Marketing
Udajom za princa, jednu će važnu stvar morati promijeniti - Datiranje za seks
Magija Iz Različitih Krajeva
Click here: Udajom za princa, jednu će važnu stvar morati promijeniti
« »Sumnjam da vam je išta vaţno promaknulo. Da li će moći?
Čole je srećna zbog braka svoje kćerke Lupite sa Hasintom i uzbuđena jer će Alisija dobiti dete. Darko Janeš odrastao je u Novom Zagrebu, u Savskom gaju, u prvom neboderu koji je Holjevac napravio s druge strane Save i za sebe kaže da je pravi novozagrebački dečko. Bedra su me boljela od napora, mišići su mi se ukrutili od sile koju sam morao primijeniti da ostanem sjediti na stolcu.
Sylvia Day - Očaran Tobom - Dopelasmo se kuci, malo odspavasmo, a u ponedeljak - 16 stepeni nas razbudi i podsjeti da se uobicajeni skandinavski zivot nastavlja...
Tema : Prognanicke uspomene Tema : Prognanicke uspomene Poslao : Ahmet Datum : 06. Osjecam potrebu da poslije dvadesetak godina u progonstvu napisem svoje vlastite uspomene, a i cujem o uspomenama banjalucana koje su se poprilicno natalozile u nasim zivotima daleko od majcice Banjaluke. Bilo bi steta da se zaboravi taj vazni dio nastavka nasih zivota u bijelom svijetu. Pa zasto da to potiskujemo u zaborav? Bio bih zahvalan da mi moji sugradjani Banjalucani odgovore na pitanje: jeli vrijedno zapocinjati pisati o nasim prognanickim uspomenama? Ako dobijem pozitivan odgovor, nastavit cu rado ovu temu, a ako nas te nase prognanicke uspomene iz svijeta ne zanimaju, temu cu odmah ukinuti da nebi zamarao citateljstvo. Ahmete,mene a vjerujem i druge nase kajakase zanima ova tema,premda sam ja u Banja Luci a tim vise ,bilo bi dobro saznati sta su ljudi prozivljavali i sta prozivljavaju van Banja Luke,puno pozdrava Komentar Br. Sakib BL Datum : 24. Tema moj rodjace je jako dobra i korisna kako za nas u egzilu tako i za one druge. Tema mora biti korektna i istinita. Ja sam prognanik jos od 1941. Nako dvadeset godina upravo mi se vrati san mladosti,djetinstav. Ponovni kontak sa djetinstvom,mladosti mi se vrati kao bumerang. A daleko sam od naseg grada,moj zivot je poceo u Canadi sa 23 godine, a ona mladost i dusa ostala duboko u srcu. Sa uzitkom cu partiti ovu temeu i ucestvovati i mislim da ce biti dosta lijepih komentara i da ce dugo trajati. Pozdrav svim kajakasima i dobrim ljudima planete Banjaluka. Zivot u novom svijetu, da, zasto da ne, a vec je mnogo toga i napisano. Zzudnja za krajem gdje si odrastao... Svakih 7 godina promjene, promjene, promjene... Moramo biti pripremljeni za promjene, to je to. Na mladima svijet ostaje! Ja predlažem dok se diskusija nije rasplamsala da svi učesnici debate ne koriste nekakva imena tipa 123, haha itd ne spojiva sa stvarnošću nego pravo ime ili nadimak po kojem ga znaju i ostali učesnici u diskusiji, jer zloupotrebljavaju ovaj portal da bi pokvarili,zakuhali i odveli diskusiju u pravcu u kojem oni žele a to je da nas razjedine i zavade. Iza koje kakvih imene i nadimaka stoje zlobni i ni malo dobronamjerni ljudi nego izobličene spodobe koje nemaju hrabrosti da se predstave nego ovakve teme koriste za nekakve obračune koje nisu završili 90ih godina. Lijep pozdrav Enko PS: Tema je prava i želio bih iskreno čuti više mišljenja i iskustava u proteklom razdoblju. Rusiji je preostalo još oko 800 godina života, a Bosni i Hercegovini oko 750 godina, pokazuje nova UN-ova karta bazirana na broju rođene djece. Malta bi, prema ovoj računici, mogla izumrijeti do 2908. Države koje će nadživjeti ostale su SAD, Tunis, Francuska, Južna Koreja, Azerbejdžan, Australija i Norveška. Enko starac ti si pogodio srz stvari jer kako god se otvori neka tema uglavnom ode u istom,nepozeljnom pravcu. Kao da postoji grupa osoba koja zeli sve da razvali,ucutka ili zavadi pa nije cudo da se dobar dio raje slabo ili nikako javlja jer ce im na svaki komentar navaljati masu gluposti i kontri. Zna se sta je normalna razlika misljenja a sta pakost i zloba,sta cista shega ili ozbiljusha. Njih je najbolje preskociti i ignorisati. Ova tema je jako interesantna. Covjek je covjeku ne vuk vec covjek,najopasnija zivotinja. Progoni i raseljavanja postoje koliko i ljudska zajednica a uglavnom zbog nasilnog otimanja teritorije,prirodnih i ostalih bogatstava. Jace pleme ce napasti slabije,oteti im pasnjake,stoku i svu imovinu,brutalno pobiti sto stignu a ostali u bjekstvo i progon. Do danas se nista promijenilo nije. U velikim seobama juznoslavenska plemena su u najezdama istjerana iz pra-postojbine i stigavsi u dnasnje krajeve pokorili starosjedioce,istrijebili da bi sebi napravili nove zajednice. Nijedna zemlja u svojoj istoriji nije postedjena od ove pojave. Dakle ono sto se desilo nama je samo djelic sveukupnog usuda covjecanstva i isti proces jos traje. U novim domovinama vidimo masu izbjeglica iz drugih trusnih podrucja svijeta. Negdje su dobrodosli a najcesce nisu. Stabilne zemlje se plase da ce im ugroziti zivot,oteti radna mjesta,donijeti strane kulture i religije,kostaju drustvo i razlicitih su rasa. Toliko desnicarskih i radikalnih pokreta sirom svijeta propagira netrpeljivost prema strancima a cesto su nasilni i agresivni. Gdje smo mi u cijeloj prici ili svako je prica za sebe. Iskustva su razlicita i netreba ih generalizovati. Mozda u nastavku dijaloga neko demonstrativno kaze,hej nije tako jer meni je bilo ovako,ali i to je razumljivo. Pa onda klasicna hvatanja za rijec jeli izbjeglica,azilant ili prognanik. I VITALNIJI SU I NOSE U SEBI NEKU SIROVU ENERGIJU, KOJA IM DAJE PODSTREK DA OSTANU ILI OPSTANU AFIRMISU U ZAJEDNICI, ONI VECINOM NISU NIGDJE POZELJNI SPREMNIJI I SLOBODNIJI ZA BIOLOSKU REPRODUKCIJU I NEPREZAJU. A DOMACI SU OKAMENJENI I NE VOLE DA SE STA DIRA I MIJENJA. ONI NAMECU TEMPO DOMACIMA KOJI ONI NE MOGU, NIT ZELE PRIHVATITI I OD TUDA TAJ ANIMOZITETI! I SVE GRABE,IMA NEKI ESEJ OD KRLEZE U ZASTaVAMA KAD BRANI HERCEGOVCE U NJIHOVOJ NAJEZDI I POHODU NA ZAGREB OVO ZA PROSTORE BIVSE NAM DOMOVINE JUGOSLAVIJE Komentar Br. Zavidim im sto nemoraju da svako jutro, svaki dan ,svako vece da se sjecaju i sanjaju tu zelenu ljepoticu te aleje i ostalo,jer u ovom svijetu u kojem sad zive tako nesto ne postoji niti je postojalo,a kako sad stvari stoje nece nikad ni postojati, a zalim te iste sto nikad nece osjetiti tu ljepotu , to prijateljstvo ,te cari naseg grada. Kozaragicu, o tebi i za tebe 23 godine nista ne cuh. Evo cekam da ti navru sjecanja. Ha,ha,haaaa Ivice od Krleze i Hrvatski Bog Mars-o do danas slabo se ista promijenilo. Pocetkom osamdesetih,ziveci aktivno u Zagrebu,Ilica 117,famozna, slusao sam slicne polemike lokalne raje,npr:Hercegovci i Dalmoshi preplavili Zagreb toliko da se lokalni purgeri osjecaju manjina u rodjenom gradu. Dubrava geto;Bosanci,Romi i Shiptari. Lopovluk i kurvanluk,shana majka a pajser u vugla. Srecom u BL nemaju problema sa strancima u noci. GDog i Ivice bravo,odlicno ste opisali problem dijaspore i seoba te sustinske probleme ljudi u raseljenju. Cini se da je to gordijski cvor koji konstantno traje u historiji. Tome trebamo dodati i dobrovoljna preseljenja radi bolje egzistencije, koja prate isti problemi. Ispada da nema srece do zivjeti na svom poznatom terenu, ali nazalost u ovim prostorima cesto to nije bilo moguce, ili je bilo politicko-ratno preseljenje ili je bilo uzrokovano neimastinom. Tako da se period Juge gdje je svak mogao da zivi relativno pristojno bez da ga neko gleda kao uljeza i stranca - to je bio jedan lijepi zivot koji tesko da ce se ponoviti. Ocito je da lova nije najvaznija u zivotu, makar svi moramo da je ganjamo da prezivimo. Dosla starija snajka sa familijom u prognaniste US. Osim pocetnih poteskoca i jezik je tezak pa se poprifate ucenja,bar osnovno. Vi opet promasili temu. Koliko sam ja razumjela, u ovom slucaju uspomene su vezane za nase prve dane dolaska u nove sredine. Kako nam je bilo, kako smo se osjecali, kako nam je sve izgledalo, kao smo se snalazili. Tu ima puno tuznih i smjesnih situacija i ova tema bi trebala biti stvarno interesantna. Zato nemojte da je odvedemo u sasvim drugom pravcu. Pozdrav nada Komentar Br. Dragi Ahmete ti nisi vise prognanik ako si vec 20 godina u Svedskoj. Ali ako se smatras takvim to znaci da imas namjeru da se vratis. Umojim dvadesetim godinama pocela sam se taman odmarati od ratnih prica o Mirku i Slavku o tome kako je Nikoletina Bursac bio hrabar itd kad ono dode nama pravi rat i sa tim i prognanstvo. Pa ja nemislim da je tema dobra za pisanje,jedino oni socialci sto sad nemaju u zimu sta raditi skim pricati pametne ratne price mogu ali neznaju svi dragi Ahmete tako dobro pricati. Oni koji se stvarno osjecaju tako ne pisu nego se bore za bolje sutra svoje djece i unucadi. Hvala ti na temi i stomak me vec boli od pomisli da citam takve tuzne i uzasne stvari. Svi smo mi vec umorni od supljih prica. Aprogonstvo nikom i nikad vise ne zelim ne ponovilo se. Kad bolje skontam naslov teme i umocim ga u stvarnost onda sve i jesu samo uspomene prognanicke. Osobno,kao i vecina raje vec mnogo godina nisam prognanik,izbjeglica ili azilant,uh gluho bilo, ne ponovilo se a uspomene svako nosi i ima,posebno lijepe! Istu proceduru sam ponovio u 3 faze:Deutshland 91-93,India 93-96 i US 96-and forever,lol! U to vrijeme dok su bjesnili YU ratovi bio sam zahvalan domacinima na utocistu i nisam imao problema sa zakonom. Pocetak rata me zatekao u Njemackoj,jezik taze te nisam imao problema integracije u njihovo drustvo. Osim smjestaja po seoskim motelima dali su i socijalu,a najvaznije i radne dozvole. Kontam sve je bolje od jugo klaonice,daj shta dash. U Njemackoj je bilo coool,mladost,ludost. Cesto skoknemo u NL kroz kukuruze. Iako daleko od stvarnih frontova taj rat me je proganjao,posebno BH da sam postao profesionalni prognanik,izbjeglica i azilant da bih ga izbjegao. Mnogo godina preko India kao vjecni azilant do US gdje ga dobijem u prvom pokusaju,lol. Plus originale CIPS-BH plasticnjak u padje. Uspomene su uvijek divne i samo to.............. Procitah prvih 18 komentara i shvatih da ova tema interesuje nasu raju, pa da polako krenem, da Musa Bostan iz 12. Svi komentari su mi sjeli bas kako treba i ja se zahvaljujem SVIMA na iskrenosti i zelji da pisemo i o ovom zanimljivom dijelu nasih zivota. Putovanje od Ystada do Stockholma protutnja kao san ljetne noci, samo sto nije bila noc, vec divan proljetni dan u zuto i zeleno obojene majske Svedske. Sume, jezera, rusevine srednjovjekovne vlastelinske kuce Brache gdje smo rucali, blaga brdasca i polja obojena u zeleno i zuto ostadose za nama i stigosmo u metropolu u trenutku kada su se pocela paliti svjetla velegrada. Molismo boga da nas ne istovare u nekom od tih mracnih naseobina. U autobusu ostadosmo samo nas dvije porodice: Ibro Gasal i njegova Ana sa dvije prekrasne djevojcice i Mirza, Elvira i ja. Nastavismo ka sjeveru i ufurasmo se na autoput E18. Kud cemo sad upitasmo se napustajuci svjetla Stockholma. Mrak se vec prilicno spustio, a u sumi nas docekase neke uzurbane spodobe koje nismo mogli jasno razaznati sto zbog zurbe, sto zbog pomrcine. Nigdje postenog osvjetljenja, samo jedna velika sijalica na povecoj baraci koja se iznenada ukaza na rubu sume. Koje li srece kada u baraci sretosmo i njegovu suprugu Zumru i jos nekoliko poznatih banjaluckih lica. Smjestise nas u jedan kontejner zajedno sa jednom finom porodicom iz Jajca. Poslije smo puno puta kafendisali, sjedili i pricali o dogadjajima koji su nam svima u tim devedesetim bili aktuelni i koji su nas doveli evo u daleku Svedsku. Poslije su nas Mirso i Zumra pocastili i svjezom friganom ribom iz obliznjeg jezera, koju je specijalista Mirso svakodnevno lovio u prilicnim kolicinama. Igralo se i lopte i organizovalo kurs engleskog jezika i sviralo, a boga mi i islo u obliznju veliku prehrambenu prodavnicu i za ono malo sirotinje koju smo dobili kao izbjeglice kupovalo sladoleda, slatkisa, cigara i pitaj boga sta jos. U toj sumi ostadosmo tri i po mjeseca, a onda nas rasuse u vise mjesta u okolini Stockholma. Kungsengen je fina romanticna uspomena zivota u prirodi i adaptiranja na jednu novu klimu, jednog razlicitog zivota od onog koji smo imali u nasoj Banjaluci. Ahmete, sto ste ucili engleski, valjda je prioritetniji bio svedski? Tebi je ta skola bila 'igra', u Banjaluci si predavao engleski. Ja sam se zaustavio u Stuttgartu, nisam ni jednog sata bio na socijali, radio sam k'o konj. Mislim da je Njemacka bila najveci promasaj za sve nas koji smo dobili 'Abschiebung', a imali smo legalno i stalno zaposlenje. Dolaskom u Ameriku 1999. Banjaluka me vise ne privlaci nicim, otici cu samo da rasprodam nekretnine. Trebalo mi je 20 godina da to shvatim. SCHWALLBACH-sabirni pokrajinski logor za azilante u istoimenom predgradju Frankfurt am Mein,Hessen,D! Tu se vrsi registracija potrazioca azila,a red se otego. Poslije popisa papirologije,slikanja,otisci prstiju, slijedi letimican ljekarski pregled i TBC test. Onda nas u grupama odvedu kao u skladiste razne odjece,prodavnica u logoru da si odaberemo potrebnu odjecu do 5O DM po osobi. Sega je da oni placaju krpe a cijene su na artiklima. Odjeca nije bila polovna,sto je jos interesantnije,vec stvari davno izasle iz mode i prodaje pa donirane u dobrotvorne svrhe. Farmerke 7 DM,strasna majica dugih rukava i puno cvijeca iz hipi faze,puna korpica a na kasi zaista placamo besplatnim kuponom,papiric sa muhurom i potpisom shabana logora. Poslije shoppinga nam rekose da svi u grupama moramo na kupanje,zaprashivanje ispod pazuha,po kosi,medju noge pa na zaduzivanje vreca sa cistim posteljinama u kolektivnom smjestaju. Podsjeti me na BL zemljotres i egzoduse,uh! Nekakva azilantkinja,tamilska tigrica se pozali upravi da je zaprasivanje sramno i uvredljivo a shvabica joj rece da zna gdje je kapija ako ne postuje zakonska pravila. Ja se sasro u pozadini,ni jedne da zucnem da me na foru ne uvuku u konflikt. Kontam sta se snajka shrilankanka protivi zaprashivanju i pelcanju,cajzlapi