Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/wingnipabru

Marketing

SOLONOV POLIS. Uređuje: Marjan Hajnal - Lijepe djevojke










Click here: SOLONOV POLIS. Uređuje: Marjan Hajnal






Vjerujući da će na isti ili sličan način doprijeti do duša i srca mnogih drugih, postavljam našu Azru sa njenom vrhunskom interpretacijom ove illahije pobožne pjesme na ovo - udarno mjesto, da traje i da nikad ne prestane. Izraelski Arapi mogu da glasaju, budu birani u parlament, drže imovinu i vode biznis bez ikakvih ograničenja. Povadio sam mu sve šarafe, točkiće, pomoćne djeliće i opruge. Nikad od djece, nikad od ljudi, uvijek od nacionalista.



SOLONOV POLIS. Uređuje: Marjan Hajnal

Isti je problem sa društvenim mehanizmom. Do kraja sam besmrtno odan humanosti i čvrsto sam uvjeren da samo humanisti mogu izvesti Bosnu ka svijetloj budućnosti prožetoj stvaralaštvom i zajedništvom koje čini dušu Bosne i Bosanstva…..



SOLONOV POLIS. Uređuje: Marjan Hajnal

- Ja slučajno živim 25 godina u Izraelu. Ni jedan dosadašnji predsjednik SAD nije bio toliko karikaturalno vidljivo bespomoćan…..



