Marketing
Novo pojačanje u Školi stranih jezika: Profesorica koja će vam srušiti predrasude o njemačkom jeziku - Stvarne djevojke
ZBORNIK_LiDraNo_2012
Click here: Novo pojačanje u Školi stranih jezika: Profesorica koja će vam srušiti predrasude o njemačkom jeziku
On je prvo čelo orkestra s velikim crnim vijcima koji se ističu na njegovom atletskom tijelu. Smiješimo se od uha do uha, od žica do gudala. Samo me to zanimalo.
Zato Zbornik LiDraNo 2012. Imaju hladnu, bezosjećajnu, praznu, plastičnu, komunističku i beskorisnu auru, poput namirisane, Huxleyjeve inačice Vaderove Zvijezde Smrti - prepune stanovnika koji se dosađuju i koji poznaju život samo površno, koji poznaju sebe samo površno ako i toliko i koji su izgubljeni, budući da su na prijevaru navedeni kroz obrazovanja i putem medija da ne razumiju što je doista stvarnost i kakvo je doista njihovo ja, budući da su prošli cjeloživotno ispiranje mozga. T T Dakle, korporacije kontroliraju ono što je SAD. Nesigurno sam otvorila oči i svje- tlost me zabljesnula.
ZBORNIK_LiDraNo_2012 - Kad sam tužna, Ema svira piano u dramatičnim i elegičnim etidama.
Lid ran o 20 12. SMOTRA LiTeRARnOg, dRAMSkO-ScenSkOg i nOvinARSkOg STvARALAšTvA učenikA OSnOvnih i SRednjih škOLA gRAdA zAgRebA 2012. Pokrovitel j gRAdOnAčeLnik gRAdA zAgRebA Organizatori gRAdSki uRed zA ObRAzOvAnje, kuLTuRu i špORT OSnOvnA škOLA AnTunA guSTAvA MATOšA pRiROdOSLOvnA škOLA vLAdiMiRA pReLOgA Ira Kovač, 8. Oblikovanje i grafička priprema Hand dizajn studio d. Tisak Kerschoffset Zagreb d. Pred vama je pogled u Zbornik LiDraNo 2012. Listajući stranice Zbornika otkrivamo kako LiDraNo živi u svim osnovnim i srednjim školama Grada Zagreba. LiDraNo vam već više od dva desetljeća pruža mogućnost da se izrazite u literarnim, dramskim, novinarskim i filmskim izričajima. Progovarate u njima o svojim doživ- ljajima, obitelji, školi, društvu i skrivenim osjećajima. U svemu tome veliku podršku imate od svojih voditelja, učitelja, pro- fesora koji vas uvijek potiču na slobodu stvaranja. Ustrajte u tome, bu- dite svoji i nikada se ne bojte izreći svoje misli o temama o kojim pro- govarate. Što je to što nas i dalje vodi prema LiDraNu? Osjećaj koji nas vodi do stvaralaštva, našega i stvaralaštva drugih učenika i učitelja, do otvo- renih vrata i srca novih škola i gradova koji nas ugošćuju, do spoznaja i otkrića novih mogućnosti kreativne snage mladih stvaratelja. Zato Zbornik LiDraNo 2012. Prihvatite je sa zadovoljstvom i čitajte s pozornošću. Stvarajte i dalje u pisanoj i izgovorenoj hrvatskoj riječi. Ivica Lovrić pROčeLnik gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport dragi Lidranovci! Augustinčića 12 15,30 sati Okrugli stol učenika i voditelja osnovnih škola za RTv emisije i videofilmsko stvaralaštvo Oš Antuna gustava Matoša, Aleja A. OsNOvNa ŠkOLa antuna Gustava Matoša LiDraNo 2012. Na njima božićne kuglice sjajne šapuću divne božićne tajne, kako se Isus na slami rodi i kako zvijezda tri kralja vodi. A ispod bora nešto viri šarene vrpce zlatni papiri darove krasne dobit će svatko. Crkveno zvono rado se čuje, božićna pjesma svuda odjekuje. Još samo minutu, dvije, na bijelome svijetu veselo će biti sve! Čudna šuma Danas se lisica na ljuljački ljulja, a inače se stalno za nekim šulja. Snjegović mirno kruha jede, a vuk tiho i spokojno prede. Medvjed je budan u ovaj zimski dan. Pa što li će vani? Vjeverica u šumi uopće nije bila, zaboravila na orahe što ih je skrila. Iako je zima, životinje se bude, poželjele su malo razveseliti ljude. Al' umjesto da izvode trikove razne, one rade gluposti prazne. Eto zašto je šuma čudna u ovaj zimski dan. Ali možda će ipak utonuti u san. Lončari me bezgranično vole iako slinim, dahćem i cvilim od ranoga jutra kad osjetim zov maj- čice prirode. Ni rep danas ne mogu baš dobro kontrolirati pa sam nehotice zapeo za fikus u pred- soblju, a filadendron se opasno nakrenuo i još se samo par listova održava na životu. U Davidovoj sam sobi pronjuškao po polici s legačima i srušio mu dvadeset i dvije figurice prije no što se začulo ulazno zvono. Šmugnuo sam uz djeda kroz vrata i krajnje prijateljski prednjim šapama pozdravio poštara Jožu te ga složio u vodoravu. Dok se poštar branio od mojih mokrih pusa, dotrčao je David, moj mladi gazda, stavio me na uzicu i krenuli smo prema pekarnici. Čuo sam djeda kako se ispričava poštaru zbog hiperaktivnoga Švrće. Kod Cro-peka peku najbolje puter-štangice u cijeloj Dubravi. David obožava puter-štangice pa sam i ja postao njihov obožavatelj, odlično se tope u mojoj dobro razvijenoj čeljusti. Dok ga čekam privezan za stup ispred pekarnice, s druge strane ulice ugledam zlatnu retrivericu zbog koje mi de- sna prednja šapa lagano zadrhti. Tijelo joj je harmonično građeno, muskulatura dobro razvijena, rebra i pr- sni koš ispupčeni, leđa ravna, dlaka glatka, glava lijepo oblikovana. Pa kako je prije nisam uočio!? Sigurno je nova u kvartu! David mi dobacuje puter-štangicu, koju uhvatih u zadnji čas, dok je ONA skrenula u Kanarinsku ulicu slijedeći svoju plavokosu mladu gazdaricu. I ja sam htio prema Kanarinskoj, ali me David po- vukao prema parkiću. Svaku se subotu u parkiću dobro izdivljamo. David mi baca teniske loptice, a ja mu ih s radošću vraćam zbog svojih engleskih lovačkih predaka. Moja je pasmina uzgojena za lov, za donošenje ubijenih ptica iz vode, pa nam otuda i naziv retri- veri - to retrive - ili vratiti, donijeti natrag. Prvak sam u vraćanju bačenih mi teniskih loptica! Nakon pola sata igre baci-ulovi-vrati-baci vratili smo se doma. Legao sam na svoju dekicu, po- hrustao nekoliko psećih keksića i usnuo sanjajući NJU. Pada kiša, a meni oči samo da ne iskoče! Ne mogu više trpjeti! Hej, ljudi hoće li me itko pustiti u dvorište ili ću se si dušu olakšati kraj fikusa? Gdje ste svi nestali? Pa još nisam tako vješt sa zaključanim vratima! Srećom odnekud se stvorila baka koja je išla k susjedi Franciki pa sam za njom izjurio u dvori- šte i obilježio teren. Kiša je počela prelaziti u susnježicu. Jedna mi je pahuljica sletjela na njušku. Veselo sam natjeravao pahuljice, pa svoj rep, pa opet pahuljice. David mi se pridružio u lovu na pa- huljice. I baš tada uz ogradu su prolazile njih dvije - moja zlatna retriverica i njena mlada plavokosa gazdarica. Njušio sam nešto čudno u zraku! David je prekinuo romantični trenutak i tresnuo u blato, a ja sam se smeo i zapleo oko kolca za veš. Cure su se okrenule, jedna se nasmiješila, a druga je zacvilila. I ti imaš retrivericu? To je sigurno ona nova učenica iz razredu o kojoj je neki dan pričao djedu za ručkom dok smo mlatili po ćevapima. Zapackao sam predsoblje i pola sobe prije no što me David sprašio na tuširanje. Zar mora na- močiti baš svaki centimetar moje zlatne kovrčave dlake? Uglavnom sam poslušan i uravnoteženoga karaktera, ali voda me izbaci iz takta. Pa gdje je samo našao taj šampon s okusom kokosa? Pune su mi uši. Iz protesta mu nisam dao da me istrlja ručnikom, već sam se s guštom otresao nasred kupao- nice i dobro ga zalio. Dok smo grickali svaki svoje kolačiće, i David i ja razmišljali smo o komadima preko ograde. Da- vidove su oči čudno sjajile dok je fićukao o Teni, a meni je poznati drhtaj protresao prednju desnu šapu kad bih pomislio na NJU. Opružio sam se na dekici i utonuo u popodnevni hrkanac sanjajući svoju zlatnu retrivericu kako zlatnim repom maše desno-lijevo, lijevo-desno... Ispred moje dekice hrpa poklona: pseća čokolada, prava pravcata kost od pršuta, još jedan pli- šanac pogodan za rastrgavanje i nova božićna svijetleća ogrlica. Punih sam sedam psećih ili cijelu jednu ljudsku godinu kod mojih dragih Lončara. Roćkas mi je pa se mogu izležavati na dvosjedu dok me svi redom češkaju. Popodne David i ja odlazimo na livadu gdje je već pola pseće ekipe: Lux, Rex, Andy i Ben i... Svi se dive mojoj šminkerskoj ogrlici, a ja vidim samo NJU! David spika s Tenom i predlaže joj odlazak do Cro-peka, šifra: puter-štangica. Bella i ja dodirujemo se repovima. Struji struja kroz moju desnu šapu. Bit će to roćkas za pamćenje. Zašto napisati pjesmu novu? Da bar za nju mogu dobiti neku lovu! O čemu da pišem, to me stvarno muči, jer jedino što sada želim je odjuriti kući. Na svijetu već toliko pjesama ima, i smiješnih i čudnih metafora i rima. O ljubavi konretno ne mogu sad pisati, zbog nje zapravo ne mogu ni disati. Za temu pjesme već mi je predaleko ljeto... Možda da pišem o nečem što je sveto? Najbolje bi bilo da papir ostavim čist, manje će me osramotiti jedan prazan list. Dušica Srele smo se prije tri godine. Čim me uzela u ruke, ljubav je postala obostrana. Ona je moja dobra dušica. Sa mnom je izuzetno pažljiva. Čuva me u zaštićenom kovčežiću ispod baršunastoga pokrivača. Družimo se