kucni ljubimci. Okupani,zapraseni,sa cistim posteljinama na visecim krevetima,slijedi zasluzena kolektivna vecera u menzi. Ta prva vecera je bila obilna i dobra jer svi smo glasali za kokoshi,a par vegetarijanaca su u cosku grickali mirkvu i salaticu cudeci se nama divljacima-mesozderima. Ipak Schwallbach je bio samo privremeni procesni centar i tu se ostajalo 3 do 1O dana. Dobijamo friske legitimacije sa fotkom a pred kapijom nas cekaju autobusi AW-azilantenwagen. Oprostaj na kapiji pored rampe je bio dirljiv. Odvoze nas u nepoznato,mene lafo hastra,lol! U logoru sam upoznao grupu Rumuna i 2 Turcina,za pocetak dovoljno. Trpamo se u isti bus konvoja i uvijek drzimo zajedno. Neke putnike istresose vec poslije 2okm u nekakvim shumetinama,odbor za docek vrlo sumnjiv. Citav dan su nas vozali po nekakvim carshijama,istresali trgovinu ljudi po usputnim stanicama dok nas nije ostalo nekoliko shcucurenih na seciji. Stade bus u charshiji Limburg am der Lahn. Posto sam bio jedini putnik tog azil-magic-busa koji govori Njemacki pa josh Hessishh dijalekt sofer potegnu kocnicu i rece da nas preuzimaju lokalni organi a on ide soviti i pun mu je rcuku vozikanja scheisse kannaken. I stvarno doceka nas malo veci kombi,shoferi u civilu. Sve pomazu oko utovaranja torbi u prtljaznik,satrase se od ljubeznosti. Povezose nas u nepoznate divljine planine Taunus. Jednu rumunsku azilantkinju iskipashe kod prve bandere sa praznom tasnicom i par kesa robe. Nebrini luche,pomoc uskoro stize. Po shumama i gorama pa se i kombi zaustavi a sofer ponosno rece:die letzte statzion. Pred nama se ukaza velika kuca,a koliko velika,pa otprilike ko stara K. Tri Rumuna,moja malenkost i dva Turcina............. Te uspomene mogu biti i tuzne i veoma vesele, zavisi od nasih dozivljaja. A smatram se prognanikom zato sto zelim UVIJEK naglasiti da sam otjeran, a ne dobrovoljno preseljen iz rodne Banjaluke. Izvinjavam se na maloj varijaciji na ovu temu, ali ponekad se moraju objasniti stvari, da bi se pravilno razumjele. Evo, vec iduci put cu pisati o uspomeni iz 1993. U to vrijeme boravka u sumi kraj Kungsengena nije bilo nikakve sanse poceti ozbiljno uciti svedski, pa smo iskoristili vrijeme da radimo nesto korisno. I nekima se to isplatilo: Mehmedalija, Bato, Jahic se tada prvi put sreo sa engleskim jezikom, a sada se nalazi u USA i ima top job kao doktor biohemije. Neki sunarodnjaci su otisli u Australiju, Ibro Gasal je postao veliki strucnjak za programiranje kompjutera i svi su imali koristi od tog naseg malog kursa koji smo sami organizovali. Pozdrav i sve najbolje u zivotu. G-Dog supeer prejako nastavi pliiizzzz! Hvala Ahmete,interesantna tema i bas sa odusevljenjem citam. Uspomene su uspomene,treba ih pricati i sacuvati. Neke su tuzne,neke smijesne.... Nama je sad interesantno a vama,tada,jako tesko ali po pisanju GDoga,to tesko se sad opisuje i da se nasmijemo, a njemu sigurno tad i nije bilo do smijeha. Voljela bih kada bi se ova tema prosirila,materijala sigurno ima, ali i sa razumijevanjem,nekom jos uvijek tesko padaju price o izbjeglickim danima. Hvala GDog, ti si shvatio sta sam mislio otvarajuci ovu temu. Molim te nastavi, a nadam se da ce nam se pridruziti jos mnogi putnici ovog naseg zajednickog bivstvovanja u zemljama sirom svijeta. Iz Kungsengena stigosmo krajem augusta, a vec u septembru stupismo u kontakt sa svedjanima koji su bili zainteresovani za tu veliku grupu izbjeglica iz tamo neke nepoznate Bosne i Hercegovine. Malo ko od njih je znao nesto o dijelovima Jugoslavije i na silu oformljenim drzavicama sa te teritorije. Zanimala ih je i ova egzoticna grupa ljudi sa Balkana sa svojim naglim izljevima gnjeva i frustracije i u situacijama kada za to nisu imali potrebe. Svakako da su odmah primijetili da se radi o narodu sa veoma civilizovanim kulturnim navikama, a opet, cudili su se da takvi fini ljudi nisu uspjeli izbjeci najgluplju stvar na svijetu: ratovanje. I tako ja dodjoh u kontakt sa clanovima orkestra u njihovom tip kulturno umjetnickom drustvu, a Zumra i jos neki folkloristi se povezase sa plesacima iz svedskog udruzenja. Odmah prve veceri zasvirah s njima, a oni se ugodno iznenadise kako je moguce da se odmah svira njihova folk muzika. Vec na trecoj probi se uklopih i naucih skoro cijeli njihov repertoar narodnih plesova. Ima tu mnogo razlika, ali nije mi bilo tesko, vec naprotiv, veoma zanimljivo. A onda poceh uzivati u nekim njihovim folklornim plesovima, a narocito u onima u kojima je izvjesna Lena imala solo tacke. Sviras na pozornici, a zentas leprsavu golubicu Lenu i mislis o najljepsim da ne kazem ljubavnim dozivljajima iz rujne mladosti. E moram priznati da je bilo ludo i nezaboravno. A onda svirah s njima i na mnogim priredbama i koncertima, a njihove feste, potpuno razlicite od nasih, su bile veoma zabavne i zanimljive za izmucenu prognanicku dusu. Provedoh s njima par godina, a i dan danas imam nekoliko dobrih prijatelja svedjana iz tog vremena. Draga BLucanko,protokom vremena ruzne uspomene se pretvaraju u lijepe,pa i shaljive jer cemu kukati za proslim,zivot pise price a mi smo ucesnici. Bilo je zaista naporno i cesto ponizavajuce vucati se tudjim svijetom u nemilosti sa torbama krpica u koje smo smjesteni ne svojom voljom vec silama prilika,a kazu sila boga ne moli. Mnogi ljudi se pronalaze u ovim uspomenama jer su slicne. Zelio bih nastaviti ovo graficko prikazivanje vremena izbjeglistva jer neki vole procitati,a neki ne sto ne mijenja stvar. Kazu ako postoji jedan postoje i dva. Boraveci 1OOO dana u India kao izbjeglica na beskrajnim putovanjima zalutah u mali hram u drzavi Maharastra da se napijem vode,predahnem i eventualno uzicam topal obrok. Ispricam mu da sam izbjeglica,zbog frke sa rijamu iskocio iz voza gdje je ostao prtljag,kuja Stara i Njemacki jaran,pa se pokushavam probiti do drzave Goa u spas a nemam novaca. On zovnu nizeg svestenika i naredi da mi donese tanjur hrane. Zatim sa uckura skide kljuc i otkljuca kutiju sa donacijama i izvuce shaku sice. Nabroja oko 1OO rupija i dade mi ih,rece da mirno prespavam do prvog jutarnjeg busa za Goa. Te veceri poslije toplog obroka i dimljenih specijaliteta mi rece da su svi ljudi izbjeglice na ovom svijetu samo se posmatranja i pristupi razlikuju. Evo jedne zgode: Kad su Schwabe pocele da protjeruju i dijele 'Abschiebunge' zamolio sam shefa da mi da otkaz i prijavio sam se na 'Arbeitsamt'. Istovremeno sam podnio zahtjev za iselenje u Ameriku, jer samo tako se mogao odloziti izgon. Sedmicno sam dobivao od 'Arbeitsamt-a' tri koverte sa adresama firmi u koje treba da se javim radi zaposlenja, a nije mi se radilo, htio sam bar tu zadnju godinu da uzivam. Ukoliko odbijete ponudjeni posao mogu da vam smanje primanja, pa i da ih ukinu. Pozalim se jednom nasem covjeku Tuzlaku Fadilu Pasicu koji je bio vec dvije god. Kad sam usao u kancelariju kod Fraelich-a odmah sam primjetio da mu se gadim. Vise nikada nisam dobio ni jedan poziv za posao i nikada necu zaboraviti domisljatost jednog Tuzlaka. Zamirisa chaj i pozva me na dorucak. Kazem ja babi izvini za upad ali stvarno sam bio u frkama. Nego daj mi adresu i cim se dokopam Goa saljem ti posudjenu lovu plus piksa za pomoc. On se nasmija i mudro odgovori da ne srljam pred rudu jer sve ce doci na svoje mjesto kad se stvari poklope. Na rastanku mi dade hrpu kikirikija zamotanog u stare novine da grickam usput. I dodje raskliman bus kakvi su svi u India. Poslije 5 sati truckanja kroz egzotiku stigoh kuci u Goa oko podneva. Cijelim putom me mucila misao sta je sa kujom Starom. Pronasao sam je ispred kucice u debeloj hladovini mango drveta kako sovi u 16 i u snovima se svadja sa prikazama. I jaran Kevin se obradova da me vidi zivog. Kad je Staroj u snove dopro moj glas i miris delabrabonjare skoci uvis probudjena i poce plesati,skomutati,lajati a vrti rep ko na baterije od radosti. Prodje gotovo godina dana od nemilog izbjeglickog dogadjaja,ja se plaho potkopitio,pljuste Rupije na sve strane i ponovo zima i plaze Goa. Jedan jaran iz Engleske,stalni posjetioc uglavnom boravi 6 mjeseci na Goa,nakupuje raznih zezalica,posalje u England paketima i kontejnerima a onda na proljece nazaj da to rasproda po buvljacima,vasharima,rainbow festivalima pa nazaj zima u India. Ima stalnu gajbu i auto a doma kasira socijalu,lafo lajladi pati od depresije,hajde,de. Grad Kholapur je poznat po unikatnim sandalama od koze sa mnogo ukrasa i karafeka. Pozove me jednom da odemo tamo da nakupuje tih sandala par stotina komada i obrne ih u Engleskoj. Vozi on ohrndani Maruti,mjuza deka,motala naravno i u prolazu za Maharastra ugledah tablu Radha Nagar. Kazem ja jari da zaustavi jer zelim posjetiti jedan mali hram. Pokucam na vrata i pojavi se isti baba sa osmjehom od uha do uha-Tereza Kesovija. Odmah me prepoznao i znao sta se deshava. Ja mu namignem i pravac do one kutije na zidu za donacije te uturim guzvu galbine kroz prorez. Hinduizam je super,duvanje shita i vutre vjerska obaveza,lol! Sve sto se pravilno donira,cudnim nitima se stostruko vraca ali smisao nije u materijalnoj kolicini vec trenutku potrebe. Radeci kao kapo u Pflanzen Center-u kod Wolfgang-a Webera u Flacht-Weisach-u uz sebe sam imao desetak zaposlenih medju kojima je bio Karl-Heinz. Posto sam dizajnirao dvoriste Kindergartena trebalo je da se zasade predvidjene biljke. Kazem Karl-Henz-u: -Ovdje treba da zasadimo tri ruze! Svi su znali da je on vrijedan i posten radnik, ali malo 'opicen' u nekim stvarima. Nakon dva sata kad sam dosao na mjesto gdje sam ga ostavio,on se nije vidio bio je potpuno u zemlji, iskopao je rupu oko dva metra duboku. Kad sam mu rekao da je nenormalno da se kopa tako duboko za ruze, on kaze: -Ja sam placen po satu, nisi rekao koliko duboko da kopam, sad cu ponovo biti placen da zatrpavam. Sa Karl-Heinz-om je bilo zanimljivo raditi, ali stalno se moralo motriti da nesto ne uzijani, a bilo je toga. Za Musu Bostana Also, Musa ,ti ko biva, se ufuró da si dole u BL, pa hoces nama da prodas neke price koje ni na pijaci ne bi prosle. Krvavca kad Walter prangija po Schwabama sa Begove Dzamije, a cijelo kino Vrbas urla od srece i cudi se kako je schwabski narod porobio cijelu Europu, a glupi ko cuskija. Ona prica o smrdljivoj rakiji, nemam komentara, i onda se cudimo sto nas smatraju - Untermenschen. Kako kaze jedna nasa - Cega se pametan stidi, tim se budala ponosi... Teme i dileme na mjestu. Jer od rodjenja, pa do smrti je borba za corbu zivot. Nostalgija je kod svakoga nekom prije ,a nekom kasnije. Mi ovo sto biljezimo i citamo se tjesimo i ublazujemo bol koji je u nama. Volim da slusam radio BIG2 iako su veliki radikali,ali i oni su se vremenski poceli da tope. Nakon 10 minuta Fata se ukoci,te Mujo ce njoj;bolan Fato sta ti bi? Eeee Mujo ti vodis ljubav ko hendi. Kad Mujo njoj;Da mozda ne vibriram puno? Fata njemu odgovori;nije to kad si ga ubacio poslije se izgubila svaka veza nez. Ne zelim ni da te vidim. Imas moj e-mail, ne kvari ljudima temu. Necemo kvariti temu i nema prepucavanja! Ljudi pissu svoja sjecanja i kako su sta dozivjeli u datom trenutku. Neki djelic osjecanja, losseg ili boljeg, je znao da prevagne i to je to. Kao 'svi smo bili andjeli'... Nema pravdanja, to je H istorija, ne mozze se popraviti, mozemo se nasmijati domisljatosti ili cak primijeniti na sebe u sadasnjosti. Lako je ccitati, nista lakse, ali dozivljavati neizvjesnost, svoju rodjenu misao koja varaka, tudju misao i pogled... Upekla julska zega, Karl-Heinz prekrio glavu bijelim stolnjakom i radi. Nakon desetak dana zove me shef Weber i pita: -Imamo li medju zaposlenima nekog Arapa? Kazem da nemamo, i pomenem mu Karl-Heinz-a i bijeli stolnjak oko glave. Wolfgang tad kaze: -Reci Karl-Heinz-u da skine stolnjak ili da ne dolazi na posao, jer su imali tri telefonska poziva buducih musterija koje ne zele Arapa u svome dvoristu. Ko mi god kaze da Schwabe nisu nacisti hitlerovci , laze, jer sam to vidio. Karl-Heinz nikome nije smetao, ali bez stolnjaka na glavi. Znali su da ih nebi poslusao po cijenu otkaza , zato su djelovali preko mene. Karl-Heinz je tada imao 26 godina i uvazavao je moje misljenje. Njegovi roditelji, Rudi i Christl, cesto su djelovali preko mene i donosili skupocjene poklone. O Karl-Heinzu imam hiljadu dogodovstina. Suvozac se predstavi kao sluzbenik socijalnog ureda opstine koji treba da nas smjesti,objasni duznosti i obaveze. Pratimo ga u koloni sa smijesnim kesama i torbama koje odvalishe ruke do velikih ulaznih vrata. On pozvoni i izvadi fasciklo ispod pazuha. Vrata otvori mamurno-pijan stariji cova u bade-mantilu. Rashcupan je i podbuho. Iza njega se pojavi treba ne starija od 19 god. Superhik se gegajuci izgubi u tami dugackog hodnika,kashljuci i mumlajuci nesuvisle psovke. Pojavi se Frau Neuhoff,prezrivo nas pogleda ko Huso krmece govno i ljubazno se poselami sa socijalnim radnikom. Zna da joj donosi par milja maraka stanarine i belaj-balkan-azilante u kucu. Povedoshe nas u zajednicku prostoriju na predavanje. To je ogroman i super uredjen visenamjenski podrum. Moderna kuhinja,2 frizidera,posudje,dugacak sto za rucavanje. Dnevni boravak sa TV,trosjedima,mnogo knjiga pa i nashih,ping pong sto,pa veseraj sa masinama za pranje i susenje vesha. Na sastanku nam socijalni radnik rece da ujutro sa papirima odemo do seoske banke i otvorimo racune te unovcimo cekove socijale koje ce nam dati za pocetak. Kuca ima prizemlje,sprat i potkrovlje na cetiri vode. U prizemlju zive vlasnici tj. Izabrah potkrovlje,solo sobu sa 2 pendjera ili minderluka sa kojih puca pogled na selo. Sto kuca u planini,2 prodavnice,2 kafane,jedna benzinska,mala posta i banka,nema SUP-a,svak svakog poznaje. Poslije gnjavaze i torture oko kucnog reda,napomene da azilanti nemogu napustati opstinu bez dozvole kretanja,hm,ostavise nas da se raspakujemo i smjestimo pocinjuci novi zivot. Sredina proljeca 1991,negdje u planinama Taunus.... Zadovoljan sam razvojem dogadjaja