Drugovima i drugaricama, sretan Dan antifašističke borbe!
To će od 28. Putnici će moći jesti u restoranu baziranom na samousluzi.
Dapače, čak ni u Amsterdamu nisam omastio brk jer nisam znao o čemu bih pričao tijekom predigre s mladom pripadnicom manjine poznatijom kao prijateljice noći. Da li hoces da mi posaljes sms? Provodili smo dane praveći trokolice od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice.
Drugovima i drugaricama, sretan Dan antifašističke borbe! - Gle, koliko jumbo plakata sa tetama u badićima. Ali video jeste smešan...
Grupa je kreirana 20. Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni iako su naše majke, kad ih je boljela glava, pile … aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće, i nikad nisu bile testirane na dijabetes. Mi, kad smo imali 10 ili 11 godina, nismo nosili Pampers pelene i pišali u krevet. Kao djeca, vozili smo se u automobilima bez sigurnosnih pojaseva i zračnih jastuka, nismo morali imati kacige na glavi kad vozimo bicikl ili role. Pili smo vodu iz crijeva za zalijevanje vrta a ne iz bočica kupljenih u supermarketu. Dijelili smo bočicu Cole sa našim prijateljima i NITKO ZBOG TOGA NIJE UMRO! Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi maslac, pili cole koje su i tada bile pune šećera, ali nismo bili debeli zato jer smo se STALNO IGRALI VANI! Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se po cijeli dan, sve dok se ne upali ulična rasvjeta: skrivača, planova, klisa, pikulanja, partizana i nijemaca, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog sto je samo dječja mašta bila u stanju smisliti. Nerijetko nas nitko nije mogao pronaći po cijeli dan. I nikad nije bilo problema... Provodili smo dane praveći trokolice od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice. Nakon nekoliko padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako riješiti problem. Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni problem sa koncentracijom u školi. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole. Nama ispred škole nisu prodavali drogu... Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji nego samo dva , nismo imali video rekordere, surround sound, mobilne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms....... MI SMO IMALI PRIJATELJE I IŠLI SMO VAN DRUŽITI SE SA NJIMA! Padali smo sa drveća, znali se izrezati staklom, slomiti zub, nogu ili ruku , ali naši roditelji zbog toga nikada nisu išli na sud. Igrali smo se lukovima i strijelama, pravili katapulte i bacali petarde za Novu Godinu, i sve smo to preživjeli bez posljedica! Išli smo biciklom ili pješke do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno! Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku. U stvari, roditelji su nam često bili stroži od zakona! Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti čovječanstva. Naše su generacije proizvele najbolje izumitelje i znanstvenike do danas. Imali smo slobodu, pravo na pogreške, uspjeh i odgovornost. I naucili smo živjeti s time! I ti pripadaš toj generaciji?