svakodnevno barem na sat vremena. Kad me položi na svoje lijevo rame i prisloni uz obraz, u potpunosti se predajem njezinom mu- ziciranju. Ja sam viola 203, rasna tročetvrtinka elegantnoga tijela boje mliječne čokolade s prelje- vom od nugata. Na vrhu moga dugoga vrata nalazi se pužić s vijcima pomoću kojih mi Ema ugađa glas. Ponekad me nepotrebno rasteže i nateže dok iz duše ne pustim pravi ton. Ema mi od milja tepa Mašica - Dušica misleći na štapić u sredini moga violskoga tijela. Svidjelo bi mi se da me zove Mozartina, Bachina, Beethoweena ili Čajkovska. Tako bih, možda, bila više barokna! No, i ovako, nema mi ravne! Na prvi sam pogled vrlo slična violini, ali ipak nešto sam veća i moj je zvuk puniji i tamniji od zvuka violine. Moj meki zvuk, u sigurnim Eminim rukama, skladno dopunjava svaku har- moniju. Emini čvrsti pokreti gudalom vode me od forta prema fortissimu. Kao što pisac ne može pisati bez srca, tako ni nas dvije nikada ne sviramo bez duše jernas veže čvrsta glazbena nit prijateljstva i sreće. Ema voli moje vijke čokoladne boje, moj tanki vrat i pužića na samom vrhu vrata po kojem zna zabubnjati svojim malim prstima. Lijep je onaj zajednički osje- ćaj radosti koji struji pri svakoj dobro odsviranoj pjesmi, lijepo je na koncertima ubirati pohvale za sav trud i sate vježbanja i kad publika uživa u rajskom zvuku. No, najviše od svega volim Emino pot- puno razumijevanje i suosjećanje. Kad je ona sretna, i ja sam sretna pa sviramo glasne i vesele kon- certe. Kad sam tužna, Ema svira piano u dramatičnim i elegičnim etidama. Obje smo temperamen- tne i najbolje zvučimo u ljutitim dionicama kada nas nije briga za dinamiku označenu na crtovlju. Najradosnije smo u rana subotnja jutra kada žurimo na skupna muziciranja. Ja uživam u druš- tvu svojih veselih prijatelja violina i violončela, a Ema se druži s mladim budućim koncertnim maj- storicama. Posebne osjećaje gajim prema jednom violončelu koji zvuči tako otmjeno i mudro. Vje- rojatno i ja tako zvučim jer se savršeno slažemo. On je prvo čelo orkestra s velikim crnim vijcima koji se ističu na njegovom atletskom tijelu. Kada zasviramo, moj milozvučni ton kroti visoke tonove mojih manjih prijateljica violina i uzdiže duboke tonove mojih većih prijatelja violončela. To su neza- boravni trenuci! Stvaramo glazbu koja oduzima dah. Smiješimo se od uha do uha, od žica do gudala. Tada Ema i ja poskakujemo na rubu stolca svirajući etide, a u tužnim dionicama gotovo zaplačemo, zacivilimo i utihnemo. Moja me Ema pritom čvrsto drži blizu srca. Znam da ta sićušna dvanaestogodišnjakinja sanja o velikoj glazbenoj karijeri. Pomoći ću joj na glazbenom putu uspjeha, napet ću se iz svih svojih petnih žica. Naše dvije dušice u savršenoj sim- biozi svirat će čarobnu pjesmu ljubavi bez kraja. Mjesto gdje ne prolazi duga, Gdje ne trče osmijesi. Posjetila sam mjesto, Gdje ima puno ljudi, Gdje se nitko nikom ne čudi, Jer su svi iz istog razloga tu. Bio je to dan, Posebniji od drugih. Bio je to dan, Tužniji od ostalih. Bio je to dan svjetla svijeća. Bio je to dan molitve i plača. Starica je jedna, Kraj groba stala. Starica je ta, Jako zaplakala. Položila cvijeće, Zapalila svijeće. Izgovorila nekoliko riječi, A suze su opet, Kroz jecaj njen Počele teći. To nije bio san Bio je to Dušni dan. Hrast u jesen Šumi, šumi, šušti jesen. Hrast kraj puta stoji gol, zanesen. Kad će mu opet šumiti krošnje i biti zelene grane. I u njemu svijati ptice svoja gnijezda. I leptiri hvatati vrh zvijezda. Crnilo posvuda oko mene. Okrećem se i ugledam neznatan zrak svjetlosti. Sve više traka velikog svjetla dopire do mene. Sada ni moja rupica više nije crna već je smeđa kao kora drveta. Mislim da je to zemlja. Svjetlo i tama se izmjenjuju vrlo brzo. Uskoro mi se učini da vidim površinu zemlje i na njenoj površini puno sličnih sebi. Izgledaju isto kao i ja iako nisam siguran ni kako ja izgledam. Jednog polumraka kad sam se spremao na još jedan odmor, učinilo mi se da sam na planini, vi- soko iznad ostalih, sve bliže i bliže svjetlu... No onda, oštra bol i... Padam na zemlju, na nešto jako tvrdo. Sve me boli i teško dišem. Ne znajući što me snašlo, probdio sam prvu tamu. Ne znam koliko je tama i svjetlosti prošlo, ali prvo sam svjetlo dočekao u strahu i još više ukočen. Sva mi moja osjetila govore da mi se približava netko strašan. Prišao je i zasjenio svjetlo. U nečemu na- lik na pokretnu granu držao je prozirnu posudu. Dok sam ja u strahu zatvarao oči, on ju je izlio na mene. Razveselio me veliki val svježine. Za nekoliko trenutaka izdigao sam se nad zemlju veći nego ikada. Čini mi se da sam otkinut od zemlje. Iznad mene je razapeta struna koja me mami. Osjetio sam potrebu da je uhvatim. Netko mi u tome pomaže. Sad se držim čvrsto, sigurno je. Opet mi se približava netko. Ne bojim ga se. Vrlo nježno odvaja dijelove moga tijela. Lagan sam kao zrak. Mislim da još rastem. Kako vrijeme brzo ide U pelenama dok sam bila i mlijeko iz bočice pila, bila sam svima draga i mila. Nakon mnogih crtića, mama me odvela do vrtića. Prvi dan je suza bilo, a onda mi postade milo. Tamo sam razne snove snila: tako sam jednom princeza bila, drugi put se od vuka u ormaru krila, a treći…. Dobila sam školske knjige, školsku torbu i još hrpu čuda. Od tog svega i danas sam još luda! Poslije škole odmah kući! Glavu treba znanjem puniti! Prestani se stalno buniti! Zadaća je prva briga! Za lektiru, koja knjiga?! Učim, stvaram i pred pločom odgovaram. Sakupljam znanje kao vrabac mrve, a usput i poljubac stiže od ljubavi prve. Kako vrijeme brzo ide! Jučer-beba, Danas-cura kakva treba!!!! Oš dugave voditeljica: danuška Ružić Literarni radovi učenika osnovnih škola LiDraNo 2012. Magla se još nije razišla. Zrak smrdi po smogu. Stara kućica tramvajske sta- nice, baš tu uz prugu, još se nije probudila. Zapravo, mislim da se više nikada i ne će probuditi. Za- puštena je, razbijenih stražnjih stakala i izgrafitiranoga izloga. U kućici stoji stara drvena klupa, a kao za zlo na njoj sjedi jedan starčić. Grbavi čovjek u sivome kaputu, kome se lice nije vidjelo, čekao je tramvaj zajedno sa mnom. Dva okrugla svjetla pojavila su se u magli kao svjetlo na kraju tunela. Onaj, skroz sta- ri tramvaj, kakvoga već dugo nisam vidio, stao je ispred mene. Moja teška školska torba i ja po- peli smo se prvo na prvu stepenicu, a zatim odmah gore. Sjeo sam na klupu uz vozačevu kabinu i zagledao se ravno naprijed. Čas sam razmišljao o ispitu iz kemije kojega pišem odmah prvi sat, a čas gledao vozača kako vrti onu ručku. Tada sam se sjetio svojih mlađih dana. Stalno sam se vozio tramvajem i sanjao kako ću, kad odrastem voziti sedamnaesticu od Prečkog do Borongaja. Danas, nažalost, znam da je moja budućnost drugačija. Vjerojatno ću biti neki doktor, odvjetnik ili ću voditi uspješnu tvrtku. U tramvaju je bilo, možda, petero ljudi. Sve bi bilo kao i svakog jutra da nije ušao još jedan čovjek. Stariji gospodin sa sportskom frizurom i gustom bradom, došao je do jedne gos- pođe u stražnjem dijelu kola. Pokazao je svoju značku i tek tada sam vidio natpis na njegovoj jakni. Velikim plavim slovima pisalo je: ZET. Iako znam da imam pokaz, jer se svakoga dana vozim tram- vajem u školu, prošli su me trnci. Vjerujem da nikome nije drago vidjeti kontrolora. Čak i ako imate kartu, imate osjećaj da vas optužuje za nešto što niste počinili. Otvorio sam prednji džep torbe i što sam imao vidjeti? Nema ni moga pokaza. Sada me jeza još više uhvatila. Nisam znao kako započeti. Znate, pišem ispit iz kemije danas. A, što ću ja s tobom mali? Stvarno mi je žao. Ima i većih kriminalaca u ovoj državi od tebe. Da sam ja učio, ne bih sada hodao po tramvajima cijeloga dana po hladnoći za tri tisuće mjesečno. Izašao sam iz tramvaja. Ušao sam samouvjereno u školu. Napisao sam ispit za pet. Bio sam za- dovoljan, a u tramvaj ću, ubuduće, ulaziti samo kao putnik koji je siguran da ima pokaz ili kartu. Kod kuće je najgore... Iako je bilo vrijeme za polazak u školu, nisam se htjela pomaknuti. Kao da sam se zalijepila za taj stolac. Pogled mi nije silazio s mobitela. Minute su prolazile dugo poput stoljeća. Odlučila sam se ipak dignuti i krenuti. No, nešto mi nije dopuštalo da svoj odlazak provedem u djelo. Nedugo zatim moje je prou- čavanje mogućnosti da krenem prekinuo užasan, prodoran, grozan krik. Bila je to moja majka. Ona ne razumije da ja ne idem u školu, već u prvoklasni zatvor. Da se riješim boli u ušima ipak sam se pokrenula i napustila prostoriju. Hodajući po cesti zatrpanoj ružnim lišćem, razmišljala sam o ke- miji. Nikad mi nije bila jasna. Mogla bih napisati čitavu trilo- giju o mržnji koju gajim prema tome predmetu. Vrlo sam brzo stigla do zatvora i hrabro zakoračila. Skupina negativnih