SOLONOV POLIS. Uređuje: Marjan Hajnal

Marjan Hajnal FACEBOOK I ANTIIZRAELIZAM Svjetlosna godina i nije neko veliko rastojanje. Pa čak ni nekoliko njih, koliko će ih biti potrebno dušama palim u tamu aspoznajnosti da dospiju do predvorja sedme dimenzije kojom počinje prva orbita horizonta samosvijesti I ovim tekstom želim svojim Bosankama i Bosancima uputiti signal da preispitaju svoju poziciju, nisu li u svom antiizraelizmu instrumentalizirani putem doktrine koja svoje porijeklo ima u nečemu što se pripisuje cionizmu. Živim u Izraelu, ali sam pogledom više Himalajac nego Izraelac. Kao autor ovog teksta protivim se bilo kakvoj formi getoizacije, svakom genocidu i democidu, svakom kulturocidu i ekocidu. Osuđujem i pomor životinja, kamoli ljudi. Trebaju znati i to da dolaze sve gora i sve teža vremena, da ćemo se svi naći pred ispitom ljudskosti. Ko do sada nije spoznao šta je to pravo prijateljstvo, možda će spoznati. Nigdje i nikad toliko uvreda ne vidjeh. Otkriva i najskrivenije kutke podsvijesti. Djeluje narkotičko-ovisnički, zarazan je, porobljava, ali za mnoge je i antidepresiv, idealan socioterapeut. Indikativan je kao alko-test, ili test na trudnoću. Ili si pijan, ili trijezan, ili si trudna, ili nisi. Idealan je za policiju, bez utrošenih sredstava omogućuje sve podatke o korisniku, o njegovim kretanjima, druženjima, o njegovom psihičkom stanju, njegovim vezama, moguće je predvidjeti postupke prestupnika koji često najavljuju šta smjeraju. Profili su idealni za prikrivanje identiteta, služe za naivno ćaskanje, ali i za plaćeničko infiltriranje. Plagijatori kradu sve što stignu. Kleptomani mogu do mile volje prisvajati čak i poeziju. Hakeri uništavaju drugima njihov dio svijeta. Tekstovi i komentari, slike i filmovi ukazuju na tip i nivo interesovanja u domenu politike. Kristijan Ronaldo i mnogi drugi sportisti imaju opsesivnu naviku da objavljuju antiizraelske poruke. Ne čudi to od strane nekoga ko se zove Kristijan, vjerovatni potomak inkvizitorske katoličke antijevrejske i antiindijanske La Conquiste. Upravo je otkazan pripremni nogometni susret reprezentacija Argentine i Izraela zbog palestinskih prijetnji argentinskim igračima, posebno Lionelu Messiju… Još jedan primjer apsurdnog miješanja politike i sporta. U antiizraelsku histeriju uključio se i Ivan Pernar. Ja slučajno živim 25 godina u Izraelu. Nemam taj dojam da su Izraelci ta strana koja želi etnički očistiti tlo na kom je prije 5778 godina započela njihova civilizacija. Jerusalim je osnovan prije više od tri milenija. Nisam cionist, naprotiv, kritičar sam, ali kritikujem obje strane. Pernar je na svom profilu objavio fotografiju ubijene medicinske volonterke, nesretne mlade Palestinke, 21. Zar nije vrijeme da kažemo dosta takvoj vanjskoj politici Hrvatske, zar nije vrijeme da stanemo na stranu istine i pravde? Neko je našao tu fotografiju i u jednom od desetina propagandnih studija montirao vijest. I prije nego je u IDF izdan zvaničan nalog za istragom već se zna sve, već je pokrenuta lavina prijetnji djevojci koja sa ubistvom nema nikakve veze. Nema sumnje da će istraga doći do počinitelja zločina nad medicinskom volonterkom Razan, ali, u međuvremenu svi su mediji već prepunjeni poznatim žargonom mržnje. Onaj koji je ubio Razan sigurno će dobiti zasluženu kaznu. Centar humanističkog projektovanja slobodnog društva najoštrije je osudio pucanje po civilima Gaze i posebno po medicinskom osoblju, smatrajući taj zločin među najtežim i u suprotnosti sa odredbama Ženevske konvencije. Rivka Rivka Rebecca Meet regrutirana poslije srednje škole 17 godina , bezazlena djevojčica za poster-dekor i paradu. Ne treba biti posebno nadaren i profesionalan psiholog pa procijeniti liči li ona na ubicu. Jagnjećeg pogleda, ne zna držati pušku, bez okvira i snajpera, stari model samo za obuku. Postavlja se pitanje: čije interese zastupa Ivan Pernar, rođen kad i moja mlađa kćerka, 1985. Šta on zna o Palestini? Šta o Palestini znaju svi njegovi vršnjaci i njegove vršnjakinje i odakle im to znanje? Da li su boravili kada u Izraelu ili u Gazi i uvjerili se u činjenično stanje? U svojim objavljenim kolumnama i ja govorim o jevrejskom aparthejdu nad Palestincima, ali objašnjavam i uzroke zbog kojih je do njega došlo, konkretno imenujem sve vinovnike. Samoubilački i ja govorim i pišem i djelujem protiv aktivnosti Vlade Izraela, ali s tom razlikom što ja to činim iz samog Izraela, koristeći sve povijesno-politološke izvore za argumentaciju, i bez pobuđivanja antiizraelizma, jer, ne