadgornjavanja sa nadolazećim problemima, bez zadrške i neminovno. Pitanje je samo hoće li nam to utoliti glad za neočekivanim, a ponekad i iznutra iznuđenim potezima. Sve se mijenja pa i mi u njemu. Nataša Gajić, Brčko — 25. Nerazumno je ugađati sebi preko svake mjere, razmazićete se i raznježiti, a možda nećete ni imati prema kome u ovom slučaju. Možda opet usmjereno prema sebi kao da vam je rođendan. Pa, sretno vam bilo ugađanje! Nataša Gajić, Brčko — 24. Bez zdravog duha u zdravom tijelu i vašoj zdravoj sredini, ništa vam od pobrojanog, naravno, ne bi ni uspjelo ili bar vrijedilo. Moć, ali spoznaje, nam daje krila, a ne partner ka takođe bez kontrole, koji su tu da nas, sa prijateljima, samo podrže u nastojanjima. I da se ne kolebamo, svaka kritika nije kontraproduktivna, ali ni bogzna kakav izazov ili vjetar u leđa, možda konstruktivna. Ali to nam ne daja za pravo da se mnogo uznosimo sa sopstvenim odrazom u ogledalu, ukoliko nismo uobraženi ili po prilici nešto uobrazili i pogrešno shvatili. U zdravlje nam bilo! Nataša Gajić, Brčko — 23. Ko zna šta je sutra moglo biti, kako se mogao pokazati i napredovati ovaj dar sa neba, a vi ste baš pobjegli u svoj zabran, jer ste situaciju nalaženja potcijenili ili baš precijenili je prepuni međusobnih utisaka koji vam nisu dozvoljavali nimalo da odahnete u prisustvu osobe koja se pokazala spretnom u momentu da izvuče svašta iz vas, ali vi joj to niste trenutno dopustili. I vi se iza ćoška nevidljivi kajete zbog toga, jer jedna nit se prekinula, dalje zbližavanje je pod znakom pitanja, možda i sasvim anulirano za ubuduće. Ko će učiniti drugi prvi korak ako ne neka obdarena ličnost u koju se niste prevarili prepoznavši je. Baš kako treba i magnetska privlačnost koja će nas dovesti na pravo polazište i reakciju bez mane. Prijatelji su da se okupljaju i zadržavaju oko nas. Lijepi naši dobroćudni kontakti u koje je vrijedilo imati povjerenja, kad se pokaže tako. Možda su to samo duhovi prošlosti sa pokrićem iza prve rampe za slobodan prolaz na prepad. I vrijedilo je dobro oslušnuti bat koraka nadolazeće plime optimizma. Nataša Gajić, Brčko — 22. Poštovanje želja ljudi koji su nam bliski jeste prioritet svake iole zrele ličnosti pa i roditelja, ma koliko se neko osjećao velikim i neprikosnovenim u toj ulozi, ali to nikom ne daje za pravo da drugoga, i svoj porod, deprimira, nabija mu komplekse i ne dozvoljava mu da istjera svoj život do kraja i bez nepotrebnih upliva sa strane. Zadaci i sitne zadaće kao garancija kontrole i uticaja, bezvrijednih i jadnih u pokušaju pravilnog doziranja pomoći nesposobnom i nemoćnom da se sam pobrine o svemu su neosnovani i zato jedino moguće odbačeni. Moramo ispoštovati jedino svjetska pravila i pitanja koja nam pravedan poredak postavlja u zadatak. Pravda za sve pa i za nezaštićene i male! Nataša Gajić, Brčko — 21. Zašto, moliću lijepo, ne nadati se neočekivanom, nepredviđenom iznenađenju kojem ste naprosto jedva doprinijeli, tek toliko da vam se možda i ostvari skrivena pomisao ili želja. Niste mrdnuli čak ni malim prstom, a krug se sklopio i vezao vas za sebe. Neću ni da pričam koliko se to rijetko dešava pa zato i zaboravljate na sebe od prošlog puta i da očekujete sve dalje i dalje. U stalnoj potrazi za zrnom mudrosti i strpljenja. Nataša Gajić, Brčko — 20. Ne osjećam da stvari ne govorim do kraja, tj. Nataša Gajić, Brčko — 19. Ostaje za uspomenu i dugo sjećanje, kako i treba, samo bez gorčine. Razdvaja ih, naoko razlikuje samo ono što je nemoguće povezati, tj. Jednostavno, počinjete da insistirate na nečemu što je nemoguće ostvariti, ne uzimaju vas za ozbiljno i vama je, najzad, dosadilo, nije vam više zanimljivo. Čuvajte se samo sličnih situacija i već viđenog, jer tajna je tajna i od svega dobijate samo polovično, nikad pun i čist osjećaj nečije blizine i prisustva bez zadrške. Misli su uvijek negdje na drugoj strani, tamo gdje je tijelo ili gdje bi trebalo u stvari biti, ali ne sa vama. Nataša Gajić, Brčko — 18. Logično je da poželite uz sebe, makar kao prijateljskog saveznika, takvu količinu prisebnosti u odsutnim trenucima, a možda i više. Taman smo se ulogorili i ne damo da nas išta uzburka. Nataša Gajić, Brčko — 17. To se zove povoljan period. I, naravno, sa pravim ljudima, a ne kako vjetar duva ili suncokret se okreće i mi smo na pravoj strani. Vidite gdje smo krenuli, u globalu, za raznim dušebrižnicima kojima vjerujemo svaku i neiskazanu riječ, a ni djela im nisu baš za izlog, gdje li su se samo pogubila. A valja stvoriti zdravu klimu u kojoj će sve da se iskrčka, a za to nam treba sve ono s početka povoljnog peroda, i vrijeme, i mjesto i prava stvar u rukama. Nataša Gajić, Brčko — 16. A neko zna što vi ne znate ili posmatrate na posve drugačiji, primjereniji način, eto pokušaja nametanja pogleda na život i perspektivu koju ste već zauzeli kao odbrambenu busiju vašeg ličnog stava u odnosu na zadati problem. Pisati o nečem oporijem i žestokom, a što je malo teže svariti, bio bi malo jači problem oko kojeg, izgleda ne vrijedi lupati glavu. Ah, porodične tajne, porodične tajne, vidim vas kao u ogledalu zagubljenih nadanja i vjere u lažne ideale. Nataša Gajić, Brčko — 13. Nataša Gajić, Brčko — 12. A ako dobro, predano i javno, tj. A dobar glas daleko se čuje. Nataša Gajić, Brčko — 09. U povjerenju: kad se kod njega uvijek javlja mama i naravno ima šta da kaže, podvikne ili