Marketing
Slavko Spadoni: Krvavi žal by Vedrana S. Štefanić - Susret s djevojkom
U 65. obljetnici otvaranja logora i kaznionice na Golom otoku, Mladen Pejnović predstojnik Državnog ureda za upravljanje imovinom (DUUDI) najavio je moguću privatizaciju Golog otoka očito zanemarujući Inicijativu za proglašenje Spomen-područja Goli otok od 2005. i Prijedlog Zakona o Spomen-području Goli otok.
Click here: Slavko Spadoni: Krvavi žal by Vedrana S. Štefanić
Danas je tu, sutra ga nema, ali se nije smjelo pitati za njega. Vjenčao se za Ivanu Sveško, djevojku koju je učio matematiku još kao dijete, dobili su prvo dijete 1958. To je bila osnovna logika.
On sam sebe ne doživljava kao žrtvu, žrtve su oni koji proganjaju. Zapamtio je da cipele nije stigao dohvatiti, i morao je hodati bos u danu kad je Goli otok prekrio snijeg. Od gladi, žeđi i rana ljudi su bili kosturi koji hodaju, a klijenut crijeva zahtijevala je da naprave drvene čepove umotane u gazu i zaustave ispadanje utrobe čepljenjem anusa.
U 65. obljetnici otvaranja logora i kaznionice na Golom otoku, Mladen Pejnović predstojnik Državnog ureda za upravljanje imovinom (DUUDI) najavio je moguću privatizaciju Golog otoka očito zanemarujući Inicijativu za proglašenje Spomen-područja Goli otok od 2005. i Prijedlog Zakona o Spomen-području Goli otok. - Nakon Bileće vraćen je na Goli i nakon 5 godina i 3 mjeseca dobio je kartonski kovčeg i poputbinu i stigao kući.
Ovih dana hrvatski branitelji u Zagrebu prosvjeduju tražeći smjenu ministra Matića zbog nezadovoljstva njegovim radom, zbog neprihvatljivog odnosa prema hrvatskim braniteljima i neprimjerenim izjavama njegovog pomoćnika Glavaševića kada je pokušao izjednačiti žrtvu i agresora. Ministarstvo branitelja dobilo je pod svoju ingerenciju i istraživanje zločina komunizma. Na početku mandata ministra Matića ukinut je Ured za istraživanje komunističkih zločina poslije Drugog svjetskog rata kojeg je osnovao dr. Andrija Hebrang, a osnovano je Povjerenstvo za istraživanje zločina u komunizmu u kome je jedna od glavnih osoba Ivan Grujić, prema pisanju medija povezan s Josipom Perkovićem i dugogodišnji operativac osječke Udbe. Nepovjerenje u istraživanja s obzirom na Grujićevu prošlost , a Andrija Hebrang vjeruje da je upravo zataškavanje zločina iz toga sustava jedan od glavnih ciljeva sveukupne SDP-ove politike 2002. Zahvaljujući njemačkom pravosuđu, te suđenju Perkoviću i Mustaču preko njemačkih medija doznajemo po prvi puta neke činjenice iz naše prošlosti. U rezoluciji Vijeća Europe o komunističkim zločinima stoji da nema pomirbe bez istine, a s 200. Prikrivanje komunističkih zločina može se vidjeti i u neprimjerenom odnosu današnje Vlade prema Golome otoku. Gospodin Slavko Spadoni koje je proživio kao uznik na Golom otoku. S njegovom kćeri Vedranom Spadoni Štefanić razgovarali smo o iskustvu odrastanja pod povećalom komunističkog režima. Je li Vaš otac posjetio Goli otok nakon 1990. Nikad nitko od nas nije više posjetio Goli, ali smo dobili komad grote s Gologa koji je tata odnio u ribarsku kućicu na Kantridi i na njega upisao datume hapšenja i oslobođenja. On je cijeli život na neki način ostao na Golome, no samo sam jednom vidjela da se rasplakao kad je gledao dokumentarac na tu temu s insceniranom scenom premlaćivanja u špaliru. Ja nisam bila na Golome, želja se mijenja s vremena na vrijeme, npr. I sad zamišljam 21-godišnjeg dečka koji cijelu noć stoji s glavom u fekalijama, obilježen kao izdajnik i otpad, dok se diljem zemlje kliče sloboda narodu. Moj otac ih je naveo u svojoj knjizi, ali jedan od njih odskače. Bio je to Trsaćan, znači susjed sa Sušaka Rijeke Mario Debeuc. On je znao doći u posjet tati u Zagreb i skupljati podatke, podmećući pitanja. Ali ne, ne poznajem ih, barem mi ih tata nikad nije posebno predstavio. Posljedica Golog otoka bila je da je ostao bez prijatelja, jedino na koga se mogao osloniti bila je obitelj. U neko doba života bilo mi je malo neobično da tata nema prijatelja, oni su se počeli javljati tek mnogo kasnije, pa mogu slobodno reći nakon 1990. Imao je poznanike, kućnih prijatelja ne — osim susjeda Vukušića koji nam je i rekao da je SDB dolazio pitati što tata priča 80-ih. Kroz djetinjstvo ste osjećali da ste na neki način drukčiji od ostalih obitelji, zadirkivali su vas, ismijavali. Kada ste prvi put doznali istinu o Golome otoku i kako je to djelovalo