Devojke
Priključite se prijateljski nastrojenom timu, učlanite se i kontaktirajte ih. Devojke Ja ga razgovarali s Preeti i ona je potpuno složio sa mnom. Nije da itko od njih bili su dovoljno glup da ne pretpostaviti vatru kad su vidjeli dim. Gipka I savitljiva, kao da mi je dvadesetak, prava sam kurcolomka, kaubojka, divljeg pastuva jahacica.
Ljubio sam i isisan, kao što sam klizila prstom u nju sada cijedi i željan maca. Sva su tri od nas imao svoje akademske prednosti i nedostatke: Preeti je bio odličan u fizici, ali prosječno u svim drugim subjektima, a ja mogu reći isto o matematici, a Roopa bio svestrana osoba, ako bi mogao dati matematike iznimka.
Lični kontakti - Bosna i Hercegovina - Devojke To je upravo ono što se dogodilo s Roopa. I od toga dana, svijet nikada nije vidio Roopa nosio joj naočale s debelim, okrugli okviri opet.
Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine van radnog sastava od 1978. Peco se najviše bavio dijalektologijom i akcentologijom, ali pisao je i članke iz normativne lingvistike i standardologije, više puta o jeziku pisaca... Šantić se prisjetio kako je, kao dječak, muljao grožđe u himbutu. Ja sam se tada prisjetio toga pojma iz moga sela Ortiješa. Himbut je, bačva, ili badanj, u koji se grožđe stavljalo i u njemu se nogama, obično djeca, muljalo. Znači, isto značenje kao i kod Šantića i mene. Naravno, odmah sam počeo da tražim po rječnicima. Ali, ni u jednom, meni pristupačnom, rječniku nema ove odrednice: Nema na vašoj želji i nameri, da pobliže upoznate vaše čitaoce sa mnom i mojim stvaralaštvom. Obično o sebi ne volim govoriti, pogotovo ne ovako javno, mislim da oni koji me znaju umeju to bolje, i istinitije ma kako ta istina izgledala. Rođen sam polovinom prošlog veka u jednom malom selu u srcu Bosne... Eto tu sam u tim nesrećnim danima počeo izlet u književnost koji i danas traje. Sledile su knjige-Negde daleko, nekuda tamo-, I dugo Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine van radnog sastava od 1978. Peco se najviše bavio dijalektologijom i akcentologijom, ali pisao je i članke iz normativne lingvistike i standardologije, više puta o jeziku pisaca... Šantić se prisjetio kako je, kao dječak, muljao grožđe u himbutu. Ja sam se tada prisjetio toga pojma iz moga sela Ortiješa. Himbut je, bačva, ili badanj, u koji se grožđe stavljalo i u njemu se nogama, obično djeca, muljalo. Znači, isto značenje kao i kod Šantića i mene. Naravno, odmah sam počeo da tražim po rječnicima. Ali, ni u jednom, meni pristupačnom, rječniku nema ove odrednice: Nema polovinom prošlog veka u jednom malom selu u srcu Bosne, u radničkoj porodici, skromnoj i poštenoj. Sve do ovoga nesrećnog rata nikada nisam pomišljao da ću se upustititi u književne vode i voleo bih da nikada nisam a da se nije desilo to što se desilo. A onda kada se sve desilo, kada sam kao i mnogi... Eto tu sam u tim nesrećnim danima počeo izlet u književnost koji i danas traje.