dovikne, pred svima, naravno, sljedi zastoj u vezi, od prije par i kusur godina! Nataša Gajić, Brčko — 06. Nataša Gajić, Brčko — 05. Čak i kad su tate malo manje aktivni, a mame malo više agresivne. Nataša Gajić, Brčko — 02. Spoljni izgled često vara, a šta je slika koju pružamo ako ne karta po kojoj se kreće naše u prvom redu ponašanje, pa i ophođenje, ali i nešto što drugima služi kao smjernica našeg nastupa. E, dopadljivi, zgodni, čak lijepi prije smo prihvatljivi, možda i shvatljivi, za zajednicu, za okruženje, prijatelje kojima smo postali ta opšteprihvaćena navika bliskosti, iznutra i spolja. Šta reći kad izgled vara, kad neko nije ni blijeda sjenka svog odraza u ogledalu? Manje dopadljivi, čak neugledni ostaju gotovo neprimjetni na prvi pogled, čak se i kaže da se žene u njih zaljubljuju tek na drugi pogled. Nataša Gajić, Brčko — 15. Zašto je ogledalo odrednica za sve, ali nejčešće odrednica nečijeg fizičkog izgleda. Nataša Gajić, Brčko — 15. Nataša Gajić, Brčko — 14. Razotkrivanje intimne tajne kašičicu po kašičicu, dozirano, s povremenim održavanjem odstojanja, nikad do kraja, navlačiti drugu stranu da se sam preda, dokuči i potrudi i dođe do otkrića, pali i razbuktava najviše seksualnu strast, prosto da ga progutaš, pridobiješ za sebe i cijelog razotkriješ i zaposjedneš, da je sasvim tvoj i na mjestu po samom saznanju. Ali do izvjesne granice, kad nastupa zamor materijala, ponekad dosada, možda čak i besmislenost napora, a druga interesovanja, možda i intrigantnija, odvlače nam pažnju. Pauza, ali ne znači da prošli trenutak neće opet povremeno nastupiti i da se opet negdje nećemo naći ko zna kad i ko zna gdje, ali vjerovatno ne sa istim davno izgubljenim žarom, možda ni sa istim pobudama i uvijek pomalo razočarani u poređenju, na bilo čiju štetu. Sve se mijenja i sve je ostalo isto. Nataša Gajić, Brčko — 10. Ali to je kao iz nekih davno prošlih vremena, čiji sadržaj ni ja sama ne razumijem baš najbolje, a kamoli tumačim, kad figuriraju oslonci iz neposredne blizine i sa uvidom u sve detalje i najskrovitije tajne dostupne samo u najvećoj intimi. Iz takve pozicije pada se u najveća iskušenja da se sve razbrče, sklopi neprimjeren i neočekivan sporazum koji priziva đavolje kombinacije i podrazumijeva rizik iznevjeravanja principa postojanosti u povezivanju zajedničkih i jednoznačnih interesa koji se nadopunjuju i služe jedan drugom sve do žrtvovanja samog svog pravca kretanja, kad su tu već odanost i privrženost. Kakav cinizam može da poljulja našu vjeru u bezgrešnost ljudskog ustrojstva, kad smo mu sve dali, dobro se zaštitili spremni za svakojaku odbranu od prosute nam na glavu čaše žuči, a i ništa nas ne može, i ne smije, iznenaditi. Nataša Gajić, Brčko — 09. Onaj pravi i poželjan način do osvajanja cilja, a mi drugi, pomalo marginalizovani, skrajnuti i zaštičeni u zabranu sve vrijeme do otvaranja posljednje karte, kad iskačemo kao uveseljeni pajaci iz šešira izvučeni, mi smo samo potpora, potstrek ili tek nalog za preduzimanje nečeg konkretnog u cijeloj toj stvari. Čije je to zamešateljstvo, ali na nama je da odstojimo postojano i taj nesvakidašnji trenutak koji nam se ne ukazuje baš tako često. Kome na čast služi kolebanje i nedoumica u odsutnom trenutku koji nam je poklonjen kao kocka šećera što podiže i iz mrtvih. Nataša Gajić, Brčko — 07. Različiti su i razlozi zašto nas nešto boli i da li će neko za nešto zaplakati ili jednostavno samo požaliti se kao npr. I neodgonetljivi su porivi da neke stvari radimo uvijek istim redom ili postupkom, rutina, mada postoje i drugi i često skraćeni putevi, da kažem: čudni su putevi prisilnih radnji, gotovo do same bolnosti, muke i terora nad samim sobom, sve dok ih ponavljamo u beskraj i odjednom neočekivano ih se riješimo, na sreću moguće je i to. Nataša Gajić, Brčko — 06. Zar to još postoji u ova ovoliko rizična vremena? Nataša Gajić, Brčko — 03. A nije da ste nešto predstavljali za otišlog i njegove poostajale, i nije nešto da ste ikom bili, sem po krvi, zakonu i redu, nego samo problem i problem, i nedostatak bilo čega vrijednog i pohvalnog za života i da vam služi na čast prema bilo kome. Morate dostojno stati i prestati, ukopati u mjestu i bez žaljenja za bilo čim otići svako svojim putem, ma koliko on trajao još, a ovaj, koji ste dostojno ispratili se završio za vašeg vijeka. Neke stvari ne znače ništa dok ih neposredno ne doživiš na svojoj koži. Uzalud kajanje i oprost, o izvinjenju na kraju nema ni riječi. Nataša Gajić, Brčko — 03. Provodi se tako-tako, snalazimo se za drugare. Meni je palo na pamet da idem kod frizera. I, naravno TV i kompjuter. Zovem ga poslije pola sata, sve je u redu, svi ga zovu — baka, deka, tata, mama. Ponovio je i na njemačkom, kako već ide. Nažalost, ja sam školski njemački zaboravila, samo mu ponekad nešto pročitam, sa nerazumijevanjem, a on si prevede, razumije. Inače, vratila sam se poslije tri sata i nije bilo nikakvih problema, sem što me je jednom zvao Joca da provjeri koliko još sati ostajem tamo i složio se da kupim slatkiše zato što je bio dobar i prvi put sam u kući. Nataša Gajić, Brčko — 03. Rijetki su dobri ljudi koji će se baš toliko uporno baviti vašim životom, a ne samo gledati svoja posla i kao usput se interesovati za vas ako nemaju lični interes, skrivene ili zadnje namjere, biti dosadni i pomalo naporni u svojim nastojanjima, a svjesni koliko vas uznemiravaju, koliko