Marketing
Ocjenjivanje najbolje načine i dating web stranice. Gdje pronaći dobrog čovjeka - Pronađite djevojku
PF_VII
Click here: Ocjenjivanje najbolje načine i dating web stranice. Gdje pronaći dobrog čovjeka
In accordance with that, the testing of five six-year children, i. Razlog tome je, prije svega, prisustvo of-shore kompanija u vlasničkim strukturama medija, što, prvenstveno, ima za cilj da se pravi vlasnici sakriju i da se time od javnosti prikriju i interesi tih medija.
Gdje se čini - taj jedan, atraktivan, pristojan čovjek? Dešava se da su mnoga djeca tjelesno sasvim dobro razvijena mada tom razvoju ne odgovara uvijek i njihov duševni razvoj, zbog čega se nakon zdravstvenog pregleda vrši i psihološko ispitivanje, koje obuhvata ličnu i funkcionalnu zrelost djeteta. Na ovoj slici dječak je samo rekao da je to muškarac koji tuče ženu, a neće tući bebu, jer nju voli.
PF_VII - Takav pristup rečenici posebno je prihvaćen u lingvodidaktičkoj praksi jer utječe na razvoj mišljenja i na upotrebnu vrijednost raznih jezičkih činjenica. Jedan od razloga zašto roditelji na vrijeme ili nikada ne primjećuju da im je djete žrtva vršnjačkog zlostavljanja može da bude i posljedica nedovoljne komunikacije roditelja i djece.
ZBORNIK RADOVA PEDAGOŠKOG FAKULTETA U ZENICI ISSN 1512-9195 ZBORNIK RADOVA PEDAGOŠKOG FAKULTETA U ZENICI Godište 7, broj 7, 2009 Zbornik izlazi godišnje Izdavač PEDAGOŠKI FAKULTET U ZENICI Za izdavača Refik Ćatić Redakcija Refik Ćatić Memnuna Hasanica Enes Kujundžić Damir Kukić Mirjana Mađarević Indira Meškić Hazema Ništović Kemal Subašić Željko Škuljević Dževad Zečić Odgovorni urednik Muhamed Arnaut Lektor i korektor Alica Arnaut Tehnički urednik Izet Pehlić UNIVERZITET U ZENICI PEDAGOŠKI FAKULTET U ZENICI ZBORNIK RADOVA PEDAGOŠKOG FAKULTETA U ZENICI Zenica, 2009. Na stranicama ove zapažene publikacije nalaze se radovi nastavnika i saradnika, koji obrađuju pedagoške teme, filološku problematiku, društvena pitanja, umjetnost i kulturu. U okviru pedagogije i psihologije prezentirana su četiri rada. Emocionalnu zrelost djece za polazak u osnovnu školu obradili su Refik Ćatić i Mirnesa Parić u radu Emocionalna zrelost djeteta za polazak u školu. Dženan Skelić autor je rada pod nazivom Reinžinjering — šta, gdje, kako. Problem nasilja među učenicima obrađuje studija Nasilje među učenicima osnovne škole autorica Vahdete Ćatić i Maide Karić. Amer Ćaro obradio je fenomen darovitosti kod učenika u svom radu pod nazivom Stavovi nastavnika općine Tešanj o darovitim učenicima. Na sljedećim stranicama Zbornika radova nalazi se komunikološka tema You Tube i videosfera autora Damira Kukića. Iz oblasti filologije obrađena su brojna pitanja različitog sadržaja. Hazema Ništović nagovijestila je proučavanje dosad nedovoljno sagledane i osvijetljene sintaksičke paradigme u svojoj studiji Sintaksičke teorije u lingvodidaktičkoj praksi. Nedovoljno proučena i sistematizirana bosanskohercegovačka bibliografija predmet je posmatranja Enesa Kujundžića u radu Osnova bošnjačke bibliografije. U studiji pod nazivom Redakcije staroslavenskog jezika na južnoslavenskom prostoru Muhamed Arnaut osvijetlio je proces nastajanja srednjovjekovnih redakcija staroslavenskog jezika kao baze za nastajanje današnjih jezika na štokavskom području. Prevođenje sa jednog jezika na drugi posredstvom savremenih tehnoloških dostignuća obradila je Alica Arnaut u radu Mašinsko prevođenje. Pronominalna pitanja u govoru djece predškolskog uzrasta istraživački je rad autora Reufa Veje i Amine Pehlić, koji sagledava ovu jezičku problematiku kod predškolske djece. U radu Diplomatička obrada vakufname autorica Edina Solak 6 ukazuje na osnovne principe diplomatičke obrade vakufname. Daniela Čančar razmatra prikaz prirode i njezino djelovanje na Fausta u svom radu Faust i priroda. Elvedina Bilajbegović autorica je rada Pojam životinje u frazeologizmima njemačkog i bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika. Civilno društvo i demokratija studijski je rad Faruka Kozića, u kojem se sagledava savremena organizacija društva. Indira Meškić obrađuje muzičku djelatnost u osmanskom periodu u svom radu pod nazivom Muzička djelatnost u Bosni i Hercegovini u osmanskom periodu. Poimanje tjelesnog odgoja pedagoških klasika napisala je Amna Ćatić. U ovom broju Zbornika objavljuju se radovi sa naučnog skupa Studij razredne nastave u funkciji devetogodišnje osnovne škole koji nisu mogli biti objavljeni u Zborniku sa tog naučnog skupa zbog velikog obima te publikacije. To su radovi: Izazovi na putu ka inkluzivnoj školi u Bosni i Hercegovini autorica Fate Ibralić i Alme Dizdarević, Iskustva u radu u prvoj trijadi devetogodišnje osnovne škole Amele Brdarević i Amire Dautović, Odgojni i savjetodavni rad u razrednoj nastavi Alise Ibraković i Kanite Kulić, Patriotski odgoj i obrazovanje u NPP i udžbenicima razredne nastave devetogodišnje osnovne škole Lejle Hamzić, Ostvarenost pretpostavki inkluzije u redovnim osnovnim školama na području Tuzlanskog kantona autora Saše Delića, Sanele Mandžukić, Damira Muratovića, Inkluzija za sve Ilde Hozić. Na stranicama ovogodišnjeg broja Zbornika radova Pedagoškog fakulteta u Zenici nalazi se in memorim profesoru Nihadu Suljičiću 1944-2009 — Oproštajni govor na komemoraciji, koja je održana 13. Fakultet se oprostio od svog profesora koji je radio u ovoj ustanovi od njenog osnivanja i dao značajan doprinos proteklih petnaest godina da ova ustanova bude ono što je danas — respektabilna univerzitetska obrazovna institucija. Urednik Pedagogija i psihologija Pedagogija i psihologija 9 Refik Ćatić Mirnesa Parić EMOCIONALNA ZRELOST DJETETA ZA POLAZAK U ŠKOLU Sažetak Osnovna svrha i cilj ovog rada je utvrditi emocionalnu zrelost djece za polazak u osnovnu školu, kao i utvrditi kako porodični odnosi utječu na emocionalnu zrelost djece. U skladu s tim izvršeno je testiranje sa petero djece, uzrasta od 6 godina djeca koja polaze u školu. Prilikom testiranja korišten je test porodičnih odnosa, kojim se utvrđuju djetetove emocionalne poteškoće, ukoliko ih dijete ima, ali i porodični odnosi, tj. Također, korišten je i pripremljeni upitnik za roditelje i vršena je opservacija djece. Emocionalna zrelost je bitan faktor dječije pripremljenosti za školu, kojoj treba posvetiti više pažnje nego što se to radi danas. Ključne riječi: emocije, zrelost, emocionalna zrelost, pripremljenost za školu, porodični odnosi ZRELOST DJETETA ZA POLAZAK U ŠKOLU Polazak u školu za svako dijete je nov, vrlo značajan događaj, odnosno najveći događaj djetinjstva. Da bi dijete moglo krenuti u prvi razred osnovne škole potrebno je utvrditi njegovu zrelost i pripremljenost za školu. Zrelost ili pripremljenost za školu podrazumijeva djetetovu razvijenost na svim onim područjima koja su bitna za njegov uspješan početak osnovnog školovanja, tj. Prema tome, kada se govori o djetetovoj zrelosti za školu valja se odmah pitati o kakvoj školi je riječ, kakvi su ciljevi i zadaci te škole i na kakvim se sadržajima ti ciljevi ostvaruju. Ciljevi i zadaci škole u suvremenom društvu osim socijalizacije obuhvataju i druge važne odgojne zadatke, kao i obrazovne zadatke kao što su: uvođenje djece u pismenu komunikaciju, prenošenje na mlade generacije osnovne strukture 10 ljudskih znanja, te razvijanje intelektualnih i drugih psihičkih sposobnosti djece Furlan, 1980. Pravo na upis u prvi razred osnovne škole stječu sva djeca koja su psihički i fizički dozrela i sposobna da sudjeluju u nastavnom radu. Pored mentalnog i fizičkog razvoja, zrelost djeteta za polazak u školu pretpostavlja i sposobnost snalaženja u socijalnim situacijama, pojačanu voljnu pažnju, sposobnost za koncentraciju kao i istrajnost i spremnost za svakodnevno izvršavanje zadataka. Dakle, zrelost