u ovoj temi, samo jedan komentar je malo odudarao u pomalo podcjenjivackom tonu. Nemoj Grafiti, ako boga znas. Dobro bi bilo da i ti malo evociras svoje uspomene i obogatis temu na radost svih ucesnika. Naravno, ako zelis i ako imas volje. Jednod proljetnog dana 1994. Iznenadi me Batina prefinjena pristojnost i odgovorih mu da bi mi to bilo veoma drago. On uze gitaru i otpjeva legendarne dunje tako dobro i produhovljeno da mi je dah zastao od neke miline koju nikada u tim nesretnim devedesetim ne osjetih u dubini duse. Muziciranje nije zaostajalo za nadahnutim pjevanjem. Svirali smo zajedno veoma dugo i dozivjeli mnogo nezaboravnih trenutaka po raznim selima i gradovima srednje Svedske od kojih su u najdubljoj uspomeni ostale svirke u Stockholmu, Uppsali, Erebru, Vesterosu, Norrtelju, a koncert u jednoj divnoj crkvi u Tierpu nikada necemo zaboraviti. Ovdje je sve moguce. Samo ovdje moze kadija da te tuzi, da te brani i da ti sudi. Balkan X Te 2003. Radio sam sa mladima u Edsbro församling crkvena opstina i organizovao aktivnosti za mlade sa tog podrucja. Sef mi je bila jedna divna zgodna plavusa koja je radila kao svestenik na tom podrucju. Tako smo pred Bozic imali prekrasnu proslavu u jednoj planinskoj kuci u sred sume, a kao finale je palo kupanje u ogromnoj drvenoj kadi koja se nalazila pored te planinske kuce. Snijeg do koljena, minus 15 najmanje , zapusena i u magli nevidljiva kada, a mi u kupacim gacama istrcasmo van i zaburismo se u vrucu vodu, a ako malo izviris, u roku od nekoliko sekundi ti se zaledi kosa i ledenice se uhvate ispod nosa. Onda trcanje nazad u saunu. E tu, na tom ludom i nezaboravnom mjestu upoznah Tomasa kantora crkvenog muzicara i poslije nekoliko pjesama koje je on otpjevao shvatih o kakvom izvanrednom pjevacu se radi. On mi onako usput nabaci da bi volio da upozna muziku sa Balkana i da je trenutno slobodan, pa ako hocu, on bi rado cuo, a i uvjezbao nekoliko balkanskih pjesama. Dogovorismo se da se nadjemo i zajedno odsviramo nesto sa Balkana. Kada sam cuo kako covjek svira klavir i sintisajzer shvatih odmah da bi mi zajedno mogli nesto napraviti. Odmah nam se pridruzise Bato i Samir Imamovic i uvjezbasmo repertoar kojeg se nebi zastidio nijedan nas orkestar. Svirali smo nase pjesme, svedske pjesme, engleske hitove i neke klasicne stvari koje je Tomas izvanredno obradio i aranzirao. Svirali smo tih nekoliko godina koncerte u svim okolnim crkvama, u Stockholmu, na vecim drzavnim proslavama, a u posebnoj uspomeni je ostao koncert na sceni u nekakvom kamenolomu, negdje u brdima Svedske. Idila sa Tomasom je trajala sve dok on nije bio zasicen nasom muzikom i kad je poceo da izbjegava probe i dogovore. Mi smo jos u pocetku zajednicki kupili dobar i ne bas jeftin razglas, a na kraju se desilo nesto u sto nismo mogli vjerovati. Tomas je hinjski zadrzao nas razglas i potpuno prestao da nas kontaktira. Kako tada, tako i sada: ponekad sretnemo Tomasa, a on se pretvara kao da se nista nije dogodilo. Ipak je u jednoj prilici pitao moju Mirzu, dali bi mogao dobiti posao u Folkets hus-u gdje ona radi, a ona ga je samo zabezeknuto pogledala i pomislila: ljudska bezobrastina ni ovdje u Svedskoj nema granica. Steta, zbog obicne kokosarske gramzivosti, ne uradismo mnogo vise sa nasim solidnim sastavom. Ahmete starac prije nego ufatim malo lufta za nastavka prognanickih putesestvija da nabrzaka ispricam jednu epizodu iz selendri planine Taunus. Zacugo se ja sa lokalnom rajom u jednoj od dve kafane u selu a oni opucali vicove pa se i ja pridruzih sa BL folklorom na hinjaka. Pitam ja jednog starijeg Shvabulju,glavusha ko portret sa konzerve govedjeg gulasha Gavrilovic,dali vishe voli malu cavijapi ili veliku shirokacha. A on ko iz topa odgovori:Kleine. Ja mu odgovorim da vishe volim veliku. GDog:kad je ushcinem po sredini shtipaljkom imam dve male! Ruffen sie Polizei;dreknu Shvabo na konobara. Vec u jesen 1993. Vremena na pretek, jer se nista nije radilo, a cekali smo da nas ukljuce na SFI kurs svedskog jezika. Sjedim ja na tribinama, gledam trening, a u misli mi se vratise veceri kada me je dr. Vehabovic vodio na treninge naseg Borca i sredio mi da budem fizioterapeut u najpoznatijem rukometnom klubu, ne samo u Banjaluci i Jugoslaviji. Meni je bila velika cast da budem maser u Borcu, ali sam ipak smatrao da za taj, ne bas laki, posao ipak treba da se dobije neka nadoknada. U medjuvremenu sam i svirao, pa kada sam sve izracunao, odbio sam tu primamljivu ponudu, zbog nedostatka vremena, a i sviranje me je privlacilo u svoje zivotne tokove. Tako se zavrsi ta epizoda sa nasim Borcem, ali mi se evo u dalekoj svedskoj pruzi sansa da se aktiviram u lokalnom rukometnom klubu. Vec prvih veceri me je primijetio predsjednik kluba i vidjevsi da sam jako zainteresovan za rukomet, upitao dali bi se zelio pridruziti njihovim treninzima. Jos kada su vidjeli da se prilicno razumijem u rad sa igracima, pa jos kada su culi da sam fizioterapeut, ponudili su mi mjesto u vodstvu kluba i mjesto na klupi na njihovim utakmicama. Putovao sam s njima na meceve, pomagao, trenirao, proslavljao pobjede, tugovao poslije poraza. I bi mi lijepo, a sve sto je lijepo, kratko traje. Ali u mom slucaju je bilo bez birtije. I plaho fino me krenu novi zivot, iako nije bilo uvijek lako, ali je bilo interesantno i zabavno. Jos od vremena kada mi je prof. Kerenovic na Pedagoskoj akademiji dao knjizicu Saveza komunista postao sam iskreni zagovornik demokracije, koje nije bilo u jednopartijskom sistemu, ali je bilo nas koji smo od pocetka zagovarali demokratski nacin razmisljanja. Sansa da se ukljucim u demokratske tokove zivota u najdemokratskijoj drzavi mi se ukazala jos u prvim godinama bivstvovanja u Svedskoj. Ni sam ne znam kako, ali me primise u Socijaldemokratsku partiju i pruzise mi sansu da ideje zatomljene u jednopartijskom sistemu proucim i primjenjujem evo u dalekoj Svedskoj. Predlozise me u Odbor za kulturu i sport u kojem sam evo ostao do dana danasnjeg. Ali kada me stavise na spisak kandidata za Gradski odbor, desi se nesto uzasno, u nacionalisticko-balkanskom stilu. Glavnu kancelariju Socijaldemokrata nazva neka izbezumljena i zajapurena nacionalistkinja, nase gore list, i napade sekretaricu sto eto predlozise mene, muslimanskog teroristu u gradski odbor. Ljudi se zacudise i zabezeknuse, znajuci moje internacionalisticke i humanisticke stavove, ostadose bez teksta. Stvar se zavrsi tako da sam ja morao na specijalno sazvanoj konferenciji Gradskog odbora objasniti ljudima da se radi o jednoj isfrustriranoj nacionalistkinji ciji zivot se zasniva na mrznji i koja ne bira sredstva da zagorca zivot svima onima koji su se otvoreno suprotstavljali srpkom nacionalizmu devedesetih godina u Banjaluci. Ljudi povjerovase mojim uvjeravanjima da ja nikada nisam bio terorista i da sam u cijelom mom zivotu zagovarao humanizam, a i pacifizam. Povjerovase mi, ali to su bili veoma teski dani u mojoj porodici i u mome zivotu. Izabrase me u Gradski odbor u kome se nalazim i dan danas. Upoznah mnogo razlicitih ljudi, a sa nekoliko njih namjeravam prijateljevati dok zivim. Dani teku, a uspomene zive vjecno u nama... Ahmete, zar je Pedagoska akademija imala grupu za engleski jezik? Kerenovic vec godinu dana nije ziv, umro je u Bihacu, a sahranjen u rodnom B Petrovcu. Jesi li bio clan Savjeta 'Kasim Hadzic' skole? Nakon visesatnog ispitivanja policije zasto i kako smo se rodili pa odkud i kako dodjosmo u dansku- postadosmo i zvanicno izbjeglice. Nas troje dobismo broj 55-972 i narednih 6 mjeseci taj broj je bio nase ime i prezime. Goran, Aida i Olja vise nisu postojali-bili smo broj 55-972. Nkon 6 mjeseci novi izbjeglicki centar gdje provedosmo naredne 2,5 godine i gdje ponovo dobismo vlastito ime i prezime, naravno uz broj 55-972. Godinu dana nakon odlaska iz Bl. Taj dan kad joj je bila sahrana u Bl otisli smo do crkve sela u kojem smo bili smjesteni, jer gdje da ides, gdje da nadjes utjehu koje nema? Nigdje zive duse, sve prazno,nigdje prijatelja ni familije koji su i nas i nju poznavali. Nigdje nikog osim grobova ljudi sa stranim imenima i prezimenima i tri clana porodice 55-972. Na VPS PA u Bluci bila je studijska grupa Engleski jezik,a njen osnivac je bio moj komsija ,gospodin par excellence,veliki covjek i perfektni poznavalac narocito fonetike engleskoga jezika--prof. I on--kao i mnogi dugi Hrvati,Bosnjaci,napredni Srbi i dr. Otisao je u Zagreb. Draga Radmila, Pedagoska akademija je imala grupu za engleski jezik, sa Prof. Ivanom Pletikosom, sefom katedre engleskog jezika. Odgovor na drugo pitanje: da, vi ste bili moja cijenjena kolegica i mislim da smo nas dvoje korektno suradjivali. Pozdrav iz Svedske Komentar Br. Draga Aida, vasa tuzna uspomena me rastuzila, ali nadam se da ste poslije dozivjeli i finih trenutaka, iako je u Danskoj bilo teze nego u Svedskoj. Dragi Maime, onda smo mi bliske komsije, ako ste vi stanovali u blizini zgrade u kojoj je stanovao cijenjeni prof. Idemo dalje, imam jednu ne bas tako veselu uspomenu s pocetka radne karijere u Svedskoj. Jos nisam ni zavrsio sve kurseve, a vec sam na sve nacine pokusavao da se ufuram na bilo kakav posao. I Svedjani me obradovase jednim privremenim zaposlenjem, na radnom mjestu za koje nisu bile potrebne nikakve kvalifikacije, u jednom velikom starackom domu. Poslije sam skuzio da ima izvjesnih radnih zadataka koje Svedjani nerado rade i bas jednim takvim radnim mjestom me usrecise, negdje sredinom devedesetih godina. Posao se sastojao od pripremanja starih osoba za novi dan higijena, spremanje kreveta, hranjenje itd. Nikada necu zaboraviti jedan dan kada sam bio zaduzen za cetiri pacijenta, a jednu staricu sam morao tusirati i kupati. Ona jadna ima demens, a nepokretna, u kolicima. Uvezem ja nju u kupaonu, obucem plasticnu kabanicu, navucem velike gumene cizme, a onda na tenane skidaj staricu koja ni na koji nacin ni ne pokusava, niti moze da mi pomogne. Znoj lije u onoj kabanici, a starica gola na onom plasticnom lezaju, samo lezi i bespomocno gleda sta ja radim. Zabusavanja nije moglo biti, jer je jak zadah sezao do srzi i pokazivao da ona vec odavno nije oprana. Uradio sam to i jos puno toga tog radnog dana. Kuci stigoh smrdljiv, sto od svog znoja, sto od zadaha starih ljudi. Eto, opisah samo jedan radni dan na tom mom prvom radnom mjestu u Svedskoj, a sve to je potrajalo sedam mjeseci. A bio sam sretan da sam bio jedan od prve trojice Bosnjana koji je dobio posao. Znaci, nije bio samo med i mlijeko, ali poslije je sve bilo lakse, sto se covjek vise priblizavao poslovima za koje je imao kvalifikacije. Radeci u onom starackom domu istovremeno sam isao na vise kurseva i kada sam polozio svedski za zdravstvene radnike, socijalnu medicinu i svedsko zakonodavstvo otvorio sam salon masaze sa fizioterapijom. Jednog suncanog dana 1997. Bilo je puno zvanica u one tri male prostorije koje sam uredio uz veliku pomoc moga velikog prijatelja Lassea. Nabavio sam dva stola za masazu, stari kompjuter, radni sto i puno zastitne opreme za sportske povrede koju sam namjeravao prodavati. Uz moj lokal, pod istim krovom, imao sam na raspolaganju predivnu malu salu karate kluba, sa ogromnim ogledalom preko cijelog zida na jednoj strani. Bila je kao izmisljena za kineziterapiju vjezbe. Mirza nakuhala raznih kolacica i zerzevata, kafe i soka je svakako moralo biti cijelo vrijeme. Svedska pjesma koja je potpuno odgovarala jednom lutalici koji je evo na drugom kraju zemaljske kugle startao svoj privatluk. Svedjani se raspistoljili i svi redom obecali da ce redovno dolaziti kod mene. Taj dio moje karijere privatluka je potrajao osam mjeseci, a onda sam nasao posao u drzavnoj firmi gdje sam duplo vise zaradjivao, a isto toliko manje radio. Bilo je divno to vrijeme totalne samostalnosti ali, na zalost, nije se moglo dovoljno zaraditi za zivot. Na drzavnom poslu nisam imao nikakvih glavobolja sa knjigovodstvom, kirijom i jos mnogo drugih izdataka koje sam imao u privatnoj firmi. Onda provedoh cetiri godine sa najpoznatijim imenima svedskog i svjetskog kriminalnog etablishmenta. U jednom od napoznatijih zatvora Svedske, na odjelu za najtvrdokornije kriminalce i psihopate raznih vrsta dozivjeh toliko zanimljivih epizoda i svinjarija da bi cijelu knjigu mogao napisati. Samo kolegijalnost i drugarstvo sa sapatnicima kolegama mi je ponekad pomoglo da ne zviznem glavom u zid. Ali moram priznati da su mi te cetiri godine najvrednije zivotno iskustvo. Sprijateljio sam se sa vise najpoznatijih zvijezda evropskog podzemlja, a u druzenju s njima mi je najvise pomogao moj korektan odnos i volja da im koliko-toliko olaksam zatvorske dane, u okvirima dozvoljenog. Ali direktni odgovori, pa bili oni i negativni, su uvijek imali bolji efekat od neodlucnosti i nepotrebnog podilazenja. Jedno konkretno NE je bilo bolje od VIDJET CEMO, MOZDA itd. A ako se je nesto obecalo, to se NIJE SMJELO zaboraviti, jer bi izazvalo uzasnu reakciju. Na ovom neobicnom poslu sam upoznao sve vrste ljudskih bica: od najvecih nula, do casnih i postenih ljudi koji su stigli u zatvor greskom sudskih odluka, ili podvalom bivsih nazovi prijatelja i kompanjona. Jednom nezahvalniku sam jednom prilikom spasio zivot, jer bi iskrvario prije nego bi stigla kola hitne pomoci. Iskustvo sa tog radnog mjesta se nicim u zivotu nemoze nadoknaditi, tako da i dan danas, devet godina poslije napustanja Kriminalvordena, ponekad odradim pokoji pas kao extra posao i zaradim malo extra novca za popunjavanje kucnog budzeta. I mogu reci da je to bio pristojan posao kojeg se nikada nebih postidio, niti pokajao. A to bogato iskustvo mi je otvorilo oci i pomoglo u nastavku prognanickog zivota. Pa,ovako,da malo dodam sta temi,da s pridruzim,i prisjetim tih dana. Odoh iz Banjaluke,avionom za Beograd,gdje ostadoh samo dva dana,ne vjerujuc sta mediji govore,tamo,to je kao bilo. Gospodjo: Sta ti me gospodjo,kad su se gospodje izbacivale iz voza,ja