su suvišni, čak ni posebno bliski ili dragi. A tek djeca kad poodrastu, šta sa njima? Prikloniti im se i dopustiti im da vam se još malo upetljaju u život kad to i nije baš neophodno i biti im zahvalan što su se pobrinuli, iskoristili priliku da vam se približe još koliko i pomognu, ako vi sami sebi ne možete. A ne biti na teretu, jer i to se dešava, naročito ako neko nama blizak žrtvuje nešto od svog života, vremena, novca, pa i emocija. Rijetkost, i to valja cijeniti i, po mogućnosti, uzvratiti, što zahtijeva uzajamno i strpljenje i sve ostalo. Ako je pomoć suvišna, podrazumijeva se da je odbijena po kratkom postupku. Zašto zaduživati nekoga bez razloga? Nataša Gajić, Brčko — 09. Ima me najviše kod vas, u vašim komentarima, a ne mogu da se odlijepim i ne pokušam da proturim još koji, kao na prodaju, kako se kaže. Dok ne iskoči nešto drugo. Nataša Gajić, Brčko — 08. U afektu izbjegnuta mjesta čine nas kukavičkim stvorom pa i narodom, nikako herojskim bićem koje bi i da gine za onu pomalo zaboravljenu sentencu: biti svoj i na strašnom mjestu postojati. Ima toga još, ali drugi će to spretnije dokučiti. Nataša Gajić, Brčko — 30. Stojim iza toga da su sitne usluge za izbjegavanje, kako traženje, tako i činjenje. Neke druge, veće, u opticaju su na drugi način, tretiraju se i cijene, a i pamte. Uh, a tek one nezaiskane, nametnute pa i iznuđene, kako se tek one snađu i upamte dobro kao loša sreća, čak nesporazum. Da parafraziram: kvare prijateljstva i rodbinske odnose, sve u paketu, dobre-loše sitnice koje život znače, omalovažavaju se kao suvišno posuđen novac bez obzira da li se vraća na vrijeme ili ne. Vrline javne, a gluposti tajne. Kako se misli, a rjeđe kaže, ne obavezuj me i ne očekuj uzvratnu uslugu! Nataša Gajić, Brčko — 13. I nisu to bili uvijek isti razlozi, sticaji okolnosti ili zauvijek nedostižne želje. Za neke ni danas ne znam da li su bile čak dovoljno velike, snažne i neodoljive da me cijelu zaokupe, jer nisu, naravno, ni postignute cijele i do kraja. Ne znam ni da li sam preduzimala prikladne korake, kako kažete, velike ili najprije sasvim male, možda sam i zakasnila ne preduzimajući ponajprije ništa. Kažem, ne znam, jer one, te mogućnosti koje nazivam neostvarenim stvarima ili snovima, samo su mi sinule, zasenile me i prošle pored mene potpuno nesputane, nedosegnute i možda sa mojim povremenim strahom od sopstvenog ispunjenja. Došao si da mi kažeš gdje sam stigla, valjda ne opet na pola puta, s pola daha i prijetiš da mogu da te izgubim. Nataša Gajić, Brčko — 08. Sve je to u redu, čak i kad prije toga razmislite i odlično sklopite kockice u svojoj glavi. Ništa nije vječno ni stalno, pogotovo vi sami onakvi kakvi ste, sa svim svojim manama i vrlinama, od sad pa dovijeka. Ali, šta sa svom onom bulumentom koju vučete za sobom, šta sa svim ipak tuđim životima koji idu uz vas kao ključ i katanac i očekuju ipak nešto od vas, da ih neizostavno povučete za sobom u novi svijet nagomilanih mogućnosti ili jednostavno ostavite kao skinutu sa ruke, zgužvanu rukavicu koja je nekada baš pasovala. Nataša Gajić, Brčko — 01. Nataša Gajić, Brčko — 29. On ode i uz smijeh sve prenese svom tati. Ti sanjaš samo ružne. Ne budi se rano. Nataša Gajić, Brčko — 26. To su ona ispunjena očekivanja. A šta reći za nedolična očekivanja koja prevazilaze mjeru i mogućnosti, u koja ste gurnuti npr. Prevazilazi vaša očekivanja, mjeru upuštanja da nešto uzvratite, ali obavezuje i te kako. Namjere nisu uvijek tako otvorene i nevine, ne stignete se ni obradovati, a neko već očekuje vašu neskrivenu zahvalnost. Poklone volim samoj sebi da kupujem, kada sam u mogućnosti, kao i nagrade, kada su zaslužene, naravno. Nataša Gajić, Brčko — 21. Čak i kad je u pitanju šira familija, ja ne mogu da se saberem ko je čiji, s kim, a kamoli kako, još da mi se samo to kaže, a rijetko ih viđam, a tek ljude koje slabo poznajem. Činjenice lako ostaju u maglinama, sjećanja, ako se ne konzumiraju i ne prepričavaju previše, a ima i ljudi koji ih brže-bolje i zloupotrijebe, rijetko ko predugo lupa glavu oko njih. Tu su nove i nove senzacije, novo bombardovanje svim mogućim informacijama koje su zanimljivije od običnog-neobičnog trača koji se usput negdje izgubio, promjenio i čiji detalji možda više nisu ni vjerodostojni ili čak nikad nisu ni bili, jer nekome je trebala u životu slatka mala laž, iluzija čak. Čista malograđanština iz nekadašnjih tzv. A sve se saznalo, naravno, kad neko maše crvenom krpom pred očima, to je tako očigledno ili pak sakrilo, kad je neko umetnuo svoju jabuku u punu korpu sličnih i sakrio je, pa se ti snađi, ako imaš vremena. Nataša Gajić, Brčko — 19. Nataša Gajić, Brčko — 17. Zato ostajemo kod onoga što mislimo da znamo ili ne znamo, i ne griješimo. Nataša Gajić, Brčko — 05. Izlizala se vremena, odnosi ili uzaludna nastojanja, očekivanja i sa jedne i sa druge strane — sve ima drugu stranu medalje ili drugu stranu iste priče. Šta me razočaralo, iznenadilo, snašlo? Suprotstavljeni interesi, razlike u nastojanjima, prevelika očekivanja pa sledstveno tome, utopistička razočaranja, ako to još postoji. I zato sljedeći put spusti slušalicu bez obzira što nije ljudski, jer sam ja zvala, pošto ne želim pomoć. Tek da ga se okaneš. Na šta to liči?! Na raspust u monotoniji. Nataša Gajić, Brčko — 03. Nataša Gajić, Brčko — 26. Svakako primjećeni, morate da dokažete nedokazivo, a kome