dopuštam povoda da se moje riječi tumače dvosmisleno i za eventualnu upotrebu od strane onih istih elemenata četničko-ustaško-handžarovske nacističke propagande i prakse koji su doveli do realizacije pogroma nad Jevrejima i stratišta na Sajmištu, u Jasenovcu, Jastrebarskom, u Sarajevu i širom bivše Jugoslavije. Ne predstavlja li Pernarovo uplitanje u poslove druge države suprotstavljanje Zakonu i Ustavu Republike Hrvatske? Pernar i njemu slični koriste Facebook za otvorenu nacističku propagandu, prekrivenu tobožnjom brigom za Palestince treba samo pogledati komentare koji prate njegovu objavu. Da je drugačije, nastojali bi on i svi njegovi fanovi objaviti i one vijesti iz Izraela o svakodnevnom ispaljivanju raketa i minobacačkih mina na jevrejska naselja od strane pripadnika Hamasa, Islamskog džihada i Brigade al-Aqsa , o raketnim prijetnjama od strane Hezbolaha, o rušenju izraelske ambasade 1992. Takvi dušebrižnici i u najvećim pacifistima vide samo ono što oni vide i što bi htjeli da i svi drugi vide njihovom lažnom dioptrijom, grade slike vlastitih projekcija nametnute svima, ne obazirući se na njihovu moguću slobodu opredjeljenja i njihovu starosnu dob. Ukratko, perpetuiraju zlo i poziv na linč. Oni uporno svojim objavama linčuju one koje su pozvali da im na Fejsbuku budu prijatelji. Da im se kojim slučajem uzvraća istim, da ja njih danonoćno obasipam svim slikama ranjenih i pobijenih građana Izraela, da prenosim priče istinitog horora koji su preživjeli prvi useljenici u kibucu Ora pored Jerusalima, da neprekidno opsesivno lijepim slike iz Aušvica, Dahaua, Bergen-Belzena, Sobibora, Mauthauzena, da im ne dopuštam da oči otvore bez jutarnje crne hronike iz Izraela, koliko dugo bih ja bio njihov prijatelj? U suštini, svaki je religijski fundamentalizam isti, bio on krivoslavni ili ortodoksno-katolički grč. Da su te činjenice svjesni i da znaju da su upravo cionisti programirali jednog ajatolaha Homeinija, za svoje dobro pustili bi Cion na miru, i Grad Mira bi zaista postao takav kakvim ga ime označava, a ne bi bio svoja suprotnost. Da se Iranci nisu umiješali da nisu uvedeni u igru svi bi Palestinci već polako iz Gaze bili infiltrirani u miran i dobrosusjedski suživot sa Izraelićanima. Bilo bi kao i uvijek tokom povijesti trvenja, kao što ga ima, ali je odlika Bliskog istoka da se nakon dva-tri dana nemira život uvijek vraća u podnošljivu normalu. Međutim, te normale nema sve dok su jastrebovi gladni. A oni doletjeli na gozbu, stavivši na trpezu duše i tijela naivnih i prostodušnih ljudi. Nije samo jasno kako se usuđuju paralelno postavljati slike naroda Gaze koji čekaju u redu na graničnom prelazu, sa slikama naroda u Treblinci koji iz voza ide ravno u krematorij? Samo djece je pobijeno 1,5 milion. Kad bi bila živa ta djeca i povezala se za ruke, taj lanac bi se protezao od Đevđelije do Jesenica. Da li su Izraelci u stočnim vagonima prevezli 6 miliona ljudi na stratišta? Da li pretvaraju Palestince u sapun? Da li čupaju Palestincima zlatne zube? Da li živoj palestinskoj djeci radi eksperimenta vade srce i pluća? Da li im mijenjaju boju očiju? Da li od kože i pletenica malih Palestinki prave tapiserije, od njihovih kostiju strašni nakit? Da li In vivo eksperimentiraju na Palestincima inficirajući ih virusima kuge, kolere, velikih boginja? Da li im uzimaju krv i organe? Da li siluju palestinsku djecu prije nego ih poguše ili žive spale u krematoriju skupa sa njihovim trudnim majkama? U Iranu čak organiziraju festival antijevrejske karikature na kojima je glavna tema ismijavanje Holokausta. A ko god da se ruga žrtvama te katastrofe i negira Holokaust, učestvuje u njemu. Da bi se porekla važnost te činjenice treba biti super-glup, super-indoktriniran, ili super-zao, ili, sve troje u isto vrijeme. Niko, koga odlikuje bar minimum stupnja emocionalne inteligencije, neće se oglušiti o žrtve nevinih ljudi koji žele slobodu, koji se ne žele rađati ko zamorci u kavezu i čitav život tako provesti, ali, s druge strane, treba samo osmotriti na širem geografskom planu u kakvom je kavezu čitav Izrael, od postanka do danas, a posebno od trenutka kad se u Iran vratio imam Homeini. On je proglasio četiri cilja koja je potrebno ostvariti da bi se ostvario dolazak Mahdija: 1. Povratak čitavog El-Qudsa Jerusalima pod jurisdikciju muslimana, 2. Uništenje Izraela kao države, 3. Homeini je proglasio Dan El-Qudsa, ustvari, proklamovao je poziv na oslobađanje tog grada od svih nemuslimana. Znaju li to Pernar i ostale junoše