Virdžine u Albaniji, Crnoj Gori i na Kosovu i danas iznenađuju svet svojim postojanjem
Ova pojava ne prestaje da privlači pažnju etnologa, medija ali šire javnosti. Vreme je da pitamo zašto su muškarci bolji od žena? Kako ih zovem, traži on da pokažem.
Običaj opstaje još u Albaniji, ali je izumro u Dalmaciji i Bosni, a prolazi mu vreme i u Crnoj Gori. Razvijenih, širokih ramena, kao da je džakove ceo život nosila, više podseća na drvoseču, nego na žensko čeljade, koje sutra treba venčanicu da obuče i štikle nazuje.
Virdžine – žene primorane živjeti životom muškarca - Kao dijete obećala je ocu Milivoju da će sačuvati prezime i da se nikada neće udati. Kasnije se ove devojke mogu i udati, što se u praksi gotovo nikad ne događa.
Pored toga što su nosile mušku odjeću, virdžine su i u najkonzervativnijoj ruralnoj sredini imale pravo da sjede u kafani sa muškarcima, da puše na javnom mjestu i da nose oružje. Virdžina je obavljala teške poslove, brinula je o svim ostalim članovima porodice i morala do kraja života ostati vjerna svojoj zakletvi — da neće formirati svoju porodicu. U prošlosti je to bio i uslov da žensko dijete nasljedi porodično bogatstvo. Nedavno je posljednja crnogorska virdžina bila prisiljena da napusti svoje rodno selo Tušina u opštini Šavnik i da prihvati pomoć koja joj je ponudjena u staračkom domu u Risanu, blizu Kotora. Stana Cerović rođena je 1936. Stana je još u djetinjstvu obećala svom ocu da se neće nikada udati i da će ona biti glava porodice. U jednom od brojnih intervjua, kazala je kako je pušila od svoje pete godine, a već sa sedam orala je zemlju uporedo s ocem. On ju je naučio i da rukuje puškom. Nikada se nije oblačila kao žena, a ono što su se na selu smatrali tradicinalnim ženskim poslovima, kakvi su pranje veša i kuhanje, obavljale su njene sestre. U njenom životu nije bilo mjesta za pitanje šta je sve propustila zbog toga što nije imala ni jedno bitno iskustvo žene. U njenom svijetu za ženu je bila čast to što može voditi život muškarca. Stana je primala u goste novinare, antropologe, etnologe i sve one koji su bili zainteresirani za njeno iskustvo virdžine. Kada se približila 80-im godinama, nije više mogla da ispunjava svoje dužnosti. Bila je prisiljena da proda sve osim jedne krave, koja ju je prije godinu dana povrijedila. Nedavno objavljena reportaža crnogorske televizije o Stani Cerović dotakla je srca brojnih njenih sugrađana. Pomoć je ponuđena sa svih strana. Nekoliko ustanova je ponudilo smještaj i brigu, ali je socijalni radnik Šavnika odredio Dom u Risnu. Portreti virdžina Vjeruje se da je ova praksa postojala još u 15 vijeku i da se najduže zadržala u sjevernoj Albaniji, nekim dijelovima Kosova, na sjeveru Crne Gore i u dalmatinskoj Zagori. Prije nekoliko godina američki foto reporter Jill Peters obišao je dijelove sjeverne Albanije i napravio unikatnu kolekciju fotografija — portreta virdžina. Vjeruje se da danas živi manje od 100 virdžina. Albanska književnica Elvira Dones objavila je 2007. Ona dio života provodi kao virdžina, ali nakon smrti roditelja odlazi za svojom sestrom u Italiju. Uz burne unutrašnje drame ali i uz pomoć sestre i njene kćerke, Hana se vraća svojoj ženskj prirodi. Italijanska rediteljka Laura Bispuri na osnovu ove knjige je 2015. Suprotno junakinji knjige Elvire Dones, Stana Cerović želi ostati zapamćena samo kao jedini preživjeli sin svog oca.