smeta diskusija, ako ima efekta. Nataša Gajić, Brčko — 25. Na kraju, od nestrpljenja odahnem kad kucne pravi čas i zatekne me u čekanju i sačekivenju nekoga ili nečega. Uh, sve je stvar dobre organizacije i traženja sebe u nečemu. Nadam se da se moje nestrpljenje baš toliko ne primijeti? Nataša Gajić, Brčko — 11. Nataša Gajić, Brčko — 07. Kompromisno rješenje da se svima ugodi. Dali ste mi ideju. Nataša Gajić, Brčko — 01. Nataša Gajić, Brčko — 29. Nataša Gajić, Brčko — 28. Sad, kad je bebica malo stasala, plače kad ne može dobiti ili joj je oduzeto nešto što ona smatra da joj pripada, kad je izvrgnu ruglu, jer ne može nataknuti čarapicu na nogicu ili, naprosto, kad tako plače, pribjegava posljednjem sredstvu ucjene iz očaja, kad joj neko smeta ili se osjeti bespomoćno i ugroženo, a ne umije da se odbrani. E, sad, još malo veći dječaci pribjegavaju tuči iz sličnih razloga kao i sad veće djevojčice koje i dalje najčešće plaču, jer, beba plače kad beba plače. Nataša Gajić, Brčko — 18. Navikli ste na podršku, osjećaj sigurnosti i odobravanje za postupke, korektno ponašanje i u suprotnom se osjećate u najmanju ruku prikraćeno, nesigurno, razočarano, a slijedi i strah ukoliko se od vas iznenada očekuje da učinite nešto za šta se ne osjećate spremni, sposobni, nedostaje vam hrabrost, sasvim opravdano, jer osjećate se ugroženo i na nesigurnom terenu tamo gdje to ne očekujete. Ipak, nedostaje vam hrabrost da se racionalno suprotstavite nerazumnom zahtjevu, plus odbojnost prema bliskoj osobi koja se tako ponaša. Napeti ste oboje, slijedi konfliktna situacija i potrebno je prikupiti svu hrabrost i umijeće da se on prevaziđe, kao i nesporazum, i stvari postave na svoje mjesto. I inovativna rješenja su prihvatljiva, ali prva, refleksna reakcija je hvatanje za prvi sigurniji oslonac. Nataša Gajić, Brčko — 15. Koliko nam to izmiče tlo pod nogama i čini nas krhkim kad je u pitanju tuđi podsmijeh? Ne dajte se tuđim jalovim nadama u propast vaših snova koji su vas održali i zahvaljujući kojima ste tu gdje jeste. Gotovo da je lako na sebe pogledati kao na nekog ko je na pola puta ostvarenja svojih makar i najskrovitiji snova kojima se usudio povjerovati. Hrabrost ili drskost, ali i najplemenitiji ideali satkani su od snova i vjere u sebe i njih. Nataša Gajić, Brčko — 14. Kažu da, obično, kako počnemo, tako ga i završimo, bjesomučno, uporno i na svoju i tuđu štetu, a mislili smo kako najbolje znamo, ili polako i nikad. S jednim počnemo, drugim dovršimo, a završimo posve na trećem kolosijeku. Tamo gdje smo počeli, ne znači da ćemo i završiti. S jednim izborom u drugo vrijeme smo posve na različitoj talasnoj dužini i makar u drugom okruženju. Odakale smo pošli s jednom nemjerom, a dokle smo stigli, ne može nam se prebaciti da nismo uspjeli samo zato što su se parametri usput promijenili. O istim stvarima sudimo drugačije, različito se prema njima odnosimo ili ih doživljavamo drugačije, još pokušavamo promijeniti, ako ništa makar sebe, ali vremenom starimo, pobogu, i nismo ništa preduzeli da se izvučemo, što je smiješno. A koja sam ti ja već po redu, pita novi početak? Nataša Gajić, Brčko — 06. Često nam ne trebaju ni neke simbolične stvarčice, neki talismani maltene, crveni končići oko prsta za podsjećanje, dovoljan je nečiji iznenadni glas, njegova boja, koji zazvuči kao zvono za uzbunu, a boja se razlije kao najnezadrživija rijeka pa da poteku sjećanja, stare težnje ili čak nepovezani porivi za nečim daleko pa ostvarivim, a samo našim, što nas još drži na ovom svijetu, a njega nema pa nema. Zvuk u blizini kao biljeg nečijeg skrovitog bića prema nama, nešto je što nas nikad neće napustiti i ima stalnu ulaznicu za slobodan prolaz u naš svijet iz snova i sam život dok traje, pa i preko toga što svakomalo tumačimo oboje. Još malo pa fantazma, ali nije, suviše je stvarno i gotovo opipljivo da zaključimo prisnost za oboje, tog plutajućeg glasa i mene, dozovemo se jedno drugom i bez ključića za čuvanje i zaključavanje davno izgubljenih predmeta snova. Nataša Gajić, Brčko — 07. Posljedice, kada je prisutan i na djelu, svakako izaziva i ostavlja na našemu krhkom biću, ali ponekad, u nastojanjima da ga zaobiđemo i riješimo ga se kao da je moguće da uopšte ne postoji pored naše borbe protiv njegovog dejstva, zaboravljamo koliko nam je on u stvari na usluzi i potreban u svakodnevnom ispoljavanju negativnih reakcija prema bilo čemu što nas snađe, dakle, pomaže da se odredimo, kako inače, nego negativno prema nečemu i preživimo, dakle odbranimo se od napada na inače nezaštićen i prepušten sebi organizam. Pa smo opet na svom, opušteni, zbačenog tereta, pomalo drhtavi i slabašni i ispražnjeni, od negativnog raspoloženja i nova energija može da nastupi, baterije se ionako već pune nekom već odabranom pozitivnošću koja slijedi kad god mi to hoćemo i dopuštamo joj da nam priđe i obuhvati nas cijele novom snagom za nove poduhvate. Dakle, stres postoji i nemoguće ga je izbeći, a kad je tako, pretvara se u djelotvornog saveznika za pražnjenje i čišćenja ventila. A i to je moguće ispraviti, samo malo više dobre volje i pomoći bilo odakle ona dolazila. Još nešto, neko je pod stresom kad god radi posao do koga mu je neobično stalo ili koji želi obavezno da završi. Ništa ne uspijeva na silu, pa ni riječima. Nataša Gajić, Brčko — 04. Najviše se sami mijenjamo, životna situacija u kojoj se nalazimo i od