osjećaja ponovno se sastala u mojoj glavi. Ta grozna dječica koja jure uoko- lo vrišteći kao da ih netko proganja sa sjekirom u ruci. Da se mene pita, ta djeca bi tiho trčkarala u najmanjem mogućem dvorištu koje bih ja osobno ogradila kamenim zidinama. Nisam ni jedan nor- malan korak napravila, a da se nešto malo, nasmiješeno i brzo ne zabije u mene i ne cikne žalosno. Uz Božju pomoć stigla sam do učionice. Profesor je veselo pozdravljao. Što li je njemu? Nasmije- šila sam se kiselo i krenula na mjesto. Sat mi je prošao kao u usporenoj snimci. Kada sam krenula na drugi sat, mislila sam da ću se onesvijestiti. Svi su bili tako veseli. Na drugom satu ništa bolje. Umirala sam od gladi. Gledala sam blijedo u ploču. Sve je bio u magli. Ostatak dana sam, čini se, prosjedila na ušima. Sve što su profesori govorili odbijalo se od mene poput ping-pong loptica. Nije mi se dalo hodati natrag kući. Pogotovo kada sam znala što me ondje čeka. Krikovi, vriskanje, prigovori, omalovažavanje mojih želja i planova, zapovjedanje i neprekidni zahtjevi. Nakon što sam ušla u stan, moja su se proročanstva obistinila. Majka je ludovala, a otac mirno sjedio za računalom, iskazujući neutralnost prema nepravdi koju mi je nanosila majka. Hvala na potpori, oče. Povukla sam se od strašnoga zmaja s vatrom, vodikom, ugljikovim dioksidom i bezobrazlukom u svoje odaje. Moj mi zmaj ne bi dopustio da imam odaju. U tamnici mi se nije dalo boraviti, stoga sam se vratila zmaju. Otac je i dalje neutralan. Zrak se mogao rezati nožem. Nisam bila sigurna trebam li se obratiti zmaju ili se strpi- ti s ocem i njegovom neutralnošću. Pojačala sam zvuk na televiziji. Bože, bolje da nisam. Zmaj je započeo svoju predstavu s vatrom. Pomislila sam da je izgubio sluh zbog stalne izloženosti opasno glasnim zvukovima. Prodala bih svoju obitelj za žvakaću gumu. Zmaj za- robljen u tijelu žene i hladna santa. Nedužna žrtva koja uvijek nezamislivo pati. Odšetala sam do kuhinje u potrazi za hranom. Naravno, pitati za hranu se nikako nisam usudila. Nezadovolj- na potragom stajala sam kao ukopana u sredini kuhinje. Samo me to zanimalo. Zmaj ulazi i, u redu, zovimo zmaja od sad majkom. Dakle majka ulazi u kuhinju i naređuje. Zar sam zaista spala na bježanje i skrivanje po ovome stanu? Zar je to moj jedini spas? Možda, no čepići za uši će također poslužiti. Otac kao da je zaboravio govoriti. Tr- ljala sam to njeno posuđe dok mi se tanjuri nisu počeli ukazivati na sasvim običnim mjestima. Bilo mi je dosta svega. Literarni radovi učenika osnovnih škola LiDraNo 2012. Završit ću u bolnici! Priuštiti majci živčani slom! Udisala sam slobodu i trčala u eu- foriji i sreći. Svi su me ljudi promatrali, ali znate što? Trčala sam dalje i udisala slo- bodu! Trčat ću u prostranstva nova, u susret pustolovinama... Trčeći nazad prema poznatome, starome mjestu - domu - razmišljala sam: Je li zaista kod kuće najgore? Kronike jednog prijatel jstva Prijateljstvo... Mislim da ju vidim... Đizs, ko- liko je vremena prošlo! Leu sam upoznala s dvije godine. Obje smo se još slinave i tek izašle iz pelena motale po kvar- tovskom parkiću. Upoznali su nas, htio on to ili ne, klinac Martin i ta moja famozna barbika koju je on htio slomiti. Lea se našla u blizini i pokazala mu najveću psovku koju smo tada znali - isplazila mu je jezik! Od tog dana Lea i ja smo bile najbolje prijateljice. Bez ikakvih tajni, bolesti ili supermoći za koje ćemo kasnije tvrditi da ih imamo. Bezbrižno smo cupkale po parkiću, a zatim i vrtiću znajući da možemo računati jedna na drugu kad zagusti. Jesu li to oni kojima smo hranile gliste kada bi ih našle? Negdje, tih mjeseci, dogodilo se nešto još važnije od škole ili dolaska Leinog mlađeg brata: do- bile smo prve mobitele! Kako smo samo ponosno hodale dok su nam naše Barbie torbe bile na ramenima. Mjeseci, a zatim i godine su polako prolazile. Upoznavale smo novu djecu, učile i počele treni- rati tenis. Samo nebo nam je bilo granica! Lei je umrla baka. Baka koju je toliko voljela i s kojom je provodila toliko vremena! Taj nas je događaj prodrmao do temelja. Otišla u neku svoju sobu i zalupila mi i zaključala vrata ispred nosa. Na meni je bilo da pronađem ključ. Postala je darkerica i bez ikakve želje za bilo čime. Ja, jedanaesto- godišnjakinja, bez ikakvog susreta sa smrću ili patnjom, nisam znala kako da joj pomognem. Uzela sam našu barbiku i čekala zajedno s njom…. Trebalo je dosta vremena da se sve vrati u normalu, ali... Uspjele smo proći sve zapreke i poteškoće na putu pravog prijateljstva. I sada dok čitam ovaj tekst po... Moja definicija prijateljstva ima samo tri riječi: Lea i ja. Uglavnom su boje žute, dok se kiše ne naljute! Tad vlada boja siva, puna blata, vode, gljiva... Mašta Stalno izbivam iz svog tijela. Tražim nešto što ne mogu naći dok sam u njemu. Pokušavam nacrtati dobru sliku. Svaki put krećem crtati, uzimam jake boje. Te boje čine me boljom, jačom, uzdižu me, vode me do vrhunca. Jednog dana pokušam dovršiti sliku. Slučajno mi se prolije neka tamna boja. Pokušam ju ispraviti, prekriti crnu mrlju, ne uspijevam. Boje se počnu miješati. Počinju biti tamnije, mutnije. Razočaram se, osta- nem bez volje. Gužvam i bacam papir. Vraćam se u svoje tijelo. Shvaćam da sam crtala svoj život. Pokušavam popraviti nešto nepopravljivo, a zapravo napravim još veći nered ili zbrku. Bude mi još gore te shvatim da to nema smisla. Svaki put krećem ispočetka s nadom da mi se neće umiješati crna boja i da ću završiti svoj rad baš onako kako treba. Rad me jake ima i stalne se zdiemlu mazi, čim z škuole duojdem, odma po mene plazi. Za diemlu ko cucek ojdi, z repom v zraku se diela važen i ki ga ne zna bi mislil kak je taj maček kuražen. Miron u sredini Često me pitaju kako je biti srednje dijete pa sam se zamislio o svome položaju u našoj obitelji i po čemu sam to poseban. Rođen sam između starije sestre Franke i mlađega brata Darjana. Dakle, roditelji su se učili na Franki, sve njihove nedoumice i strepnje oko brige za bebicu do mene su već nestale. Brata sam dobio s dvije i pol godine, dok je Franka starija od mene malo više od godinu dana. Možete si zamisliti kakva je to strka bila s troje male djece u kući. I tu započinju moji problemi. Franka je prva krenula u vrtić pa se pažnja dijelila između nje i malog popišanka u pelenama kojemu su baš krenuli zubići. Zatim je Franka krenula u školu, a mali je popišanko izrastao u većeg popišanka koji baš nije želio ići u vrtić i mami je stvarao takve sce- ne da bih se ja prije ulaza u vrtić istrgnuo mami iz ruku i požurio u svoju grupu samo da ne moram slušati njegovu dreku. Već tada je počela nepravda koju i danas osjećam jer sam uvijek ja kriv za nepodopštinu koja se dogodi u našoj kući. Franka je savjesna i odgovorna, već odrasla šestašica, a Darjan je premalen da bi nešto napravio tko u obitelji nema drugašića nema pojma što su oni sve sposobni učiniti iako se čine kao mila djeca pa je jasno da je nastradao Miron u sredini. Istina, vrlo često sam doista i kriv, ali moja sestra i brat to često iskorištavaju. Kad nestane pola kolača iz hladnjaka, ja sam kriv jer navodno najviše jedem. Vjerujte, ni oni baš ne izgledaju anoreksično. Kad nestanu sve trešnje sa stabla u dvorištu, opet sam ja kriv jer sam s dečkima iz razreda sve po- brstio. Kad vidite Darjana kako se penje po tom stablu, jasno vam je da je čovjek, ili bar on, postao od majmuna. Nema kraja tim optužbama na moj račun, ali sam se već i navikao. Puno mi teže pa- daju usporedbe s Frankom, te kako je ona odgovorna, te kako je uredna, te kako nikad u životu nije dobila trojku. Pa nisam joj valjda i za to kriv. Nasreću, sa sestrom nisam u istoj smjeni pa nas bar profesori ne mogu uspoređivati. Ipak, nije sve tako loše. Moj mi položaj omogućuje da zapovijedam mlađem bratu jer sam od njega jači. Jači sam ja i od sestre, ali njoj ne naređujem jer me ne bi poslušala, a na nju i ne treba trošiti vrijeme. Kad bih baš mogao birati, volio bih biti najstarije dijete, sestra bi voljela biti najmla- đa, a bratu je svejedno - zna da se više ništa ne može promijeniti. Ali oni nisu poput većine ostale djece. Oni imaju elemente autizma. No, ni jedno autistično dijete ne ponaša se na isti način. Zajedničko im je što svi oni imaju svoj mali unu- tarnji svijet. U taj svoj zagonetni svijet ne puštaju svakoga. Onaj tko želi u nj ući mora imati čisto srce, dobre namjere i treba znati kako pokucati na njihova vrata. Na prvi pogled to izgleda lako, međutim nije. Zato nakratko želim s tim svijetom upoznati one koji žele više o tome doznati. Mnoga autistična djeca u nekim svojim osobinama mogu biti čak puno inteligentnija od prosječne, ali to se ne vidi odmah. Gotovo svi oni imaju izraženije emocije što