djeteta za polazak u prvi razred uključuje intelektualnu, tjelesnu, emocionalnu i socijalnu razvijenost Ćatić, Ramić, 1998. Intelektualna zrelost podrazumijeva sposobnost rješavanja problema, pravilno ocjenjivanje svoje sredine i sebe, samostalnost i realnost u donošenju odluka. Intelektualnu zrelost ne mogu imati osobe oštećene inteligencije mentalno retardirane osobe , kao ni oni inteligentni koji nisu emocionalno, socijalno, moralno ili psihoseksualno zreli. Kada se radi o tjelesnoj razvijenosti djece za školu među mnogim pokazateljima, najuočljivijim i najjednostavnijim, su mjerenje visine i težine djece. Tjelesni razvoj uključuje sve forme tjelesnih promjena, kako unutarnjih tako i vanjskih, uključujući tu povećanje težine i visine, promjene skeleta mišića, unutarnjih organa i nervnog sistema, te kako grube tako i fine motoričke sposobnosti, od učenja puzanja, sjedenja i hodanja, pa do učenja govora, plivanja, vožnje biciklom. Tjelesnu zrelost djeteta prilikom upisa u osnovnu školu utvrđuje ljekar prilikom pregleda, zbog čega ljekarski pregledi trebaju biti sistematičniji, detaljniji i sa predloženim mjerama u odnosu na snimljeno stanje. Dešava se da su mnoga djeca tjelesno sasvim dobro razvijena mada tom razvoju ne odgovara uvijek i njihov duševni razvoj, zbog čega se nakon zdravstvenog pregleda vrši i psihološko ispitivanje, koje obuhvata ličnu i funkcionalnu zrelost djeteta. Pod ličnom zrelosti podrazumijeva se dječija emocionalna i socijalna zrelost. Socijalno zrelo dijete pokazuje interesovanje za svoje vršnjake, njihovo društvo i spremno je da sarađuje sa njima. Pedagogija i psihologija 11 Socijalni razvoj je dio individualnog razvoja koji nastaje iz socijalnih odnosa i istovremeno doprinosi njegovom daljem razvoju. Emocionalnu zrelost karakterizira odsustvo pretjerane agresivnosti, ambicioznosti, fobičnosti. Emocionalno stabilnu ličnost karakterizira želja i volja za životom. Emocionalna zrelost podrazumijeva dobru emocionalnu stabilnost, dobru emocionalnu kontrolu, prevazilaženje narcizma, emocionalnu zavisnost, kao i socijalno razumljivo ponašanje i prihvatljivo u odnosu na realno okruženje. Emocionalna zrelost znači da dijete reagira primjereno određenoj situaciji kao i većina djece njegove dobi. Djeca počinju racionalno objašnjavati svoje i tuđe ponašanje, a to onda omogućava i kontrolu ponašanja. Odsustvo pojedinih zrelosti stvaraju pojedincu poteškoće, što znači da se češće stavlja u situaciju da reagira agresivno, nesigurno, neodlučno, neraspoloženo. Sredina ga manje prihvata, potcjenjuje, u njoj često doživljava neuspjeh. Pod općom psihičkom zrelošću većina autora podrazumijeva zadovoljavajući nivo opće inteligencije, verbalno-edukativne sposobnosti, te zadovoljavajući nivo razvijenosti vanintelektualnih faktora, prije svega socijalne i emocionalne zrelosti, motiviranosti za učenjem, tolerancije na frustracije, radno-karakternih osobina i mentalnog zdravlja Ćehić, 1997. Zrelost djeteta za polazak u školu predstavlja jednu novu razvojnu etapu u razvoju djeteta i njegovom psihofizičkom sazrijevanju, što ima daleko veći značaj nego zakonsko propisivanje vremena i godina za polazak djeteta u školu. S tim u vezi treba imati u vidu različite individualne varijacije između djece iste i približne hronološke dobi. Djeca se u školu ne mogu uključiti ispod određene dobi, tj. Dob početka školovanja određuje se zakonom, dakle administrativno, i uglavnom to je dob od 5 do 8 godina starosti. Međutim, starost djece, tj. Utvrđivanje zrelosti djece za polazak u školu ima izuzetan značaj za dijete, za njegov kasniji razvoj. Procjena ličnosti djeteta još od prvog razreda važna je pretpostavka razvoja zdrave ličnosti, zato nam ne treba biti svejedno na kom nam je nivou pedagoško- psihološka služba. Testiranje djece za upis u prvi razred ne znači 12 samo testiranje radi upisa. To mora biti stručna, timska procjena ličnosti djeteta, na kojoj će se zasnivati naučno zasnovan odgojno- obrazovni rad. Djeca kod koje zrelost nije usklađena sa zahtjevima škole doživljavaju velike neprijatnosti, teškoće u radu, što redovno dovodi do negativnog stava prema školi, prema učenju, a nerijetko preraste i u negativne oblike ponašanja. Emocionalna razvijenost kao kriterij zrelosti za polazak u školu Da bi dijete bilo zrelo za polazak u školu, pored tjelesne, intelektualne i socijalne zrelosti, ono mora biti zrelo i u emocionalnom pogledu. Motivi koji ga pokreću na aktivnost i koji omogućavaju razvoj svijesti o dužnosti ne smiju biti samo subjektivne naravi, već treba da imaju i druge osnove. Čuvstva i raspoloženja koja dominiraju u psihičkom životu čovjeka i upravljaju aktivnostima predškolskog djeteta treba da postignu stupanj na kojem će biti ublažen njihov afektivni karakter i na kojem će biti stabilnija i više kontrolirana. U emocionalnoj sferi posebno je važan razvoj tzv. Školski život i rad zahtijevaju od djeteta da se uključi u razrednu zajednicu. U toj zajednici ono mora priznavati prava drugih, a odricati se vlastitih želja i zahtjeva. Treba se podvrgnuti stanovitom poretku i potrebnoj disciplini. Dakle, dijete mora umjeti živjeti u zajednici i skladno se uključiti u tok njezina života i rada. Dijete emocionalno zrelo za polazak u školu ne smije biti emocionalno puno vezano za roditeljski dom, ono ne smije osjećati težinu zbog neprisutnosti roditelja u toj mjeri da bi to izazvalo teškoće u njegovom uživljavanju i prilagođavanju školskoj sredini. Dijete, također, treba da bude spremno i sposobno slušati učitelja kao jednu od najvažnijih osoba u svom životnom krugu, ispravno mu se potčinjavati, tj. Pedagogija i psihologija 13 Prve komunikacije sa svijetom oko sebe dijete ostvaruje uz snažne emocije. Ako ne dobije adekvatnu podršku, toplinu, nježnost i ljubav, dijete će svoje emocije orijentirati u negativnom smjeru, a njegovo formiranje ličnosti može dobiti nepoželjan pravac. Dakle, zdrava interakcija u ranom djetinjstvu, treba da se bazira na zdravoj emocionalnosti, a to će dovesti do pravilnog formiranja veza između kognicija i emocija. Predškolska ustanova može pomoći djetetu da prepozna vlastite emocije i emocije drugih ljudi. Vezu između ideja i vlastitih emocija dijete gradi pod utjecajem roditelja, nastavnika, socijalne sredine, vršnjaka i vlastitom preradom. Prepoznavanje emocija, emocionalna stabilnost, učenje poželjnih emocija, stvaranje pozitivne emocionalne klime u okruženju i druge komponente emocionalne inteligencije djeca mogu učiti i usvajati veoma rano. Vaspitač stvara uslove za bogaćenje i oplemenjivanje dječijih emocija, tako što uspostavlja odnose saradnje i podrške dječijem kolektivu, uslove u kojima je svako dijete aktivno i u kojima je ta aktivnost cijenjena. Povjerenje između vaspitača i djece, između članova predškolskog kolektiva, predstavlja izvor i osnov jačanja emocionalne stabilnosti djeteta. Postoji veliki broj aktivnosti predškolskog djeteta koje mogu biti korištene za jačanje emocionalnosti. Šestogodišnjak koji ulazi u širi društveni svijet škole, ulazi i u svijet društvenih usporedbi. Riječ je o životnoj dobi u kojoj npr. Hamburg godine polaska u osnovnu školu, a potom prelaz u više razrede osnovne škole smatra dvjema prelomnim tačkama u procesu djetetova prilagođavanja. U dobi od 6. Djetetov osjećaj o vlastitoj vrijednosti uvelike ovisi o njegovoj sposobnosti postizanja uspjeha u školi. Kako razvojni psiholozi i drugi znanstvenici sve tačnije utvrđuju tok razvoja emocija, tako su u stanju konkretnije navoditi koje tačno lekcije djeca trebaju učiti u kojoj fazi dozrijevanja emocionalne inteligencije. Kako obiteljski život sve većem broju djece ne nudi više sigurno uporište u životu, škole ostaju jedinim mjestom kojem se zajednice mogu obratiti za pomoć u