osobe do osobe zavisi kako će na nju reagovati, šta za sebe ostaviti kao neizostavan šablon, kakvu pouku prihvatiti i kako se vratiti ponovo sebi, u stare krpice i nove epizode. Pomalo ne znam o čemu pričam, ali slutim da bi me takle iste dileme, iste nedovršene, nedorečene situacije, iste pretjerane riječi kad im vrijeme nije, i iste bolne suze, patetične prema drugima, a prema sebi — nema opravdanja, jer ništa se dobro samo po sebi ne dovršava raskidom, a uvijek dolazi ono nakon raskida kad pružimo korak i idemo dalje, samo ne nazad i vukući neopravdanu prošlost na račun sadašnjosti i onog što poslije dolazi lijepo i prihvatljivo kao melem na dušu. Čeka raširenih ruku nešto i na nas. Nataša Gajić, Brčko — 19. Prava, istinska ideja, onda plan, pa sve ostalo, trening za čitav život da se ne bismo naknadno kajali, kukali i osjećali se svakojako i pitali se da li smo mogli tako nešto zaista da preduzmemo i na svoju, a kamoli štetu dragih nam ljudi. Prilično dramatično, ali prije promišljeno. Nataša Gajić, Brčko — 30. Pristala bih na jednu takvu nemoguću osobu, da me odmijeni u svemu. Kao odraz iz ogledala, sišao da počisti sve moje nepodopštine umjesto nas, posmatrač sopstvenog života, sve prolazi pored nas u šta se već svijet realnosti pretvorio, svoju najsličniju suprotnost. Samo to nam još može pomoći, dvojnik, makar ostavio još veći nered i haos iza sebe, da se nosimo sa njim. Ili da nas na kraju povede sa sobom, tamo gdje je krenuo da čini i ne čini, a iza sebe ostavi sve sređeno i dovedeno u red. Svima na radost da nas više nema tamo odakle smo potekli i odakle krenuli u sopstvenu propast ili spas. Ko bi još rekao da je to moguće: neko drugi radi umjesto nas ili bar utiče na naše živote, kad ni pred preosjetljivim potomstvom ne smijemo da se pokrenemo kako hoćemo, a ne izazovemo nepopravljive traume. Ih, čega ćemo se sve još nagledati svi skupa, a ostati uskraćeni, zakinuti ili tek na samom početku dešavanja, mimo nas! Nataša Gajić, Brčko — 23. Ma samo tako, brate slatki, krajnje predvidljivo, a dokle će nas to odvesti, ko zna. Suprotnosti u djelovanju se privlače. Možda uspust i steknete kakvo-takvo povjerenje, ali tamo gdje treba. Ko bi vas da kazni za neposlušnost, drugo i ne zaslužuje nego gubitak svake kompetencije pa i u odnosu staratelj-izdržavani do daljnjeg. Nataša Gajić, Brčko — 13. Normalno, i dalje funkcioniše sama, uz malu pomoć svojih prijatelja. Nataša Gajić, Brčko — 27. Ma, prave poslastice za neodoliti! Nataša Gajić, Brčko — 26. I veza traje znatno dugo, a ponekad i na obostrano zadovoljstvo, kad se ne upražnjava dijametralno suprotan vid komunikacije od uzajamne želje za nekom totalnom povezanosti, mimo ostalih, kako je obično na početku svake veze. Nataša Gajić, Brčko — 25. Niko joj nije sklonište i lako se prenosi s predmeta na predmet. Očigledna u svojoj rasprostranjenosti, lako nam pomrsi račune kad se u nju odviše pouzdamo, ha! Nataša Gajić, Brčko — 23. Ništa se ne mijenja mahinalno i u svijetu nesvjesnog, može se iznenada pokrenuti neki šrafić upozorenja, ali daleko više od toga što će nas podstaknuti da idemo do kraja i odbacimo preživjela mjerila u kojima smo se ušuškali zaštićeni nedokazivim i uglavnom neostvarivim obećanjima koja nam pruža jedno usvajanje bajkovitog sistema mjerila na koja smo se kao djeca primili. I još kada se tome doda onaj ekstrem nestvarnog viđenja sebe u stvarnom i normalnom svijetu. Kako mi u stvari vidimo sebe, svoju formu i sadržinu, tijelo i duh, kako sami reagujemo na to, kakvu sliku šaljemo prema spolja? Daleko od onog kako nas drugi vide i ne kao u bajci, zapanjeni našim otkrivenim venama, nabušenim stomacima, predugim neprikladnim za godine kosama, ukratko kakvu sliku pružamo u mladalačkom perju za naše godine, koje više otkriva nego što skriva, npr. Teško ćemo se pomiriti sa svim tim što nas opominje da izađemo najzad iz tog svijeta bajki i lakog rješavanja koje ne postoji, ali jednom kad uspijemo sumnjam da ćemo žaliti za tim nestvarnim svijetom nedodiljivih prinčeva i princeza i nikad pomućene sreće. Nazdravlje nam bilo, ali djeca danas i nisu baš željna bajki, zrelija su i primaju se na igrice i crtaće vješto pronalazeći neku realniju i suroviju osnovu za koju bi se uhvatili i ah, kad istupe sa svojim uobličenim zahtjevom prema životu. Šta tražiti od njih, a šta od jedne obične jadne nedostojne bajčice!? Nataša Gajić, Brčko — 21. Tvoja mama ne mora sve da zna. Nataša Gajić, Brčko — 20. A kad se probudite poslije tako zahuktale mašte, ne znate ni da li ili… Zaista ste osjetili sve kao da je bilo. Pa u svijetu duhova, gdje vladaju toplota, mirisi, dodiri tijela, čista senzacija lutanja bez očiglednih posljedica ili pomagala, sem imaginacije, dočaravanje nekog drugog svijeta, daljine nestvarnog, neostvarenog i zauvijek izgubljenog kada se prenete i vidite gdje ste. Nataša Gajić, Brčko — 19. Od djeteta, domaćice, propalog bivšeg profesionalca… Sreća je kad se profesija i kreativnost prepliću i nadopunjuju, tad kreativnost ima i svoju nominalnu korisnu vrijednost, a daje i otkriva odgovore na mnoga pitanja, a donosi ili znači sama za sebe, priznanja za trud, makar i samo verbalna, znači podsticaj i inspiraciju za dalje i da smo na dobrom putu. Nataša Gajić, Brčko — 15. Onda, poslije izvjesnog vremena se preispitate, uporedite različite momente, jer prije od silnih sukoba, suprotstavljanja rješenja i