cu njemu Prosim...... Nemate tranzit koz Sloveniju nemam tranzit,sta ce mi tranizt,idem u Zagreb do ambasade..... Ivica Koji si ti ja njemu,kaze Komarica. Zovnu me da mi dadnu djeciji krevetac,reko en treba nama to... Brat dosao,i posjetio nas. Sajo,Mama,Dino,oni sve izletili pred mene Brate gdje smo? U Danskoj Dobro,je,reko,hajte sad poslom,ja sam nesto sanjala. Smjestmo se u kamp,sa 400 bosanaca,i tu ostanemo skoro tri godine. Dobijem stan,i ostanem u ovom selu,citavih 19 godina. Zavrsila sam deset razreda danske skole,sa najboljim tekstovima stila,opisa o prijatlejstvima,i ljubavi. Radila kao konsulent za aplikacije kreativnog sivanja,i navukla zavjese starackom domu,i djecijem vrticu. Zavjese u djecijem vrticu su radjene kao za muzej,i niko ne vjeruje da ih je uradila jedna osoba. Ponuslili su mi posao u Kopenhagenu u muzjeu stare garderode,da prisijem dugme uniforni grupe Bitls ak,slucajno otpadne sa kipa. Ili recimo nekoj kraljici,njenoj garderobi. Penzionisali su me prije tri godine,s naznakom,da sam toliko kreativna,da mi ne mogu nac posao,adekvatan mojim mogucnostima. Zivim kao podstanar,a ne znam ko mi je gazda. Srecem dance,eski me,arape,i bosance,imam svaki dan bar jednog gosta. Imam cvijetnjak,par dobrih prijatelja i ravnicu. Kad se zazelim brda,odem do Svedske. I sve to,kad sam ovako izblifala,i jos jednom,u sebi skoncentrisla,kazem sebi,imala sam divno izbjeglistvo. Imali smo svaki dan hranu,nikad nisimo bili ni zedni ni gladni. I volim sto sam pripadala klasi ljudi,koji su naputili svoj rodni grad,kad je u njemu vladala politika da tu mogu ostat sam oni koji su lojalni politici,koja ubija nevine ljude. Misljenja sam da svi oni koji su napustili Banjaluku,imali su vrijednog razloga da je napuste,vec napustiti sam dom,bilo je nesto drugo. Sam gradjanin u Banjaluci vise nije mogao da radi,vec da je preda u ruke seljacima. Men je opet draze da budem gradjanka u selu,neg seljanka u gradu. Kod mene vriejdi ona,bolje prvi u selu,neg zadnji u gradu. I to je to Komentar Br. Dva Bozica u nasoj kuci... Elen, nasa lijepa snaha, Estonka, je vjernica, protestant, zet Peter pripada Svedskoj crkvi, a mi ostali u porodici respektujemo njihova opredjeljenja, jer oni su dio nase porodice. Kao posljedica toga je nase opredjeljenje da se pridruzimo njihovoj zelji da nastave slaviti Bozic, najveci praznik, ne samo u Svedskoj. Tako mi svake godine imamo dva dana odredjena za predaju bozicnih poklona Jul klapp nasim voljenim unucima i njihovim roditeljima. Prvo Mirza i ja pripremimo malo vecu sumu novca namijenjenu u te svrhe, kupimo poklone, a onda priredimo najsvecaniji rucak dva puta. Prva proslava bude namijenjena Dadinoj raji negdje oko 20. Druga proslava je namijenjena Elvirinim andjelcicima koje mi dovedemo 750 km. Kad se sve sabere, devet najdrazih osoba najblize familije otvoreno pokazu svu privrzenost i ljubav prema nama najstarijima clanovima obitelji, a nama srce zaigra kada vidimo cetiri unuka i najmladju unucicu kako brzinski rasceputaju onaj divni dekorativni papir kojim su vrijedni trgovci s paznjom zapakovali poklone. Koliko posla, za onih nekoliko trenutaka sretnog ceputanja papira. Eto, iako nismo krscani, a ni neki vjernici, mi smo uveli jednu novu tradiciju u nasoj porodici i izgleda da cemo to nastaviti dok zivimo. Tih dana i veceri je nasa kuca puna postovanja, ljubavi i respekta jednih prema drugima, a takve trenutke bi svaki covjek trebao pozeljeti bar jednom sedmicno, da ne kazem hefticno. U ovim nezaboravnim prilikama se uvijek sjetim teta Jagode, cika Pepija, Verice, Zvonke i moga najveceg prijatelja Stefka, kada smo Bozice slavili u njihovoj toploj kucici na Cairama. Sretan Bozic svima koji ga slave. Internacionalac Ahmet Komentar Br. Hvala na divnom spontanom tekstu koji opisuje nasu odiseju. Zivot tece dalje, a mi se snalazimo i zivimo zivotom vrijednim covjeka. Nigdje se ne organizuju doceci kao sto je to bilo u nasim krajevima. To nije neki organizovani pompezni vatromet, vec privatno divljanje raketama i ostalim zapaljivim budalestinama za koje svedjani potrose podosta miliona kruna svake nove godina. To privatno besplansko divljanje eksplozivnim budalestinama se zavrsava negdje oko 12. Dosadno, da dosadnije nemoze biti. Nasi ljudi se snalaze kako znaju i umiju: vecina ostaje kod kuce sa prijateljima i rodjacima, poneko na brodu za Finsku to su fine proslave uz zivu muziku i program , poneko stigne i do Dubaija kao Mirso i Zumreta vec drugi put, a mnogi zaspu vec oko pola jedanaest i sutra budu friski za podnevni koncert Becke filharmonije. Mi smo proslavili novogodisnju noc sa nasim unucima Emmom i Danijelom. Oko ponoci smo gledali vatromet i onda sam ja sam odgledao jedan dobar film i spavancija. Prvi januar je bio jos ljepsi: bili smo u posjeti kod Grabovaca i proveli se predivno sa Adnanom, Elvirom, Harisom i Sarah, nasim rodjacima i najblizim prijateljima u Stockholmu. E to je bilo vece uz pice dobrodoslice, vincek, prefinjenu mezu najljepsih narezaka i sireva i diskusiju sa najdrazim prijateljima sa kojima vec godinama nismo prijateljevali, zbog udaljenosti njihovog trenutnog prebivalista na drugom kontinentu. Pozdrav planeti i sve najbolje u Novoj 2012. Kažu da srce ima dva lica nisam vjerovao,kažu da se noču budim i tražim svoje uspomene koje nisam završio jer sam još djete bio pun radosti osmjeha na licu,svaku noć kad legnem bojim se da ču opet sniti svoje uspomene i dok noć polako odmiče ja se na tren probudim obrišem suze i tiho jecajuči govorim to su samo snovi jer prošlost vratiti se neče. I ovaj dan ja se sjeti svih uspomena i prognanstva sa skrivenom suzom ja brišem prošlost,bojim se ali neznam zašto-bojim se reči svojoj ženi ja sam plakao jer sjeti se uspomena koje vratiti ne mogu. Izbjeglica ili lutajuča tuga možete me zvati ali ja se bojim još jedan san sanjati. Volim Banjaluku i sve što je njeno ali moje srce je sada daleko daleko i zbog toga lutam noču tražim svoje snove i moje uspomene jer sad sam prognanik u očima drugih. Ni snjegovi vise nisu kao sto su nekad bili... I tacno je: nista vise nije kao sto je prije bilo. Evo u Svedskoj privatluk cvjeta kao nikad prije i tako su mnogi privatni poduzetnici pokupovali sve moguce masine i naprave za ciscenje snijega, racunajuci na milionske zarade za samo tri-cetiri zimska mjeseca. Ali, sic, ove zime nisu zaradili ni krune sve do 22. Kukaju kao sinje kukavice, ali im niko nemoze pomoci, jer priroda je tako htjela: snijeg dodje u veoma malim kolicinama tek 22. Mozda ce se zima popraviti u ovih par zimskih mjeseci, pa ce i ovi nesudjeni milioneri zaraditi poneku krunu. A kako je nekad bilo u nordijskim zemljama, a i u nasim krajevima... Snijega do koljena, ponekad i do pasa, a on prekrio svojom bjelinom sve tamne mrlje koje je covjek ostavio po gradu i prelijep sve dok mi ljudi ponovo sve ne uneredimo i ne zagadimo. Tako i ovog divnog bijelog jutra prosetah oko pet-sest kilometara radje gazeci po divnom bijelom pokrivacu, nego sjedeci u autobusu punom kasljucajucih radnih ljudi koji na posao obavezno idu autobusom. Covjeku tako malo treba da se sjeti svega onoga lijepog sto smo na snijegu dozivjeli. Ma nekako mi cijeli ovaj radni dan izgleda ljepsi i drazi, iako je ponedeljak i nije mi bas do nekog posla. Radje bi na skijanje, ili na Tajland, na kupanje. Zivi mi i zdravi bili... Las Palmas Povodom Mirzinog jubilarnog rodjendana organizovah putovanje na Grann Canaria, u Las Palmas. Starkica nije znala gdje cemo sve dok nismo dosli na Arlandu, znala je samo da treba ponijeti ljetnu garderobu i nije nista pitala, vjerujuci u moj izbor. Isprati nas snjezna mechava sa aerodroma Arlanda, a debelo more bijelih oblaka poce nestajati tek iznad Portugala i Gibraltarskog moreuza. Ispratismo gospodju Evropu i stigosmo na kisovito Grann Canarie. Kisa je prestala vec iste veceri u Las Palmasu, ali je vjetric propirivao za cijelo vrijeme boravka u ovom lijepom gradu. Setasmo po nacickanim ulicama ljetom obasjanog u februaru grada, suncasmo se na kilometrima dugoj gradskoj plazi. Trcao sam bos na mekom pjescanom pokrivacu, gazili smo kilometrima po malim valovima uz pjescanu obalu, a na kraju ispadosmo naivni i neiskusni, jer nam zimsko sunce podobro sprzi svaki razgoliceni dio tijela, a lice je i boljelo i svrbilo i bilo crveno, sve dok se nije pocelo guliti. To nam se ne dogadja ni u po ljeta, jer se znamo zastititi u hladovini, ali eto ovog puta nemogosmo odoljeti. Osvanu i jutro povratka, pa nas taksista odveze daljim putem do aerodroma i ne bi nam krivo sto platismo duplu sumu, jer smo vidjeli neke dijelove grada koje nismo uspjeli obici. Dopelasmo se kuci, malo odspavasmo, a u ponedeljak - 16 stepeni nas razbudi i podsjeti da se uobicajeni skandinavski zivot nastavlja... ADIOS LAS PALMAS, VIVA LA SVERIGE. Big Hot Jalapéno Mi imamo obicaj dva puta mjesecno papati u Mac Donaldsu iz nekoliko razloga: jeftino je, svidja nam se da jedemo hamburgere koji uvijek imaju standardan ukus, a i to nam sluzi kao nadomjestak za one nase posjete cevabdzinicama u rodnom gradu. Topli ukus chilija se razmili po cijelom tijelu, upravo na isti nacin kao sto se i ukus Bilijevih siseva sirio po venama u voljenoj cevabdzinici. I ovog izraza se sjetih dok se toplota chilija sirila u cijelom tijelu. Na Zapadu nista novo... Ufurasmo se i u april 2012. Ali ne bi nista od toga. Poslije prvoaprilskih podvala i prevara osvanu drugi april i deset centimetara novog bijelog snijega. Umjesto sunca, behara, mirisa proljeca, obasja nas bjelina novonapadanog snijega. A vrijedni svedjani tek sto su pokupili sljunak sa ulica, racunajuci da vise ne prijeti opasnost od snijega i leda. Vec smo svi i zimske gume zamijenili i zimske jakne i kapute zamalo nismo spakovali za slijedecu zimu. Ali hoceeees, malo sutra. Lijepo je ovdje na sjevernom Zapadu, ali sto vrijeme vise odmice, sve mi cesce pada na pamet ideja o nastavku zivota poslije penzionisanja, negdje juznije na kugli zemaljskoj. Ako me ista otjera iz ove Svedske, to ce biti ova klima koja nema smisla ni za ljepotu proljetnog jutra, ni za miris junskih lipa, ni za brckanje u toploj, suncem ugrijanoj vodi naseg juznog mora. A o ljetnoj uzurbanosti i zivosti basta juznih kafica i razdraganosti juznih ulica da i ne govorim. O ljepotama plaza naseg Jadrana sve znate, nemoram vam ja govoriti. Poslije kise, snijega i sjeverca dolazi zubato sunce, koje evo i 10. A ledeni vjetar raspiruje ostatke prasine i kamencica koji su preostali od zimskog zasipanja ulica, da se narod ne oklizne. Racunao sam da je u juznoj Svedskoj toplije, pa odosmo u Skone, da se bar malo ugrijemo. Kad tamo, a ono isto ledeno sr..... Zakopcaj zimsku jaknu, navuci zimsku subaru, natakni zimske rukavice i nema zime. U onoj brzini da pobjegnemo od sjeverne zime zaboravismo rukavice malom Danijelu, pa jadno dijete zavuce rucice u dzepove i ne izvadi ih sve dok ne stigosmo u toplo predsoblje hotela. Te noci sanjah divan san slican onome koji je Nerko Galesic sanjao na Tresnjiku. Probudih se, radosno otvorih prozor ugledavsi sunce, a zapahnu me zubata svjetlost i zubati povjetarac svedskog daha proljeca. Dokle li ce ova zubata ljepota potrajati ove godine, upitah se i zalupih prozor, pokusavajuci odsanjati nastavak Nerkinog sna sa Tresnjika. Prosetasmo ledenim ulicama lijepog grada Vaxje i vratismo se nasem sjeveru u okolini Stockholma. A proljece jos uvijek obigrava oko ovog dijela zemaljske kugle i iz daljine se smije zubatim mukama koje mi evo jos uvijek moramo trpiti, iako to sami nismo trazili. Otprilike dva puta mjesecno se javim da radim extra u firmi u kojoj sam prije radio i dodam mojim primanjima nekoliko tisuca koliko je to hiljada? I prvi put u zivotu bi mi drago da sam se prijavio da radim. Provirih kroz prozor i ugledah smraceno nebo koje se otvorilo i podarilo nam pahuljice velicine oraha. I kako ujutru, tako cijeli dan: snijeg i susnjezica sipa kao iz kabla. Napadao je mashala dvadeset pet centimetara. Milina jedna, smraci mi se pred ocima, a onda mi pade na pamet da cu raditi i to mi totalno popravi raspolozenje. Ima li ista bolje nego raditi po ovakvom kijametu i bas tog uzasnog dana zaraditi ekstra lovu. A da sam bio slobodan, morao bih cijeli dan beljiti u televizor dok mi oci ne ispadnu i gledati kako Mirza pegla, sredjuje kucu, sprema rucak i tako blize i tako dalje. Tako ovog kijametskog dana imadosmo uspjesan dan i ona i ja: ona pospremi kucu, spremi fin rucak, a ja zaradih penezi za bolje sutra. Valjda ce proljece nekad doci i do ove sjeverozapadne vukojebine, pa da dahnemo dusom i pocnemo sanjati ljeto, more, vino i gitare. Cao raja vidimo se u julu, ako nam se putevi ukrste preko puta Istre, na lijepom plavom Dunavu pardon Jadranu. Otprilike dva puta mjesecno se javim da radim extra u firmi u kojoj sam prije radio i dodam mojim primanjima nekoliko tisuca koliko je to hiljada? I prvi put u zivotu bi mi drago da sam se prijavio da radim. Provirih kroz prozor i ugledah smraceno nebo koje se otvorilo i podarilo nam pahuljice velicine oraha. I kako ujutru, tako cijeli dan: snijeg i susnjezica sipa kao iz kabla. Napadao je mashala dvadeset pet centimetara. Milina jedna, smraci mi se pred ocima, a onda mi pade na pamet da cu raditi i to mi totalno popravi raspolozenje. Ima li ista bolje nego raditi po ovakvom kijametu i bas tog uzasnog dana zaraditi ekstra lovu. A da sam bio slobodan, morao bih cijeli dan beljiti u televizor dok mi oci ne ispadnu i gledati kako Mirza pegla, sredjuje kucu, sprema rucak i tako blize i tako dalje. Tako ovog kijametskog dana imadosmo uspjesan dan i ona i ja: ona pospremi kucu, spremi fin rucak, a ja zaradih penezi za bolje sutra. Valjda ce proljece nekad doci i do ove sjeverozapadne vukojebine, pa da dahnemo dusom i pocnemo sanjati ljeto, more, vino i gitare. Cao raja vidimo se u julu, ako nam se putevi ukrste preko puta Istre, na lijepom plavom Dunavu pardon