je ponekad jako lijepo, ali im to zapravo čini velike probleme. Oni sve proživljavaju dublje i naglašenije. Moja sestra ima osam godina, vrlo je lijepa i često se smije. Ona zna puno toga: pisati, čitati, cr- tati i pjevati. Ona zna izgovoriti sve riječi, ali govor koristi samo kad to ona želi, kad joj je stalo da se uključi u naš svijet. Jako lijepo pjeva, zna slikati, čak i po zidovima. Na zidu svoje sobe nacrtala je veliki crtež: kuću, rodu, tatu i trudnu mamu. Pjeva na priredbama u svojoj školi, a osjećaje iskazuje najviše crtežima i pjevanjem. Moj brat ima trinaest godina. Iako je stariji od mene, niži je i čini mi se kao da sam ja njegov ve- liki brat. Nekad davno bilo je obratno. Ja sam bio malo djetešce u kolicima koja je on gurao. Tada je još govorio, a zatim sve manje i manje dok nije prestao. Danas gotovo ništa ne govori, iako sve razumije. Moji su roditelji naučili s njim komunicirati i znaju kako se osjeća kroz njegove grimase, smijeh, plač ili glasanje. Iako ne govori, moj brat ima neke talente: jako je spretan u tjelesnome, pažljivo sluša glazbu, naročito klasičnu i vrlo dobro raspoznaje instrumente. On i ja često igramo jednostavne igrice na računalu. Tada je jako sretan i zahvaljuje mi svojim glasnim smijehom i rados- ti koja se ocrtava u njegovim smeđim velikim i sjajnim očima. Kod moga brata zanimljivo je i to što se on više veseli drugim ljudima, nego oni njemu. Igračke mu ne znače puno, ipak voli autiće crvene boje. Ne voli kad tko viče na drugoga i tada se jako uz- nemiri. Mnogi svoju braću smatraju glupima i dosadnima pa su agresivni jedni prema drugima. Ja tako ne mislim o svojoj sestri i bratu. Volim ih i to im često iskazujem. Pitam se tko je ustva- ri zaostao - moj brat koji nikoga ne mrzi, nikoga ne vrijeđa i ne zna uzvratiti ružnim ili oni koji ga nepravedno vrijeđaju. Ne poznaju svijet posebne djece i možda se čak plaše svega što je drugačije. Ja zapravo ovim svojim sastavkom želim potaknuti druge da počnu razmišljati o svojim postup- cima naročito prema posebnoj djeci i želim da ih pokušaju bar malo razumjeti. Ja također želim reći da sam jako sretan i ponosan što imam brata i sestru, iako su posebni i drugačiji od braće mnoge djece koju ja poznajem. Moja klupa Učionica 4. Izvana možda neugledna, ali iznutra je puna života. Sigurno se pitate tko me svako jutro čeka u mojoj učionici? Odgovor je jednostavan, moja klupa. Na prvi pogled obična klupa smeđe boje. Ona i ja smo nerazdvojne već pune četiri godine. U zimskim mjesecima ujutro je hladna, promrzla od cijele noći, blijedosmeđe boje. Proljećem postaje topla, ugodna, kao da je živnula. Smeđa joj boja postaje vesela poput prirode vani. Na njoj mnoga su djeca prije mene izrezbarila svoja imena. Pazim na nju, grijem je, ne šaram. Mislim da je sretna zbog toga. A dobro se dobrim vra- ća. Zato mene moja klupa strpljivo čeka. Veseli se mojim urednim bilježnicama, a kada sam tužna, pruži mi svoje rame za plakanje. Tako klupa sa mnom dijeli moj školski život. Upravo sam se probudila i slijećem niz stepenice brzinom munje. Sjedam za klavir i prebirem svaku njegovu tipku. Stišćem sve note po redu. Odzvanjaju kao kapljice koje se obijaju o željezni oluk. Neke su glasnije, neke tiše, neke dublje neke više. Obuzelo me uzbuđenje, priznajem i strah jer danas mi je prvi sat klavira. Idem upoznati svoju profesoricu i odagnati sve strahove. Trčim na drugi kat. Gore je glazbena škola. Čuju se neravnomjerno pomi- ješani zvukovi flaute, violine, harmonike, klavira. Tu su dva glaso- vira, par ormara pretpostavljam natrpani notama. Oči su mi se zaustavile na nekakvom čudnom stroju s debelim papirom i zelenim tipkama. Zamišljeno ga promatram sve dok u učionicu nije ušla jedna gospođa. Hod joj je bio nesiguran i spor, ruke ispružene kao da opipavaju nešto ispred sebe, a oči zatvorene. Shvatila sam: slijepa je! U glavi mi se opet vrti brdo pitanja kao i jutros. Kako ona svira klavir? Kako će vidjeti note i znati sviram li dobro? Zar si već stigla? Točna si kao švicarski sat. Sjedam na stolicu, odgovaram joj na neko nevažno pitanje, zapisujem ono što ćemo raditi slje- deći sat. Nakon našeg razgovora se pridigla, uzela papir, stavila ga u stroj i počela pisati. Spretno je baratala tim zelenim tipkama. Na papiru su ostajale sitne crne točke koje su zamjenjivale slova. Završile smo i ja sam izašla iz učionice. Pred vratima je stajao visoki čovjek s naočalama. Došao je po profesoricu. Sjela sam na klupu i znatiželjno čekala. Profesorica i njen muž, onaj čovjek s na- očalama, izlazili su pažljivo ali spretno. Otišla sam i ja. Moja znatiželja nije popuštala. Kod starijih učenika glazbene škole sam se raspitivala o toj profesorici. Odlučila sam ju upoznati. Znalo mi se dogoditi da tiho dođem u učionicu te ju promatram dok svira. Prsti su joj razigrano i lagano letjeli po crnim i bijelim tipkama. Svirala je tako zamamno da je klavir oživio pod njenim prstima. Svakim danom me sve više oduševljava svojim neizmjernim talentom. Naučila me osjećati, vo- ljeti i cijeniti glazbu. I još me uči. Njezin izoštreni sluh i odličan stav prema životu pomogli su joj da napreduje u onom u čemu je dobra. Takva osoba zavređuje poštovanje i ljubav svoje okoline. Ona može biti uzor svim osobama, s posebnim potrebama ili bez njih, da budu uporne u životu i pronađu dar koji se skriva negdje duboko u njima. Ja ću svoju učiteljicu pamtiti kao osobu koja je uspjela obrazovati sebe, druge i promijeniti svi- jet nabolje. Moja žel ja Često sjedim u svojoj sobi i razmišljam. Jako, jako želim da mi se ona ostvari. Radi se o mojoj noni. Ona je sa mnom otkad sam se rodila. Budila me, hranila, kupala, igrala se sa mnom. Oduvijek je pamtim kao veselu i nasmijanu osobu. Naime, bilo je tako sve do jednog dana kada su joj rekli da ima tešku bolest. Svima nam je bilo teško. Nona se borila s tom bolešću i pobi- jedila je, iako ne baš sasvim. Otkad je izašla iz bolnice do dan-danas svakodnevno odlazim do nje. Uz nju sam kao što je ona bila uz mene kada sam bila mala. I dalje se igramo, smijemo, pričamo... Izgleda da je dobro. Vjerujem da je dobro. Vjerujem da će uspjeti do kraja pobijediti tu bolest. Imam jako dobru nonu i vjerujem u nju. Želim da ozdravi pa da se opet smijemo kao prije. Kad sve krene nizbrdo, i ne ide kako treba, budi tu. Kad ne znam kamo, ne znam kako, molim te budi tu. Kad zlo zavlada, kad dobro se guši, budi tu. Kad srce kuca brzo, ili kad uspori, molim te budi tu. Kad čežnja jadikuje, kad ljubomora vrišti, budi tu. Kad ljubav zapne, i potekne suza, molim te budi tu. Rap pjesma Benjamin Mužić, 5. More u meni, uzburkano. More u meni, zaljubljeno. More u meni, ljutito. More u meni, opasno. More u meni, uplakano. More u meni, zauvijek. Od kolijevke pa do... Moje je ime Karlo. Rodio sam se u Petrovoj bolnici u Zagrebu. Naravno, ne sjećam se kako je to bilo, no roditelji su mi to ispričali ovako:... Bio sam vrlo velika beba, čak možda i najveća u bol- nici. Baš zbog toga mama me nije mogla roditi na prirodan način nego carskim rezom. Tada sam dobio svoje prve nadimke... Doktorice i sestre zvale su me Gigant ili Herkules, što se za moju da- našnju visinu ne bi moglo reći naime, danas me zovu Shorty. No vratimo se mi na moje rođenje. Čovječe, ovo je definitivno dečko! Majka me, naravno, nije vidjela jer je bila uspavana. Kada se probudila, doktor ju je ze- zao kako imam dobar glas i da ću vjerojatno biti operni pjevač te joj pokazao pukotine po zidovima. Naravno, samo se šalio. Bolnica je dosta stara pa je naravno bilo i pukotina po zidu... No, ostavimo se mi sad toga i odletimo nekoliko godina unaprijed. Bilo je to vrijeme kada sam krenuo u jaslice, a već sam znao govoriti. Mama kaže da sam s 15 mjeseci već pričao kao navijen. Tu su svi gupi i ništa ne jazumiju! Nisam volio ni tete u jaslicama jer su mi se previše bebasto obraćale, a možda i zato što mi nisu dozvoljavale da radim neke stvari. A baš su me tako i zvali neko vrijeme. Jedini vrtić kojeg se sjećam zvao se - Trnoružica. U to sam vrijeme zbog svoje naprednosti, a možda i napornosti, učestalo mijenjao grupe u vrtiću i vrtiće. Ovaj vrtić bio je sasvim u redu. Sve mi se sviđalo, osim njegova imena. Trnoružica mi zvuči onako - previše ženskasto. No, uglavnom, tamo sam također i dalje zadavo glavobolje tetama pitanjima, potpitanjima i argumentima, ali tete su me donekle i voljele, vjerojatno zbog toga što sam razgovijetno i lijepo pričao kao odrastao čo- vjek. Nemojte misliti da sam ja stvarno jako problematično dijete jer ti moji problemi nisu bili tako strašni. To su manje - više bili moji nestašluci i nespavanje. Ali zato ako bi kojim slučajem došle nove tete na zamjenu, ja sam pomagao tako što sam im rekao čije su koje