Što se doista događa sa ljudskim tijelom nakon smrti
U tom kontekstu, oblik zvona se može efikasno zamijeniti i jednim energetskim oblikom kojeg možemo porediti s konceptom Aure. To jest, neprijatelj se potpuno lišio oružja od trenutka raspeća Isusa Krista. Duboko spavanje bez snova je tipična aktivnost kojom dominiraju delta valovi. Duhovna znanost je na svom ranom stupnju i pošto je tek počela imati utjecaj na ljudska bića, živi mogu napraviti najveću uslugu mrtvima pomažući im na ovaj način.
Zaista, podzemlje je na neki način povezano s paklom. Ili nešto možda »astralno tijelo« zaista napušta tijelo? Svjetlost Mjeseca utječe na biljke.
Što se doista događa sa ljudskim tijelom nakon smrti - Zato kada osjetite strah, to je izuzetna prilika da shvatite da je život trenutačan, on je prolazan, on je sačinjen od iste građe od koje su načinjeni snovi.
Astralno tijelo čovjeka može privremeno napustiti svoje materijalno tijelo? Ako je tako, što se pritom događa? Na ova pitanja pokušali su dati odgovor neki britanski i američki znanstvenici, a ovdje pročitajte kako su se odvijali pokusi. Jedna od najvećih poteškoća u parapsihološkom istraživanju je kako dokazati izlazak iz tijela te pritom isključiti eventualan utjecaj pomoću telepatije. Taj je problem naročito naglašen prilikom istraživanja doživljaja bestjelesnosti. Provjera je moguća ako zamolimo medij vidovita osoba da posjeti mjesto koje u budnome stanju nije nikad vidio. Takođe, medij treba potanko opisati predmete koji se tamo nalaze, što kasnije možemo kontrolirati. No ipak ne možemo ustanoviti radi li se zaista o napuštanju tijela ili medij koristi svoju sposobnost vidovitosti. Druga zanimljiva teorija kaže da doživljaj bestjelesnosti funkcionira kao okidač, koji aktivira pasivno znanje iz podsvijesti medija. Nije isključeno da su rezultati gledanja, slušanja, pipanja, kušanja i mirisanja samo mašta i da u stvarnosti fizički svijet percipiramo samo pomoću vidovitosti. Brojevi Napravljeni su brojni pokusi da bi se znanstvanici uvjerili što je moguće. Da bi riješio taj problem, bar s obzirom na doživljaj bestjelesnosti, konstruirao je prof. Ellison prilično kompliciran elektronski uređaj. Kad bi ispitanik napustio svoje tijelo, pritisnuo bi Ellison jednu tipku na aparatu i tada bi se na stražnjoj strani aparata pojavio troznamenkasti slučajan broj, koji nitko nije mogao vidjeti. Zamolio bi ispitanika da mu kaže taj broj pa bi ga unio u aparat na prednjoj strani. Aparat bi usporedio oba broja i pokazao da li je osoba kazala točan broj. Taj se pokus mogao ponoviti bezbroj puta. Izlazak iz tijela Na kraju serije pokusa zbrojio bi aparat točne pogotke po želji, mogao je aparat navesti i zbroj djelomičnih pogodaka. U toku eksperimenta nije voditelj pokusa mogao vidjeti brojeve koje je ispitanik morao pogoditi. Tako je bila isključena mogućnost telepatije. Sljedeći se korak sastojao u tome da je voditelj pokusa pomoću aparata ispitao niz osoba koje su u ranijim eksperimentima pod hipnozom mogle napustiti svoje tijelo. Ta je sposobnost prilično česta kod osoba pogodnih za izvođenje pokusa s hipnozom. Medij Test je počinjao s nekoliko serija pokusa pri kojima je Ellison, da bi ubrzao postupak, gledao brojeve na stražnjoj strani aparata dok ih je ispitanik pogađao. Taj je dio testa davao izvanredne rezultate. U dva ili tri slučaja ispitanik nije ni jedanput pogriješio. Onda je slijedio niz od 25 pokusa pri kojima prof. Ellison nije vidio brojeve na stražnjoj strani aparata. Odmah je ispitanik zapao u poteškoće. Rekao je da nikako ne može brojeve prepoznati jer su »premaleni«. Profesor mu je savjetovao da kod kuće vježba s malim brojevima i da ponovno dođe nakon dva mjeseca da bi nastavili pokuse u laboratoriju. Ellison se nije iznenadio kad se ispitanik nije više javio. Ni drugi ispitanik nije