iz 80 i neke? Ili ne znaju, ili jako dobro znaju i nastavljaju od tamo gdje im je njihov djed ili otac stao. Mogu li se takvi opsesivci zvati prijateljima? Po njihovom — mogu. Po njihovom jedan narod treba dokrajčiti da bi se drugi narod oslobodio. Umjesto da zagovaraju suživot, koji je moguć, konstantno, neumorno, prikazuju video-snimke akcija izraelske policije u kojima dolazi do nasilja nad djecom. Žalosno je da palestinska djeca nemaju djetinjstvo, uništeno pripremama za rat. Da se malo bolje razumiju u filosofiju karme njihovi roditelji i instruktori zapitali bi se ko je njihov najveći neprijatelj i šta je pravi uzrok njihove neslobode. Sasvim je razumljiva ljudska potreba da se bude slobodan, a ne čitav život provesti u logoru, ali, ako se to osjećanje i potreba zloupotrijebi, krivica je na onim faktorima koji za zadovoljenje svojih piromanskih demonskih ciljeva koriste nesreću tih ljudi. I da im se dopusti da izađu iz Gaze, šta bi oni prvo uradili? Kako su ti pokušaji izgledali u bliskoj prošlosti potvrdili su ratovi protiv Izraela vođeni i iznutra i spolja. Kao glavnog neprijatelja Palestinaca imenovao sam Iran, o čemu pišem u nizu tekstova objedinjenih pod nazivom: Iran-Izrael-Bog-Sotona i k raj vidjeti posljednji link na kraju ovog teksta. Ali, postoji i moj tekst u kom sam napisao da bih ja upravo Iranu povjerio kompletnu vlast u Izraelu. Da li bi uopće i jedan Jevrejin ostao? Ko zna, ako ne bi dovršili ono što zagovaraju, možda bi bili velikodušni pa ih svih 6. Moram odati priznanje onim pravim duševnim prijateljima, rijetkim, utoliko više vrijednim, ali se zahvaliti i onima za koje sam cijelim bićem vjerovao da su prijatelji. AL-NAQBA Sve rjeđe objavljujem svoje tekstove o zbivanjima vezanim za Palestince jer, umjesto da se prihvati ta okolnost da se i sa ove druge strane čuje glas vjerovatno jedinog objektivnog Glasnika, meni, tako prozvanom, upućuju se zamjerke zbog kritike onih koji programiraju i potpisuju smrt Palestinaca. Nesporna je činjenica da su i jučer na Palestince pucali izraelski vojnici, ali, potpis na njihovu pogibiju opet je ispisao Iran koji plaća svoje jurišnike da milom ili silom, ucjenama i prijetnjama izvuku goloruk narod do ograde i da u toj masi infiltriraju svoje specijalce koji nastoje eksplozivom srušiti ogradu. Također, skretanjem pozornosti od stanja na ogradi, na drugoj strani kopaju se tuneli kojim se naoružane grupe nastoje ubaciti u izraelska naselja. Ljutiti se na Glasnika što samo prenosi ono što se već dogodilo jednako je apsurdno kao vikanje na televizor koji je kriv utoliko što je uključen. A tako je jednostavno da i taj Glasnik ućuti. Dok je još budan i voljan da informiše o nemilim događajima sa Bliskog istoka, u tim realnim prikazima stvarnosti on ne zarađuje, niti ima razloga biti na bilo čijoj strani osim na strani potpuno ogoljene istine, a ona je uvijek potresna, krajnje bolna, odraz surove realnosti. Hamas, Islamski džihad i Brigada al-Aqsa za Izrael su terorističke organizacije koje djeluju s pozicije doktrine uništenja nikad priznatog Izraela, iako se ove godine navršilo 70 godina od priznanja Izraela u UN. Taj Dan nezavisnosti Izraela za Palestince je Dan katastrofe, Al-Naqba. Svake godine Palestinci obilježavaju svoje stradanje i tragični egzodus 700. Onaj dio koji je ostao vremenom se uvećao i samo u pojasu Gaze ima ih oko 2. Narod je izložen beznađu, očaju, siromaštvu, i razornim posljedicama intervencija izraelske armije koja kontranapadima odgovara na raketiranje gradova i farmi u blizini Gaze. Takve očajnike nije teško motivirati da krenu rušiti ogradu, da bi poslužili kao živi štit za naoružane dobro uvježbane vojnike pomenutih organizacija. Ako se neko buni i ne pristaje ići na ogradu prijete im ili ih nazivaju kukavicama i izdajnicima Palestine. Prema palestinskim izvještajima koje objektivno i redovno prenose izraelski TV i radio programi jučer su poginula 52 Palestinca, a hiljade su lakše ili teže ranjeni, od kojih su mnogi u kritičnom stanju. Za danas su najavljeni novi još masovniji pokušaji da se na više mjesta sruši ograda. To je sada izmijenjena taktika, da se preko što većeg broja žrtava civila izdejstvuje međunarodna osuda Izraela. U zaleđu takvog uvoda je prijetnja da bi ponovo prema izraelskim gradovima mogle poletjeti rakete, a istu prijetnju je izrekao vođa libanskog Hezbolaha Hasan Nasaralah. Dosadašnji pokušaji likvidacije Izraela rezultirali su surovom destrukcijom Bejruta, ali Nasaralah prijeti iz bunkera iz kog ne izlazi