korigiranju dječijih nedostataka u emocionalnim i društvenim sposobnostima. To ne znači da škole same mogu ispunjavati zadaće svih društvenih institucija koje su prečesto u stanju raspada ili na rubu propasti. Emocionalna pismenost podrazumijeva prošireni mandat škola, tj. Sastavni dio mnogih programa emocionalnog opismenjavanja jesu i posebna predavanja za roditelje na kojima se oni upoznaju sa onim što djeca uče, ne samo kako bi nadopunila ono što se prenosi u školi nego i kako bi pomogla roditeljima koji osjećaju potrebu učinkovitijeg odnosa prema emocionalnom životu djeteta. Na taj način djeca u svim segmentima života primaju dosljedne poruke o emocionalnim sposobnostima. Programe emocionalnog opismenjavanja idealno je da započnu rano da budu primjereni Pedagogija i psihologija 15 dobi, da traju tokom čitavog razdoblja školovanja i da sadrže tijesno povezane napore u školi, kod kuće i unutar zajednice. METOD Cilj ovog istraživanja je ispitati, analizirati i interpretirati emocionalnu zrelost djeteta za polazak u školu, te ukazati na važnost emocionalne inteligencije u životu djeteta, kao i na ulogu roditelja u emocionalnom životu djeteta. Zadaci istraživanja su ispitati emocionalnu zrelost djeteta za polazak u školu, utjecaj porodičnih odnosa na emocionalnu zrelost djeteta za polazak u školu, povezanost između emocionalnog ponašanja roditelja i emocionalnog ponašanja njihove djece, te utjecaj emocija na socijalni razvoj djece. Osnovna pretpostavka od koje polazimo u ovom istraživanju jeste da stabilna porodična kohezija i dinamika povoljno utječu na emocionalnu zrelost djeteta za polazak u školu. Istraživanje je provedeno u Zavidovićima sa djecom uzrasta od 6 godina, tj. Ispitivanje je obavljano pojedinačno, posebno sa djetetom, posebno sa roditeljima, trajalo je nekoliko dana, 2 — 3 sata dnevno. Korišteni su različiti instrumenti u toku ispitivanja. Test porodičnih odnosa nam govori o položaju djeteta u porodici, o njegovom zadovoljstvu porodičnim odnosima, uzrocima neprilagođenosti porodici, greškama roditelja. Emocionalna strana ličnosti djeteta mnogo zavisi od kvaliteta porodičnih odnosa, pedagoškog nivoa porodice. Traumatski događaji i frustrirajuće situacije u porodici su osnovni faktori emocionalne nestabilnosti, nezrelosti, neurotičnosti, psihotičnosti, pa i osnova za delinkvente oblike ponašanja. Ovaj test je najprikladniji za ispitivanje emocionalne zrelosti djece za polazak u školu. Cilj interpretacije rezultata dobijenih na ovom testu jeste utvrditi dječiju zrelost i sposobnosti koje dijete iskazuje u priči, kao i emocionalne poteškoće i osjećanja koja dijete ima, a koja mogu biti prepreka prilagođavanju školi. Skalom indikatora možemo dobiti profil emocionalno-socijalnog stanja djeteta. Djeca se na osnovu dobijenih rezultata svrstavaju u kategorije od 1 do 5 gdje je 1 krajnje slabo, a 5 visoko iznad prosjeka Ćehić, 1997. Korišten je i anketni upitnik za roditelje, koji se sastoji iz tri dijela. U prvom dijelu anketnog upitnika obraćamo se roditeljima, 16 navodeći koji je cilj ovog testiranja, te ih molimo da što iskrenije odgovaraju na postavljena pitanja, jer će rezultati biti korišteni isključivo u naučne svrhe. U drugom dijelu anketnog upitnika nalaze se pitanja, koja se odnose na opće informacije o djetetu kao o njegovim roditeljima. Vršeno je i posmatranje djece u porodičnom okruženju. REZULTATI ISTRAŽIVANJA Slučaj 1 — A. Porijeklom je iz gradske sredine. Porodica ima dobre stambene, finansijske i unutarporodične odnose, koji povoljno utječu na dijete. Otac je rođen 1978. Emotivno je vezan za A. Komunikacija između njih je jako dobra i otvorena što pozitivno utječe na emocionalni razvoj A. Majka je rođena 1981. Trenutno majka posvećuje malo više pažnje drugom djetetu koje ima tek godinu dana i kojem je pažnja više i potrebna. Dječak je samostalan u obavljanju raznih aktivnosti, često zna iznenaditi svojom kreativnošću i snalažljivošću. Pedagogija i psihologija 17 Ono o čemu roditelji brinu jeste to što dijete još ne zna dobro izgovarati slovo r, pa se plaše kako će se snaći u školi, te kako će se učiteljica ophoditi prema njemu. Drugih poteškoća dijete nema, nekada se dešava da nemirno spava, ali to nije tako često. Ljubomora se ponekad javi i uglavnom je to prema drugoj djeci, jer oni imaju neke igračke koje nisu kao njegove, ali ga brzo prođe, ljubomora se rijetko javlja prema mlađem bratu. Dječak ponekad zna biti agresivan, i to u situacijama kada mu se nešto zabranjuje, pa pokušava da to dobije na malo agresivniji način. Roditelji smatraju da je moguće da je takav način ponašanja dječak vidio na televiziji. Što se tiče njegovog ponašanja kada primjeti nesuglasice među roditeljima, dječak je obično suzdržan, te roditelji nisu primijetili da je na strani jednog od njih, jednostavno se zabavi nekom drugom aktivnošću dok oni to riješe, mada izbjegavaju rješavati probleme pred njim. Kada je u pitanju kontrola emocija, dječaku je to još vrlo teško, uglavnom odreaguje onako kako osjeti u datoj situaciji, a misle da nikada nije potiskivao svoje emocije. Njegove reakcije u određenim situacijama znaju biti dosta slične njegovom ocu, npr. Dosta često se igra sa svojim vršnjacima, sam odlazi do njih ili oni njemu dođu da se igraju skupa, te roditelji smatraju da prilikom odlaska i dolaska iz škole neće biti nikakvih problema, te smatraju da je njihovo dijete emocionalno, ali i u svakom drugom smislu zrelo za polazak u školu. Na testu porodičnih odnosa A. Dječaku je pokazana slika i zamoljen je da kaže nešto o toj slici, da ispriča neku svoju pričicu. Dječak je dugo gledao i razmišljao, te nakon toga rekao da vidi jednu majku koja se brine o svojoj bebi, koju puno voli i čuva i koji slušaju jedno drugo. Na pitanje da kaže nešto o ocu tog djeteta, dječak je odgovorio da je on trenutno zauzet, ali čim bude mogao doći će kući. Dakle, vidi se da je dijete vezano za majku, ali ne pretjerano, jer kaže da se oni međusobno slušaju, kao i otac, čije odsustvo dječak potpuno razumije. Dječak kaže da su na slici muškarac i žena koji se vole, kao i njihova djevojčica koja sjedi dolje zato što nema stolice, ali ide prema svojim roditeljima kako bi sjela kod njih. Čovjeka na vratima dječak nije pomenuo, što je možda znak da se dječak ne plaši stranaca. Iz svega ovoga se vidi da se dječak osjeća sigurnim, jer se roditelji vole, iako ovdje pominje djevojčicu. Dječak kaže da je to majka koja doji bebu, ali mu nije jasno zašto dječak ne sjedi sa svojim roditeljima, jer je on obično uvijek sa njima i sa svojim bratom. Na pitanje koga roditelji više vole, dječak kaže da vole više malu bebu, zato što je još mala i ništa ne zna. Dječak pokazuje pravu zrelost kada je u pitanju odnos prema mlađem bratu, razumije da je njemu pažnja i pomoć potrebnija, ali se ne osjeća zapostavljenim jer kaže da je uvijek skupa sa njima. Dječak počinje priču u kojoj je dječak na slici sam i tužan, jer je ostao sam kod kuće, dok su mu roditelji na poslu, a jako bi volio da je mama sa njim. Ali, kaže, da ipak neće dugo biti sam, jer će mu doći nena. Ovdje se može primijetiti da se dječak ipak ponekad osjeća usamljenim, volio bi da više vremena provodi sa svojim roditeljima, ali tu ljubav donekle kompenziraju nene, koje ga čuvaju dok su roditelji na poslu. Na ovoj slici dječak je samo rekao da je to muškarac koji tuče ženu, a neće tući bebu, jer nju voli. Dječak nije bio mnogo pričljiv te je teško ocijeniti da li se ono što je rekao odnosi na njegovu porodicu, mada po svemu naprijed rečeno to je vrlo malo moguće, dječak je jednostavno samo rekao ono što vidi na slici. O ovoj slici dječak je rekao da majka i otac razgovaraju o djetetu koje je bilo lopov i nakon toga otac će istući dijete. Dječak Pedagogija i psihologija 19 