mogao pod hipnozom čitati brojeve na stražnjoj strani aparata te ni on nije nastavio pokuse. Ellisonov treći ispitanik bio je jedan američki medij, koji je bio čuo za njegov aparat pa je prilikom boravka u Engleskoj došao u njegov laboratorij. Odmah je pristao da sudjeluje u eksperimentu, ali nažalost nisu prethodno aparat kontrolirali. Greška u stroju Medij je tvrdio da brojevi jednostavno »izranjaju« u njegovu duhu i da kod njega nije potrebno stanje bestjelesnosti. To baca zanimljivo svjetlo na prirodu doživljaja bestjelesnosti. Kao što je već spomenuto, možemo ih shvatiti kao naročito živu rekonstrukciju sjećanja na određenu okolinu. Informacije koje se pri tom dobiju, primjerice brojevi koji se vide na stražnjoj strani aparata, medij saznaje vidovitošću. To, naravno, nije nikakvo objašnjenje; jer što je uopće vidovitost? Izlazak iz tijela Postoje mnogi dokazi da se informacije mogu pojaviti u duhu, a da za to nije potreban neki određeni postupak. Medij je sudjelovao u otprilike 20 pokusa. Onda je Ellison provjerio koliko je bilo točnih pogodaka. Začudio se kad je vidio da aparat pokazuje osam. Sljedećeg se jutra Ellison sam podvrgnuo nizu testova i postigao istu kvotu. Očito nešto nije bilo u redu. Nakon dugog traženja, Ellison je naišao na skrivenu grešku u jednom mikroupravljačkom krugu. Taj je djelovao tako da se osvjetljavalo sedam pruga brojke jedan i tako se vidjela brojka osam na ekranu. Taj su dio brižljivo očistili i pri sljedećem pokusu Ellison nije imao točnih pogodaka kao inače. Četvrta osoba koju je Ellison testirao bijaše jedan poznati engleski medij. Ovaj put su eksperiment brižljivo planirali i kontrolirali funkcioniranje aparata. Ellison i njegov asistent su pokušali u nizu testova pogoditi brojke, ali su, kao obično, imali vrlo nisku kvotu pogodaka. Nakon što se aparat dovoljno dugo zagrijavao i nakon što su napravili još jednu kontrolu, medij je podvrgnut prvom nizu od 20 pokusa. Imao je osam pogodaka! Ali i Ellison je sada postigao isti rezultat. Opet se, zasigurno, pojavila neka greška u funkcioniranju aparata. I, zaista, nakon temeljitog čišćenja upravljačkoga kruga, vrijednosti su bile normalne. Ponovno su profesor i asistent izveli niz probnih pokusa te su obojica postigli uobičajeno niske rezultate. Činilo se da sve funkcionira. Medij je podvrgnut pokusu — i opet je imao osam pogodaka. Izlazak iz tijela No kad su aparat očistili i sami izveli pokus, rezultat je ponovno bio normalno nizak. Je li aparat opet radio bez greške? Nitko nije mogao odgovoriti na to pitanje. Nestručnjaku se može činiti da je čist slučaj što je aparat zakazao kod poznatih medija. No iskusni parapsiholog zna da je to čest slučaj. Kao da podsvijest medija, koji zna da od njega očekuju visoke rezultate, primjenjuje najjednostavniju metodu da bi postigla cilj: utječe psihokinezom na upravljački krug. Ali ne možemo dokazati tu tvrdnju; riječ je samo o mogućnosti. U svakom je slučaju potrebno i dalje istraživati i izvoditi pokuse sa slučajnim brojevima da bi se ispitalo može li medij »vidjeti« normalni fizički svijet bez pomoći telepatije. Karlis Osis, ovlašteni istraživač Američkog društva za parapsihologiju, izveo je poučne pokuse s medijem Alexom Tanousom. Želio je ispitati da li zapažanja u stanju bestjelesnosti izvodi neki organ, koji bismo mogli usporediti s ljudskim okom. Osis je konstruirao kutiju u koju je optički sistem projicirao slike koje je normalno oko moglo raspoznati samo ako ih je promatralo kroz prozorčić u kutiji. U stvarnosti se kod tih slika radilo o obmani osjetila. Osis je od Tanousa zahtijevao da »pogleda« kroz prozorčić u stanju bestjelesnosti. Tim se eksperimentom moralo odgovoriti na pitanje radi li se prilikom doživljaja bestjelesnosti o posebno živoj vidovitosti? Ili nešto možda »astralno tijelo« zaista