stvari, gdje se što nalazi te sam na taj način bio od koristi. U vrtiću sam upoznao svoje prve prijatelje koji i dan danas idu sa mnom u razred. Oni nisu radili probleme kao ja. Mama mi i danas govori da ne zna kako je preživje- la sa mnom. Evo, recimo, bio je to još jedan dan kada je moja mama morala izostati s posla kako bi došla po mene u vrtić i odvela me kući. Naime, ona me vodila kući jer sam odbijao poslušnost dje- vojci koje me čuvala nakon vrtića. Bilo je to u tramvaju. Naravno, ušao sam prije nego što su ljudi izašli. Mislim - kome se da če- kati da starci izađu?! Kada sam ušao i vidio da nema slobodnog mjesta, jednostavno sam poludio! U to je vrijeme mami bilo teško jer sam tada već imao brata starog godinu dana. Zatim mi je bila pala kapa dok sam išao sjesti, a neka ljubazna gospođa ju je podigla i sa smiješkom mi je dala. Ja sam se namrštio i bio bijesan. Eto, kakav sam bio. Kada sam krenuo u školu, smirio sam se, iako sam i dalje bio vrlo znatiželjan. Tome je možda pridonio pad sa suhozida od metar i pol na glavu na beton ljeto prije škole. Tete u prodavaonicama hvalile su me kako sam pristojan kada bih otišao nešto kupiti. Prvi razred je bio više-manje zanimljiv i zabavan, što se ne bi moglo reći za ostale koju su malo naporniji... Bio sam odličan učenik i imao uzorno vladanje iako sam znao ponekad upadati u riječ, a i raspravljati s učiteljicom. Moram priznati, bio sam tvrdoglav, zapravo pomalo sam i dan- danas. Kaže da se ne smijem stal- no pravdati i svaljivati krivicu na druge... A ja sam nakon toga uvijek samo mislio kako mene nitko ne razumije. I tako smo došli do moje sadašnjosti. Puno učenja, malo zezanja, što baš i ne volim. Pa, Karlo, kako si možeš dopuštat da si to radiš? Uhvati se knjige, sad je vrijeme! Nema dva upisa u srednju! Pa nemoj si to raditi! Kamo ćeš ići u srednju, u Višu smetlar- sku, pa daj razmisli malo! Od kućice na drvetu do... To se zbilo u jedno davno vrijeme dok su na svijetu postojale samo stijene i kućica na drvetu. Budući da u to vrijeme ni ljudi nije bilo, kućica je bila nekorištena, nenaseljena, možda i pomalo pu- sta, no neoštećena. Stijene su se izvijale i izvijale dok ne stvoriše ženu visoku tek centimetar. Ona je rasla dok nije dosegla sto i osamdeset centimetara. Bila je to Prva žena. Kasnije, plešući na vjetru, stijena stvori i muškarca, opet samo centimetar visokog, koji je isto tako rastao, rastao pa sve do sto devedeset centimetara. On je bio Prvi muškarac. Stali se verati žena i muškarac sve do kućice na drvetu. Tako urediše kućicu stvarima koje su stijene oblikovale uzdasima, braneći se od silne žege. Od police do stolice, od ćupa do sladolednog kupa. Istina je, stijene su i namještaj stvorile, ali žena i muškarac stvoriše dijete. Stvorilo se tako još mnogo ljudi. Stijene su se neumorno izvijale, posvršavale sve započeto, ali vode i hrane je sad bilo sve ma- nje. Eto tako je nastalo siromaštvo kojem i danas nije kraj, jer na Zemlji još uvijek nije raj. Potom ljudi održaše Prvi skup. Okupili su se predstavnici svih ploča koje ljudi naseliše da po- hvale nešto i da se požale na nešto. Nemamo problema sa si- romaštvom, no napao nas je val maslaca i izgubismo prekrasnu kamenu boju. Mene samo muče ti Drugi ljudi. Dođu k nama u posjet, narugaju se našim običajima, i na koncu se nismo ni snašli kad uništiše polja a sagradiše tvrtke, da bismo navodno brže rasli. Savjetovali su nam da ako nam se ne sviđa to što vidimo da stisnemo oči. Imamo i mi Druge. Jesu li drugačiji od vaših Drugih? Dug su put prevalili i do nas. Dođu pa stoje i gledaju kao da nešto traže a mi tamo umiremo od gladi, sunce je sve ispržilo. Ipak je moja Afrika nekako najljepša. Reče da Neki ljudi pokušavaju isisati boje iz nje. Iste probleme su imale i predstavnice koje su se zadnje predstavile, nazvali ih Australka i Žena iz Sjeverne Amerike. Nisu tada znali da su problemi razlog za svađu. Zagrliše se i utješiše jedni dru- ge. Tad se dogovoriše da iskopaju kanal, kad su već svi tu na broju. Bolje da se prebacim na stvar. Kao i svako dijete raz- mišljam o svijetu odraslih. Vjerujem da vam ponekad dignu živce, ali što možemo? Morala sam svoje misli provesti u djelo. Bilo je i više a, ali ne bi sve stalo u taj redak. Polako se vučem u papučama do kuhinje. Već po dobro poznatom vrisku znam da joj je tlak na 200! Ovaj početak rečenice svima nam je dobro poznat. Vidi se da te pere pubertet! I ja se želim malo odmoriti! Skini suhi veš, pa objesi oprani dok ja pogledam Larin izbor! Dok sam opeglala veš, prošla mi je Ruža vjetrova! U nadi sam pogledala tatu, očekivala sam da će nešto reći. On je legao na MOJ krevet, upalio MOJ televizor, otvorio MOJU čokoladu i samo mi se nasmijao. Vi današnja mladež ništa ne znate! U naše vrijeme sve je bilo drugačije…. Najbolje je mome malom bratu. Nitko ga ne maltretira! E sada, ono što muči sve odrasle. Ovo vam govori sve: krediti, kartice, plaće... Najrađe bih pu- knula! Drugačiji odgovor nisam trebala ni očekivati. Skok na leđa, skok na trbuh i šaka u leđa, pa sve to ispočetka. Tako se mali terminator od bra- ta iskaljuje na meni, ali ne brinite tako je svakodnevno. Tata bulji u teletekst i ne obraća pažnju. Ah, Ivana tako ti je to! Nitko ne čuje moje vikanje. U jednom trenutku čujem kako mama ustaje od stola. Mama je izašla i ponovno na- zvala Ivanu. Mali terminator ipak nije odustao. Ovaj put mama je samo zatvorila vrata. Ni jedan od maminih postupaka nije mi se svidio. Kad bi mi narasla krila, odletjela bih iz tog svijeta odraslih! Zaključak: Odrasli su stvarno čudni! Svaki pokret moj prati plavo oko tvoje, tražiš me, pozivaš u dubine svoje. Nadiru valovi, oko mene kruže, voda mi bijesno po brodiću puže. Tad pojavi se mjesec, kao u nekom snu, natrag u dubine povuče vodu svu. Brodić mirno plovi, čuva me i nosi, kaplje pune soli u mokroj mi kosi. Popevka Počkumeći mi vu vuhe zajde. Tam čući i nuotu skriva. Radost mi srce ubavija. Z srca, radost vu oke oče, svetlust se z oka širi. Vu radosti puskrivečki soza se pupevki smili. Nisam ga trebao, ni tražio. Zaboravljen, gotovo je prestao postojati. Vrijeme je prebrojavalo svoje postrojbe: sate, dane, mjesece. Onda jednog dana - uzbuna! Tko ga je zadnji vidio? Tata ili možda brat?! Kud baš sad ujutro! Nestao je, nema ga. Sad kad ga baš najviše trebam. Gledam kroz prozor i ne vjerujem. Eta i Fran me već čekaju cup- kajući na autobusnoj postaji. Trebali smo krenuti u Donji grad. Znojim se od muke. Paniku je okončala mamina zlatna ruka koja ga je uspjela naći. Konačno smo bili zajedno. Izašli smo na ulicu. Puhao je hladan vjetar. Snijeg je bez prestanka padao... A ja i moj, oko vrata mi čvrsto omotani šal, požurili smo u susret prijateljima. Pozdrav dragog prijatel ja Kao što čovjeka moraš upoznati da bi ti postao prijatelj, tako moraš upoznati i more. Zato su moru pravi prijatelji njegovi najbolji znalci, a more je i prijatelj njima jer ih je upoznalo i zavoljelo. Svake godine kada krenem svome prijatelju, pomislim kako me sva ta prošla, lijepa, možda i za- boravljena ljeta čekao, čekao me razdragan i nije me zaboravljao. Najviše se radujem najbližoj pla- ži, čak i neprijateljskoj hridi, da me dragi prijatelj pozdravi, da me njegove u zraku ohlađene sitne kapi dotaknu i da me oni u tom trenu ipak ugodni trnci prođu, da i ja kažem svoj pozdrav - bacim mu se u zagrljaj. Skočim što dalje mogu, znam da me neće iznevjeriti, da me neće pustiti. Dodir prija- telja je i dodir ljubavi, more je moj prijatelj koji me drži u zagrljaju mnoge dane ovih Božjih godina. Čovjek bi me možda pustio, no tu je ta predivna čar prirode. Koliko joj mi god zla učinili teško će se odlučiti da nas takne dubokim, prijekornim, glasnim dodirom. Ove sam godine sišao do predivnog, sada više ne i zelenog, ali pješčanog otoka Brača. No, i more je donekle osoba. Primjer nalazim na rajskoj plaži Zlatni rat, upravo na Braču - danima sam se igrao s prijateljem na jednoj mirnoj i plitkoj strani plaže, a kad sam odlučio pogledati drugu stra- nu, vidio sam da ima mnogo ogromnih, neprijateljskih i tamnih valova. Ipak sam odlučio riskirati i skočio, poljubio val ravno u krijestu. Iako me koji put bacilo na obalu i zadalo mi bol, ja sam mu kao prijatelju oprostio. Nitko i ništa nema samo dobre osobine i lijepu stranu, sve ima mane i nedostatke, no prijatelji- ma se i ponekad loša zamisao ili ponašanje oprašta, jer što bismo napravili da nikad više ne osjeti- mo dodir dragog prijatelja... Da više ne osjetim more na naježenoj koži, promršenoj kosi, da više ne osjetim lakoću plivanja, lakoću života s prijateljem. Još pospani galebovi griju se na stijenama proljetnoga sunca. Među uskim ulicama odjekuje smijeh, igra. Nestrpljivo more prelijeva se u kristalno