nam ovdje daje do znanja da roditelji sve rješavaju razgovorom, pa i ono što se odnosi na djecu. Tabela 1: Indikatori emocionalo-socijalnog stanja djeteta značenje brojeva: 1 — izraženo prisutno; 2 — značajno prisutno; 3 — prisutno; 4 — rijetko; 5 — nikako Indikatori 1 2 3 4 5 Ł 1. Ovi rezultati pokazuju da dijete uglavnom ispravno emocionalno reagira, da zna prepoznati emocije kod drugih ljudi, često i svoje emocije, ali ih još nije u stanju kontrolirati. Dijete nije pretjerano emocionalno vezano za svoje roditelje, što je velika prednost za njegovu bolju integraciju u školsku sredinu. Više je emocionalno naklonjeno majci, ali i sa ocem ima jako dobre odnose. Voli mlađeg brata i spreman mu je pružiti svoju pomoć. Iz njegovih pričica na testu porodičnih odnosa vidi se da se boji kazne roditelja, posebno oca, ali zna da će biti kažnjen tek ako nešto loše uradi. Također, u ovoj porodici vlada povoljna atmosfera, jer sam kaže da se roditelji dogovaraju, što govori o tome da roditelji zajedno odlučuju o odgoju djeteta i učestvuju u njegovom boljem prilagođavanju. Dječak ne bi trebao imati većih poteškoća prilikom prilagođavanja na školsku sredinu, posebno ne zbog odvajanja od roditelja, jer je dječak na to već navikao. Dakle, povoljna porodicna atmosfera povoljno djeluje i na emocionalni razvoj dječaka A. Otac dječaka je rođen 1967. Majka je rođena 1969. Dijete nije pohađalo predškolsku ustanovu, najviše se o njemu brine njegova majka, jer je otac uglavnom odsutan. Dječak ima dobre odnose sa starijom braćom, iako ponekad zna da ih izazove pa oni znaju da ga malo ukore. Dječak nije stidljiv, bez ikakvih problema stupa u interakciju sa drugim ljudima i sa svojim vršnjacima. Prilično je preosjetljiv i plašljiv, a posebno je razdražljiv, zna se iznervirati za sitnice, tvrdoglav je i obično sve mora da bude po njegovom, posebno kada se igra sa vršnjacima. Plače samo onda kada je baš tužan, ljut ili nešto slično tome. Što se tiče poremećaja, nema ih, jedino ponekad zna odbijati hranu. Nije ljubomoran, ali je prilično agresivan, majka to objašnjava njegovom željom da bude što stariji, bliži svojoj braći pa na taj način pokušava da se dokaže. U igri sa vršnjacima želi da dominira i često, ukoliko to nije tako, zna biti agresivan prema drugoj djeci, jer misli da su to njegova braća koja će tolerirati njegovo ponašanje. S obzirom na činjenicu da je otac rijetko kod kuće i nesuglasice među supružnicima su rijetke, a i kada ih ima dijete je na strani majke, te je vrlo oštro brani. Majka smatra da dječak više potiskuje emocije, nego što ih kontrolira, rijetko plače, čak i u situacijama kada bi i odrasli plakali, te majka smatra da to nije dobro i da treba da ispoljava svoje emocije, iako je u tome dosta sličan njoj, jer i ona potiskuje emocije, jer ne želi da ih drugi primijete. Dječak je samostalan u igri sa vršnjacima, te majka kaže da će tako biti i u školi, jer je dječak emocionalno zreo za polazak u školu. Na testu porodičnih odnosa dječak S. Dječak u svojoj priči pominje čovjeka koji pere ruke na česmi, ima stolicu, stol i ogledalo. Ovo što je dječak rekao ne ukazuje na zavisnost od majke, već pominje čovjeka, što može biti znak da dječaku nedostaje otac i njegova ljubav. Pedagogija i psihologija 21 SLIKA BR. Muškarac i žena sjede na stolici, a dječak je na podu, jer je loš, iako ne bi trebao da sjedi tu, jer smeta, a kaže da ne voli tog čovjeka na vratima, kao ni on dijete. Dječak osjeća odbojnost prema strancima. Sve ovo ukazuje da dijete nije uključeno u intimnost roditelja, da se osjeća nesigurnim, možda što nema baš najbolje odnose sa ocem, koji je emocionalno udaljen od djeteta. Roditelji drže svoju malu bebu, drugi dječak je ljubomoran, što majka ne drži njega, a i roditelji više vole malu bebu. Dječak ima dva starija brata i ne pokazuje ljubomoru prema njima. Međutim, ova njegova priča pokazuje da bi dječak bio ljubomoran da ima mlađeg brata ili sestru, jer bi se tada osjećao zanemarenim. Za ovu sliku S. Vrata su zaključana, jer mu roditelji ne daju izaći van i tu će ostati dok ne bude pametan i prestane biti bezobrazan. To nam govori da se dječak osjeća usamljenim bez oca, te da bi jako volio da više vremena provodi sa njim. Dječak zna da neće izaći van ukoliko nije poslušan, što ukazuje na to da roditelji praktikuju ovu metodu kao način kažnjavanja djeteta. Dječak kaže da je majka podigla dijete da ga vidi čovjek koji ga želi istući, a ona ga tako drži da ne bi i nju ubio. Ovo ukazuje na to da majka i nije toliko brižna prema djetetu, da dijete nije sigurno u majčinu požrtvovanost i zaštitu, te da je dijete donekle upoznato sa određenom vrstom agresivnosti, jer je prepoznalo da stranac želi istući dijete. U suprotnom dijete bi iznijelo neke pozitivnije stavove npr. Dijete kaže da je majka otišla negdje, u šumu možda, da bere nešto. Čovjek želi da istuče dijete, a dijete se ne može braniti, jer je manje od njega. Kad majka dođe zvat će policiju i policija će čovjeka odvesti u zatvor ili sud. Dječak nigdje ne pominje oca, 22 samo majku i stranca, upravo zbog toga što jako malo poznaje svog oca, te je logično da očekuje više zaštite od majke, nego od oca. Može se reći da je dijete fizički zlostavljano, ili je bilo prisutno nekom vidu fizičkog zlostavljanja. Roditelji se raspravljaju oko toga čije je dijete, majka kaže da je njeno, jer ga je ona rodila, a otac kaže da je njegovo. Dijete želi da živi sa oba roditelja, a kada bi morao da bira s kim će da živi, odabrao bi majku, jer ga je otac već jednom ostavio. Dakle, ovdje vidimo koliko bi dječak volio da svi budu stalno zajedno, on misli da ga je otac napustio, ne razumije da je on otišao tamo, jer je morao za dobrobit čitave porodice, dječak se boji da bi mogao biti potpuno napušten od strane oca, da će ostati sam. Tabela 2: Indikatori emocionalo-socijalnog stanja djeteta značenje brojeva: 1 — izraženo prisutno; 2 — značajno prisutno; 3 — prisutno; 4 — rijetko; 5 — nikako Indikatori 1 2 3 4 5 Ł 1. Dakle, dječak je prosječno emocionalno zreo za školu, iako bi se dosta toga moglo i vjerovatno hoće popraviti. Vidljivo je da dječaku nedostaje otac koji je neophodan i veoma važan u dječijem životu kako za uzor tako i za identifikaciju, pa bi bilo poželjno da dijete što više vremena provodi sa ocem, da sve svoje slobodno vrijeme otac posveti njemu, kako ne bi ostale posljedice u razvoju djeteta i kako ne bi došlo do otuđenosti između roditelja i djeteta. Pedagogija i psihologija 23 Također, dolazimo do zaključka da porodična situacija svakako utječe na emocionalno, ali i svako drugo sazrijevanje djece. Djetetu je potrebno više ljubavi, kako od majke tako i od oca, što je prilično otežano, jer otac malo vremena provodi kod kuće. Slučaj 3 — D. Trenutno živi u Italiji sa roditeljima, dok ljeto provode u Zavidovićima, kod nene i djeda, sa majkom, a otac ostaje da radi. U Italiji žive u vlastitom stanu, ona, roditelji i mlađi brat. Emotivno je jako vezan za djevojčicu, udovoljava joj u svemu i poklanja joj više pažnje nego mlađem sinu. Za razliku od oca, majka je više vezana za mlađe dijete, iako i djevojčici pruža potrebnu ljubav i pažnju. Ljubomoru ne pokazuje, pogotovo ne prema mlađem bratu, kojeg štiti i brine se o njemu, kao i on o njoj, čak kaže da se on u vrtiću potukao sa Martinom, kako bi nju odbranio. Jako dobro čuva svoje igračke i brine se o njima, nije donijela svoju lutku, pa joj je drugarica posuđivala svoju, dok joj majka nije kupila, bila je očarana kada je dobila svoju novu lutku. Mirna je djevojčica, uvijek govori istinu, za razliku od brata, koji često zna izmanipulirati situacijom. Ne voli da dominira, više voli da sve mirno posmatra. Na nesuglasice između roditelja djevojčica rijetko odreguje, obično šuti i ne miješa se u