napušta tijelo? Osis tvrdi da rezultati njegovih pokusa ukazuju na činjenicu da se nešto zaista pojavilo na prozorčiću kutije. Tumačenje rezultata njegovih istraživanja se, doduše, vrlo lako osporava: granice vidovitosti su nam nepoznate. Izlazak iz tijela Osim toga, mogla bi ispitanikova podsvijest izvesti sliku iz spoznaje o međusobnom relativnom položaju dijelova u kutiji, do koje je medij došao svojom vidovitošću. Premda su motivi izabrani slučajno pa nitko nije znao koja će se slika pokazati ljudskom oku. U kasnijim pokusima Osis je pričvrstio određene senzore ispred prozorčića optičke kutije. Po njegovu mišljenju moglo se iz rezultata pokusa zaključiti da je za vrijeme stanja bestjelesnosti pred kutijom bio prisutan neki fizički objekt. Kad su senzori bili aktivirani, kvota pogodaka u prepoznavanju motiva bila je veća. Pri Zakladi za parapsihologiju u Durhamu, u Sjevernoj Karolini, izvedeni su poučni pokusi s medijem Stuartom Blue Hararyjem. Željelo se promatrati ponašanje malih glodavaca, zmija i mladih mačaka u prisutnosti »astralne projekcije«. Mačići su stavljeni u velik, otvoren sanduk, čije je dno bilo podijeljeno u kvadrate. Stroj ili živa bića? Normalna se mogla izraziti brojem kvadrata na koje je životinja stupila u određenom vremenu. Pod normalnim uvjetima pokusa, mačke su bile u pravilu prestrašene, mjaukale su i vrlo se brzo kretale. Harary je kao projekcija »prišao« sanduku i pokušao ih umiriti. Jedna je zaista promijenila ponašanje kad je Harary napustio tijelo; smirila se. Drugi pokusi su bili bez rezultata. Svakako bi trebalo istražiti pitanje jesu li životinje prikladnije nego strojevi da osjete osobe u stanju bestjelesnosti. Iz gore rečenoga možemo zaključiti da ne treba pripisati preveliko značenje opisima doživljaja, bestjelesnosti koje daju ispitanici. Izlazak iz tijela Moglo bi se raditi samo o duhovnim slikama koje se sastoje od sjećanja na fizički svijet i kojima su dodane informacije dobivene telepatijom ili vidovitošću. Istočnjački spisi označavaju »astralni svijet« u koji, po mišljenju mnogih, odlazimo nakon smrti i koji posjećujemo »astralnim tijelom« u stanju bestjelesnosti, kao »svijet privida«. On se sastoji od naših sjećanja na ovaj svijet i naših svjesnih i nesvjesnih čežnji. Price ukazuje na veliku podudarnost takvoga svijeta sa svijetom koji opisuju mediji, unatoč svim individualnim razlikama. No Price je nadalje naglasio da je »najbliži svijet« općenito u skladu s opisom koji su neki filozofi dali o ovome svijetu. Možda istraživanje opisanih fenomena omogući da bolje shvatimo sami sebe, svoja zapažanja i duhovne procese. Charles Tart s Kalifornijskog sveučilišta prvi je izveo laboratorijske pokuse u istraživanju doživljaja bestjelesnosti. Testirao je gospođu Z. Tart ju je priključio na elektroencefalograf i zamolio je da se prebaci u stanje bestjelesnosti. Na polici iznad njezine glave bio je papirić na kojemu je Tart prije pokusa napisao jedan broj iz matematičke tablice slučajnih brojeva. Kablovi od glave gospođe Z. Prve večeri, dok su izvodili pokus, nije se ništa posebno dogodilo. Sljedeće je večeri gospođi Z. Vidjela je sat iznad police — ležeći ga nije mogla vidjeti — i »pročitala« da pokazuje 3. U tom je trenutku elektroencefalograf pokazivao neobičnu struja u mozgu. Treće je noći imala sličan doživljaj. Tek je četvrte noći pokušala pročitati broj na papiriću i uspjeh je bio potpun. Kao vrijeme svog iskustva bestjelesnosti navela je — prema satu u laboratoriju — negdje između 5. Elektroencefalograf je u 5. Čini se da eksperimenti dr. Tarta pokazuju da se ovdje radilo o paranormalnom događaju. Ellison je svojim eksperimentima želio utvrditi što se događa prilikom takvih fenomena. A što je s vama? Podijelite prijateljima članak — Izlazak iz tijela je obmana, utjecaj hipnoze ili telepatija?