međusobnog kontriranja niste stigli. Sada u sagledavanju vidite i pozitivne strane i uz vaše korekcije u hodu, prihvatite stanje, jer vam tako odgovara, jer je to ipak vaš život, vaša odluka, iako tako nije u početku izgledalo zbog obostrane tvrdoglavosti, a bilo je bitno, nije da nije, samo konstantni način. Nataša Gajić, Brčko — 14. Nataša Gajić, Brčko — 14. Dakle, opet, ne neko negativno ispoljavanje emocija, preispoljno ugrožavanje nekoga, nečijeg integriteta, ali sigurno potiskivenje, nadvladavanje suprotnih agresivnih reakcija usmjerenih prema vama i koje ugrožavaju vaš uspjeh i lično postignuće u borbi npr. Važimo za ženski-slabiji, ali u stanju smo ponekad da i običnim govorom iz nekog razloga pomjerimo granice, prevaziđemo sebe, a možda i ne, tek budemo upravo mi, u pravoj stvari i na pravom mjestu. I ne samo u afektu. Bijesni iz mogućnosti da nam nešto, baš to, izmakne. Neki kažu da je bijes ispoljavanje lične nemoći. E, pa, suzbijmo je istim oružjem i krenimo neprijed kad uspjeh je, bar danas, sve, računajući ulog. Baš sam bijesna zbog nerazumijevanja-dokazaću vam to! Dakle, ipak, kontrolisano ispoljavanje bijesa. Vještina ispoljavanja sebe i drugi će nas shvatiti i prihvatiti kao sebi dorasle u mnogo čemu. Nataša Gajić, Brčko — 08. Nataša Gajić, Brčko — 01. Ne moraju biti ni svjesni šta je za njih bezvrijedno pa da zatim upru prstom baš u vas. Zašto im zamjerati, slatko je nekad poigrati se njihovom skučenom pronicljivošću da brzo nekog ocijene i procijene, ne primati sve k srcu i izbjeći pomalo djetinjasto dokazivanje oko nečije vrijedne ličnosti i ko je u zabludi, jer to može dokazati samo nečiji očaj i nemoć da se potvrdi na pravom mjestu, tamo i kod koga treba. Očajan odnos, sve u svemu. Nataša Gajić, Brčko — 31. Ne možete da uživate u nečemu stvarno i nesebično, a da ga ne poznajete dovoljno, što vam je strano u suštini. Ne možete da volite, osjećate simpatije i privrženost prema njemu, naklonost. Ne može, bar odmah i na prepad, da vas privuče da ga shvatite i prihvatite svim srcem kao dio sebe, svog bića koje, takođe, poznajete i zato uživate u njemu predano i do kraja. Nataša Gajić, Brčko — 30. Svaki takav pokušaj će prvom prilikom dobiti najpre obrise, a zatim i prave dimenzije one seksualne, a možda i ljubavne, kako to već po pravilu ide. Druženje je polazište za izbacivanje u orbitu srećnih okolnosti ili čak ljubavnih stradanja, pa ko se opeče, a ko se vrati tek prividno na polazištu i ostane drug koji gasne, jer nema potpore za dugoročnost nedefinisanog, neodređenog odnosa. Dakle, zaljubljeni ste i gledajte šta ćete s tim — mašta ili nešto konkretno. Nataša Gajić, Brčko — 24. Pa dajte, stišajte se malo, postaje neizdrživo! Svako je odvukao u svojoj posesivnosti na svoju stranu, nažalost. Nataša Gajić, Brčko — 22. A prije toga, i brojevi se pamte, gube i zaboravljaju, a kamoli pogrešna adresa. Nataša Gajić, Brčko — 11. Bolje i preko volje, nego nikako. Meni to prije liči na brzopotezne igrice sa skraćenim učinkom. Ili se meni samo tako čini, a svi drugi pravilno odreaguju na podsticaj sa druge strane tek zamišljene barijere. Nije li bolje da se pomirimo, pristanemo i zaboravimo na trenutak na suprotstavljene ukazane prilike i šanse i ostanemo neko vrijeme sami i pomalo dostupni? Nataša Gajić, Brčko — 07. Ma koliko nešto želeli, moguće je odgovoriti istom mjerom ili pustiti da nesporazum, ako je to, odstoji i dođe na svoje mjesto. Nataša Gajić, Brčko — 06. Nezamenljiv je za edukaciju cele porodice, jer adolescenti zbog hormonskih promena u svom organizmu prelaze u fazu bunta i kršenja pravila da bi zadovoljili svoje prirodne porive. Roditelji s pravom strahuju da ih lude godine ne uvuku u nevolju, ali tu je pouka i za njih da ni u tome ne preteruju, jer izlasci i zaljubljivanja su mladima potrebni za pravilan razvoj i postepen prelazak u svet odraslih. Darko Krsmanović, Beograd — 17. Samo da ne ispadne po onoj: nas niko, a njih — svi. Čuju i slušaju, mislim. Nataša Gajić, Brčko — 17. Naprotiv, od nekog ko mari toliko za lični napredak ne možete u svakoj situaciji očekivati da se ponaša kao neko pun vrlina i altruista i da će se sjetiti da ste mu učinili ili da mu samim tim nešto i značite. Biti dobar ne znači biti naivan, naprotiv. Pa kako se inače stiže na to mjesto na ljestvici uspjeha — vrlo vješto, staloženo i katkad s lukavim optimizmom. Nataša Gajić, Brčko — 12. Niko ne nastupa, bar ne svjesno, kao rođeni gubitnik, neko kome je suđeno da bude iskorišćavan i ko se unaprijed miri sa tim. Otkazaće takav sporazum u kome mu se predočavaju uslovi u kojima on prvo mjesto za sebe ustupa drugoj strani iz nekih viših, idealizovanih, altruističkih pobuda. Ili će vječito jedna strana biti nezadovoljna nečim. Prvo mjesto se nikom tek tako ne prepušta, jer odatle se najbolje djeluje, ima bolji pogled na stvari i pregled čitave sitacije u kojoj se nalazite. Nataša Gajić, Brčko — 11. Ljubav je ipak nesto više i uzvišenije od mikroekonomije, tako da ova tvoja priča ne stoji. Pozdrav Vlada Vasić, Beograd — 12. Nataša Gajić, Brčko — 13. Puni smo energije i samopouzdanja i trošimo se do krajnjih mogućnosti, a onda, skoro na cilju i pri kraju trke, ustuknemo, usporimo i povučemo se kao da u stvari ne želimo ni da stignemo stvarno, tek sad na kraju kolebamo se. Ili nam druga strana izmiče, bježi, postavlja nove zahtjeve, uništava samopouzdanje, a onda