ono što je se ne tiče. Dok boravi u Bosni, bez oca, jako često pita za njega, kada će doći, zove ga i govori da ga je poželjela, što pokazuje koliko je djevojčica vezana za njega. Majka smatra da djevojčica može kontrolirati svoje emocije što i pokazuje u određenima situacijama. Kada joj se nešto zabrani, ljuta je, ali to ne pokazuje. Što se tiče njenog emocionalnog ponašanja, majka smatra da je slična ocu, da je opuštena, mirna i da uglavnom tako i reaguje. Ovdje ima nekoliko drugarica sa kojima se igra, koje žive u blizini, a rijetko odlazi sama da se igra, jer ne poznaje dobro okolinu, dok u Italiji izađe 24 pred zgradu da se igra, iako je i tada nadgleda jedan od roditelja. Majka smatra da je djevočica emocionalno zrela za polazak u školu, jer i u vrtiću nema nikakvih problema. Na testu porodičnih odnosa djevojčica D. Djevojčica kaže da su na slici mala seka i beba, koju seka hoće uzeti u naručje i reći joj draga. Vidimo da djevojčica nije mnogo zavisna od majke, a to što pominje seku, može da se odnosi na tete iz vrtića i na njihovu brigu o njoj. Ovdje djevojčica govori o neni i djedu, koji se brinu o djetetu, čuvaju ga, ali dolazi jedan čiko, kuca na vrata i nena mu otvori, on uđe da popije kafu i sjeda na stolicu. Pazi na bebu, a kada popije kafu odlazi kući sa djetetom. Djevojčica se osjeća nesigurno, jer više ne zna gdje pripada, roditeljima, neni i djedu, ili će je odvesti neko drugi, čak i ne spominje roditelje što govori da je vrlo malo uključena u njihovu intimnost. Nena i djed čuvaju malu bebicu, a seka koja stoji, hoće da sjedne kod njih i da gleda bebu, pa će se poslije igrati sa svojim igračkama. Velika seka je malo ljubomorna, jer se niko ne brine o njoj, mama je otišla hodati, na pijacu i Nerki drugarici , a otac je na poslu. Vidimo da se djevojčica osjeća malo zapostavljenom, jer nena i djed više pažnje pružaju njenom bratu, dok majka i nije tako često kod kuće, te se o njima brinu nena i djed. Djevojčica kaže da je to mali braco koji sjedi pred vratima, koja su zaključana, a jedino ih majka može otključati, ali kad dođe kući, jer trenutno nije kod kuće. Dječak je zločest, zato sjedi sam, a kada mama dođe, otključat će ga. Iako djevojčica ovdje govori o dječaku, vjerovatno se i ona sama osjeća usamljenom, jer mnogo govori o majci, koji nikada nije kod kuće, moguće je čak da ostavlja djecu zaključanu, jer djevojčica kaže da ih jedino majka može otključati. Jedan čiko hoće da gleda dijete i da ga malo vidi Pedagogija i psihologija 25 i primi sebi na grudi, a majka mu dozvoljava, ona voli dijete, jer ga je rodila. Dijete puže po travi, babo ga čuva, dijete jede čokoladicu, a onda babo baca u smeće ono što dijete nije pojelo, tu je i kanta za smeće. Dijete ne pokazuje strah od kazne od strane roditelja, ali zna da ostatke onoga što se pojede treba baciti u kantu za smeće, ne na travu. To su mama i babo, koji se svađaju, dijete je na stolici, jer mu mama hoće povući sto da jede, a i babo je došao sa posla pa hoće da jede. Mama i babo su se potukli, jer je babo vidio mamu kako se ljubi sa nekim momkom. Oni neće ništa uraditi djevojčici, jer je vole, a djevojčica će brzo završiti sa jelom i otići u svoju sobu. Vidimo, dakle, da djevojčica ne reaguje na njihove nesuglasice i svađe, već se samo povuče, iako roditelji mnoge probleme ne bi trebali rješavati pred djecom, pogotovo ovako ozbiljne stvari. Tabela 3: Indikatori emocionalo-socijalnog stanja djeteta značenje brojeva: 1 — izraženo prisutno; 2 — značajno prisutno; 3 — prisutno; 4 — rijetko; 5 — nikako Indikatori 1 2 3 4 5 Ł 1. Djevojčica je emocionalno zrela za polazak u školu, vjerovatno i zbog toga što pohađa vrtić, već duže vrijeme, iako bi 26 roditelji trebali, posebno majka, posvetiti više pažnje djevojčici, koja se osjeća zapostavljenom i odbačenom, jer svi više pažnje pružaju mlađem bratu. Djevojčica potiskuje svoje emocije kada su odnosi roditelja u pitanju, jer vjerovatno ne zna kako da se suoči sa tim, a to može da utječe na razvoj njene ličnosti. Slučaj 4 — E. Živi sa majkom i sestrom u iznajmljenom stanu, jer su mu roditelji razvedeni. Otac je rođen 1971. Nezainteresiran je za njih, a do razvoda je došlo zbog toga što je otac tukao i djecu i njihovu majku. Majka je rođena 1979. Dječak je mlađe dijete, nije pohađao predškolske ustanove, jer mu majka to nije mogla pružiti. Jako je osjetljiv, povučen, plaši se stranaca, posebno muškaraca, razdražljiv je, teško uspostavlja interakciju sa drugom djecom, kao i sa odraslima. Često ima nemirne snove, budi se u strahu, ne voli puno da jede, majka ga čak mora prisiljavati da jede. Nije ljubomoran, samo kaže da bi volio da ima život kao njegovi drugovi, da ga otac voli, te je zbog toga često tužan. Poslušan je, posebno prema majci, ali i djedu i neni kod kojih često odlazi, jer je još uvijek vezan za mjesto gdje je ranije živio. Ne voli da dominira, za razliku od starije sestre, koja mora biti glavna u svemu. Nije agresivan, iako se često zna potući sa svojom sestrom, ali majka kaže da je to uobičajeno za svu djecu. Majka je primijetila da je dječak veoma osjetljiv, da primijeti tugu na njenom licu i da i on odmah postane tužan, čak počne i plakati, međutim kako su otišli od oca i nema više tih užasnih svađa, dječak se popravlja te je majka primijetila da je dječak manje tužan, da se više smije i raduje. S obzirom na činjenicu da je dječaku grad još uvijek nepoznata sredina, boji se izaći sam vani da se igra sa svojim vršnjacima, a pogotovo da ode sam u trgovinu ili nešto slično, te je uvijek sa starijom sestrom ili majkom. Majka nije primijetila nikakve negativne emocije kod djeteta, mada bi voljela da je dječak malo više opušteniji i da je sretniji. Smatra da još uvijek nije u stanju da kontrolira svoje emocije, ali bolje je da ih Pedagogija i psihologija 27 ispoljava nego da ih zadrži u sebi, te misli da će mu prilagođavanje školi biti malo teže, ali da će ipak sve biti uredu. Na testu porodičnih odnosa dječak E. Dječak kaže da je to dobra majka koja ljulja svog dječaka, kako bi ga uspavala, da on lijepo sanja, a ona će biti tu da pazi na njega. Na pitanje gdje je otac, dječak kaže, bolje što nije tu, jer tada dječak ne bi mogao spavati, budući da bi on vikao na njegovu mamu. Dakle, jasno nam je koliko je dječak vezan za majku, a koliko se plaši oca i drago mu je što više ne živi sa njim, jer ne bi mogao mirno spavati. Dijete sjedi na podu i igra se, jer mu je tu najljepše, a to mu je i omiljeno mjesto. Roditelji ne vole dječaka, jer im nije u krilu, ali došao je daidža da ga vidi, jer ga je poželio, iako dječak ne voli svog daidžu. Dakle, dječaku je ljepše kada je sam nego kada su mu roditelji skupa, jer se tada osjeća nesigurnim. Kaže da ne voli daidžu, to je možda zbog toga što ga podsjeća na oca, pa se plaši da će se i on ponašati na isti način kao njegov otac. Dječak koji stoji sam razmišlja o radosti, jer ima brata, iako je ljubomoran jer njega majka više voli. Dječak ne pominje oca, što opet govori da ga on pokušava isključiti iz svog života. Dakle, dječak bi volio da ima brata, ali u isto vrijeme bio bi ljubomoran na njega, jer se boji da će mu oduzeti majku. Dječak je sam i tužan, jer mu nema nikoga kod kuće, čeka majku da dođe od tete i sestru da dođe iz škole, pa će otići da se igra sa sestrom. Primijeti se da je dječak usamljen, da bi volio da neko sa njim provodi više vremena, ali možda će škola i druženje sa vršnjacima promijeniti njegov odnos prema usamljenosti, te se neće više tako osjećati. Majka je uzela svoje dijete kako bi pobjegla sa njim od čovjeka koji ih želi povrijediti, ali kada dječak poraste on će istući tog čovjeka. Nesvjesno, dječak želi da se suprostavi ocu, da odbrani sebe i svoju majku, te je potrebno pričati sa djetetom ne bi