Bračne ponude
Cudna i teska tradicija, ja volim reci, ali poenta je da su brak, tj. Cena ide od 3 do 5. Albanci insistiraju na tome. Mnogo toga je ostalo slicno pa cak i isto, ali se malo prilagodilo danasnjem vremenu.
Nije ni primetio kako su godine prošle. Cena ide od 3 do 5. U pitanju su djevojke iz okoline Skadra — kažu da je tamo procenat djevojaka u odnosu na momke dvadeset na prema jedan, tako da nema dovoljno momaka u njihovoj blizini, u Albaniji, da bi one ostale dolje. Daj podeli sa nama, pa da zajedno zaplacemo i zajecamo.
Bračne ponude - Raspitivao se duže vreme, išao nekoliko puta na Skadar, ali svi su tražili po 3-4. Prema njegovim rečima, na području ove opšine ima oko 150 neženja s više od 25 godina.
Slučajno naleteh na ovu temu pa me zanima vaš stav, potrebno mi je da čujem još neko mišljenje jer sam razapeta izmedju dva različita mišljenja i ne znam kako da se postavim. Moj brat od tetke njegova mama i moja mama su rodjene sestre je već zašao u tridesete godine i počeo je da paniči jer nije našao ženu za ženidbu. Pre par dana je do nas došla informacija da je bio u poseti porodici iz Albanije i da planira da oženi Albanku koja je malo mladja od njega i to što pre ovog leta. On za to ima podršku svojih roditelja koji su već zašli u ozbiljne godine i žele unuke po svaku cenu. Medjutim malo šira porodica se oštro protivi tome zbog same činjenice da je ona Albanka, kažu mi smo Srbi i ne treba nam albanska krv u porodici. U tome je najglasniji moj stariji brat, on je potpuno van sebe. Još bih napomenula da je on nju video samo jednom, ja donekle imam razumevanja ali sigurno je da bih ga imala mnogo više da je to brak iz ljubavi, ali ovako on praktično nju ne poznaje a ipak smatram da je potreban duži period da upoznaš nekoga, da vidiš kakav je čovek i da li ti odgovara kao osoba. Ne bih da me shvatite pogrešno ali cela porodica je u šoku jer je to sveža vest i ovo je poslednje čemu smo se nadali. Kako biste se vi postavili u toj situaciji i kakvo mišljenje imate o braku izmedju Srbina i Albanke? Moj brat od tetke njegova mama i moja mama su rodjene sestre je već zašao u tridesete godine i počeo je da paniči jer nije našao ženu za ženidbu. Pre par dana je do nas došla informacija da je bio u poseti porodici iz Albanije i da planira da oženi Albanku koja je malo mladja od njega i to što pre ovog leta. On za to ima podršku svojih roditelja koji su već zašli u ozbiljne godine i žele unuke po svaku cenu. Medjutim malo šira porodica se oštro protivi tome zbog same činjenice da je ona Albanka, kažu mi smo Srbi i ne treba nam albanska krv u porodici. U tome je najglasniji moj stariji brat, on je potpuno van sebe. Možda je sada Albanka ali ako dolazi iz mesta koje je pretpostavljam sa severa Albanije, vrlo je moguće da je poreklom Srpkinja, pošto su većina ljudi iz tih krajeva srpskog porekla, ali su eto sticajem okolnosti u jednom delu istorije morali da promene ime radi sticanja benefita. Čak je bila emisija o tome, kvadratura kruga mislim, te porodice imaju srpska imena i prezimena, ali ih ne koriste, i svesni su da su u stvari Srbi, a ne Albanci. Ta ideja i nije tako losa imas sutra zenu za brak redovan seks... Kako vidim situacija u Srbiji i nije bas sjajna Srpkinje se sve teze odlucuju za brak sve hoce karijeru i luksuzan zivot,a da ne pricam da ima dosta i nadobudnih koje te smatraju skart robom. Znam po mom bratu koji ima kolegenice sve zavrsile fakultet i cilj im je da imaju visoke plate i uzivaju a o porodici ne razmisljaju. Preuzeto sa Slobodna Evropa: U Bosanskom Grahovu, ratom i privatizacijom opustošenom, neženjama koji su primorani živjeti od poljoprivrede postala je 'nemoguća misija' pronaći buduću suprugu. Rješenje