kad nam se učini da nam zauvijek izmiče i ostaje nedostižna, stane i čeka da joj se približimo. I tako u nedogled i naizmjenično, niti je kome stvarno stalo da stigne, niti drugom da bude uhvaćen. Nataša Gajić, Brčko — 10. Sem što ponekad sine nešto, upali se sijalica, možda i neka nova ideja, i skrene nas u nastojanju da nekoga dobro poklopimo i ništa više. A onda odemo da problem sami riješimo ili smo odjednom ostali i bez njega. Pogubili se pa se opet s našli. Nataša Gajić, Brčko — 09. A gdje to, na pustom ostrvu? I sa jednim totalnim flegmanom koji nije u stanju ni da vas izigra ili nevino vam podvali, sem ako vas neočekivano, na vašu štetu, tamo napusti. A i gdje bi bez vas tako neorganizovan i podučen za normalan život u skladnoj zajednici. Nataša Gajić, Brčko — 08. Drugim riječima, bićete suviše meki i porozni za sve za šta je potrebno manje truda i volje, a teški za ozbiljniji postupak. Bar vjerujem u to, a i pokušavam, nije da ne! Nataša Gajić, Brčko — 07. Nataša Gajić, Brčko — 06. Samo od sebe… Nataša Gajić, Brčko — 30. Čak i sitna i usputna obećanja obavezuju, ne samo onu stranu koja ih je dala da ih ispuni već i drugu stranu na čekanje da se to dogodi, jer, zaboga, tome se i nada. A neispunjena nadanja bole ili izazivaju tek razočaranje, ljutnju i osjećaj naivnosti što se uzalud povjerovalo u nečiju riječ, a ništa se ispunilo nije. Zato, pazite na sitnice koje odvlače pažnju od obaveze ispunjenja, jer na kraju stoje obaveze iskupljenja kao što su vađenje iz pogrešne situacije, opravdanja, pa i izvinjenja za propuste i šta nam je to trebalo. Same prazne riječi bez ispunjenih dijela koja ih slijede kao uzrok sveopšteg zadovoljstva, radosti i uzvratnog davanja kada se ispune, ta neoprezno, prebrzo ili suvišno data obećanja. Zamislite ona data na vjenčanju. Pa zalog ljubavi podrazumijeva svoje ispunjenje, ma kako, koliko iskreno ili nesebićno bio dat. Ali, generalno uzev, ja sam za uzdržanost i u obavezivanju i u očekivanju, jer vremena se mijenjaju, a i obećanja su tu da bi se prekršila, naročito ako predugo traju, baš kao i ovo pravilo koje nije za svakog. Nataša Gajić, Brčko — 23. Pa šta je to? Taman za još jedan krug, još jedno iskustvo koje nije za odbacivanje. Opet ima mjesta za provod i nova poznanstva, okupljanja. Nataša Gajić, Brčko — 26. To je ono što već sanjamo, a ne dešava se nikad više, gotovo nikad, a budi sjetu pri svakom sjećanju i pokušaju utjehe od nas samih, ili dolazi od druge strane. I to je ono što nas iz tuge izvlači, nečija neskrivena pažnja prema nama, i to je dovoljno, ili obraćanje pažnje na lične dobre momente koji nas vežu za nekog isto tako nama vrijednog, poželjnog i neophodnog. Nataša Gajić, Brčko — 19. I zašto onda pokušavati kad, naprotiv, pomaže samo kontra, tuk na luk, i da, pomaže strpljenje, beskrajno strpljenje nečinjenja ničeg. Pa opet isto, jer na to smo navikli, veza je postala navika, mi smo jedno drugom ponekad dosadna navika, uvijek ista, sveprisutna i potreban je odmak, odmor, šta li. I ponovo isto, jer tu smo se prepoznali, ponovo pali i prepustili se na izdisaju neodoljivosti seksa, domaćinskog i prokleto istog, čak i boje glasa, samo još da nas i godine pregaze, i tu smo, samo malo više nervozni, nestrpljivi i odbijamo lijek kao mala djeca ili kad nam nešto nije po volji. Nataša Gajić, Brčko — 15. Hajde, tražili ste, pa i dobili, a tek ko bi to iščitavao?! Pa, obično muževi i partneri, kad uhvate vrijeme i nit, i prepoznaju se, idealno rečeno. Problem je kad žena odluta na pogrešnu adresu, a ne snađe se, muž pogotovo, a ljubomora na djelu i raspričanost uz nju. Nataša Gajić, Brčko — 07. Nisu ni uzrok nedaća, samo njihova neželjena posljedica, koletaralna šteta iz koje moraju najčešće sama da se izvlače kad odrastu i napuste nas, svoje domaće gnijezdo i odlete u život, sopstveni, bez nas. Pobogu, oni su naša utjeha, pribježište, nešto bez čega ne možemo, jer postoje, jer su naša radost i nada u bolje sutra, nešto što nam znači više od nas samih, a da se ne osjećamo kao žrtve, već na dobitku, oplemenjivači našeg sopstvenog životnog prostora, briljantna mladost koja vuče naprijed, u pozitivnom smijeru sa nama ili bez nas. A ko nas neće sa djecom, neće nas još i prije, ni bez nje, samo ima loš razlog. Nataša Gajić, Brčko — 02. A kaže se pamti pa vrati, ko slon. Nataša Gajić, Brčko — 05. Mrljamo, brljamo, odustajemo, igramo se. Ali, ko nudi više? Nataša Gajić, Brčko — 01. Nazovimo to srećnom okolnošću. Možda se uskoro i ostvari, postane i samo vaš život, do kraja i nesebično, a ne samo stil ophođenja prema nedodirljivom i tajanstvenom. Nataša Gajić, Brčko — 29. Koja konfuzija u određenju! Moj ti je savjet: ništa ne pitaj, jer što važi za danas, ne mora i za sutra, a najvjerovatnije — nikad. I sve teče i ide dalje, bez žurbe, sve rjeđe sa panikom i puno svakojakih procjena, ali teško da pređe granicu savladavanja. Nataša Gajić, Brčko — 26. Uh, šta sve može da se uradi prije njega i solo, sa nekim drugim i tako u beskraj, a čemu onda sve poslije, zajedno sa bračnim partnerom kad se otvara bezbroj novih i neispitanih mogućnosti, rješenja, izlazaka iz kriza, ulazaka u nova dešavanja i događanja koja su inače nepotpuna, krzava i polovična. Kako suditi o nepromišljenim, katkad površnim ili sa nedostatkom smisla postupcima ako ne čujemo i onu drugu stranu koja nas drži na distanci od zaludnih iskušenja. Nije to