čisto plavetnilo neba, šireći miris novih do- življaja, dok povjetarac mrsi grane zelenih maslina. Brodovi se vraćaju u luku nakon naporne noći ribarenja, a stara Dioklecijanova palača otvara svoje prozore i pozdravlja ih. Podnevno sunce sve jače zagrijava tlo koje se igra parama njegove vrućine. Ljudi užurbano koracaju dok more brusi ka- menje; tisuće bisera ljeska se žalom. Sunce polako stvara sjenu nad čarima staroga Splita. Sprema se na počinak. Čuju se zrikavci, pjevaju svoj predvečernji koncert pod zvijezdama što trepere slabašno, plaho. Posljednjim trzajima budnosti sunce pozdravlja mjesec. Samo dugovječni borovi čeznu za ljetom. Prol jetno jutro Dobro jutro svima! Velikima i malima Veselim vrapcima Kreketavim žapcima Zelenim granama I crnim vranama Visokim planinama Zelenim dolinama. Budite se svi Jer počinje dan Iz kreveta van Gotov je san! Jutro je došlo Sunčano i rosno Vedro i ponosno. Ne propuštajte proljetnu predstavu sad Stiglo je sunce i obasjalo naš grad! Ne moram ni pričati koliko mi je bilo lipo: sunce, more, zabava... Vrijeme mi je doslovno prole- tjelo, pa kad sam nakon dva i pol mjeseca došla natrag u Zagreb, činilo mi se da sam se vratila u neki posve novi grad... Nakon što mi je ona izdeklamirala sve svoje doživljaje, jedva sam čekala da i ja njoj ispričam svoj hvarski đir. Ajme, ta moja ekipa iz Hvara, to je ludnica... Ma evo, već mi nedostaju! A najprije se činilo da se, budući sam Zagrepčanka, nikada neću tamo uklopiti. Toni, moja sadašnja najbolja prijateljica iz Hvara, prva je bila protiv mene. Naravno, bili su tu i dečki. Oni me uopće nisu doživljavali, brijali su svoje fore, pa su me elegantno ignorirali. No, ni to nije dugo trajalo... Od Ele Kapele Lumbrele ipak sam na kraju ljeta dogurala do Ele Katine. Dome Glavina, koji mi se najviše rugao, najviše mi se i sviđao. Tasina se pak stalno pravio važan s nekim svojim specijalnim bi- ciklom, sve dok se jednog dana nije zabio u stup i odletio zajedno s biciklom u more. S Falkotovima sam se stalno natezala tko je prvi svom psu dao ime Tobi, što još uvijek nismo razriješili jer nam je pomalo dosadilo stalno se prepirati. Haloc mi je povjerio da su jednu večer on i Kogo išli na šipke i mandarinke u Lojkotov vartal, a meni je poslije bilo žao što nisam išla s njima jer sam ja poznata po tome što sam uvijek spremna za akciju. Naročito ako treba preskakati zidiće. E, da, kad sam već kod zidića, Tasina, Toni, Tina, Rija, Falko i ja često smo predvečer, kada bi završilo radno vrijeme čuvara hotelskih bazena, preko zidića i grmlja upadali nepozvani na bazene i spuštali se niz vodeni tobogan. Uvijek smo se žurili i gurali tko će se prvi spustiti, jer je sve skupa trajalo jako kratko zato što se u neko vrijeme zaustavljao protok vode niz tobogan, a onda više nije bio gušt spuštati ne na suho jer smo zapinjali. Navečer bi se cijela ekipa opet našla na Pjaci, pa bismo izmjenjivali svoje do- življaje toga dana i jurili po Pjaci rastjerujući turiste. Ponekad bih s Miom, Antonijom i Nazarjanom prodavala školjkice na Mandraču, ali to mi je ubrzo dosadilo, jer mi je bilo puno zanimljivije jurcati uokolo. Ipak, gotovo najljepše mi je bilo kad bih sa Zoom i njenom mamom otišla u Zoraće, maleno selo sa starim kamenim kućicama nekoliko kilometara udaljeno od Hvara. Tamo bismo zajedno išli na kupanje u predvečerje, kad je bonaca ka uje, gledali najljepši zalazak sunca sjedeći na vrhu Zuba od Zoraća, a Zoina mama nam je za večeru pekla naše najdraže pecipale. Mic po mic, po- stala sam i ja pomalo Forka... Uklopila sam se u društvo i običaje, zavoljela i ja njih i oni mene... Na kraju, samo vama ću otkriti: ja baš i nisam 100% Zagrepčanka. Po mami sam Tartajinova, iako ni ona ni ja ne tartajomo. Ormar je toliko star da je bagremovo drvo, od kojeg su bile izrezbarene ljupke ružice na njego- vim vratima, već potpuno izblijedjelo. Samo mali tračak popodnevnog sunca obasjava mene i or- mar. Zrak kao da i ne dolazi. Negdje na dnu košare za rublje zaboravili su na moga partnera, pa sam sada beskorisna. Dan- gubim u ormaru misleći kako će baš mene jednog dana izvući i obuti kako bih se pokazala svijetu. Putovala bih kao nekad na Sarinoj nozi i zaboravila na sve svoje brige. Svugdje me Sara vodila: po raskošnim hotelima, po zelenim livadama na kojima je zrak bio svjež, a cvijeće još nije procvalo. Trava je bila tako mekana. Prije sam sretala druge šarene čarape na nogama nepoznatih ljudi, različitih oblika i boja, pune veselja. Imala sam prijatelje, svi su me voljeli. Glupo je što me sada ne vole, što su me sada izolirali samo zato što pored sebe nemam svoj par. Jednom, koliko me sjećanje služi, išla sam na more. Sunce je blještalo, a ja sam se po zemljanoj stazi vozila sa Sarom i s njenom obitelji. Sjećam se zvuka morskih valova i kreštanja velikih bijelih ptica. Bila sam u velikoj plavoj tenisici s bijelim leptirom. Osjećala sam se slobodno. More, velika plava površina, činila mi se miljama daleko, a opet tako blizu. Sjedila sam na plaži satkanoj od mi- lijun sitnih kamenčića. Bila sam ispunjena i radosna. Nitko mi ništa nije mogao, bila sam sigurna. Noću bi mjesec obasjavao more i učinio ga srebrnim, a brodovi su klizali po vodenoj površini. I jednoga dana Sarina je majka oprala rublje i negdje zagubila moga partnera. Zaspala sam i shvatila da sam sama. Tužno je to kada ti se uspomene zagube negdje na dnu sjećanja. I tako sam završila ovdje, zaglavljena u ormaru. Iako sam sama, sjećanja mi nikada neće izblijedjeti. Samo malo, nešto osluškujem. Možda dolaze po mene! Zašto Sara otvara ormar? Uzmi mene, ja želim putovati i vidjeti nova mjesta! Želim doživjeti preporod, nešto ostvariti. Gle, ipak su me uzeli, ali kamo me to vode i zašto me drže u plastičnoj vrećici? Ne vidim kamo me vode. Dok sam ovako razmišljala, valjda su me odlučili baciti nakon toliko dugo vremena. Sigurno ću se naći među smrdljivim otpacima! Ipak, ako me misle baciti, zašto na mene stavljaju ljepilo i stavljaju neku štipavu, narančastu stvarčicu? Kakve su to svjetlucave stvarčice koje se nalaze pokraj mene na stolu i zašto mi se čini kao da sam kod zubara gdje me muče i škakljaju?? Što se to događa i zašto mi nitko nije rekao što mi to rade? Kakva je to uska, metalna stvar koja me bode? Oh, pa oni to mene šiju! Sigurno rade neku glupost od mene! Ili sam u krivu - možda zbilja od mene žele napraviti nešto korisno kako bih opet služila svijetu. Pa ja sam lutkica, a onaj stol sa svakojakim stvarčicama je lutkarnica. Ovo je savršeno mjesto za nekoga poput mene; putovat ću i zabavljati dječicu diljem svijeta. Na kraju sam ipak naučila da svaka stvar treba živjeti u sadašnjosti i da su svi stvoreni da služe nekome i da imaju neki svoj poseban zadatak. Sada se nalazim negdje gdje me prihvaćaju i cijene. Negdje gdje imam svoju svrhu i gdje volim svoj život! Razočaranje …Napetost je sve veća. Još samo deset minuta do kraja utakmice. Trčim u kazneni prostor. Udaram loptu glavom i pogodak! Cijela se moja ekipa vese- li. I ja sam sretan. Moj pogled traži tatu. Tata je bio u svojoj radnoj sobi. Rekao sam tužnim glasom da sam zabio gol i da smo pobijedili. Okrenuo se prema meni i ispričao mi se. Negdje daleko, u najdubljoj dubini srca. Već sam izlazio iz sobe kad sam čuo da će me sutra poslije škole odvesti na sladoled. Opet sam bio sretan. Jutro je došlo za tren, a završetak nastave još brže. Tata me trebao čekati pred školom. Jedva sam čekao ispripovjediti mu kako sam zaradio peticu iz kemije. Stajao sam pred školom dugo. Osjećao sam neugodne trnce po tijelu, kao da mi je netko zabio nož u leđa. Sporim sam se korakom dogegao do kuće. Tata je bio u svojoj radnoj sobi. I opet, kad me vidio onako snuždenog, ispričao se i ja sam, opet, povjerovao da mu je uistinu žao. Ali mi to nije obećao… Jedva čekam… Benjamin Habajec, 8. Google, Ipad, Iphone, playstation, fejs, chat, mp3, božek dragi, do zutra morem tak nabrajati! Virtualno živime na farmi i tam eko hranu kupujemo i prodajemo, vurama i vurama tam ostajemo! Nekak mi se to čini tak prazne i boge zate sam si zgruntala ove: njega za ruku zejti i mesto na fejsu, z njim pešice na Sleme prejti! Friškoga zraka se za praf nadihati, pravog drveća dirati, na zelenu travu skup z njim sesti i možda još nekog prijatela sresti. Pravi smešak, a ne žuti smajlić bum mu dala, a to bi nam svim v životu trebala biti najveća radost i fala! Srebrna cesta Jesen je. Ona dosadna i sumorna jesen koju ja opet na neki neobjašnjivi način volim. Svi pričaju o čudesnim bojama, prirodi, sakupljanju jesenskih plodova... Ja mislim da ima nešto i u tome, ali ipak, ja je jedino volim zbog toga što je rano mrak, te mogu s guštom krmiti u zadnjoj klupi dok sam istovremeno prekriven knjigom