Neven Budak - Etnogeneza Hrvata
Rasprave o hrvatskoglagoljskom srednjovjekovlju, Zagreb. Ta npoMeHa 6njia je jiyroTpaJHa h CKOKOBHTa, Kao h necTO npeKHjiaHa y HeMHpHHM BpeMeHHMa c noneTKa IX BeKa noxojj, 6yrapcKor KaHa KpyMa, ycTaHaK ToMe CjiOBeHa.
Enough has been said to show that these autonomous city-communes of the eastern Adriatic coast actively participated in a cultural union with Italy; they formed an integral part of Roman-Latin humanism with all of its characteristics. HaBeneHO npeMa BHHJI, 221, Han. Y nHTaityje cejio Zoimcuvcc JKynaita 18 km jyroHCTOHHO oa CnapTe h 94 km jyroHCTOHHO ofl Cep6oHa 2ep 3ov. Stošija, the priests and the people of Zadar greeted him with songs in the Slavonic language: cum immensis laudibus et canticis altisona resonantibus in eorum sclavica lingua Novak 1957:61.
Neven Budak - Etnogeneza Hrvata - HapaBHO, obo jjejio o6jaBJteHO je no nHinneBOJ cmpth. Stama: Tin Ujevi kao europski pjesnik, U: A.
Ljetopis Popa Dukljanina Regnum Sclavorum, Kraljevstvo Slavena; poznato i kao Barski rodoslov je kronika nastala u , vjerojatno u drugoj polovici , čiji je autor anonimni svećenik Dukljansko-barske. Paralelno sa slavenskim originalom, koji je izgubljen, nastao je i prijevod, zahvaljujući čijim je prijepisima iz ovaj vrijedni spomenik južnoslavenske i sačuvan. U skladu sa stavovima latinske srednjovjekovne historiografije, autor kronike i smatra istim narodom, pa svoju povijest Kraljevstva Slavena počinje doseljavanjem Gota u oblast bivše današnja , krajem. Kronika sadrži katalog goto-slavenskih vladara od kraja do sredine. Djelo opisuje zamišljeno kraljevstvo Slavena, kralja Svatopluka, koji je održao sabor na polju Dalmi, o osnutku , povijest i dr. Uvodni dijelovi kronike u cjelini su nepouzdani kao povijesni izvor. Međutim, vjerodostojnost podataka koje kronika donosi za razdoblje od sredine do polovine , a koji se odnose na stvaranje snažnog državnog središta u Duklji pod , u najvećoj mjeri potvrđuju strani izvori. Literalno najuspješniji dio kronike, pravi mali ljubavni roman, čini poglavlje o životu, ljubavi i stradanju dukljanskog kneza i njegove žene Kosare, kćerke cara. Najstariji sačuvani prijepis je na latinskom jeziku, a datira iz oko. Ivan Črnčić objavio je djelo pod nazivom Popa Dukljanina ljetopis po latinsku i toga nekoliko i još nešto po hrvatsku, po prepisu popa Jerolima Kaletića. Hrvatsku redakciju Ljetopisa Popa Dukljanina. Prema mišljenju , hrvatska i latinska redakcija poklapaju se do XXIII. U hrvatskoj redakciji postaju , Svatopluk Budimir, a donosi se i legenda o ubojstvu kralja. Dmine Papalić je hrvatsku kroniku pronašao. Taj prijevod se čuva u Narodnoj biblioteci u. Isti stari rukopis hrvatske redakcije, preveo je na. Nikčević, IICG, Podgorica, 2001.