na Vas? U djetinjstvu mi se najviše urezalo da su me stalno upućivali da moram šutjeti, što nikako nisam mogla razumjeti. Djeca, moje rođake pogotovo, bi me prozivale da mi je tata zločinac kad bi se povađale, što mi nije tada bilo jasno, no, čim sam zapamtila, očito me je pogađalo. To me uvjerilo da zabrane postižu suprotan učinak smijeh. Jeste li upoznala još logoraša s Gologa otoka, njihove obitelji? Tek posljednjih godina ljudi otkrivaju da je netko iz njihove obitelji bio na Golome, ali i dalje traje ugraviran kodeks šutnje. Koliko znam, svaki zatočenik barem civilni morao je potpisati da će surađivati s Udbom, a većina ljudi lomljena tijela i duha, godinama na popisima i pod pratnjom i provjerama, sigurno nisu bili u poziciji napraviti grupe za potporu i psihološku pomoć. Svaki se sa svojim bremenom nosio sam. Sjećam se samo posjeta brkatog muškarca koji je zakucao na vrata moje bake kasno navečer, rekao je da su skupa bili na Golome, ali ne znam tko je to bio. O Golome se šutjelo, većini je on uspio nametnuti osjećaj krivnje, straha i potrebe da se dokaže nevinost i lojalnost. Rijetke su bile iznimke. Isprva nisam razumjela kad je moj tata rekao da bi sve napravio isto, a sad mi je jasno. Da nije bilo Golog i obilježenosti, vjerojatno ne bih kritički gledala na Titoizam, ni na ideologije koje promoviraju nasilni društveni inženjering. Majka ste odrasle djece, jeste li njih upoznala sa strašnom životnom pričom kroz koju je prošao njihov djed i Vaša obitelj? Znaju li one o Golome otoku samo iz vaše obiteljske priče ili su o tome učile školi? Moja su djeca rođena 1990. Nemam nikakvih saznanja da su o Golome učile u školi, čak sam uvjerena da se o tome u školi ne uči, ali bih rado da griješim. Uznici s Golog nikad nisu bili popularni, pa čak ni u udruženju političkih zatvorenika. Njihov djed progovorio je 90-ih i napisao knjigu Krvavi žal, tako da su upoznate s njegovom životnom pričom, a on je i naš uzor. Malo je ljudi koji su kao moj otac, koji se cijeli život uglavnom bavio davanjem i brigom o drugima, bez da traže nešto za svoju korist, i bez da kukaju nad svojom sudbinom. On sam sebe ne doživljava kao žrtvu, žrtve su oni koji proganjaju. Žrtve svog zla i gluposti. Pitam se ponekad je li pad Berlinskog zida značio pad komunizma, ili njegovo širenje na Europu? Svjedoci smo procesa kojim se, korak po korak, oduzimaju slobode, uvode novi progoni i ekskluzivne zaštite i sankcije u pravcu nasilnog uređenja društvenih odnosa. U Hrvatskoj se dogodila tiha kontralustracija pa sad ponovno vidimo iste likove koji kao da su se vratili iz predstave Goli, iako je redatelj davno pokojan. Problem je da ih vidim u svim strankama, zvali se oni Josipović, Pusić, Pupovac, Linić ili Karamarko. Zato je inicijativa za preferencijalnim glasovima uzdrmala cijelu scenu profesionalnih političara, označujući da je došlo vrijeme za aktiviranje jedinog suverena — hrvatskog naroda.
Zivi Zid pgž 1 1 2015
Nesretnik je bio u njemačkom logoru i pokazuje broj tetoviran na ruci. Oni koji su prošli logore u Njemačkoj i Italiji ponavljali su da takve okrutnosti kao na Golome nisu doživjeli. Član koji blokira moderatora ili moderatoricu, on a sebe tim činom isključuje iz grupe, budući da moderator po definiciji predstavlja grupu. Danas je tu, sutra ga nema, ali se nije smjelo pitati za njega. Ovih dana hrvatski branitelji u Zagrebu prosvjeduju tražeći smjenu ministra Matića zbog nezadovoljstva njegovim radom, zbog neprihvatljivog odnosa prema hrvatskim braniteljima i neprimjerenim izjavama njegovog pomoćnika Glavaševića kada je pokušao izjednačiti žrtvu i agresora. U čemu je strahota tog Titovog logora? Majka ste odrasle djece, jeste li njih upoznala sa strašnom životnom pričom kroz koju je prošao njihov djed i Vaša obitelj? I sad zamišljam 21-godišnjeg dečka koji cijelu noć stoji s glavom u fekalijama, obilježen kao izdajnik i otpad, dok se diljem zemlje kliče sloboda narodu. U neko doba života bilo mi je malo neobično da tata nema prijatelja, oni su se počeli javljati tek mnogo kasnije, pa mogu slobodno reći nakon 1990. Nikad nitko od nas nije više posjetio Goli, ali smo dobili komad grote s Gologa koji je tata odnio u ribarsku kućicu na Kantridi i na njega upisao datume hapšenja i oslobođenja.
[Poznanstva|Trazim zenu za brak bih|Djevojke traze muskarce za vezu]
Post je objavljen 27.12.2018. u 05:18 sati.