sreća, moj mlađi brat se, nažalost, razveo, ima visoke umjetničke škole, putovanja, sina naravno, ali je na pola puta. Nataša Gajić, Brčko — 09. A dešava se to i bliskim ljudima, parovima, da ponekad nastoje nametnuti svoje, nadglasati drugu stranu, a ispadne prazna priča bez ikakvog efekta. Ne dotiče žicu, što bi se reklo, i ode u vazduh, a djelo ne slijedi, ne potkrepljuje izgovorenu riječ. Ništa od obećanja, izvan moći. Nataša Gajić, Brčko — 05. To je savet za one kojima niko ne čita misli. Nataša Gajić, Brčko — 28. Možda samo voli da posmatra kako se njegova polovina veseli, zanosi i kupa u moru istovjetnih osjećanja. Podupiranje i podsticanje nekoga na radost nije neophodna radnja, kad ona ionako postoji i u svakodnevnim situacijama, nije slučajnost i nešto što se rijetko dešava. Odložena radost je još veća radost. Nataša Gajić, Brčko — 27. Pa nismo na pijaci da biramo šta je mlađe, slađe i ostalo. Nataša Gajić, Brčko — 25. Prepoznajem te i zato si mi predvidljiv, ali uvijek me iznenadiš svojim dalekim prisustvom koje može da mi se izmakne, ako sam neoprezna, a ti nestrpljiv. Ah, novo lice traži novu priču, a to je komplikovanije od običnog podrazumijevajućeg metoda zbližavanja. Nataša Gajić, Brčko — 23. U stvari, prethodna i prva veza traje iz nekog novog ugla gledana, ne predstavlja prošlost, ali ni stabilnu budućnost sa pogledom na prioritet koji predstavlja, naravno, ona novozapočeta, punija i kompletnija. Utjeha za nedosanjane snove, film u glavi, možda novotkriveno tajanstvo, ali ne liječi stare rane kojima se uvijek iznova vraćamo, zauvijek. Sve ono što nijedna druga nije sa osobom od krvi i mesa. Možda nekom drugom, ali ne i vama djelotvorna i nikad polovična, postaje tamo negdje nešto što je vama neko drugi. I tako, u krugu porodice već. Nataša Gajić, Brčko — 13. Različite aspiracije naše osobe ispoljavaju se i kad ih nismo dovoljno svjesni ili bar spremni na uzvratne reakcije. Nataša Gajić, Brčko — 08. Koji trenutak ili zauvijek, ni promjene nisu vječne, nekad su kratkotrajne, trenutne kao varka i slijedi razočaravajući, brzi povratak na staro stanje stvari, svako malo kao iskakanja iz ustaljene kolotečine. Onda svako malo, pa sve češće promjene u odnosu i rasporedu snaga ličnosti postaju stalne. Ali, treba to dočekati, snaći se u nezaboravu odakle smo krenuli, da je u pitanju samo forma ispoljavanja ličnosti i da se u suštini ništa više nije promijenilo, nikakvo zbližavanje ili dovoljno upoznavanje, ili jeste i slijedi rastanak zbog nekog nama nepoznatog ili očiglednog razloga. Nataša Gajić, Brčko — 07. Nataša Gajić, Brčko — 01. Pile je pile, pa bilo i ja. Nataša Gajić, Brčko — 31. Prije će biti da se tu radi o obostranom zabašurivanju detalja, pokazatelja, ignoracije upućivanja na srž ipak postojećeg problema, a iz želje za mirom u kući, nepromijenjenim stanjem stvari, isto, ali različito iz komoditeta, sve po starom, jer se čini da je tako sve lakše, ljepše i, naravno, jednostavnije. Šta će vam to! Nataša Gajić, Brčko — 30. Znači — veza na probu, pa bi isto tako mogao i brak! Dok ne probaš, ne možeš da znaš. Ili tek razmišljaš o tome i nemogućim mogućnostima. Malo hrabrosti, ako ti već nije sasvim svejedno i ako ti je do veze stalo. Nataša Gajić, Brčko — 29. Tlo pod nogama se možda i uruši, ali vi niste više s jednom nogom tamo, a drugom onamo, raskrečene i sklone padu. Bolje nije obavezno i finije, nežnije, prihvatljivije. A i navika ušuškanih kreveta koji ne truckaju svaki čas, ali griju sasavim solidno svojom toplinom ljudskosti, pažnje i poštenja, ne znači da će svaki čas zgasnuti, a ruka sa druge strane se pružiti da vas privuče pod svoje okrilje i pomalo zaštiničku moć nove vatre koja nas grije, ali dokle?! Nataša Gajić, Brčko — 28. Čekala sam, čekala i kad je naišao prvi poslije onog pravog, a želio je nešto od mene toliko da sam i ja poželjela baš to, ja sam pristala i još smo skupa. Ni za jednu njegovu odluku ne bih mogla da garantujem svojim životom, a ni za svoju, kad je on u pitanju. A sve je jasno ko dan i sve se zna, a opet se radi da se ne zna. Ako me razumijete, priče su neotkrivena riznica bajki o nečemu što je moglo da se dogodi, a nikad nije, niti će. Nataša Gajić, Brčko — 27. Ozbiljno je ozbiljno, ali ne i histerično po svaku cijenu. Nataša Gajić, Brčko — 24. Ako se nešto krupnije zataji, ono opterećuje gomilom pridošlih i vezanih pridošlica za koje takođe nema rješenja, jer povlače za sobom otkrivanje sakrivenog, zaturenog, olako zanemarenog koje je u međuvremenu uznepredovalo kao laž koja ne stoji nimalo uspravno i dostojanstveno.

SUPER NAUKA Šta izaziva jutarnju mučninu u trudnoći?
Nataša Gajić, Brčko — 23. Istina, najbolje pali i šta s tim. Samo još malo otvorenosti i uticaja, naravno pozitivnih. Što se tiče ponosa u ljubavnim odnosima, slijedi pravilo: i vuk sit — i koze na broju. Nataša Gajić, Brčko — 01. Zvrčkica je u tome što nam ono neobično stvara muke i nadomješćuje sve ostalo što bi se moglo nazvati normalnim i uobičajenim. Neke stvari ne znače ništa dok ih neposredno ne doživiš na svojoj koži. Ništa to ne vrijedi i izlišno je ukoliko se — ne voli. Nataša Gajić, Brčko, BiH — 21. Nataša Gajić, Brčko — 02.

[Kurve iz bosne|Gole bakice slike|Meet croatia]

Post je objavljen 31.12.2018. u 23:05 sati.

Pregled posta

Marketing

FALI VAM SEKS? Evo koje žene ćete najlakše smuvati i rešiti vašu muku - Brzog datiranja