iz matematike. Osim toga volim jesen zato što me to dosadno vrijeme relaksira. Svi su kao u polusnu, sve je tako idilično. Možda sam ja jednostavno lijen te ne tražim nikakvo životno ispunjenje ili zabavu. Može se čak reći da sam prosto jednostavan čovjek, iako tu i tamo imam nekakav problem. U krajnjoj liniji, opet se sve svodi na ponavljanje istih situacija, tako da se i ne uzrujavam baš previše. Odnedavno me muči jedna stvar. Često sanjam isti san. Sam s ruksakom na leđima. Oko mene nema ničega, osim te sjajne ceste. Dok hodam hrabro bez stajanja, puše vrlo jak vjetar, ali nekako ne uspijeva me odgurati. Ne znam kamo ta cesta vodi, ali jednostavno nastavljam hodati. Odjednom počinjem se prisjećati svih svojih uspomena i svaki trenutak svog života koji sam proživio kao da mogu zaustaviti i premotati. Iako su većinu tih uspomena sretne uspomene, ja nekako u svojoj duši opet osjećam neku čudnu sjetu koju niti sam ne mogu objasniti. Napokon dolazim na kraj ceste. Nema dalje puta, samo ponor. Ne osjećam nikakav strah i da me moj zdrav razum u tome ne zaustavlja, vjerojatno bih zakoračio u ponor. Oko mene je svuda plavetnilo i nema ničega što bi izgledalo kao da je s našega svijeta. Odjednom iz vedra neba stvori se ogromno ogledalo preda mnom. Nakon toga zagledam se u odraz samoga sebe i počinje me hvatati neki čudan osjećaj, kao da počinjem gorjeti iznutra. Počinjem se osjećati uzvišeno, savršeno i sve kao da počinje imati smisla. Odmah zatim sasvim se polako poči- njem pretvarati u prah, dok na kraju potpuno ne nestanem i otpuše me vjetar. Ona dosadna i sumorna jesen koju ja opet na neki, možda vama neobjašnjivi način vo- lim. Svi pričaju o čudesnim bojama, prirodi, sakupljanju jesenskih plodova... Ja sam ostao sam isti. Dok sam budan više ne razmišljam o svom snu. Iako je možda ovaj san za mene i imao neka- kvo uzvišeno značenje, zasad neka ostane tamo gdje i je - u snu, gdje mi ga nitko ne može oduzeti. Filip Batur Stipić, 8. Kako je težak život nas jedanaestogodiš- njaka! Sada u našem životu počinje pubertet i najvažniji su nam prijatelji, a među prijateljima naj- važniji nam je naš najdraži prijatelj ili prijateljica. Prijateljici možeš povjeriti tajne, osjećaje, sve dobro i loše što ti se događa. Prijatelj ili prijate- ljica te tješi, smije se s tobom ili plače, grli, ljubi... Mislite da mi nije teško? Teško mi je jer ja nemam najbolju prijateljicu. Zapravo imam, ali ona je udaljena od mene, ne nekoliko metara, ne nekoliko kilometara, već nekoliko vremenskih zona. Sada, dok ovo pišem, ona spava u svom krevetu, u svojoj kući, u dalekoj Americi. Prije godinu dana bile smo nerazdvojne. Išle smo zajedno u školu, iz škole. Pričale, smijale se, šalile, pjevale... Sada idem sama iz škole kao usamljen miš. Prije godinu dana, kada bismo došle zajedno iz ško- le doma, odmah bismo nazvale jedna drugu i još razgovarale pola sata. A sada, kada dođem doma, bacim se na krevet i zaplačem. Jelenu mogu vidjeti samo preko Skype-a. Ne mogu joj dotaknuti kosu i zagrliti je, mogu samo pričati s njom i gledati je. I kako da mi onda život ne bude težak? Tješim se da vrijeme brzo prolazi. Uskoro će se Jelena vratiti i bit će opet sve po starom. Tišina Negdje daleko u beskraju nedostižnosti živio starac što bijaše mudra glava zaboravljena imena. No, živio ondje i zaigrani, hiroviti dječarac glasna koraka koji uvijek žuri svojim putem. Što li vam oduzima dah i tka bljedunjave srebrne niti pune života? Što li na licu vašemu slika tragove vre- mena komu dopuštate da vidi vaš zatitrao i jedva vidljiv osmijeh? Vjeruješ li u tišinu? Zašto bi itko na ovome svijetu vjerovao u tišinu? Štoviše, ne volim njezinu moć prisutnosti koja u meni budi duboku zamišljenost... Upravo od nje bježim. Pri- čam, pjevam i pjevuckam, zviždim, žurno i glasno koračam, unosim nemir, vičem. Bez nje nisi ti. Bez nje - nepotpun čovjek. Pusti neka zbori ona. Zar ne čuješ vapaj davno zaboravljene unutrašnjosti kojoj se toliko opireš? Šaptat će ti drevnim jezikom njezina postojanja o svijetu i njegovim tajnama, pričama. Stani i osluhni njezin pjev. Postade bolji čovjek… Sara Bušić, 6. Evo me, sjedim na provi broda. Uživam promatrajući svoj odraz na površini mora. Kad smo izašli na otvoreno more, mogli smo se samo diviti plavetnoj ljepoti mora i neba. Savr- šeno mirno more obasjano sucem. S vremenom, kopno se gubilo s vidika, a snaga mora postupno je nadjačavala toplinu sunca. Bili smo već daleko kada se nenadano uzdigao val... Nisam ga stigla ni odmjeriti, a već nam je postao snažan protivnik. Čvrsto sam se stisnula uz svoje sjedalo. Sunce se skrilo iza oblaka dok se neugodna tama širila, a maloprijašnja toplina zraka nestajala. Stotinjak metara od broda nazirala se malena hrid koja je nestajala svaki put kad bi val udario o nju. Kapljice koje je more razbacivalo osjećala sam na licu, ali to nisu bile ugodne kapljice svježine, ove su se za- badale u kožu i boljele poput sitnih staklenih oštrica. Na modrome pokrivaču zavladao je rat i kaos, a mi smo poput neželjenih prolaznika plaćali danak. More se igralo s nama smatrajući nas slabim protivnikom, bacalo nas je, uzdizalo i spuštalo. Zaustavila sam dah, zatvorila oči, više nisam mogla gledati koliko smo mi slabi, a ono jako... Iznenada osjetih jak udarac. Polako sam padala, a na koži sve jasnije ćutjela hladnoću i tamu dubine. Nemoćna sam i nepoželjna, more mi je to okrutno poručivalo. Tako malena i beznačajna pod tamnom vodom bez tračka svjetlosti. Misli su postajale sve sporije, predala sam se. Odjednom, more se sažali nada mnom, podigne me i dopusti dodir sa zrakom, no uspjela sam tek izdahnuti, a novi me val snažno vratio pod površinu. Voda je postala neočekivano duboka i prostrana, osjetila sam se posve izgubljenom, zatvorila oči i potpuno se prepustila. Nosilo me more svojim tajanstvenim odajama sve dublje i odlučnije, dok odjedno nisam osjetila snažan stisak na nadlaktici. Iako uronjena u moćno vodeno prostranstvo, više nisam osjećala hlad- noću mora, više nisam bila sama i izgubljena... Kad sam ponovno uspjela pratiti svoje misli, začudilo me što više ne osjećam nikakvo kretanje. Bili smo vezani u luci. Tople zrake sunca škakljale su mi obraze. Nesigurno sam otvorila oči i svje- tlost me zabljesnula. Vidjela sam zabrinuta lica roditelja, a kad sam se ponovno nagnula nad ogra- du broda, more je bilo savršeno mirno i nedužno kao da se ništa nije dogodilo. Trenutno je aktualna tema o ulasku Hrvatske u Europu. Svima je bitno kako ćemo ući, koliko će se promijeniti naš život te kolike će biti plaće naših radnika. Moja obitelj ne vodi baš previše brigu o tome. Naime, mi nakon ljeta selimo u Ameriku. Moja mama kao profesorica engleskoga jezika zamijenit će svoje radno mjesto na Filozofskom fakultetu novim u Case Western fakultetu u Clevelandu, u državi Ohio. Ostavljam Europu i sve europske brige iza sebe. Idemo daleko od napetosti i strke oko ulaska, iako ne razumijem zašto se brinemo o ulasku ako svi već govore da smo već davno ušli?! No, mene neće brinuti činjenica kako ću preračunavati kune u eure jer ja ću plivati u moru do- lara. Kako me nitko nije pitao što mislim u ulasku Hrvatske u Europsku uniju, tako me nitko nije ni pitao što mislim o odlasku ne u drugi grad, ne u drugu državu, već na drugi kontinent. Mama tvrdi kako će nam se svima otvoriti nove mogućnosti, proširiti vidici kao da je ovdje sve bilo maglovito i skučeno. Možda je u Americi malo bolji život čemu se nadaju moji roditelji, ali meni će nedostajati moji profesori, prijatelji i rodbina. Duboko u meni tinja želja za otkrivanjem nepoznatoga, ali me i plaši spoznaja da mi tamo neće biti kao ovdje. Iako ću biti uz roditelje, potpuno sama morat ću upoznati novu sredinu, ljude i prija- telje, a sve brige oko europskih pitanja čine mi se s ove točke nevažne. Nedostajat će mi tvoje starine i iskreno se nadam da će te hrvatski ula- zak obogatiti svojim ljepotama, a ja ću te promatrati s dalekog zapada uz želju da se ipak uskoro vidimo! Malo izranjam školjke, malo se pržim na suncu, malo igram igrice i šesti rujna već kuca na vrata. Najgora noćna mora svakoga đaka. I sve kreće ispočetka. Teglim kao magarac tonu knjiga na leđima, ne smijem kasniti, na nastavi treba biti pažljiv i šutjeti. Ljeto, zašto tako kratko traješ? Najgore od svega je što sam već u petom razredu, u petom! Prošle sam godine mijenjao učionicu samo jednom tjedno, kad smo bogoboja- zno prolazili kroz hodnik predmetne nastave da bismo došli do kabineta glazbenog. A sada, kao da svakih četrdeset i pet rudarim, krčim svoj put kroz mravinjak đaka koji baš i ne paze kamo guraju noge i ruksake. Probijali smo led prva dva mjeseca, a ni tada ih većina nije znala naša imena. Istina, nije