već godinama, a već je bio izjavio da ne bi isprovocirao rat da je znao da će Izraelci odgovoriti na takav način, čime je nastojao nevješto i prozirno svoju odgovornost svesti na nivo neke djetinje naivnosti, kao, nije znao s kim ima posla i do kakvih posljedica mogu dovesti raketiranja izraelskih gradova. Na tri fronta Liban, Sirija, Gaza , Izrael indirektno ratuje u neobjavljenom ratu protiv Irana. Izraelci uvijek prethodno upozoravaju, a zatim pucaju, kao što bi sigurno pucali vojnici bilo koje zemlje kojoj se sistematski prijeti da će biti uništena. Rasplet u takvim okolnostima može biti samo krvavi nastavak Al-Naqbe. Kao Glasnik, kao i uvijek, duboko žalim za svakim nevino palim životom, suosjećam sa porodicama nepotrebno poginulih i ranjenih, potlačenih, poniženih, i od strane klerofanatika zloupotrijebljenih Palestinaca. Ničim se ne može opravdati niti oprostiti. Ubistvo medicinskog osoblja spada u kategoriju najtežih zločina protiv čovječnosti. Čemu i kome je potreban takav barbarski čin? Takvoj armiji je tim sramnim činom nanesena šteta i krivac, ili krivci, će morati odgovarati. Naravno, armija je izvršitelj naređenja političkog vrha. Taj vrh je odgovoran i za smrt svih nedužnih civila u Gazi. S druge strane, mogu samo ponoviti: neki bahati genocidni fašis t oidni Izraelac je pucao, ali potpis na pogibiju djevojke Razan, medicinske volonterke, opet je ispisao Iran koji plaća svoje jurišnike da milom ili silom, ucjenama i prijetnjama izvuku goloruk narod do ograde. Da su malo vispreniji r azmišljali bi o mogućnosti naslijeđene krivice i da što neko više mrzi Jevreje, na putu je da se u narednom životu rodi kao Jevrejin. I obratno: Jevreji koji su zaboravili šta znači biti u Getou, mogli bi se naći u Gazi u ulozi sužnja koje bombarduju iz zraka, sa mora, sa kopna. No, glavni akcent ovog teksta je na jednostranosti pri interpretacijama. Sjeća li se iko nje? Neda Znači li ikome njen život, da li je uopće postojala, mlada iranska studentica filosofije? Da li je ubijena pred kamerama, sa bliskog odstojanja, naočigled cijelog svijeta, tog kobnog 20. Sve drugo samo je u direktnoj službi handžar-propagande, koja je nažalost očito preživjela, kao i četnička i ustaška. Nisu svjesni koliko su sebe otkrili u svojoj mizernoj troličnosti i koliku štetu nanose konkretno Bosni. Živim u Izraelu, ali sam pogledom više Himalajac nego Izraelac. Kao autor ovog teksta protivim se bilo kakvoj formi getoizacije, svakom genocidu i democidu, svakom kulturocidu i ekocidu. Osuđujem i pomor životinja, kamoli ljudi. Trebaju znati i to da dolaze sve gora i sve teža vremena, da ćemo se svi naći pred ispitom ljudskosti. Ko do sada nije spoznao šta je to pravo prijateljstvo, možda će spoznati. Onu drugu, mračnu stranu eventualne stvarnosti, bolje da nikada ne iskuse, ali, ona će biti neizbježna. Kao Glasnik, rekoh što imadoh, a oni će već, znam to sigurno, morati proći tih nekoliko karmičkih krugova do samospoznaje, dok ne došetaju do boljeg svijeta koji je od njih, njihovim pogrešnim izborom, dalek im nekoliko svjetlosnih godina. Razumijem da smo svi pale duše, samo su jedne nemilosrdne, a druge na putu da postanu milostive i suosjećajne, sa najvišim stupnjem emocionalne inteligencije, za sve ljude, za sve oblike života na ovom Plavom Dragulju, koji je, nažalost, zbog hulja i zlobnih rulja, u nestajanju. No, ako Planet i postane rasprsnuto grumenje, to neće umanjiti vjerovatnoću da će čiste prosvijetljene duše nastaviti svoj put. Onim najupornijim, nepopravljivim, neurazumljivim, neminovan je konačni delete iz Univerzuma, na način k ako to dopušta i Njegova visost — Facebook.




Gde u arapskom svetu žena može da slobodno prošeta u kupaćem kostimu ispred sevajućih bliceva? Jer, ako hoćemo, hajmo prekrstiti sve Ćopićeve knjige. Riječ je prije svega o kukavičluku protagonista i licemjerstvu lažno-solidarnih skrbnika. Kada neko nekoga želi da opiše kao ružnog reći će da izgleda kao Jevrejin. Takvi razvića manifestiraju se u tradicijama, institucijama, i organizacijama, u literaturi, u znanstvenim i inženjerskim postignućima, u umjetničkim djelima. Inače bi iste standarde odgovornosti i civilizovanog ponašanja primenjivao i na njih kao što ih primenjuje u odnosu na sve ostale. Tih tragikomičnih primjera ima još puno. Šta oni znaju o Ježurki Ježiću? Može li se govoriti o kontinuitetu američke vanjske politike u konkretnom slučaju?

[Požega Besplatni Oglasnik|Sexy oglasnik|Erotika porn]








Post je objavljen 28.12.2018. u 03:13 sati.