razvilo agresivnost prema ocu, pa bi moglo doći do neželjenih posljedica. Dječak se izgubio, ne zna gdje je, a prilazi mu nepoznati čovjek, koji mu želi nauditi, majka ga traži, ali ga ne može naći i zabrinuta je, ali će ipak spasiti dijete. Dječak se boji stranaca, posebno muškaraca, boji se kazne, jedino ima povjerenje u majku. Roditelji se stalno svađaju, a dječak samo sluša i plaši se šta će otac uraditi njegovoj majci. Ovdje nije potrebno komentirati, da je dječak živio i još živi sa velikim traumama koje mogu uveliko utjecati na njegov psihički razvoj. Tabela 4: Indikatori emocionalo-socijalnog stanja djeteta značenje brojeva: 1 — izraženo prisutno; 2 — značajno prisutno; 3 — prisutno; 4 — rijetko; 5 — nikako Indikatori 1 2 3 4 5 Ł 1. Nedostaje mu pozitivna identifikacija sa ocem, počeo je da mrzi muškarce, izgubio je povjerenje u njih te se plaši odnosa sa njima. Dječak bi mogao imati poteškoća u školi, sa svojim vršanjacima, ali i sa učiteljem, jer postoji mogućnost da i u učitelju vidi opasnost i sliku oca. Potrebno je upoznati učitelja sa porodičnom situacijom, te sa osobinama djeteta, kako bi pronašao pravi način da mu pristupi, što neće biti nimalo jednostavno. Pedagogija i psihologija 29 Slučaj 5 — A. Živi u porodičnoj kući sa majkom i starijim bratom i sestrom, otac je poginuo prije godinu dana u saobraćajnoj nesreći. Majka je rođena 1967. Brat je najstarije dijete, završio srednju školu, upisao fakultet, dok sestra još ide u srednju školu. Dok majka radi o djetetu se brinu brat ili sestra, a ako su oni u školi, onda ga pričuva nena. Dječak je stidljiv i povučen, posebno nakon smrti oca, jer je bio vezan za njega, te često plače i pita za njega, iako je majka primijetila da je u posljednje vrijeme puno privržen starijem sinu, moguće da u njemu nalazi kompenzaciju za oca. Ljubomoran je ako druga djeca imaju nešto što on nema, te mu se to odmah mora nabaviti, jer je jako tvrdoglav i ne razumije kada mu se kaže ne može. Često zna iznenaditi svojom agresivnošću, a posebno je agresivan prema sestri sa kojom se jako loše slaže, ponekad je zna tući govoreći da je on nindža Leonardo, što je pokupio sa crtića koje gleda jako puno. Dobro čuva svoje stvari, posebno igračke, kaže da jedva čeka da pođe u školu da ima svoje knjige koje će čuvati od druge djece i neće im dati. Dječak ima određeni broj drugova sa kojima se stalno igra, a ostali ga ne zanimaju, pa kada neko od njegovih drugova odlazi da se igra sa drugom djecom, on bude jako ljut. Majka se nada da neće biti nikakvih poteškoća u školi, mada se boji, jer je dječak jako razmažen i sve mu je dozvoljeno, te nije navikao na kontrolu. Na testu porodičnih odnosa A. Dječak hoće da spava i onda ga njegova sestra ljulja i pjeva mu uspavanku. On ne zavisi mnogo od majke, možda što ne provodi mnogo vremena sa njom, pa se više oslanja na sestru. Majka sjedi sa nekim strancem, a dječakov brat dolazi po njega i oni odlaze da se igraju fudbala. Dječak je sigurniji sa bratom, u njemu vidi zamjenu za oca. Svi su otišli i ostavili dječaka samog, on sad mora spavati dok mu mama dođe i donese čokoladicu. Dječak je navikao na samoću, izdrži to, jer zna da će poslije dobiti nagradu. Otac trči da uzme svoje dijete od majke, jer ga je poželio i želi da ga poljubi Ovdje dječak opet pokazuje koliko mu fali otac, koliko bi volio da ga poljubi i da bude sa njim. Ovdje dječak kaže da on tako tuče sestru kad bude nindža Leonardo, jer ga ona ne sluša. Dječak se, dakle, ne boji kazne od drugih, samo želi da on kažnjava druge. Tabela 5: Indikatori emocionalo-socijalnog stanja djeteta značenje brojeva: 1 — izraženo prisutno; 2 — značajno prisutno; 3 — prisutno; 4 — rijetko; 5 — nikako Indikatori 1 2 3 4 5 Ł 1. Majka i otac pričaju kako će kupiti dječaku bicikl, ali ne žele da on čuje, pa to skrivaju od njega. Prvi put dječak zajedno pominje oca i majku, što je vjerovatno njegova želja, da budu Pedagogija i psihologija 31 zajedno i da njemu nešto kupuju. Vidi se da je dječakova porodica bila zdrava, sa dobrim međusobnim odnosima. Zbog toga je dječaku gubitak oca velika promjena na koju se još navikava, dobro je da ima starijeg brata koji mu sad služi kao uzor za identifikaciju, te će tako lakše prevazići probleme i gubitak oca. Dječak teško uspostavlja komunikaciju sa strancima, povučen je i otvoren samo prema svojim najbližim, što mu može predstavljati poteškoće u školi, s obzirom i na to da nema puno drugova i da bira sa kim će se družiti, ali pokušava i da drugima naređuje sa kim će se družiti. Nedostaje mu identifikacija sa ocem, kao i sklad u porodici koji je bio prije smrti oca. ZAKLJUČAK Nakon analize dobijenih podataka, možemo reći da je naša glavna hipoteza potvrđena, te da stabilna porodična kohezija i dinamika povoljno utječu na emocionalno sazrijevanje djece i njihovo pripremanje za školovanje i život općenito. Djeca koja imaju stabilnu porodičnu situaciju, koja žive sa oba roditelja, koji im pružaju svu potrebnu ljubav, pažnju i brigu su emocionalno zrelija za početak školovanja, čime je potvrđena naša druga podhipoteza, ali i četvrta, jer emocionalno zrelija djeca brže i lakše uspostavljaju dobre socijalne odnose. Djeca koja žive odvojeno od jednog roditelja u ovom radu to je uglavnom bio otac , bilo zbog posla, razvoda ili smrti roditelja češće imaju problema u emocionalnom sazrijevanju i uspostavljanju dobrih socijalnih odnosa. Ipak, najteža situacija je kod one djece čiji su se roditelji razveli, pogotovo, ako je u porodici vladao totalni haos i ako je bilo agresivnosti prema djeci i majci. Dakle, razvod roditelja često ostavlja negativne posljedice po emocionalni razvoj djece. Smrt jednog od roditelja, također, može kod djece izazvati velike traume, ali i strah od gubitka ostalih voljenih osoba, te sa takvom djecom treba pričati, davati im do znanja da su voljeni, da neće nikoga izgubiti, jer u tim godinama oni još ne shvaćaju da je smrt nešto što ne možemo izbjeći. Procjena emocionalne zrelosti djece za polazak u školu je od velike važnosti za početak osnovnog školovanja, kako za roditelje tako i za učitelje koji će sutra raditi sa tom djecom, pa je bolje da ih što više poznaju, kao i načine njihovog reagiranja u određenim situacijama. Pomoću emocionalne procjene zrelosti djece za 32 početak školovanja, mi možemo uočiti poteškoće u emocionalnom razvoju djece, te shodno tome pružiti im odgovarajuću pomoć i podršku, ali isto tako i onima koji su dovoljno emocionalno zreli pomoći im da njihov emocionalni razvoj i dalje ostane zdrav. Pripremanje deteta za polazak u školu. Indikatori zrelosti djeteta za polazak u školu. Sarajevo: Psihoteka — nauka i nastava. Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika socijalističke Republike Srbije. Metodika rada školskog pedagoga-psihologa. Zagreb: Pedagoško književni zbor. Pedagoška enciklopedija I i II 1989. Osnovi razvojne i pedagoške psihologije. Osnovi opće, razvojne i pedagoške psihologije. In accordance with that, the testing of five six-year children, i. During the testing, family relation test was used. Already prepared questionnaire for parents was also used, as well as the observation of the children. To podrazumijeva počinjanje ispočetka, a organizacije su na takav poduhvat spremne u uvjetima kada se nađu pred krizom ili su već duboko u njoj. Hammer2 ističe kako su ovi principi danas krajnje neprikladni, jer dovode do kašnjenja, grešaka, krutosti i visokih troškova. U takvoj situaciji reinženjering, kao radikalan redizajn poslovnih procesa radi njihovog dramatičnog poboljšanja, predstavlja jedini izlaz. To znači počinjanje ispočetka umjesto mijenjanja ili modificiranja postojećih načina rada. Organizacije su spremne na ovakav poduhvat najčešće kad se nalaze pred krizom ili su duboko u njoj. Upravo stoga neki autori nalaze da kriza često predstavlja novu pravu šansu3. Takva situacija zahtijeva dramatičnu promjenu. Pod dramatičnim unapređenjem smatra se skok u performansama čitavog procesa4. Treba, međutim, naglasiti da reinžinjering nije automatizacija niti smanjenje organizacije. On ne počiva na marginalnim već korjenitim promjenama, uz hitne inovativne zahvate širokog karaktera7. Dobro poslovanje ovisi prije svega o kulturi, otvorenosti razmjene, rušenju barijera i načinu upravljanja znanjem8. Tu značajnu ulogu igra prohodnost informacija i mogućnost komunikacije na svim razinama, između svih nivoa i u svim pravcima. Dijalog je, možemo slobodno reći, osnova poduzetništva — tržišta su razgovori9. Najvažnije izmjene u svakom aspektu poslovnog sistema kod reinžinjeringa moraju biti podržane izmjenama u svim ostalim aspektima. Kako Just10 ističe produkcija već odavno predstavlja jezgru kompetencije. Organizacija u kojoj je sproveden reinženjering podrazumijeva jednostavne procese, dok su aktivnosti višedimenzionalne, uz povećani stepen kontrole prebačen na uposlenike sa naglaskom na horizonatalnoj, a ne vertikalnoj strukturi organizacije uz preferiranje timskog rada naspram individualnog pri čemu tim ima vođu. Ovo ne znači da ne postoji stvarni, formalni vođa. Naprotiv, teži se upravo takvoj distribuciji moći koja počiva na stvarnom autoritetu, što stvara uvjete za profiliranje karizmatičnih osoba na čelu organizacija, jer, kako istraživanja pokazuju, investitori, akcionari i suradnici cijene preduzeća na čijem vrhu se nalaze karizmatične osobe11. Wo kommt das Geld her? Guck mal, wer da spricht. Der Fabrik ohne Namen. Was bringt ein charismatischer, visionaerer Chef einem Unternehmen? Pedagogija i psihologija 37 Čitava organizacija se orijentira ka procesu i proizvodnoj orijentaciji uz naglasak na usmjerenosti ka klijentu12. Ljudi su motivirani da napuste tradicionalno samo kada su u stanju da ostvare ciljeve koji su pred njima postavljeni kao izazov. Reinženjering neće uspjeti ako se sprovodi opreznim koracima. Mora biti sproveden prije nego što ga otpor u organizaciji prevlada. Nepoznato je uvijek i zastrašujuće, ali najveći rizik dolazi od održavanja status quo. Kada se upuštate u nepoznato, neizbježno je da načinite greške i neophodno je da učite na njima. To je podjednako loše kao i zaustaviti proces pred prvim teškoćama. Ovo sveukupno vodi ka prednosti na tržištu, koja je jedino moguća decentralizacijom strukture i horizontalnom, a ne vertikalnom upravljačkom politikom. Mnogi autori14 zaključuju kako strategija prepuštanja odluka saradnicima može biti veoma efikasna. Treba međutim istaći važnost obezbjeđenja osjećaja sigurnosti na svim razinama organizacije ali i u pravcu klijenata, stoga što trendovi nastaju upravo kao posljedica potrebe za sigurnošću, što u konačnici vodi ka stvaranju novog identiteta15 neophodnog za zaživljavanje procesa reinžinjeringa. Reinžinjering poslovnih procesa BPR17- Business Process Reingineering je prelazak u novu tehnološku paradigmu gdje se organiziranje vrši oko kontinuiranih poslovnih procesa čiji je krajnji cilj klijent. Osnovni zadatak reinžinjeringa je komunikacija koja treba da dovede do premoštavanja odozgo na dolje teorije18 sa stanovišta najviših rukovodilaca metodom intervjua čime se izvodi definiranje ciljeva poslovnih procesa i resursa, što daje širinu, sa odozdo na gore implementacijom19, odnosno metodologijama odozdo na gore analizom dokumenata kojima se izvodi projektiranje i uvođenje, što vodi ka preciznosti20. Za sprovođenje BPR-a potrebno je podijeliti poslovne procese u dijelove koji se mogu relizirati u konačnom vremenu, izvršiti ponovno grupiranje procesa u podsisteme i to prema podacima, definirati prioritete i veze podsistema preko podataka21. Jedan od razloga zašto se pristupa BPR-u su promjene vezane za razvoj informatičkih tehnologija, čime se osnovne postavke Adama Smitha22 vezane za postojeći način rada moraju revidirati23. Die Kroenung des Kunden. Davenport 1993 ga, pak, povezuje sa inovacijom procesa, dok Johansson et al. Također je primijetno i to da je tejloristička koncepcija proizvodnje postala više nego neadekvatna s obzirom na generalnu promjenu paradigme u kojoj je nastajala. Tako naprimjer prvi od četiri principa tejlorizma naglašava razdvajanje planiranja i kontrole produkcije i same izvedbe, odnosno konkretne proizvodnje, pri čemu se u potpunosti naglašava razdvajanje umnog od tjelesnog rada24. Ovakva postavka nije adekvatna trendu u kojem su mašine, roboti i kompjuteri preuzeli brigu i nadzor proizvodnje, te je odvajanje umnog od tjelesnog rada besmisleno stoga što tjelesni rad jedva da postoji. Stoga je efektno korištenje svakog uposlenog moguće jedino ukoliko se iskoriste njegovi intelektualni potencijali. Sve češće se dešava da mala poduzetništva posluju mnogo likvidnije od velikih i značajnih firmi sa brendom stoga što prve realiziraju ideje25, jer upravo u malim preduzećima češće dolazi do izražaja horizontalni tok odlučivanja i razmjene informacija i ideja. Stalna razmjena ideja i kreiranje inovacijskih procesa od presudnog su značaja za organizacije uključene u tokove globalizacije. Inovacije su važnije nego ikada. Ilustrativan primjer je da u USA 30 % poduzetničkog obrta otpada na nove produkte ne starije od 36 mjeseci26. Razrješenje krize prouzrokovane nezaposlenošću moguće je razriješiti kroz daljnje stručno usavršavanje28. Četvrti princip tejlorizma preferira novac kao osnovni motivacijski faktor, što je promjenom paradigme svakodnevnog življenja od sakupljačke ka doživljajnoj postalo više nego nedostatan motivacioni faktor. Savremena organizacija poslovanja počiva na ideji sjedinjavanja različitih aktivnosti u jedinstvene poslovne procese sa fokusom na načinu izvršenja posla, a ne na strukturi organizacije. Stoga za sprovođenje reinžinjeringa poslovnih procesa treba izvršiti sintezu procesa i vrsta ljudi, načina vrednovanja ljudi kao i postavku nove organizacije poslova. Pitanje cijene i potreba, te želja kupca osnovni su orijentiri u razvoju određenog produkta. Kako Driesen32 ističe, čak i loš proizvod u kombinaciji sa potrebama klijenta može postati marketinški pojam. Sa druge strane, ne smijemo zaboraviti da je vrijednost produkta ona koju je kupac spreman da plati33. Istina da se neki autori ne slažu sa ovakvim određenjem. Tako Vom Hagen34 ističe, kako radikalna orijentacija ka klijentima nije krajnje rješenje, već prije može postati značajan problem marketinga, stoga što stvarno inovativni produkti ne nastaju kroz orijentaciju ka klijentu, već uglavnom kao posljedica slučaja bilo planiranog, bilo zbiljski slučajnog procesa. Tok samog procesa sprovedbe reinžinjeringa moguće je prikazati na slijedeći način kako je to predloženo35 od strane autora Guha et. Wer viel misst, misst viel Mist. In der Heimchen Falle. Wier sind fuer Sie da. This means to start from scratch and organizations are prepared for such venture when facing a crisis or when they are already deep in it. Pedagogija i psihologija 43 Vahdeta Ćatić Maida Karić NASILJE MEĐU UČENICIMA OSNOVNE ŠKOLE Sažetak Nasilje je sve češća pojava među učenicima osnovne škole. Nasilje nije dječija igra, niti školski predmet, nasilje je sve veći problem savremenog doba. Pokušali smo da na osnovu pedagoško-psiholoških i metodičko- didaktičkih saznanja i rezultata istraživanja predstavimo, ispitamo, utvrdimo i analiziramo da li je prisutno nasilje među učenicima, koje vrste nasilja su prisutne kod učenika, koji su učenici žrtve nasilja, da li roditelji i nastavnici rade nešto kako bi se eventualni problem riješio, ko su zlostavljači i da li postoji spolna razlika kad je u pitanju nasilje. Za dobijanje podataka koristili smo anketni