lako povezati ime s licem kad u jednom razredu imaš tri Laure i sva četiri evanđelista Matej, Marko, Luka i Ivan , i još pomnoženo s pet petih razreda. Godine, događaji, imena, činjenice, lente razdoblja…Čini mi se kao da to ide u beskonačnost, a ipak je povijest prošlost, nešto završeno. Tek što sam naučio Nabukodonozorovo ime, već se pojavio neki Ali, Aki, Aku... Ako je cilj učenja povije- sti da petaši zapetljaju jezik, garantiram da je ispunjen u cijelosti. Stvarno je teška ta povijest, ali nije mi i omražena. Možda mi nećete vjerovati, ali tu nelaskavu titulu uvjerljivo je osvojio tjelesni. Oblijeva me hladan znoj kad se ujutro ustanem i počnem spremati dres i tenisice. Nije da sam lijen pa mi se ne da vježbati, ali kao da sam rođen s dvije lijeve. I noge i ruke. Vođenje lopte po dvora- ni čini mi se nemogućom misijom, ili baš ta moja lopta ima neki svoj život i ide svojim putem, a ne onim koji je zamislila profesorica, a ja ga pokušavam slijediti. Preskakanje užeta čini mi se još po- gibeljnije. Već me i prijatelji iz razreda izbjegavaju kad ga imam u rukama jer mi je vijača jednom odletjela ravno u prozor, koji baš i nije nisko postavljen, ali osim lijepe brazde na staklu, nije bilo težih posljedica. Jasno, i ocjene su u skladu s mojim ne sposobnostima. To mi je jedina zaključena trojka. A kad se samo sjetim kako se profesorica razveselila kad me na prvome satu pitala treniram li kakav sport, a ja sam joj potvrdno odgovorio. Ne znam zašto, ali nije više bila tako vesela kad sam joj otkrio da sam jako dobar u šahu. Moram priznati da mi je laknulo što je prvo polugodište završeno. Sad se mogu odmoriti i sve svoje četiri lijeve dići u zrak. Ipak, profesori su nam napomenuli da malo zavirimo i u knjigu. A još je i raska zadala taj sastavak o petom razredu. Baš ću ga napisati. Nije se želio preseliti k nama iako ga je otac često pozivao. Rijetko nas je posjećivao pa ga, gotovo, nisam poznavao. Za tili čas našao sam se u očevu džipu. Srpanjski dan sparan i vruć. Veselim se svom prvom pu- tovanju u očev zavičaj. Upoznat ću djeda o kojemu sam čuo tisuću priča od stričeva i oca: da izra- đuje šargije, dobro svira, pleše shotu i pjeva, te da je seoski starješina mudri Solomon. Putovanje je bilo naporno i dugo. Kad smo stigli, malo planinsko selo Gorjanci, već je usnulo čvrstim ljetnim snom. Začuo se samo lavež pasa iz djedova dvorišta pred kojim smo se zaustavili. Na mračnom nebu blistali su bilijuni zvijezda. Nikad nisam vidio takvo nebo. Promatrajući ga, sje- tio sam se dječaka Vlade, Vlado Gotovac iz svoje Čitanke koji je upamtio baš ovakvo nebo koje je promatrao iz zaprežnih kola pri bijegu od kuće. Otac osvijetli farovima golema željezna vrata djedova dvorišta i snažno zalupa na njima. S druge strane vrata, zalajaše djedovi psi, šarplaninci. Ubrzo se otvoriše teška vrata i na ulazu se ukaza sićušni čovječuljak u dugoj bijeloj noćnoj košulji s bijelom kapicom na glavi, kakvu nose samo Albanci. Pri svjetlosti automobila, promatrao sam djeda kojeg vidim prvi put i pitam se iz koje je baj- ke izišao. Duga sijeda kovrčava kosa seže mu do sitnih ramena, blijedo mršavo lice i veliki brkovi. Zagrlio je prije mojeg oca, a potom i mene. Pozvao nas je u kuću. Mračnim dvorištem tumarale su bijele koze. Otac je mislio da je u kući još netko s njim i začudio se kad je otkrio da je sam. Očekivao je da će ga naći bolesna u krevetu. Djed se nasmiješio i ispričao kako ga je jutros pogodio grom u planini dok je čuvao koze. Sijevalo je i grmjelo, a ja sam trčao prema zaklonu ispod stabla i nešto me je srušilo na zemlju. Više se ničega ne sjećam. Kad sam se osvijestio, bio sam sav prašnjav iako je sve oko mene bilo mokro. Ferid mi je objasnio da me je morao zatrpati u pijesak koji je donio iz svoje kuće i tako mi je spasio život. Djed nas je počastio kefirom i kozjim sirom, a otac se šalio da je ovo čuvena kavkaska hrana od koje se živi preko sto godina. Svi smo pošli na počinak. Dugo nisam mogao zaspati u tijesnoj sobici u kojoj je bilo mračno kao u rogu. Kroz otvoren prozorčić ulazio je u sobu mlak vjetrić i donosio svježi miris planinskog cvije- ća. Psi su povremeno lajali, valjda od straha, jer je do njih dopiralo jasno zavijanje vukova. Stalno sam se okretao u malom drvenom krevetu i jedva sam uspio zaspati. Ujutro me probudilo bučno kokošje kokodakanje i glasan razgovor na dvorištu. Kroz prozorčić sam vidio skupinu muškaraca s bijelim kapicama na vrh glave kako veselo razgovaraju sjedeći pod Literarni radovi učenika osnovnih škola LiDraNo 2012. Pred njima je bio kameni stol sličan stolu Ćirila i Metoda u Aleji glagoljaša. Piju kozje mlijeko i jedu pečeno tijesto nadjeveno suhim kozjim butom. I ja sam se pridružio rođacima i kušao djedove delicije. Sve je bilo vrlo ukusno unatoč neobičnom vonju komadića rolanog tijesta. Otkrio sam djedovu kupaonicu. Bila je smještena nasred dvorišta, a činila ju je ogromna metal- na kada ispunjena vodom. U blizini je bio komad sapuna i ručnik. Umio sam se i obred kupanja bio je gotov. I on pjeva o ljubavi prema svojemu zavičaju kao i moj djed. Promatrao sam djedovo dvorište opasano Kineskim Zidom kao i sva susjedna dvorišta. Dvorište djedova rođaka, koji ga je spasio od udara groma, bilo je tik uz djedovo, a skriva jednog člana obitelji već deset godina u ogromnoj kući jer nije poštovao stari albanski običaj da oženi curu koja mu je bila namijenjena već svojim rođenjem. Mislio sam da plemena postoje samo u prapovijesti ili negdje da- leko u džunglama Amazone, a ne u Europi. Očev razgovor s rođacima pod starim dudom, urodio je plodom. Preuzet će brigu o djedovim ži- votinjama i kući, a on će otputovati s nama u Brestje. Moj djed ima brojne sinove cijelu nogometnu momčad. Svi su se razmiljeli diljem svijeta od zagrebačke Dubrave do Kanade. Kakvi bi to sinovi bili kad svaki od njih ne bi imao bar nekoliko pekarnica, zlatarnica i slastičarnica, u kojima rade naši rođaci s Kosova. Kod nas se čudio svemu što ga okružuje jer s gradom i nije imao prebogato iskustvo. Rijetko je napu- štao svoje selo i spuštao se u najbliži gradić. Nije nosio prava odijela, niti je obuvao građanske ci- pele ili nosio na glavi šešir. To je sada trebao promijeniti. Tamnoplavi vuneni kaftan s čakširama u istoj boji, trebao je zamijeniti hlačama i košuljom kakvu nosi i moj otac. U pekarnici je djed prepoznao našega rođaka kojeg nije vidio stoljećima jer se rođak borio u Oslobodilačkoj Vojsci Kosova. Taj susret je razveselio djeda. Činilo se kao da se po- mladio. Stalno se smiješio našavši se prvi put u tramvaju br. Sjeo je tik do vrata, a otac i ja poput stražara bdijemo nad njim. Zaustavili smo se u Centru Zagreba. Htjeli smo pokazati djedu spomenik hrvatskom banu Josipu Jelačiću. Djed se skoro onesvijestio od straha te sam ga mo- rao pridržati da ne padne. Stjepana pokazujući mu visoke čipka- ste tornjeve, obasjane ljetnim suncem. Istovremeno se divim kićenosti i ljepoti katedrale u kojoj sam i ja prvi put. Vratili smo se u Brestje na kraju sparnog srpanjskog dana. Sjedeći pred našom velikom bijelom kućom s divnim ružičnjakom, razmišljam o djedovu životu, njegovu dvorištu nalik na srednjovjekov- nu utvrdu s malom kućom u divljini, gdje je njegov Allah davno zadrijemao. Njegovi brojni sino- vi odavno je ne čuju jer su uronjeni u neke druge svjetove koji su mojemu djedu nepoznati i daleki. Rađaju u njemu samo nemir i nesanicu. Večeras se javio stric Bekim iz Montreala preko interneta i djed ga je mogao vidjeti dok je raz- govarao s njim. Još jedno civilizacijsko čudo za mojeg djeda. Nakon sedmodnevnog boravka u našoj obitelji, Milosrdni Allah je pozvao djeda k sebi. Umro je moj djed u snu od zatajenja srca. Bio sam beskrajno tužan, ali nisam plakao jer otac kaže da dečki nikad ne plaču. Prevezli smo djeda Adema natrag u svijet kojemu je pripadao i koji je volio. Kad megla nad Savom se zdigne, tramvaj plavi svetlima pospano žmigne. Ambrele črlene na Dolcu se šire, a kumice na placu prek klupica vire. Poštari na rame črnu torbu si denu, a čistači su končali svoju nočnu smenu.
NJEMAČKI ZA POČETNIKE: Zanimanja na njemačkom jeziku
Mit o privatnom vlasništvu u Sjedinjenim Američkim Državama..................... To je odgovaralo političkim potrebama predsjednika Nixona i Američke udruge za borbu protiv raka. To nije bio san Bio je to Dušni dan. Mogu pouzdano ustvrditi da će, nažalost, uskoro to shvatiti čak i ako o tim pitanjima ne razmišljaju. Idemo daleko od napetosti i strke oko ulaska, iako ne razumijem zašto se brinemo o ulasku ako svi već govore da smo već davno ušli?!
[Šta muškarci vole, a šta ne podnose u vašem ponašanju|Sex na javnim mjestima|Oglasi upoznavanje sarajevo]
Post je objavljen 31.12.2018. u 05:46 sati.