NIJE DOBRO - ONO ŠTO JE DOBRO!!!
Da li je Hrvatska radio televizija (HRT) najprije javna infoirmativna institucija i javni servis informacija za Hrvatske građane ili najprije financijska institucija? A program? Što je s programom koji je osnovna i najvažnija djelatnost Hrvatske televizije? Što je s kvalitetom programa koji Hrvatska televizija pruža svojim gledateljima korisnicima i pretplatnicima? A kakav je odnos Uprave Hrvatske televizije prema novinarima kojima je posao i zadatak proizvoditi program za oko 1, 4 milijuna gledatelja i slušatelja, pretplatnika HRT-a ? Kakav je u svemu tome vrijednosni nivo i informacije i prava na informaciju za pretplatnike koji bi trebali biti informirani, koji imaju pravo na istinitu, pravovremenu i poštenu informaciju? No evidentno je da Hrvatska Televizija značajnu brigu posvećuje novcu i brizi oko novca, najprije.
HRT je financijski inkasator novca najprije od pretplate, odnosno pretplatničke pristojbe, koja još od 2012. godine u Hrvatskoj iznosi 80 kuna mjesečno. Osim toga HRT želi u pretplatničku evidenciju upisati svaki radio u svakom automobilu u Hrvatskoj, kao i svaki TV prijemnik u turistima namijenjenim hotelskim sobama duž jadranske obale. Dok je to za vlasnike politika iscrpljivanja, za HRT je to dobitak. Tko jednom uđe u pretplatničku evidenciju HRT-a iz nje ne može lako izaći.
NOVINARIMA KOJI KRITIČKI MISLE TUŽBE S ODŠTETAMA
Ali Hrvatska radiotelevizija kao javni medijski servis i korisnik većega dijela mjesečne sume od pretplate učinio je ipak pogrešku koja je u vezi i s dobrim ukusom i etikom posla kojim se bavi, kada je tužbom zatražio novac od vlastitih novinara i strukovne novinarske udruge Hrvatskog novinarskog društva. Naime HRT je tužila predsjednika Hrvatskog novinarskog društva i svog suspendiranog novinara Hrvoja Zovka i od njega traži čak 250 tisuća kuna obeštećenja, zbog štete koju im je navodno novinar Zovko nanio svojim javnim istupima.
U ponedjeljak, 24. prosinca Hrvatsko novinarsko društvo (HND) je primio tužbu u kojoj HRT traži da mu se nadoknadi šteta jer su mu, kako se navodi u dokumentu, „grubo povrijeđeni ugled, čast i ime“.Razlog za tužbu je priopćenje Ogranka HND-a Hrvatske Televizije od 11. rujna 2018. koje je objavljeno na stranici priopćenja na www.hnd.hr. HTV od HND-a traži zbog objave tog priopćenja 200.000 kuna. Hrvatsko novinarsko društvo o tome je izvijestilo javnost, te navelo da se radi o "nezabilježenom ataku na rad i djelovanje Ogranka HND-a na Hrvatskoj radioteleviziji, zastrašivanju novinara HRT-a i pokušaju financijskog ataka na Hrvatsko novinarsko društvo".
Od predsjednice Ogranka na HTV-u Sanje Mikleušević Pavić HRT tužbom traži 50.000 kuna. Od dvoje novinara i strukovne udruge HRT traži ukupno 510.000 kuna.
GlavnI ravnatelj HRT-a Kazimir Bačića na priopćenje HND-ova ogranka objavljenog na www.hnd.hr je reagirao te je njegovo priopćenje također objavljeno na istoj web stranici 1. 10. 2018., No to glavnom ravnatelju HRT-a Bačiću kojeg je imenovao Hrvatski Sabor 2017.nije bilo dovoljno već je očito s financijskim ravnateljem HTV-a zaključio da novinare koji se kritički javno osvrću na Hrvatsku televiziju treba financijski kazniti i tako ih ušutkati i zastrašiti.
SUJETNA POLITIKA HRVATSKE TELEVIZIJE!
