O stilovima partnerske vezanosti
Takve veze daju djetetu osjećaj sigurnosti koji je za njegov razvoj vrlo važan. Nama, kao društvenim bićima, zbližavanje je uslov za ljubav, a sve drugo je iluzija.
Malo dijete stvara unutarnji model ili shemu kojom pokušava objasniti svoje ponašanje i ponašanje drugih ljudi. I posljednje: ako se borite protiv vezanosti, krenuli ste krivim smjerom. Pod njegovim drvetom novi je sannyasin počeo meditirati.
Emotivna vezanost - Integracija bezuvjetne ljubavi ima moć osloboditi čovječanstvo od mnogih vezanosti, ima sposobnost iscjeljivanja rana i daje život kroz ljubav.
Kada žene počnu pričati o ljubavi, ispostavlja se da žele da pripadaju nekome. Opuste se u nečijem zagrljaju i postanu nečije, ko ce im pružiti mir, samopoštovanje i status. Ljudi žele da posjeduju, pripadaju, budu vezani i vežu nekoga. Ali to nema nikakve veze sa istinskom ljubavlju, jer je ljubav sloboda. Vezanost, zavisnost i želju za posjedovanjem ljudi doživljavaju kao ljubav. Ljudi kontrolišu voljene, da ne gledaju okolo. Hvataju se za supružnike kao za slamku. Doživljavaju žene i muževe kao svoju imovinu. Hvale se, ponose, zavise. Posjeduju, posjeduju, posjeduju i plaše se da izgube. Sve ovo donosi mnogo patnje. Partneri guše jedni druge željom za posjedovanjem. I na kraju, odnosi se raspadaju. I započinje beskrajna patnja, jer je zajedno loše a rastati se užasno je teško zbog jake vezanosti. I onda počinju da govore da ljubav pričinjava bol. Počinju da raspravljaju o tome sa prijateljima, pišu pjesme i stihove na tu temu. Ljubav, vezanost i posjedovanje, nemogucnost života bez druge osobe uvijek iz nekog razloga ispoljava se u prvom stihu. A stvar je tome, da ljubavi tamo nije ni bilo. Postojala je želja da se poseduje i pripada, ali ne i ljubav. To je ono što tjera da se pati. Vezanost za čovjeka kao prema dijelu sebe, pri rastavi izaziva bol. A mnogi iz nekog razloga doživljavaju to kao ljubav. A istinska ljubav to je sloboda. To je razumevanje toga da čovjek zaista ne pripada tebi. Može doći i otići u bilo kom trenutku. A ljubav je to, što se desi ili se ne desi. Nemoguce ju je predvidjeti. Može doci niotkuda i otici u bilo kom trenutku. A onda postaje stvarno strašno, jer ako sve nije moguce kontrolisati, onda se ispostavlja da treba živjeti sasvim drugačije. Probuđen u svakom trenutku života. Ne očekujući ništa i biti spreman na bilo šta. Biti mu zahvalan što je sa tobom, i shvatiti da to nije njegova dužnost, vec njegov izbor. Prihvatati njegova osjecanja kao poklon. Preuzeti odgovornost za svoju srecu umjesto da se prebaci na partnera. Prestati postavljati smisao svog života u drugom i tražiti ga u sebi. Početi shvatati da je odnos lupa koja pokazuje ono što je vec u čovjeku. Istinska ljubav ne dolazi od nedostatka, vec od punoće. Ona daje i ne očekuje ništa zauzvrat. Ona nije potrebna ni zbog čega. Prava ljubav ne može donijeti bol, vec samo radost, punocu i srecu. Ali dorasti do nje, moguce je samo ako postaneš samostalno srecan. Prestaneš čekati da će te neko učiniti srecnim. Prestaneš tražiti ne zato što si očajan, vec zato što si našao sebe. Naučio da uživaš u samoći. Našao sebe i želilš da sa zadovoljstvom podijeliš ono što si našao, spreman da prihvatiš pristajanje ili odbijanje partnera u bilo kom trenutku. Opis ljubavi zahtijeva poseban članak. Glavna stvar koju treba razumjeti je da se ona veoma razlikuje od vezanosti i želje za posedovanjem.