Jadranu. Nebo nad Oresundom Karta Svedske izgleda kao vitko tijelo zgodne zene, a kada joj se doda i Norveska, onda to bude tijelo zene u poodmakloj trudnoci. Malo ribarsko mjesto koje posjetismo juce se nalazi na gornjoj trecini onog zaobljenog pikantnog dijela straznje strane Svedske koji zadire u Balticko more svojom zaobljenom obalom. Oresund se nalazi oko 150 km. To je najrazudjeniji dio svedske obale na Baltiku koji se zove Skergorden, a nalazi se na podrucju podrucja koje se zove Roslagen. U Oresund nas doprati prekrasno proljetno sunce, a malo pitoreskno mjestasce nas doceka svojom dostojanstvenom tisinom predsezonskog stimunga priprema za ljetnu sezonu. Prosetasmo po luci jos praznoj, sa samo nekoliko barki usidrenih uz obalu. Turisticki vikinski brod se uzurbano priprema za nove turisticke ekspedicije, a okolni restorani i kafei se luftaju i tek poneki nudi gostima specijalitete svojih kuhinja svedskog primorja. Sjedosmo na klupu na podijumu jos neotvorenog kafea sa druge strane zaljeva, uzivajuci u zracima proljetnog sunca koje se na momente pojavi, a onda izgubi iza oblacica koji podsjecaju na bijele oblacice naseg jadranskog podneblja. Pogled na luku preko puta zaljeva nas podsjeti na sva ona ribarska mjesta koja smo redovno obilazili, a i dalje obilazimo na nasem lijepom Jadranu. Otkunjasmo na toploj klupi, kafendisasmo u jednom kaficu, a onda put pod noge, pa u nase malo misto, na obali Baltika, da nastavimo uzivanje u ovom prvom pravom suncanom danu svedskog proljeca. Tajne Danderyda Danderyd, najbogatija komuna u Svedskoj, lezi desetak kilometara sjeverno od centra Stockholma. Dosadno, sivo i neugledno... Ali u okolini, na okolnim brezuljcima, u sjenovitim sumarcima, se moze vidjeti zasto je ta komuna najbogatija u Svedskoj. I imao sam sta da vidim: prekrasne, luksuzne vile u sjenovitim bastama, dvoristima, okruzene lijepo uzgojenim sumarcima i svim mogucim luksuzom koji covjek samo sanjati moze. Luksuzne jahte stoje na prikolicama i cekaju da ih vlasnici porinu u dubine jezera i mora koje ih nestrpljivo ocekuje u predvecerje novog ljeta 2012. A vlasnici me promatraju ispod oka i samo sto ne kazu : sta se smucas ovuda, mi ne zelimo nepoznate u nasoj ulici. Ja nisam ljubomoran na njihov bonluk koji oni tako ljubomorno cuvaju, ali odjednom postadoh tuzan i poceh razmisljati o pravdi, jednakosti i solidarnosti u svijetu individualista, egoista i kapitalista. Nije ovo valjda najrazvijeniji oblik ljudskog zivota, bez suzivota i bez mogucnosti raspodjele ljudskih dobara na pravedniji nacin. Tajnoviti Danderydski sumarci i brezuljci, kao neosvojive tvrdjave, ponosno stoje i brane pravo bogatih da zive jednim misterioznim i nama obicnim smrtnicima nepoznatim zivotom u izobilju nase bozije baste. Zivot u bogatoj Svedskoj ne pruza svima iste sanse, ali mi prognanici se nemozemo pozaliti, jer dobili smo sansu da nastavimo zivjeti u zemlji gdje nema ratova i torture, a moze se i pristojno zivjeti, pa makar se samo u prolazu uzivalo u sjenovitim tajnama bogataskih cetvrti brezuljkastog Danderyda. Cres, Lanterna i kalamari, covjeku tako malo treba... A Cres, kao i svaki put, je sa mnom stalno u mislima, snovima, sanjarenjima. Dovoljno je zazmiriti i odmah vidim Lanternu, plazu, krempitu, Kresu masera, Ivanu koja masira sa srcem, Dinku sa svojim nepresusnim pripovijestima, salama i vicevima, penzionisanu postarku Smilju koja se zatrci i svojim grudima tresne u moj grudni kos na ludom plesu na rivi, zalazak sunca za vrhove Istre, tek upaljena svjetla malog mista, karneval sa dugonogim djevojkama koje imaju fantasticna krila, barba Josu sa svojim pripovijedanjima o Cresu, djetinjstvu i ratnim danima 1941. Nego da se ja malo adaptiram na ovu kisu svakog poslije podneva, pa ako bog da slijedece godine na Cres, pa kud puklo da puklo. Divni smireni covjek Vlado Markovic zivi na Krku i nadam se da cemo se i u buduce susretati i obnavljati uspomene sa nasih zajednickih svirki svirali smo u istom orkestru i iz nase voljene Banjaluke. Mi na nase odmore idemo autom jer ja volim voziti, a i lijepo je krstariti nasom Evropom, stati gdje ti se svidi i stici po vlastitoj zelji, a ne kada ti avion, autobus, ili zeljeznica odredi. Tako se na putu kuci, u Pajpovoj, Goranovoj, pa i mojoj EU Austriji zaustavismo u Bishopshofenu s namjerom da prenocimo u tom pitoresknom Alpima okruzenom gradu. Mjesta nigdje ne nadjosmo i vec pomalo umorni i iznervirani, oko pola deset, krenusmo prema autoputu A10. Kad tamo na kraju grada ugledasmo svjetla nekog malog simpaticnog hotela. Mirza i Emma ostadose u autu, a ja udjoh u straznje dvoriste hotela, posto su prednja vrata bila zatvorena. Kad tamo, gril upaljen, meso se pusi i ja sav sretan zakucah na vrata i posto niko ne izadje, udjoh u mali foaje gdje me presretnu jedna cudno odjevena 45-50 godisnja dama samo u crnom korzetu, sa smijeskom dobrodoslice. Upitah dali ima slobodnih soba, a ona sa cudnim entuzijazmom odgovori da ce se svakako naci slobodna soba, samo mora obavijestiti vlasnika hotela. Otvorivsi neka vrata, ona se malo elegantno savi u struku, pokaza mi straznji dio i ja tek tada jasno vidjeh da dama nema nista osim onog korzeta na sebi. Iz sale nahrupi mnostvo cudnih tipova, polugolih, golih, omotanih samo rucnicima, sa flasama u rukama, u bucnoj diskusiji vec poodmakle terevenke. U sekundi shvatih da se moram sto prije izgubiti odatle, jer je ona dama svakako htjela da ostanem u njenom drustvu. Istrcah do auta i bez rijeci dodah gas, a Mirza i Emma me zacudjeno pogledase ne stigavsi ni upitati zasto se tako cudno ponasam. A dama u korzetu bez gachica se valjda snasla i ulovila nekog partnera da joj svingerska festa ne prodje uludo. Sta ces, mladost-ludost, pa to ti je. Isti klub postoji i u Rovinju, ima u novinama oko toga. Vidjela zaba da se konji podkivaju, pa i ona digla nogu... Ova stara izreka me podsjeca na odluku o kupovini barke u nasoj porodici. Vidjeli mi da camce u Svedskom priobalju imaju skoro svi, pa i mi odlucismo da kupimo jedan manji camac sa kabinom, pa da se moze prespavati na moru, sto nam je bila zelja otkad znamo za sebe. Bi nam veoma lijepo i u tom nasem morskom zivotu dozivjesmo mnogo finih dozivljaja, jer kopno izgleda drugacije kada ga gledas sa one morske strane, vecera je sladja kada se raspremi sto na barci, upale se svijece, otvori flasa omiljenog vina... Krevet se lagano ljuljuska, vincek zagrijao sve damare, a kraj tebe voljena osoba... Sta covjeku vise treba? A onda jutra sa bljestavim morem, mirnim, sa povrsinom koja izgleda kao najravnije staklo. Iz kreveta direkt u more, na umivanje i rastjerivanje blazenog mahmurluka uljuljanog u divne snove tihe morske ljepote. I tako cetiri godine, od 2000. A onda pocesmo malo trezvenije razmisljati: sezona camca u Svedskoj je veoma kratka, dvadesetak dana u junu i par sedmica u augustu, ako se ne okisa vec prvog dana poslije povratka sa Cresa. Sve zajedno, oko osam do deset izlazaka na more, a ponekad i manje, u toku jedne godine. Zimsko mjesto, clanarina u klubu, ljetni vez u marini, sve kosta, a koristenje camca minimalno. Da ne govorim o pripremi camca za sezonu, vjecito pranje pticijih redovnih oneredjivanja, vadjenje camca iz vode, struganje i farbanje dna otrovnim zastitnim bojama... Posljednje vadjenje iz mora mi se ureza u sjecanje: kratki, prilicno visoki valovi, hladno ko u sred zime i ja cvokocuci molim boga da ne udarimo u obalu, samo da izvucemo camac na obalu, pa da napisemo oglas. Tako i bi, vec druga musterija se zakaci i kupi camac, vec poslije par mjeseci. Cak smo i malo vise za njega dobili, nego sto smo ga platili. S camcima ti je ovako: covjek se dva puta raduje: kada kupi, a i kada proda camac. Tako ti nekako bi i s nama. Provedosmo cetiri fine godine na moru, a lovu od camca ustedismo za bolje sutra. Jesenje sume Roslagena 6. Mirza i ja na brzinu odlucismo da ovog puta idemo u Stockholm udobnim dvospratnim autobusom, a ne autom. Ja inace idem tim autobusom svaki dan na posao, pa reko da testiramo dali nam i ta alternativa odgovara na nasim redovnim putesestvijama u Stockholm skoro svakog vikenda. Popesmo se na sprat i sjedosmo na prva mjesta, iznad sofera. A sume Roslagena se prostrle po blagim brezuljcima duz cijelog puta od naseg malog mista do Stockholma. Moja Mirza sanjarskim pogledom prati svu tu ljepotu, ma ni za cavrljanje nemamo vremena. A autoput E18 se pruzio ravan i dobro odrzavan, sa max. E sada se stvar potpuno preokrenula: sunce sada udara s ledja i suncane djozluke nam vise nisu potrebne, pa sve one nijanse i boje sada vidimo u nekom drugom, romanticnijem svjetlu. Breze se ususkale medju borovima i jelama, pa scena izgleda ljepsa od svih umjetnickih djela najpoznatijih slikara svijeta. Opcarani stigosmo kuci i zakljucismo da cemo sto cesce ponoviti ovo nase putesestvije autobusom, narocito kada boje prirode nadmasuju svaku ljudsku mastu. Zivot moze biti jako zabavan, zar ne... Komadic Vrbasa u sred Stockholma... Kada se spustimo Kraljicinom ulicom Drottnings gatan prema Starom gradu Gamla stanu , udarimo na jedan most koji nas vodi prema kapiji Svedskog parlamenta Riksdag-a. Kada dodjemo na polovicu toga mosta, okrenemo se ulijevo i gle cuda: priroda se jos jednom poigrala sa nama Banjalucanima: ispod mosta huci zelena rijeka, bistre mirisne vode i snaznom strujom koja nas pogled vodi prema mostu koji u mnogo cemu podsjeca na gradski most u nasoj Banjaluci. Svaki put kada ugledam tu scenu u meni se jave svi oni najdublji osjecaji i svaki damar me svojim drhturenjem vrati na najdrazu zelenu rijeku u naseoj voljenoj Banjaluci. Ostatak dana mi bude definitivno uljepsan, a dusa smirena i vracena u moj dobri stari balans koji mi je spasio zivot mnogo puta u zivotu. Ta stockholmska zelena rijeka nije duza od pedesetak metara i zavrsava se negdje kod velelepne zgrade Opere, a onda se, zbog blizine utoka u more, cijeli krajolik mijenja i vise podsjeca na minijaturnu deltu Neretve, kada se ulijeva u Jadransko more. Ovom ukusnom vodom iz ogromnog jezera Melaren se snabdijeva cijelo stockholmsko podrucje, a i mnoge komune u okolini Stockholma. Brdo se sastoji od otpadnog gradjevinskog materijala, sa serpentinama, djelimicno zelenim povrsinama i dominira sivim, nemastovitim shopping centrom, kao svjedok ljudske preduzimljivosti i mastovitosti. S druge strane brda je divno jezero, a vizavi-prekoputa jezera se razbaskarili prekrasni tereni lokalnog golf kluba. Sto nam priroda, a i covjek mogu prirediti, to nam ponekad ni snovi nemogu docarati. Plaho fino, samo treba znati uzivati. Tmurno nebo se debelim tamnim oblacima nadvilo nad srednjom Svedskom, a lagani sjeverac rashladjuje ionako rashladjenu dusu prvog zimskog jutra u mome malom mistu. Ziva je pala ispod nule, a iz autobusa se na travnjacima nazire snijeg pomijesan sa injem koje je ove noci okitilo zelene travnjake kraj autoputa E18. Po trotoarima i ulicama se razbaskarilo milijarde zlatno-zutih listova, iskruzenih sa kanadske zastave, cineci korake mekim i suskavim, kao u ona lijepa vremena u ulici uzdisaja, nase Banjaluke. Led se polako uhvatio po asfaltu i podsjeca me da uskoro, vec sutra, moram obuci toplije cipele, a poluzimska jakna ce se morati u roku od desetak dana zamijeniti debelom zimskom. Vec su i usi pocele da se smrzavaju, pa se pokajah sto ne natake zimsku kapu, da me zastiti od mazije skandinavskog pocetka duge, hladne, dosadne, sive i mracne zime. Ipak sam raspolozen, jer u nedelju idemo na predstavu Zijaha Sokolovica u Stockholm, gdje cu sresti mnogo poznatih bosnjana, a svakako i moga Adu i njegovu Elviru. Bajram Mubarek Olsun, Ahmet. Sala dupke ispunjena, zamracena, a na osvijetljenoj pozornici samo jedan mikrofon i jedan usamljen covjek. Nas velikan pozorisne scene Zijah Sokolovic. Toliko puta ponovljenih rijeci k.... Smijeh u sali ne prestade cijele veceri, a nas veliki glumac ne prestade blebetati bas blebetati puna dva i po sata. Mislim da je brzinom izgovaranja tih miliona rijeci postigao rekord vrijedan za Ginisovu knjigu rekorda. Krajnji zakljucak svih tih seksualnih, politickih i zivotnih zavrzlama je bio otprilike ovakav: mi ljudi se nismo makli ni milimetra od kamenog doba, a miliomi godina su prosli bez veze i bez mrvice ucenja na greskama koje smo mi pocinili tokom nase duge istorije. Rat, sila, gramzivost, bezobrastina, neljudskost, mrznja, glupost, sve to je zamotano u plast zivota jednog gubitnika koga nam je nas Zijah maestralno docarao svojim bezobraznim i bezobzirnim jezikom. I sve to je on namjerno napravio da bi naglasio koliko je ljudska glupost bezgranicna. IZVANREDNO, MAESTRALNO, SA PUNO VATRE I ZIVOTA. Toplo preporucujem da se cuje i vidi. A ne brinite, svu onu bezobrastinu i primitivizam, mi Bosnjani i Balkanci mozemo i znamo progutati. Prosle nedelje dodjose nam u posjetu nasi Elvira i Ado iz Stockholma. Prilika za jos jedno fino druzenje sa dragim rodjacima i prijateljima. Mirza se rastrcala po stanu vec od petka: generalno ciscenje i spremanje za nase drage goste, u subotu dalmatinska baklava se razbaskarila u tepsiji, a karamelizirana povrsina najdraze poslastice se usjajila sa gornje strane, a odozdo se natopila serbetom, pa je nemoguce zaustaviti rijeku zazubica i zelje da se proba isti dan. Interesantno da dalmatinska baklava mijenja ukus svaki dan i svaki dan je sve bolja i bolja. Probasmo, pa kud puklo da puklo. A onda, u nedelju pripremanje specijalnog rucka sa temom: skoljke i riba, jer to nasi Grabovci najradje papaju. Skoljke na buzaru, sto kazu nasi prijatelji dalmatinci, se stidljivo otvorile i vire na sos od bijelog vina, bijelog luka i prase. A onda ih mi lagano saperemo crnim vinom iz zbunjenih usta, zapanjenih svim tim mirisima i ukusima koje im je moja Mirza priredila. A laks bi prica za sebe: lagano se zarumenio i ponudio na bijelom luku i chiliju sprzenim kasche-nätterima svoja rumena ledja. Kad se tome doda i salatica