Zar je moguće da Hrvatska mora imati novinare, koji će zastrašeni tužbama, kojima u nadoknadi pišu deseci i stotine tisuća kuna, morati šutjeti i ne misliti svojom voljom, a raditi u grču i strahu od mogućih novih tužbi ? I to ne zato što su nešto pogrešno u novinarskom poslu učinili, već zato što su o HRT -u nešto napisali ili rekli, iako to nije bilo uvredljivo. A tuženi su i uvedeni u sudski spor samo zato što to želi nekoliko ljudi na HRT- u ! I to je još jedan Hrvatski apsurd. Treba podsjetiti da je Međunarodna misija vodećih organizacija za zaštitu slobode medija bila u Hrvatskoj i na HRT-u u siječnju 2018. te da nije konstatirala dobro stanje, već porast govora mržnje i nejasnu medijsku politiku. A novinari Zovko i Miklaušević Pavić rade po 20 godina, dobro poznaju novinarska pravila i ništa što su učinili rekli ili napisali do sada nije okaljalo ugled, čast i ime Hrvatske radio televizije. Njima su podignute tužbe od HRT- a samo zato što su ona predsjednica ogranka novinara HND-a na televiziji, a on predsjednik Hrvatskog novinarskog društva. Manje je poznato da HRT vodi tužbe i protiv Nacionala i protiv 24 sata i ostalih koji su se usudili kritički pisati o HRT-u. Odakle takva sujetna politika informativnoj instituciji HRT-a? Cega se rukovodeći ljudi HRT-a boje?Jesu li učinili kakve pronevjere novca, imovine, nekretnina, pa zavode represiju tužbama i velikim odštetama u medijskom svijetu i prije nego ih novinari dođu pitati za eventualno otkriveno stanje?
NIJE DOBRO - ONO ŠTO JE DOBRO!!!
Činjenica je da kroz ove spomenute tužbe UGLED, ČAST I IME HRT ruši i sam sebi i hrvatskim novinarima. Ugled, čast i ime HRT ruši, činjenica je, Hrvatskoj pred zajednicom Europskih zemalja I ostalim svijetom nanoseći štetu novinarima, kroz novinare načinu i kvaliteti informiranja, nanosi štetu i pojavljuje se kao enigma , kao apatična institucija koja bi željela da novinari šute i rade nešto nevažno i bizarno, ili da se novinarstvom koje je javna djelatnost bave tiho i na neki nevidljiv beznačajan način, bez imena i prezimena.
Zašto su s emitirinja skinute emisije kao što su “Vrtlarica”i “Hrvatska uživo”? A što je umjesto tih emisija uvedeno?Zašto se naprimjer autorska emisija novinara Branimira Bilića “Hrvatska za pet” emitira u kasnom noćnom terminu? Ta emisija otvara prostor kreativnim, poduzetnim i vrijednim ljudima, promiče kvalitetu i natjecanje u dobru, pa zašto nije emitirana u terminu kada je može gledati više i starih i mladih gledatelja? Vodeće hrvatske političke ličnosti pričaju da žele dobro, Hrvatskoj napredak itd a na funkcije postavljaju osobe koje postaju uzurpatori svega što je pozitivno, napredno i dobro. Ti postavljeni žele pod prijetnjom tužbi uvjeriti ljude u ovom slučaju novinare da ono što je dobro nije dobro, a da je dobro ono što oni rade, da su dobri kriteriji oni koje oni postavljaju i da su dobe odluke, jedino odluke koje oni donose.
Zašto se u posljednih 20 godina na HRTu nisu pojavili autori koji bi bili novinari istraživači, i reporteri svjetske kvalitete, koji bi bili uz bok nekim novinarima reporterima stavraocima kakve se može vidjeti na NATIONAL GEOGRAPHICU, DISKOVERYU ili Da Vinciju? Nisu se pojavili, ne zato što nema talentiranih novinara, već zato što nemaju potrebne slobode za stvaranje, što njihove ideje i projekti nisu prihvaćeni . A nisu prihvaćeni zato što je HRT u raljama vladajuće političke opcije, što je glavni ravnatelj imenovan od Hrvatskog Sabora i što aktualni premijer Plenković, kao i oni prethodni uživaju u statusu Prvog u informativnom programu HRT-a.Kuća ili institucija u kojoj stoluje politika i njena opcija preko postavljenih osoba koji dakako nastupaju i sa vlastitih pozicija, a ne samo političkih, više nema slobodne novinare.Političke Slobodno misleći novinari su se ponadali da će se dolaskom proeuropski orijentiranog političara za premijera novinarstvo u RH postati slobodno, a HRT biti bez političkog ravnatelja . No, uzalud.
Gdje je izlaz optužujućeg odnosa HRT-a prema svojim novinarima i medijima koji su si profesionalno dozvolili reći ili napisati nešto što nije afirmativno za HRT, a zapravo je istina o njegovu stanju? Problem treba usmjeriti na međunarodnu komunikaciju sa svima u Europi i svijetu koji su relevantni za novinarstvo i medije, njihovo stanje, kvalitetu i slobodu.
Margareta Zouhar Zec
Post je objavljen 29.12.2018. u 22:57 sati.