@52CF8 40B>B5:5 70 >B?@5<0Z5
Sa željom da se devastacija zaustavi i otok iskoristi za razvitak elitnog turizma, sredinom 1995. Nema potrebe da pređete hiljade kilometara kako biste obišli svet, restoran Na Ćošku Vam pruža mogućnost da osetite mirise i ukuse gotovo iz čitavog sveta bez...
Trudimo se da vam obezbedimo najkvalitetnije obroke u atmosferi koja je pogodna za svaku priliku. Staff is friendly and you can see to the kitchen from the terrace as a restaurant-manager I always respect that. Kao restoran traje još od pre II svetskog rata i kao takav predstavlja kulturnu baštinu ovog grada.
Moj otok za svjetsku elitu - Sve to smo zacinili velikom ljubavlju prema gastrnomiji i stalnom željom za inovacijama, otrkivanjem i istraživanjem novih mirisa, boja i ukusa, i krckali na umerenoj vatri više godina. Obilićev Venac 30 Beograd, Beograd Restoran Opera Beograd - Kao što opera u muzici nudi sklad muzičkog i scenskog, tako restoran Opera u ambijentu otmene ležernosti nudi autentični zalogaj Beograda kroz spoj ukusa dobre hrane i pića, tradicije i modernog, ljubavi i duha grada u kome ćete se retko osetiti strancem, ma odakle dolazili.
Nakon višegodišnjeg izbjegavanja medija i izričite zabrane pristupa novinarima na otok, svojevrsni vlasnik prvog privatnog otoka na Jadranu pristao je Nacionalovim novinarima omogućiti da posjete Veliku smokvicu i upoznaju ambijent namijenjen odmoru vrha domaće i međunarodne elite. Smješten u šibenskom arhipelagu, otok Velika smokvica nalazi se nasuprot Rogoznici, iz koje se vožnjom brzim čamcem u elitno ljetovalište stiže za nekoliko minuta. Otok zapravo nije moj, nego sam dobio tridesetogodišnju koncesiju na njegovo korištenje. Nakon toga sam prokrčio šumu, sagradio šetnicu oko otoka i postavio rasvjetu' LUŠIĆ O KAPACITETIMA SMOKVICE 'Meni je svejedno dolazi li gost sam, s još jednom osobom ili s cijelim društvom do petnaestak osoba. Cijena ostaje ista'Rođeni Rogozničanin, Lušić se još početkom prošlog desetljeća zainteresirao za otok koji je nekad davno bio u vlasništvu njegova pradjeda. Međutim, od kraja Drugog svjetskog rata pa sve do 1991. Nakon toga, samo dvije godine koliko je otok bio napušten, došlo je do najgore devastacije. S otoka su nestajale sve stvari koje imaju i najmanju uporabnu vrijednost, trgali su se električni i telefonski kabeli, čupale vodovodne instalacije iz zidova. Sa željom da se devastacija zaustavi i otok iskoristi za razvitak elitnog turizma, sredinom 1995. Lušić je s MORH-om potpisao tridesetogodišnji koncesijski ugovor. Na početku je najvažnije bilo riješiti infrastrukturu otoka, uvesti struju i vodu. Nakon toga sam prokrčio dvanaest hektara guste borove šume, oko cijelog otoka napravio šetnicu, osvijetlio staze. Postojeće vojne zgrade trebalo je posve rekonstruirati i od njih napraviti elitne apartmane. Ljetnikovac, prvi objekt sagrađen na otoku daleke 1932. Samo za restauraciju fasade ljetnikovca na otok smo morali dopremiti četiri i pol tone kremenog pijeska. Danas je ljetnikovac vila koja služi kao predsjednički apartman. Na samoj rivi nekad je bila smještena tzv. Danas se ondje nalazi restoran s terasom i visokoprofesionalna kuhinja, te ukusno uređene prostorije za boravak gostiju u slučaju lošeg vremena. Da bi se gosti tijekom boravka na Smokvici mogli rekreirati, Lušić je u sjeni borova izgradio i teniski teren, a valjalo je izgraditi i plažu koja na vojnom otoku zapravo nikad nije postojala. Meni je, naime, svejedno dolazi li gost sam, s još jednom osobom ili s cijelim društvom. Cijena ostaje ista, ali postojeći kapaciteti dopuštaju boravak maksimalno petnaest osoba. Pritom nikome nije bilo važno spomenuti da uz točnu činjenicu da državi ne plaćam najam, u Smokvicu ulažem golem novac, a da će po isteku najma sve pripasti Republici Hrvatskoj. Ako uzmete u obzir da sam od 1995. Na kraju krajeva, nitko se ne pita koliko stoji održavanje otoka, koji će po isteku koncesije biti potpuno funkcionalan, za razliku od mnogih drugih koji su nekad bili u vlasništvu vojske. Često na udaru zlonamjernika, Lušić je prije nekoliko godina gotovo izgubio otok — Smokvica je zapela za oko i Ljubi Česiću Rojsu. Nakon razgledavanja odao im je priznanje da je Smokvica dosad najbolje čuvan i gospodaren objekt koji je nekad bio u vlasništvu MORH-a. Prava pohvala i zahvala stigla je desetak dana poslije iz Zagreba — Rojs mi je poslao obavijest da se koncesijski ugovor raskida, a Smokvica vraća u vlasništvo MORH-a i uputu da što prije napustim otok. Srećom, ubrzo je uslijedila smjena vlasti i ideja o raskidu je zamrla, premda me je Rojs još mjesecima spominjao u Hrvatskom saboru, pokrenuo državno pravobraniteljstvo koje se također okomilo na mene, a i ovdašnja lučka kapetanija počela mi je naplaćivati kazne zbog tobožnjeg ugrožavanja sigurnosti plovidbe jer sam s nekoliko plastičnih kanti ogradio plažu. Većina ljudi bi se nakon svega toga pokupila i otišla, jer je teško raditi i stvarati kad postoji toliko zavidnih ljudi. GRAFIČAR I IZDAVAČ IZ ROGOZNICE Rodom iz Rogoznice, 47-godišnji Ante Lušić poslovnu je karijeru kao mali obrtnik započeo 1989.