uzivanje je kompletno. Interesantno da tokom cijelog poslijepodneva ne bi ama bas ni jedne jedine pauze u nasem razgovoru, a opet sve nismo rekli. Muhabetu nikad kraja nema gdje Fazila moja Mirza mezetluke sprema. Nadam se da ce redakcija objaviti moj prethodni clanak od prosle nedelje, jer ovaj clanak je nastavak... Krstarenje Jos se nisam kutarisao svih onih kalorija od prosle nedelje, a evo vec u petak nova avantura i opasnost da moja slank figura poprimi zaokruzen, staromodni oblik. Brod sa svojim velelepnim restoranima, plesnim salama, nocnim klubovima, saunom i pitaj boga sta jos ima, jer sve nisam stigao obici, bljesti u maglovitoj noci, a niko ni ne gleda more, jer se svakog sekunda toliko toga dogadja, da pamet ne stize sve ni da registruje. Vecera u ogromnom modernom restoranu: predjelo, glavno jelo i dezert u pratnji par ogromnih casa crnog vina i nekog slatkastog pica uz dezert, koji ja ne popih do kraja, plaseci se da mi se sve ne smuci. Svedjani drmaju sve sto im padne pod ruku, a poslije nastavljaju drmati cijelu noc. Ruzna slika oduzetih hiljadu ljudi mi nikako ne sjeda, ali oni na zalost najvise i idu na krstarenje da bi mogli piti do besvijesti i budalesati cijelu noc. Ja popih jednu ogromnu casu vina, pola casice onog slatkastog pica, a poslije vecere, u nocnom klubu, jedno lagano pivo i koka kolu. Bar leden, ljepljivog poda od prosutog pica, razbijene case koje niko ne kupi, tehno muzika koja nije bas moj favorit. Ali kad me kolegice povukose na plesni podijum, naplesah se i izbudalesah kao nikad, a poslije trece kompozicije i ona muzika poce nekako da sjeda bolje, pa mi se cak neke izvedbe i svidjese. Predsjednica nase partije me cijelo vrijeme pazljivo promatrase, cudeci se da covjek moze biti tako veseo i lagan na nogama, a nije popio ni osam casa vina, sto je otprilike njihova mjera. Prvo vino, pa slatko pice, pa vino, pa pivo, a onda skalaburaju neka mjesana pica: votka, dzin, tonik i pitaj boga sta jos ne izmisle, samo da dostignu onu magicnu tacku poluludila koje maligani nose sa sobom. Poslije 5-6 sati ludog provoda, istusirah se i legoh oko 2 sata, a moji kamrati ostadose jos duze. Sutradan, eto ih sviju na dorucku, a u deset sati nastavak konferencije i diskusija. Svi raspolozeni, svjezi i spremni na trosatne diskusije, kao da se sinoc nista nije dogadjalo. Kod kuce kafica sa starkicom i zivot se nastavlja svojim tokom. Lemi bi to organizovao pod shatrom sa Knindjom a Radojcic dernek ispod Skendera na Ugru,ribnjak i eko folovi pod Korinchanima. Ne zanam ko je platio ceh za dernek,polupano staklo i cugu ali ako je ishlo iz vasheg djepa onda ste KUD jer prave glaveshine imaju sve gratis i josh su placeni da lome. BH nije ustavno ni politicki samostalna vec strani pokusni kunic vec dugo ,pa je tamoshnjim politicarima u primitivnim uslovima bash kao i svagdje dato da mogu krasti i uzivati u super EGO vladanja a da pri tome veze nemaju ko su stvarni vladari. Zavisno od hijerarhije te lopine se trude da budu u medijima i da se masam lijepe za svijest! Da usadjuju misli,pravila i nacin djelovanja njima u korist itd. Pravi vladari imaju CODE-pravilo da se javno ne eksponiraju a njihovi placenici i namjesnici su tu da citaju sta im je zapovijedjeno. Tako i nashi vrli politicari kad se pojave sa zvakama i apstrakcijama u pokushaju da nam usade EPP kako da mislimo,izrazavamo se ili djelujemo treba ih ishnuti,bez respekta kog u pristupu ne posjeduju. Poenta je osloboditi se choporativnog mishljenja mase nize svijesti i pronaci ono shto nam individualno pashe i odgovara a njihove lopovske proklamacije na ignore i stub srama. Placenici su odavno raskrinkani jer rade za notorne kriminalce a lafo dobrobit,svijetla buducnost,tehnologija i napredak. Nego Ahmete ko plati ceh za tu vashu socijalisticku terevenku na brodu i dali je trosatni sastanak urodio plodonosnim zakljucima???? Zaista nista personalno vec cisto vjezbam poljitik da ne zahrdjam! POLITICKE PROGNANICKE USPOMENE Prije dvadeset godina republika Indija mi je odobrila politicki azil. Lektiru sam odlicno prosao i saslusanja,na slobodi bez ikakvog ucesca policije vec direktno sa sluzbenicima ministarstva unutrashnjih-Khan Market,New Delhi! Istovremeno sa UNHCR,tako da sam imao dvostruku,formalnu zastitu i neogranicen boravak,zdravstveno,pravo na besplatno skolovanje i nekakvu mjesecnu socijalu koju sam podizao svakih 6 mjeseci jer mi se nije dalo stalno ici u veliki prljavi grad,cesto jako daleko. Kao i svagdje od dana podnosenja zahtjeva do konacnog ishoda su procedure,kancelarije i cekaonice a red se otegao od izbjeglica. Cekajuci na konacne muhure prva 3 mjeseca provedoh u hramu-prenocistu Tulsi Nivac,Vrindavan,U. Posto je u pitanju sveti grad prvi put sam kao non-turist vec zitelj dozivio shok i cudesne duhovne transformacije. U taj carobni grad sam se kasnije mnogo puta vracao i cesto trazio utociste,svi me znali i ja njih. Poslije prve godine raznog shkolovanja shirom Bharat-a njihove nevidljive vlasti me poslase u medjunarodnu akciju na konacnu provjeru i ovjeru. O detaljima nebih,strogo pov. Javni tuzioc se slozio i formalno onemogucio iciju zalbu na odluku. Sudija obrazlozenje odluke nije duzan nikome objasnjavati i ne postoji formalno vec samo komad papira,pola nashvrljano rucno grbavim pismom,paragraf. Dovidjenja,umri gushteru,vojska stara ide da odmara! Licno nemam nikakvih dokumenata o svom 'slucaju' niti su mi ikada ista dali,vec se oslanjam na nevazna sjecanja a krecana i kafana.... Nego Ahmete starac posto vidim da se iz hobija bavish politikom u Shvedskoj a obojica smo prognanici,svako na svoj,osoben nacin pisem o nekim iskustvima uglavnom sa medjunarodne scene. Tanak sam za ikakvih lokalnih kvazi-seoskih shema kao dole u dezeli. Mala sredina je transparentna i sve se zna,tushi i obuzdava svojim primitivnim regulacijama plemena. Ti politicari su nashih godina,skupa bunjishte chaprkali,isli u shkolu,cugali,drogirali se pa nek trice i shibice bacaju i prosipaju kome to pashe u strahu ili neznanju. BL i okolna sela bi me brzo utushili pa bi u svakom slucaju ionako nagulio VANI! Slucajevi nam se ionako ponaosob razlikuju,kao i sudbine, ali je stvarnost da smo tu gdje jesmo,bilo vani ili unutra,ouch,pa neke uporedbe ili gluho bilo svadje i hatori nebi bli uputni. Dragi GDogg, kakvo pitanje. Moja partija jos uvijek ima fond koji pokriva ovakve reprezentativne sjednice i dogovore. Sto se tice zakljucaka i diskusija, to je jos uvijek na nivou dogovora, a rezultati ce se pokazati na sijedecim izborima 2014. Nadam se promjenama na bolje, jer su mi ovi sadasnji sirovi kapitalisti dokundisali. Nego evo i danas se pojavi jedan tezak problem i nerjesiva dilema: Dali ici, ili ne ici na bozicni rucak koji nam je priredio poslodavac u jednom predivnom hotelu u Waxholmu, jednom od najljepsih primorskih gradova u Svedskoj. Dilemu nebi rijesio ni Shakespeare, jer se nebo spustilo na zemlju, a snjezna oluja divlja i ovdje u Stockholmu, a kamoli tamo u Waxholmu, na istocnoj obali Baltika. Neki dan su valovi bili devet metara visoki i najveci luksuzni brodovi su se tako ljuljali, da je sav nepricvrsceni namjestaj letao po restoranima, a da ne govorim o casama, flasama, posudju i namirnicama u luksuznim buticima na brodovima. Moje drustvo je uzivalo na drugi nacin: dobra klopa, pice, ples, lijepe ze.. A snjezna oluja se jos pojacala i sve vise mi lici da cu propustiti danasnju lijepu priliku da uzivam na svedski nacin u Waxholmu. Evo javise da su i svi autobusi otkazani do daljnjega, a najmanje do 18. Kad ce taj juni, pa da se otisnem prema nasem jugu, a mozda me i juzna Amerika vidi slijedece godine. O tom, po tom, zivi bili pa vidjeli. Eh Ahmete starac prognanickim nigdje kraja pa bih ti napisao svoje uspomene kao izbjeglica u Svedskoj. Krajem osamdesetih,strasna socijalisticka murija me debelo poganja,upadali s mashinkama,ali ja uvijek jedan korak ispred progonioca,cak im iz SUP Budjak pred ocima nagulio. Seranic-kuca,knock,knock on the door,lol! Susnica,Grmusha,Jefto,Borko i cijela ekipa samo zuje i traze me pod hitno. Shega je da sam se krio u gajbi pokojnog Packa preko puta SUP-a. Packov otac je bio penzionisani policajac a buraz mu Vojo nije imao primjedbi na gosta u kuci. I tako u strogoj ilegali preko BL podzemlja ugovorim sastanak u ambasadi-kafic Eno da mi Brka ushljaka dobru i cistu SFRJ sharu za evakuacije u inostranstvo jer je carsija postala opasno vruca,a obruc se stezao,lol! Nekoliko dana se odmorim kod jarana u Kljucu i uletim u baushtelski autobus za Frankfurt. Tu sam proveo gotovo 2 sedmice sa starom rajom svih fela,pola ih u muriji. Jos tri dana provedoh kod Danskog jarana u Kopenhagenu. Kristijanija shljakala dan i noc. Tada josh nije bilo cuprije,pa natovarim biciklo na trajekt i pravac u Malmo. Solo,nikog ne poznam,1988 god. Sta je pisac htio da kaze... Iako prognanicki, nasi zivoti su prepuni svakakvih dogadjaja i ja bih htio da se moji prognanicki dozivljaji ne zaborave. A tako i svaki od nas prognanih ima svoje dozivljaje, pa zasto da se to ne zabiljezi, bez obzira sto se sve dogadja van nase Banjaluke? Dozivljaji su u sustini slicni onima koje bi dozivjeli i u rodnom gradu, samo ako se covjek malo potrudi i ne preda. A ja se predati nikada necu, pa sta bude, da bude. Zar da se zaborave sva ona radjanja, zenidbe, udaje, djeca, unuci, svirke, putovanja, budalesanja, feste, prijateljstva, smrti... Ne, ne smije se zaboraviti, jer to su nasi nastavci zivota van naseg rodnog grada, a mi se nikada nismo predali i smatrali pobijedjenim. Drago mi je da je GDogg svjestan da je ovo vazno, pa i on cesto opisuje svoje dogodovstine, na svoj izvanredno duhoviti nacin. Jul marknad, Santa Lucia, mazija i snjezna mecava... Vedar, lijep dan kada se pogleda kroz prozor tople sobe. Cijeli grad se slio u centru malog mista. Sve podsjeca na nase pazarne dane iz starih vremena. Prodaje se sve sto ljudima padne na pamet: rukavice, carape, dzemperi, kape, cipele, bozicni ukrasi, suho meso, dindrlice i dandrlice. Naivac bi pomislio da je sve jeftinije kada se tako prodaje po cepencima i improvizovanim stolovima, a promucurniji ljudi znaju: nije jeftinije, nego skuplje. Vazno je zapaliti raju na brzinu i uvaliti im robu slabijeg kvaliteta po prilicno paprenim cijenama, jer zaboga, Bozic se blizi i moraju se kupovati bozicni pokloni. A Svedjani opcarani bjelinom snijega i blizinom Bozica, kupuju kao ludi i misle da su dobro prosli. Cijeli grad pjeva u horu sa svojim ljepoticama. Scena je fenomenalna i svi zaboravljamo maziju i ledeni vjetar koji probija do dna duse. A snjezna mecava je danas zahvatila juznu Svedsku i blizi se ponovo nasim sredisnjim krajevima. Kazu de ce sutradan zahvatiti i nas stockholmski kraj. Lipota bozija, samo da grijanje radi i da se nekako dokotrljam do posla koji je 65 km od kuce. A onda se mora i kuci vratiti, ako putevi ne budu potpuno zatrpani. Na zdravlje, idemo dalje, a nekad i blize... Brottby - Bosanska Gradiska Svakodnevno putujuci autocestom E18 na posao, prolazim kraj jednog sela koje se zove Brottby. Selo se razbaskarilo na sirokim livadama, a snjezni pokrivac od sedamdesetak centimetara me svaki put podsjeca na Predgradje Nasip i moje drage Demirache, nadaleko poznatu porodicu ne samo u Bosanskoj Gradisci. To je porodica Ibrine majke, a moje mechehe, rahmetli Saime. Mi djeca smo cesto provodili zimski raspust kod te cestite porodice. Eto, Brottby, selo u Svedskoj me podsjeti na sve te drage ljude: glava porodice, rahmetli Ibrahim, naociti starina, bechar, muz dvije zene istovremeno, a ponekad je znao dovesti i trecu kuci i narediti da se prikolje par kokoski i pripremi meza za goscu koju on dovede u fijakeru iz Bosanske Gradiske. Tiha majka rahmetli Asija, prva Ibrahimova supruga, se razleti da ugodi svom Ibrahimu, a za uzvrat ima potpuno postovanje od Ibrahima i cijele porodice. Almasa, druga supruga, ostra i odlucna zena koja je preuzela dirigentsku palicu u kuci i vecinom donosi sve vaznije odluke. Rahmetli Refko, vrijedni i najcjenjeniji kovac u Gradiskom kraju, veliki covjek i kucenik, najvrijedniji da preuzme imanje, kada se Ibrahim umori od svega i sve prepusti u druge ruke. Braco, saljivdjija, zenskaros i vjetropir, koji ipak pridonosi porodici svojim kovackim umijecem i cini svakodnevnicu interesanrnijom, uzbudljivijom i veselijom. Rahmetli Meho, uvijek lijepo odjeven i ukeckan za izlaske u grad, posao u kovacnici obavlja preko volje i stalno sanjari o boljem zivotu, koji mu na kraju dodje glave negdje u nepoznatoj Australiji. Seka, Elvira, Mira i Djudja, vesele djevojcice koje su vec preuzele podosta obaveza na imanju i u kuci, ali su uvijek nasle vremena da se poigraju i sa nama gostujucim Banjalucanima i da nam zivot na imanju ucine ljepsim i zanimljivijim. Na kraju zelim spomenuti rahmetli Saimu, veselu zenu koja je vec poodavno napustila topilnu roditeljskog doma i otisnula se u Banjaluku, gdje je srela moga tatu i postala clan nase obitelji. Ti zimski raspusti se nikada nece zaboraviti, a ti dobri ljudi tamo ce vjecno biti utkani u onaj bivsi zivot, koji nam niko nemoze oduzeti. Iz svih ovih razloga, volim prolaziti kraj Brottbyja, a i radni dani su mi drazi i brze prolaze nego sto bi to covjek zelio. Novogodisnje obecanje - Nyĺrs löfte Dodje i 31. Covjek se zabezekne kakve sve gluposti ne valjaju i ne obecavaju. Nekoliko sekundi prije ponoci dadoh Mirzi da izabere jedan od tiketa i na brzinu joj ispricah o mome novogodisnjem obecanju. Vatromet, novogodisnja cestitanja, nazdravljanje i sve sto ide uz to, a onda svecano struganje tiketa, sa nadom da bi nesto od toga moglo biti, jer sam ja to tako strucno pripremio i obecao. Kad ono chorak, nista, ma ni ulog ni Mirza, ni ja ne dobismo. Steta, a sve sam tako temeljno pripremio. Ma i o trosenju para sam vec bio poceo razmisljati. Zavrsismo sa mezom i vincekom, pogledasmo neki vec zaboravljeni film, pa u