je ponudila općinska vlast — mladenke iz 'uvoza'. U Bosanskom Grahovu je više od 150 neženja koji su primorani živjeti od poljoprivrede. Neće krave, neće ovce. A nama treba, da ostanemo tu. Naše cure neće, prema tome, mi moramo tako ići. To, nema vjere, nema nacije, dovest' ću je. Kad neće naše Srpkinje, idemo dalje. Hoću pravu gospođu da nađem sebi, za svoju kuću, da mi i gleda mene i da stvaramo familiju. Pronaći buduću suprugu, suputnicu, mnogim neženjama u skoro svim općinama Županije 10 postala je gotovo nemoguća misija. No, u rješavanju tog problema, neobične i vrlo konkretne korake poduzela je općina od koje se to najmanje očekivalo. Riječ je o ratom i privatizacijom opustošenom Bosanskom Grahovu u kojemu kakav-takav posao imaju jedino uposlenici u državnim institucijama, javnim poduzećima i ustanovama, onda jedno veliko NIŠTA u gospodarstvu, pa poljoprivreda. Sve djevojke koje su se rodile ovdje i koje su živjele ovdje, otišle su u veće gradove za poslom. Vrlo malo njih hoće da ostane, da radi i živi na selu, da tu rodi dijete. Mi, kao Opštinsko vijeće, podržali smo inicijativu ovog udruženja s jednim zaključkom da ćemo mi, kao Opštinsko vijeće, finansijski snositi jedan veći dio troškova koje imaju naši mladoženje, ali po zaključenju braka. Premda je zaključak Općinskog vijeća jednoglasno usvojen, što će reći da su za njega ruku digle i dvije vijećnice, žene u Bosanskom Grahovu nisu bile raspoložene za izjave. Za razliku od njih, muškarci su bili pozitivniji i razgovorljiviji, među njima još uvijek službeno neoženjeni Pero Jakšić. Moram zahvaliti ljudima koji su pokrenuli taj projekat, da se krene u jednu tako ozbiljnu situaciju i rješavanje ove problematike naših krajeva. Znam da se i u Livnu raseljava, odlaze ljudi previše prema Republici Hrvatskoj, odavde odlaze prema Srbiji. Nama je ovdje jedini način da opstanemo ako ćemo se vratiti tradicionalnim vrijednostima koje smo imali. Pitamo našeg sugovornika Duška Kuprešanina-zašto baš djevojke iz Albanije? U pitanju su djevojke iz okoline Skadra — kažu da je tamo procenat djevojaka u odnosu na momke dvadeset na prema jedan, tako da nema dovoljno momaka u njihovoj blizini, u Albaniji, da bi one ostale dolje. Sigurno su patrijarhalno odgojene djevojke, djeca bi se odgajala u onom duhu u kojem se inače odgajaju djeca na našim područjima. U Srbiji ovim aktivnostima žele oživjeti sela, a u Grahovu i sela i grad, a kako doznajemo od Duška Kuprešanina, prva mladenka iz okolice Skadra, trebala bi u Bosansko Grahovo stići upravo ovih dana. Procedura nalaže da idu na prvo viđenje, pa da dolaze njihove porodice, odnosno buduće mlade, odozdo ovdje, da vide gdje dolaze. Onda, na drugom odlasku dolje, obavlja se vjenčanje u Albaniji, a crkveno vjenčanje bi bilo kod nas, u Grahovu. I Kurir javlja: Opšina Bosansko Grahovo je jedna od retkih u Federaciji Bosne i Hercegovine koja je pokrenula inicijativu za uvoz mladi kako bi zbrinuli neženje s područja svoje općine. Školuju se, nađu posao u većem gradu i više se ne vraćaju, kaže Kuprešanin. Dugo se razmišljalo o tome šta uraditi. Onda je Udruženje građana iz Srbiji, koje okuplja iseljenike iz Livanjskog polja, dalo predlog kako da ožive sela. Reč je o devojkama iz Skadra, gde je omer devojaka i momaka 20:1. On je išao u Albaniju, ona je dolazila ovde, svidelo joj se, samo se čeka ono najvažnije - brak. Druga dvojica još nisu krenuli prema Albaniji, jer nisu imali ta neka inicijalna sredstva, jer mi sanaciju troškova vršimo tek nakon sklapanja braka. Prema njegovim rečima, na području ove opšine ima oko 150 neženja s više od 25 godina. Smatram da će, kad to naprave ova trojica, krenuti i drugi, jer mnogi su pomalo skeptični prema strankinjama.