krpe, smisljajuci nove nacine za dobijanje tog nedobijenog miliona. Jer obecanje traje cijelu godinu i sve sanse nisu izgubljene. Zivi bili, pa vidjeli. Sretna i bericetna Nova 2013. Covjek bi pomislio da je proljece na pragu, ali nadanje-ludom radovanje. Prosetah do Umjetnicke galerije na promociju mladih savremenih umjetnika videa i zvuka, odsetah do Sportskog centra i prisustvovah pobjedi moga rukometnog kluba, u kojem sam proveo oko cetiri godine, nad vodecim na tabeli, tako da smo sada mi isplivali na prvo mjesto i stekli realne sanse da se u slijedecoj sezoni preselimo u visi rang takmicenja. Zadovoljan i sretan poslije utakmice odabrah malo drugaciji put do kuce, preko Juznog brda koje dominira nasim malim mistom. Na vrh brda je pocela izgradnja natkrivenog bazena u cijem projektu sam i ja ucestvovao u jednoj projektnoj grupi politicara koji su izradili prijedlog Vizije Sportskog centra u nasem gradu. Zajedno sa poznatim politicarem Hansom Stergelom i jos jednim kolegom predlozismo i izgradnju novog natkrivenog bazena. Prijedlog je primljen sa skepsom, ali poslije godinu-dvije razmisljanja, dodje i vodecim politicarima iz g..... I tako ti nas prijedlog ugleda svjetlo dana i nova gradjevina se poce graditi prosle godine. Poslije saznadoh da je temperatura bila -24 stepena. Iskoprcah se nekako kroz prtinu i staze i bogaze i stigoh na drugu stranu, u podnozje brda, u grad, a u grudima mi se nesto steglo, pa mi neda da disem. Kod kuce, legoh na kauc i skvrcih se od bola u plucima, pomislivsi na najgore: srce, plucha, izljev krvi u mozak. Sve ono sto vjecito zdrav covjek pomisli kada ga nesto malo strecne, ili zaboli. Ali ne bi nista od toga. Ostade neki scucureni viruscic u dnu dusnika i poceh kasljucati, razmisljajuci da cu ja tome dohakati aspirinom, kao sto uvijak cinim u slicnim prilikama. Savjet: Ne penji se po brdima kada je 24 stepena ispod nule, jer te mogu vile odnijeti u vjecna lovista. Nastavak prethodnog clanka Gledam ja sa Juznog brda koje dominira nasim malim mistom, a srce se ledi, sto od zime koja se uvlaci u kosti, sto od hladne tisine, zaledjenog, snijegom zatrpanog grada. A na kraju grada jedan od najljepsih zaljeva u Svedskoj, umjesto mora debeli sloj leda, prekriven 60 centimetarskim snjeznim pokrivacem. Lijepo, milina pogledati, a istovremeno grozomorno, hladno i nepristupacno cak i za slicure, zbog debelog sloja snijega. Scena za umjetnicke duse, samo da mi je kakva furuna, pa da se razbaskarim i ugrijem ukoceno, promrzlo tijelo. Stigoh sretno kuci, a nastavak ste vec procitali u prethodnom tekstu. Jesus Christ Superstar Ĺke, Lena, Mirza i ja u Stockholmu. Tako mi ponekad sa nasim svedskim prijateljima odemo na poneku predstavu, ili koncert, tek toliko da mozak ne pocne otkazivati poslusnost prije vremena. Olla se odlucio da napusti grupu na vrhuncu slave i posveti se solo karijeri i mjuziklu. I bi izvanredno, na najvisem nivou. Olla nije bio najbolji pjevac. Tri - cetiri izvanredna pjevaca su ga usili za tri - cetiri koplja, jer su oni iskusni operski i mjuzikl izvodjaci, poznati u umjetnickim krugovima svedske operske i teatarske scene. Predstava nas je odvela u pricu o Isusu i ljudskoj zlobi i kada je dosla posljednja scena razapinjanja Isusa, ostadosmo fascinirani posljednjom melodijom koju nam otpjeva Olla i za to dobi aplauz i ovacije prepune sale teatra. Uhodace se taj izvanredni rock pjevac i dostici kvalitet svojih teatarskih kolega. Za sve treba vremena, pa i za sazrijevanje rockerskog glasa za mjuzikl, teatar i operu. Odusevio nas je orkestar smjesten ispod pozornice, a mogli smo ga vidjeti kroz malu pukotinu u podu, a cuti na izvanrednom teatarskom ozvucennju. Integracija Na Zapadu nista novo: bozicni lampioni i ostale svjetlece karafeke jos uvijek stoje na svom mjestu u nasem malom mistu. Snijeg ovlazio, utanjio i polako kopni, a ogromne prljave hrpe sa strana trotoara, polako se smanjuju. Ipak se neizbjezna ljepota proljeca osjeca u vazduhu dalekog sjevera. Sinoc me obradova jedna izvanredna reportaza na centralnom dnevniku svedske drzavne TV. Objavise da se najbolje integrisala grupa Bosanaca i Hercegovaca, nas oko 80. U pozadini jedna izvanredna operska pjevacica u bosanskoj nosnji izvodi neku opersku ariju, zvanice pijuckaju nesto pjenusavo i caskaju o uspjesima nasih ljudi u Svedskoj. A onda, neki svedski analiticar objasni zasto je to tako. Te mi smo dosli iz Evrope, te nas skolski sistem je bio slican svedskom sistemu, te nasa bivsa domovina je bila poznata po dobrim odnosima sa gotovo cijelim svijetom. I zakljucak je bio da se takav uspjeh nasih ljudi mogao i ocekivati i da useljavanje ne treba gledati samo kao kostanje, nego kao dobitak za svedsko drustvo. Izvrsna potvrda svega onoga sto smo mi u Svedskoj za dvadesetak godina postigli: 85% zaposlenih, najveci procenat visoko obrazovanih, najveci broj nasih mladih po svedskim fakultetima. I nije nam lose. Evo meni i starkici, par godina pred penziju pocinje da se radja ideja o selidbi u jedan lijepi grad na Jadranu, da se stare kosti ugriju, a i da cirkulacija duze traje. O tom, po tom, nista nije sigurno, ako nije osigurano. Samo sto juce spomenuh miris proljeca, evo vec danas mi se od glavu razbi. Snijeg sipa, nebo se zatvorilo, pahuljice nedaju oka otvoriti. Ma proci ce i ovo sjevernjacko izivljavanje, makar za tri mjeseca, pa cemo se opet sunca nagledati. E Ahmete blago si ga tebi kad mozes ovako optimisticno u tudjini. Nisu svi takvih kapaciteta. Ja cu samo reci svaka cast tebi Ahmete na optimizmu i ovoj pozitivnoj energiji sto siris Komentar Br. Petak, rano jutro, autobus za Stockholm vise nego poluprazan. Ne rece nista, samo se osmjehnu pokazujuci mi da me je razumio. Zna i on vrlo dobro da mnogi Svedjani petkom izmisle sta bilo da ne idu na posao. Niko da im stane u kraj. Nego u velikoj sam frci, a ipak sam imao vise srece, nego pameti. Vec neko vrijeme starkica i ja razmisljamo, analiziramo i diskutiramo o nastavku naseg zivota poslije penzionisanja. I tako nas sve vise zaokuplja misao da se ipak nesto sa ovom sjevernjackom klimom mora uraditi, a to znaci pobjeci sa ovog hladnog sjevera. Zapalismo se i stupismo u kontakt sa jednom agencijom i da ne duzim, odlucismo da kupimo stan. Zahvalih se prijatelju i ne platih kaparu, a dusa se opusti i sve one brige oko povrata vec uplacene kapare nestadose. Odlucismo da ni slucajno ne kupujemo nista na nevidjeno, a i Rijeka postade manje atraktivna, jer nam se jedan drugi grad poceo motati u mislima. Valjda cemo i tu jos jednu totalnu promjenu zivota, napustajuci ugodnu Svedsku, pregrmiti i nastaviti zivot dostojan covjeka. Snage i volje jos uvijek imamo, jer imamo samo taj jedan, svoj zivot i zelimo ostatak provesti u toploti i rahatluku zapadnog dijela naseg Balkana. Ako bog da, da bog da. Drustvo odabrano: Sudo, Enes, Ismet izvanredni harmonikas, Bjanka pjevacica sa glasom slavuja, Mona violinistica koja ce pjevati dvije pjesme na nasem jeziku i moja basovska malenkost. Sve sami sladokusci i poznavaoci nase sevdalinke nemogu se oteti utisku da se ovdje radi o jednoj od najuspjesnijih verzija stare dobre sevdalinke Omer bega koji na kuli sjedjase. Nekontrolirani osmjeh na licu svakog ucesnika se nemoze sakriti, a ponos sto je eto takva pjesma potekla iz naseg starog kraja se moze procitati na svakom bosnjanskom i hercegovackom licu u sali naseg omiljenog kluba. Siguran sam da ce koncert dozivjeti veliki uspjeh i da cemo poslije toga odrzati jos nekoliko koncerata u Svedskoj. A kada bi ova mala, ali odabrana trupa stigla i do Sarajeva, ili Mostara, ili Bihaca, ili nekog drugog naseg grada, nasu srecu bi samo pomracila pomisao da se takvo nesto nece odrzati u sadasnjoj, nekad nasoj voljenoj Banjaluci. Tamo se trenutno cijeni neka druga, strana muzika, sa tekstovima i formama koji ne trpe romanticnu sliku sevdalinke. Ahmete starac imam jednu zeljicu 2! Uspjesna familija,muz,karijera,dvoje djece ali djaba..... Dokumentarac je u 4 dijela po 20 min. Ovaj film preporucujem svakome jer pokazuje koliko su relativne i razlicite percepcije ljudi upecanih u enigmu zivota. Konacno se i proljece usulja u hladne krajeve zamrznute Svedske. Ako je i od skandinavskog boga Torra, previse je. Zima se bila otegla do sredine aprila i ogadila mi zivot na sjeveru planete, tako da sam se intenzivno poceo psihicki pripremati na jos jedno totalno pretumbavanje zivota, trece po redu u mome mladjahnom zivotu. Slijedeca sedmica ce vjerovatno biti odlucujuca sto se tice mjesta moje selidbe poslije penzionisanja za otprilike dvije godine. Karte kupljene, avion se zagrijava i u rano jutro dolazeceg ponedeljka put pod noge, na jug, u razgledanje stanova koji su potencijalni kandidati za nastavak zivota na suncanom jugu. Vracam se Jadrane tebi, tebi na valove plave, vracam se Jadrane tebi, tebi na obale stare posudjeni stihovi iz pjesme: Vracam se Zagrebe tebi. Ako bog da, da bog da! Pet dana borbe i rahatluka Skavsta aerodrom, stotinjak kilometara juzno od Stockholma, Ryanair Boing 727 samo sto nije stigao. Bi mi interesantan carinski pregled prije ulaska u slobodnu zonu. Na onim alarm vratima stoji zena zamotane glave i odjevena u tradicionalnu odjecu zena sa bliskog istoka. Prodjoh kroz onu kapiju, bez ikakvih problema, jer se alarm nije oglasio, ali mi ona sluzbenica u marami rece da se okrenem ledjima i onako zbunjenog me poprilicno prepipa s ledja, ne stideci se da me pipne ni na najosjetljivijim mjestima. Pomislih da taj posao mozda nije bas najbolji za religiozne osobe, ali raditi se mora, a posao se nemoze birati. Sletismo na Krk, autobus do Rijeke, pa na kisovito korzo prepuno naroda, iako je radni dan. Kada kisa prestade odmah ludnica: kafici prepuni, setaci u neprekidnoj povorci, kapucino, kremsnita, sladoled, utakmica malog nogometa na korzu, sve odjednom. A onda naidje Cincar i iskreno obradovan sjede za sto, kao da smo se juce vidjeli, kao da nije proslo preko dvadeset godina od posljednjeg susreta. Ugodna prica banjalucka, a sa svih strana banjalucani: Somo, Cevap, Medo i jos mnogi drugi sa kojima se nisam ni stigao pozdraviti. Sav izgubljen u ljepotama svemira, u neko doba odoh do Gorana Lipovca, prijatelja koji mi je mnogo pomogao u trazenju stana. Poslije Hikme Kusmica, komsije i poznatog fudbalera Borca, chevabdzinicu je preuzeo Kusmo sa Hiseta. Goran se isto kao i ja razbaskario i raspistoljio, pa odosmo na spavanje prilicno kasno. Dva dana provedoh sa jednim agentom i sest agentica koji su svi odreda pokusavali da me ubijede da kupim stan bas od njih. U srijedu popodne sretoh Miru Mamuzu i provedosmo par sati u evociranju uspomena iz nasih zajednickih muzickih dana, a agentica Emina se ne odmace od nas ni za trenutak, uzivajuci u nasen drustvu i u nasim bravuroznim zafrkancijama. To joj se poslije isplatilo, jer sam bas nju i njenu firmu odabrao i kupio stan uz njihovu pomoc. Mislim da smo postali i prijatelji i da cemo se cesto druziti kada prihajamo u nas novi dom u Rijeci. Slag na tortu je bio susret sa prijateljem iz djetinjstva, izvanrednim golmanom, a jos vecim dobrim covjekom, Mladenom Curicem Klinjom. Provedosmo dvije veceri zajedno i to se nikada nece zaboraviti. Emina me u petak ujutru odveze na Krk. Dva i po sata leta u nekakvom neobjasnjivo egzaltiranom stanju me dovedose do Skavste aerodroma, a onda kuci mojoj starkici, u nase malo misto na obalama Baltika. Jos nisam dosao sebi poslije svih onih ljepota koje dizvjeh u Rijeci, gradu koji dobrovoljno odabrasmo za nastavak naseg zanimljivog zivota. A starkica kao starkica: rucak, kafica, razgovorcici bez kraja... Covjeku tako malo treba pa da bude sretan. I naravno, prevarih se. Ctarkica i ja u Stockholmu. U Kungstredgordenu Kraljevki vrt sve roza probeharalo. Milion naroda u majicama, bez deprimirajucih jakni, se razmilio po Veneciji nordijskih zemalja. Veselo cavrljanje, smijeh, tople pantalonice, mini suknjice, raskopcane bluzice, sve ono najljepse sto covjeka budi iz dugog zimskog sna. Bi mi krivo sto neznam odmah poslati slike u Kajak, pa da se narod uvjeri da nista nisam izmislio, vec rodjenim ocima vidio. Planiram da to uradim uz Dadinu pomoc, prvom zgodnom prilikom. Zongleri, muzicari, sibicari i svi ostali sadrzaji u Drotning gatan Kraljicinoj ulici , kao i svakog proljeca. Talijanski sladoled u skoro svim slasticarnama, kapuchino, citron-mareng kolac krem kolac od limuna, sa bijelim slagom kao sampita , apple paj, limunada i sta jos da se doda toj neprevazidjenoj ljepoti radjanja proljeca. A onda, negdje u sred te proljetne ljepote, nazva Dado i pozva nas na rostilj u njegovoj basti sa pogledom na more. Vratismo se u nase malo misto i odosmo do Dade pjesice, tako da se moze popiti i neko pivce, ili vino, zavisi sta sincina ponudi. Dado, Elen, Emil, Henri, Oliver, Mirza i Ahmet, jedan dio sretne porodice Kozaragic na okupu, a rostilj-majstor Dado sa svojim upajcanim mesnim specijalitetima. Tako dozivjesmo jos jedno sretno radjanje proljeca, a zaboravismo dugu, hladnu i pomalo odvratnu zimu. Ljepota zivota jos jednom pobijedi i tako bi trebalo biti bar prvih sto godina, a onda neka zivi ko h... Privi rodni list na ranu pa ce brze zarasti... Pocela je borba za podmladjivanje i zdravlje i u nasoj kuci. Onda dodje i ono pravilo: izbjegavat cemo jesti poslije sest sati popodne. Nekako se izdura max dva dana, a onda takticki konzumira jedna jabuka, pa posto se od jabuke izgladni, mora se pohalisati bar dva reda cokolade sa ljesnjacima, jer se od ljesnjaka ne deblja. I tako iz dana u dan. Najtuznije mi sjede vijest da rucni zglob boli zbog pijenja kafe. Ne rekoh nista, ali kad vidjeh da je ona potpuno prestala piti kaficu, iz solidarnosti i ja smanjih moju dozu sa tri, na dvije soljice. Ja pijem kaficu, a ona mlijeko, da mi pravi drustvo. Ja nista ne prigovaram, nesto mi felericno, nesto mi fali, ali sutim, da njoj ne stajem na muku. Koliko cemo tako izdurati sam bog zna. Ali ja je necu nagovarati, ona zna sta je najbolje za nju i njen rucni zglob. Onda stize u kucu elektricni aparat za poboljsanje cirkulacije. Stavis noge na aparat, podesis snagu vibracija i treses se pola sata. Sta li ce novo izmisliti, pa da budemo jos zdraviji i mladji, a o ljepoti cemo nekom drugom prilikom. Nacionalni praznik Kraljevine Svedske, 6. Razdragani porezni obveznici masu svojim monarsima i blagosiljaju svu onu lovu koju oni u vidu poreza dobrovoljno poklanjaju svojoj vlasteli da bi ovi mogli izorganizirati sve te feste i balove koji uzdizu ugled kraljevine. Bar tako sve to objasnjavaju rojalisti, a republikanci imaju malo drugacije misljenje o svemu tome. Kad li ces ti doci na red? Valjda ce se i za tebe naci neka interesantna baronesa, pa da i tebe ozenimo uz blagoslov poreskih miliona koji ce se i tom prilikom potrositi. Kakve sve gluposti ljudi ne cine kada ih je zivot razmazio, dok u drugim dijelovima zemaljske kugle djeca gladuju i umiru u neimastini, jer su bogati imali srecu da se rode daleko od crnih vilajeta nase planete. Boli nas DJOGAT za sve kraljice,kraljeve,princeze i prinčeve od Engleske,Holandije,Danske,Norveške,Švedske.. Uhvatite se olovke pa glasajte na svojim izborima za kraljevsku Bosnu i Hercegovinu, ne uživajte u privilegijama tudjih muka, svojim mukama olovka+obrazac dodjite do privilegije izgraditi i živjeti uz Vrbas,Unu,Neretvu,Bosnu,Drinu i Savu. Kanite se balijske demegogije valjda vam je za ovih prosječnih 20 tak godina nešto iz guzice došlo u glavu,ako nije onda se CAPAJEBO budi bez vas je.. Sad ste se nasli buditi nakon 20 godina. Mogli ste bar sacekati da ljeto prodje. Mogli ste prvo pokupiti pare od izbjeglickog turizma, jedine privredne grane koja funkcijonise, a onda kada kise padnu u Oktobru izaci na ulice. Nisam bas siguran da nas porjeklom iz Banjaluke, Sarajevo nesto interesuje. Mi obidjemo Banjaluku a skoknemo i do Jadrana. Ne razumijem sta je pisac htio da kaze: hocu li ja to zivjeti po Mirsinom naredjenju, ili da nastavim uzivati kao i do sada po vlastitom nahodjenju i vlastim zeljama??? A ako se to tebi Mirso ne svidja, zao mi je. Savjet: nemoj citati ako ti se ne svidja. Moj prvi tekst poslije godisnjeg odmora. Pozdrav iz Svedske Komentar Br. Sve sto je lijepo kratko traje... Pet sedmica na jugu prodjose kao nedosanjan san i dok se okrenusmo na drugu stranu, trajekt nas prebaci sa naseg Cresa na Krk, a odatle, preko Titovog mosta, na obalu kontinenta. Bljestavilo Jadrana ostade ispod nas u Rijeci kada se uputismo ka brdovitoj Sloveniji i mocnim vrhovima Triglava. A austrijski tuneli nas provedose kroz labirinte Alpa i vrhove prekrivene snijegom i tog 20. A bilo je kao u bajci: more... I tako svaki bogovetni dan i noc sve do zadnje sekunde boravka u tom raju zemaljskom. Pokoji piknik do Malog Losinja i Chikata, a i nekoliko voznji katamaranom do Rijeke samo uljepsase svu ljepotu ovog nezaboravnog ljeta. Svaki boravak u Rijeci mi je bio veoma lijep i izazvao duboku radost i srecu, pa tako i ovog puta. Ulazak Hrvatske u EU proslavismo na velikoj festi uz muziku, klape, folklor, mazuretkinje i vatromet na Cresu, a tako je bilo i u ostalim gradovima Hrvatske. Kuci stigosmo u nedelju navece, na posao odosmo u ponedeljak ujutru, a svedska se razbaskarila na podebelim oblacima, kao da nije sredina ljeta, vec pocetak jeseni. Bice bolje, rekoh i poceh odbrojavati mjesece i dane do sljedeceg putesestvija na juzno bljestavilo i plavetnilo jednog ljepseg i interesantnijeg zivota. Svaka Cast za ovaj Forum i svaka pohvala ovim ljudima koji imaju strpljenja da pisu o proslosti. Odrastao sam u jednom malom potkozarskom selu nedaleko os Banja Luke. Zivot u djetinjstvu je bio vrlo lijep,islo se u osnovnu potom i srednju skolu ,druzilo sa prijateljima,trcalo po proplancima i dolinama,lovilo ribu bez dozvole,krali susjedove tresnje i ostalo voce ,islo se na igranke u Ivanjsku,Mishin Han,Simice ,Kose ,trazilo se cura. Nazalost dodje i taj nesretni rat i pokvari nam mladalacko djetinjstvo. Na preporuku moje susjede odlazim na studij teologije u Hrvatsku ,da se sklonem od rata i mobilizacije u Banja Luci ,jer nisam htio uzimati oruzje u ruke. U Hrvatskoj je bio pravi raj ,studirao sam 3 godine na jednom ostrvu u Dalmaciji ,nisam bio nekoliko sedmica svjestan gdje sam i kako sam uspio da se izvucem iz Banja Luke. Izvukao sam se zahvaljujuci predobrom Biskupu Franji Komarici ,koji mi je bio omogucio svojom preporukom ,da mogu da odem na studij u Hrvatsku i tako spasim glavu. Umalo me ne skinuse iz konvoja u Gradisci,koji je isao za humanitarnu pomoc u Zagreb ,ali zahvaljujuci vozacu kamiona ostavise me u konvoju. Moji suseljani su te 1993 isli na radnu obavezu svojim komsijama i spremali im ogrev,krcili puteve,samo da spase zivu glavu i da ih ne posalju u rat da pucaju na svoje ljude. Ipak i medju tim srbima u tim selima oko Gradiske je bilo jako dobrih ljudi ,koji su krisom donosili nasim ljudima kavu,rakiju,jelo i mnogi su govorili ,nasim hrvatima,strpite se ljudi ,proci ce i ovaj rat ,nista nije trajalo vjecito. Studirao sam 3 godine teologiju u Hrvatskoj ,vidio svijeta ,bio kod Pape poljaka Ivana Pavla II u audienciji i uzivao zivot na moru. Bilo je uvijek drustva ,od nas 50 Bogoslova je uvijek netko imao rodjendan ili imendan,tako da je uvijek bilo derneka i feste i proslave. Nazalost pri odlasku iz moga potkozarskog sela ,ostavio sam ne svojom voljom svoju djevojku u nadi ponovna susreta ,ali se to vise nikada nije dogodilo ,puti su nam se razisli ; U drugom nastavku pisat cu vam kako sam dospio u Njemacku... S:Oprostite na nepovezanom izlaganju ,nisam bas vjest pisanju ,ali zelio sam malo da olaksam dusu i podijelim osjecanja i utiske sa svojim zemljacima iz Banja Luke. Hvala na Vasem izvanrednom prilogu. Ja sam bas tako i zamislio ovu temu, da ne pisem samo ja moje prognanicke dozivljaje, vec da se i drugi prognanici ukljuce sa svojim nekad tuznim, a nekad veselim, dogodovstinama u zemljama sirom svijeta. Hvala Vam i molim Vas nastavite ucestvovati na ovom forumu. To ne znaci da jedva cekam da idem u penziju. Naprotiv, moj posao i moji radni dani su tako interesantni i dinamicni da jos uvijek nikada nisam pozelio da idem u penziju. Evo juce sam pronasao i ugovorio posao za moju finu, mirnu, dobro odgojenu i vrijednu S.... Poslije cetvorogodisnjeg prakticiranja u jednom privatnom vrticu, ona nikada nije dobila pravu sansu za zaposlenje, iako je dobar radnik, poslodavac je hvali, zeli da Sara u nedogled nastavi prakticirati, bez plate i bez sanse za zaposlenje. Jutros sidjoh sa sprata autobusa u Roslags Nesbyju i uputih se prema Teby centrumu, gdje cu sresti H...... Decko ima svojih caka koje se nemogu tolerisati na radnom mjestu: cesto prespava, poslije mjesec dana pocinje zabusavati i filozofirati, mjesajuci se u organizaciju posla koji ne zna raditi. Tako je vec promijenio desetak radnih mjesta, ali nigdje nije ni pokusao da ispravi svoje lose i neprihvatljive navike. Usput prodjoh pored Ova gimnazije, a pored hokej hale ogromna hrpa snijega koja se moze vidjeti i u sred ljeta, jer se led u hali redovno obradjuje. Na fudbalskom terenu vrije od djece i omladine koja trenira fudbal. Cijeli kompleks Teby centruma je evo vec tri godine jedno veliko gradiliste koje ce biti zavrseno 2015. Svratih u piceriju gdje prakticira M...... On na sve moguce nacine izbjegava pravo zaposlenje, izgleda da kod jarana radi na crno, a uredno prima socijalnu pomoc i djecije doplatke svaki mjesec. I to je to: dinamicno, interesantno, puno vremena na tockovima, a i za kancelarijsko - kompjuterske bravure ima dovoljno vremena. Pa kome bi se u takvoj situaciji islo u penziju. E moj Ahmete uzmi moj Ahmete.... Pogrijesih samo jednom sto se zaljubih strasno sto ljubav tebi dadoh a sada sve je kasno. A sada sve je kasno jesen zivota tu je i samo uspomena za tebe me vezuje... Ovi stihovi mi padnu na pamet svake jeseni kada boje u prirodi dobiju jesenju patinu i prelijevaju se u sirokoj paleti od zelene, zute, narandzaste, crvene, smedje. Takve su sume jesenje posvuda u svijetu i cini mi se da nista ljepse ne postoji u nasoj bozijoj basti. A onda mi istovremeno na pamet padne jedna epizoda iz moga bivseg, staro-banjaluckog zivota. Djevojcica iz Pelagica, sitna, zgodna, vizljasta, brzog koraka, igrala je u folkloru i opcarala mnoge svojom zivahnoscu i usplahirenom ljubavi prema zivotu. Ja nisam bio iznimka i vise puta sam pokusavao da joj se priblizim, ali me je svaki put na pristojan nacin odbijala. Onda jednog dana opasna bolest zakuca i na njena vrata. Onako puna zivota i odlucnosti da se ne preda, poslije teske operacije, ona se vrati u zivot i posto vise nije mogla igrati folklor, poce svirati u cika Markovom tamburaskom orkestru. Tako se jedne veceri ponudi da me odveze kuci svojim autom i ja naravno pristadoh. Kada je parkirala u blizini moje kuce, samoinicijativno mi ponudi svoje punacke usne i strastveni poljubac, i da sam zelio, nikako nisam mogao izbjeci. Nastavak boravka u njenom autu nije bio onakav kakav je ona pozeljela, jer je vrijeme zaljubljenosti proslo i ja nikako nisam mogao prihvatiti njenu izvanrednu ponudu kakvu covjek rijetko dozivi kod neke zene. Nekako nikada nisam ni zazalio za propustenom prilikom. I onda dodju oni stihovi, svaki put kada se toga sjetim... A sada sve je kasno jesen zivota tu je i samo uspomena za tebe me vezuje. Nova prica: Na putu za Turku... Bljestavilo na sve strane: restorani, kafici, klubovi, barovi, butici, hodnici, kabine, kasino... Konferenciju nastavismo u Konferans salonu, a onda vecerica uz probrano vino, pa rasip na sve strane putujuceg vasara. Neko ode u kupovinu bescarinskog viskija i ostalih alkoholnih preparata, neko u butike da se ponesto potrosi kad je sve pri ruci, neko na kapucino taj sam , a neko odmah zapoce party, party uz jako pivo i razne koktelske zerzevate. Vec sam prije spomenuo da Svedjani mogu puno popiti, pa oni to ponovo i ovog puta dokazase. Ja priznam da ih u tome nemogu, ni blizu, pratiti. Moje politicke haverice mi ne dozvolise ni da se zblahnem, vec me odmah odvukose na podijum i isplesah se to vece do besvijesti, a Lenneke, Ulrika, Elisabeth, Maggan i Kerstin me razgibase bolje nego fudbal petkom navece. Onda, u ponoc, poce show... Ne znas sta je ljepse: plavusica, crnkica, mulatkinja, ili ona sto je u Africi pocrnila kao ugarak. Bilo je tu naravno i muskica, ali njih nisam ni primjecivao, jer su ih djevojcice potpuno zaklonile svojom ljepotom, a reflektori osvijetlise najosjetljivija mjesta od kojih dah zastaje. Poslije prve ludnice na scenu izadje Sharlotte Perelli, bivsa pobjednica Eurovizije, a jos uvijek atraktivna i izvanredna pjevacica. Bend iza nje deka rock and roll najviseg nivoa, a preko 150 decibela protresose bubne opne. Sjetih se tinitusa i problema koje moj veliki haver Mirso ima zbog toga. Odoh leci u rane sate 02. Spavanje u jednom komadu, ma ni za hrkanje nije bilo vremena. Dorucak obiman i raznovrstan, samo je ticije mlijeko falilo. A onda nastavak konferencije. U pauzama za kafu trknem do obliznjeg salona da uz kapucino slusam laganu muziku za dusu, koju je trio iz Finske izvodio na zavidnom nivou.. Stigosmo u Stockholm u rane vecernje sate, a onda kuci, starkici i veceri u kucnoj atmosferi. Sad procitah Mirsin komentar br. Kakva drskost pisati na nacin kako on razmislja i pise. I jos uzima sebi za pravo da pametuje drugima. Ma taj tip je totalno opicen. Vjezbali smo punom parom pod rukovodstvom izvanrednog muzicara i harmonikasa Enesa Omerdica, clana Instituta Sevdaha i bliskog suradnika rahmetli Omera Pobrica. Dvorana teatra ispunjena do posljednjeg mjesta, ma ni na drugom balkonu nije bilo ni jednog slobodnog mjesta. Majstori tona i svjetla profesionalno odradise svoj dio posla, Haris Grabovac Banjaluka boy perfektno izrecitova Maka Dizdara na svedskom jeziku, a o konferansi da i ne govorim, Bjanka, sta da se kaze osim MAGNIFIKO, Mona dobi aplauze slicne ovacijama za svoje izvedbe pjasama: Razbolje se lijepa Hajrija, Mila majko salji me na vodu i Sarajcice hajdemo. Sudo, kao i uvijek, izvanredan pjevac i tamburica ekspert na svome bas primu. Enes jos bolji nego na probama, a i glas ga posluzi izvanredno te nezaboravne veceri. Basista standardan da se ne uobrazim , pa i mnogo bolji nego obicno, sa dobro uvjezbanim semama i prijedlozima vodje orkestra, naseg cijenjenog Enesa. Odsvirasmo Zlatno kolo, pozdravismo publiku, a ovacije ne prestadose dok ne odsvirasmo na bis nezaboravnu Moj dilbere kud se seces. Sve ovo mi sjede na dusu kao melem i cini mi se da je najbolji nacin za zavrsetak muzicke karijere. Nije to ona prava, ali selidba je selidba, pa makar bila i na radnom mjestu.
Star Wars: The Force Awakens
Ali poslije, tek što mu je bilo dano da se pribliţi toj gospodi, izvještio se u kretnjama kao i u riječima. Iako nisu dosegnuli moć nekih drugih plemićkih obitelji njemačkog podrijetla Gisingovaca ili Gut-Keleda , njihova uloga nipošto nije bila zanemariva. Žuta svjetlost, u kojoj sam vidjela lice, iznenada bi eksplodirala u milijun dijelova koji kao da su padali iz sunca, poput zlatnih traka. Postelja mu zmija bila, uzglavlje mu guja bila, sebi sam ga načinila asurom, sebi sam ga zarobila. Directed by Gore Verbinski. Naime, u tekstu stoji da je godina nastanka prvog organiziranog vegetarijanskog društva u Europi bila godina, a ne što je točno. Ne izlaže se svim onim opasnostima kojima se izlagala ranije! Napadao je mashala dvadeset pet centimetara. Kao da su njom potvrđivale svoju prisnost, ono što ih je uvijek iznova nadahnjivalo da žive upravo tako kako su živjele. Sudbina galaksije leži u rukama žestokih rivala s različitih svjetova. No, u svojom željama da saznaju tko su i što mogu ponuditi svijetu, oni kao kadeti na obuci postaju veliki suparnici.
[Badoo chat löschen|Domace mame sex|Zestoke erotske price]
Post je objavljen 29.12.2018. u 05:58 sati.