upitnik, koji se sastojao od dvadeset i četiri pitanja. Ispitanici su bili učenici osnovne škole '' Vuk Stefanović Karadžić '' u Doboju i to: VI, VII, VIII i IX razredi. Anketirano je ukupno stotinu učenika. Učenici su uzrasta od 10 do 15 godina. Dobijeni rezultati potvrđuju glavnu hipotezu ovog rada, a to je da je nasilje prisutno među učenicima osnovne škole. Ključne riječi: nasilje, učenici, osnovna škola, žrtve nasilja UVOD S nasiljem se susrećemo svakodnevno u svijetu u kojem živimo, u svim aspektima čovjekovog života, u obitelji, institucijama, školi i sl. Refiku Ćatiću 2003, str. Ono ne podrazumijeva uvijek upotrebu fizičke sile, može se vršiti i drugim sredstvima. Učenik je zlostavljan ili viktimiziran kada su on ili ona ponavljano ili trajno izloženi negativnim postupcima od strane jednog ili više učenika Olweus, 1998. Negativni postupak je kada neko namjerno zadaje ili nastoji zadati ozljedu ili neugodnost drugome — u osnovi ono što je uključeno u odredbu napadačkog ponašanja Olweus, 1998. Nasilje je, ustvari, oruđe onih koji imaju više moći kako bi pokazali ili pojačali svoju kontrolu nad onima koji je imaju manje. Nasilje je najčešće kombinacija dva ili više oblika nasilja u kojoj dominira jedan od njih. U školama preovladava psihičko i verbalno nasilje, u porodicama fizičko nasilje i zanemarivanje, a na ulici i mjestima gdje se mladi okupljaju dominira fizičko nasilje i seksualno uznemiravanje u kombinaciji sa različitim opojnim sredstvima kao što su droga, alkohol i sl. Nasilništvo može činiti pojedinac — nasilnik ili skupina, također, meta nasilja može biti pojedinac — žrtva ili skupina. Međutim, u kontekstu nasilništva u školi meta je obično pojedinac, u većini slučajeva pojedinca, koji je žrtva, zlostavlja skupina od dva do tri učenika. Da bi se koristio pojam nasilništvo, mora postojati nesrazmjer snaga, u tom slučaju učenica ili učenik izloženi su negativnim posljedicama, s teškoćom se brane i donekle su nesposobni, bespomoćni u odnosu prema učeniku koji ih zlostavlja. Razlikuje se direktno nasilništvo sa srazmjerno otvorenim napadima na žrtvu i indirektno nasilništvo u obliku društvene izolacije i namjernog isključivanja iz grupe. Nasilje među vršnjacima Pod vršnjačkim nasiljem podrazumijevamo događanja u širem okviru škole, kojima pojedinci učenici ili, još češće, grupe učenika, izvode trajno nasilje nad svojim vršnjakom ili mlađim djetetom kojim se tom djetetu, odnosno žrtvi nasilja nanose povrede ili pričinjava bol i neprijatnost. Nasilje među djecom u školama je česta pojava i prisutna je stoljećima. Ali na našim prostorima još uvijek ovaj problem nije Pedagogija i psihologija 45 zaživio u pravom smislu, još uvijek se ispituje prisutnost nasilja među učenicima, a skoro se do sada ništa nije poduzelo kada su u pitanju prevencijski i intervencijski programi, te evaluacija ovih programa. U svakoj školi postoje djeca koja zlostavljaju drugu djecu i djeca koja trpe ova zlostavljanja. Da bi se dijete zaštitilo, da bi imalo sigurno djetinstvo, donesena je i Konvencija o pravima djeteta i drugi mnogobrojni dokumenti o pravima djece, ali se na našim prostorima o nasilju nad djecom i među djecom uglavnom šuti. Razlog nedavanja značaja ovom problemu, te sakrivanje istine o nasilju od strane vršnjaka može se tražiti u nedostatku informacija, zbog čega je svijest o problemu i razumijevanju njegove prirode ograničena. Malo se pažnje poklanja odnosu djece sa vršnjacima, vrlo često ne prepoznajemo djetetovu tjeskobu ili strah zbog neprihvatanja ili zlostavljanja od strane vršnjaka. Tako nasilje među učenicima ostaje, najčešće, skriveno, uglavnom zbog straha od pojačanog nasilja, nepovjerenja u moći drugih ljudi da ga spase nasilja i da nađu rješenje za tu situaciju, strah da će ga okriviti ili da će mu se smijati. Djeca vide i prihvataju nasilje kao dio svog života, a ne kao nešto što im se ne bi trebalo dešavati. Jedan od razloga zašto roditelji na vrijeme ili nikada ne primjećuju da im je djete žrtva vršnjačkog zlostavljanja može da bude i posljedica nedovoljne komunikacije roditelja i djece. Tomić, Šehović i Hatibović, 2005, str. Proganjanje u školama je stoljećima prisutno. Vjerovatno ćemo se svi mi sjetiti proganjanja od strane vršnjaka iz vlastitog školovanja. Roditelji često ni ne slute da im je dijete zlostavljano od strane vršnjaka, a nastavnici više pažnje usmjeravaju na dijete napadača, nego na dijete koje je žrtva nasilja. Jedna petina njih je navela da im neko prijeti batinama, oko 3 % učenika neko od vršnjaka tuče u školi i fizički povređuje, a 10 % izjavilo je da im drugi učenici otimaju ili uništavaju stvari Mikljuš — Kos, 2002. Kod mlađe djece, prema podacima nekih drugih istraživanja, ovakvi oblici nasilja su još učestaliji. Jedino kad se pojave drastični slučajevi, sa teškim posljedicama po žrtvu, masovni mediji stave ovu temu u središte svoga interesiranja. Najčešći oblici nasilja među učenicima u našim školama su: vrijeđanje i ismijavanje, prijetnje batinama, otimanje i uništavanje stvari. Djevojčice su manje nego dječaci izloženi nasilju vršnjaka, ali među njima ima 10 % onih koje su i same, bar jednom učestvovale u tuči Tomić, Šehović i Hatibović, 2005. Zato problem nasilja među učenicima treba rješavati na nivou cijele škole pa i društva. To je dužnost škole i obaveza svih zaposlenika škole. Pomoć je, svakako, potrebna i učenik koji vrši nasilje, kako bi svoje ponašanje na vrijeme mogao promijeniti. Škole često rješavaju nasilje tako što zovu policiju. Prije negoli do toga dođe, svaka škola bi trebala da uradi opće i obuhvatne mjere prevencije. Potrebno je da se kod svih nastavnika u školi razvije osjetljivost na nasilje među učenicima i svijesti o tome da je potrebno pomoći djetetu i zaustaviti nasilje. U preventivne mjere spada i organizovanje saradničkih akcija među učenicima, gdje bi bila uključena i djeca sklona napadanju ostalih učenika. Nažalost, ni sami roditelji ne vide značajne mogućnosti u pogledu zaštite svoje djece. Na nasilje treba reagirati odmah, bez obzira koji je stepan i vid nasilja. Neophodno je Pedagogija i psihologija 49 sagledati specifičnost svakog slučaja, jer je za svako dijete koje doživljava nasilje teško, ma o kojem obliku i stepenu nasilja se radilo. Da bi se na nasilje reagiralo, neophodno ga je prepoznati na vrijeme i znati kome se i na koji način obratiti. U ovom istraživanju korišene su sljedeće metode: metod teorijske analize, Serwey metod i deskriptivni metod. Za prikupljanje podataka u ovom istraživanju korišten je anketni upitnik za učenike, a tehnika anketiranje. Uzorak ispitanika sačinjavali su učenici osnovne škole ''Vuk Stefanović Karadžić'' u Doboju. Uzorak sačinjava 100 ispitanika, ispitanici su učenici VI, VII, VIII i IX razreda, dobi od 10 do 15 godina. U VI razredu ispitano je 23 ispitanika, od toga je 7 muškog spola i 14 ženskog spola, uspjeh tri ispitanika je dobar 3 , 7 njih ima vrlodobar 4 uspjeh i njih 13 ima odličan 5 uspjeh. Što se tiče VII razreda ispitano je 12 ispitanika ženskog spola, a 11 ispitanika muškog spola, sa uspjehom dobar 3 ima ih 6, vrlodobar 4 10 ispitanika, a 7 ispitanika sa odličnim 5 uspjehom. U VIII razredu ispitano je 27 ispitanika, 14 muškog i 12 ispitanika ženskog spola, i jedan ispitanik se nije izjasnio kada je u pitanju spol. Od ukupno 27 ispitanika sa odličnim 5 uspjehom ima ih 8, sa vrlodobrim 4 također 8, sa dobrim 3 7 ispitanika, a 4 ispitanika se nisu izjasnila kada je u pitanju školski uspjeh. I na kraju, u IX razredu ispitano je 27 učenika, od toga njih 13 muškog, a 14 ženskog roda. Što se tiče školskog uspjeha, odličnih 5 ima 12 ispitanika, vrlodobrih 4 4 ispitanika, dobrih 3 9 i dovoljnih 2 2 ispitanika. Većina ispitanika dolazi iz Doboja. REZULTATI ISTRAŽIVANJA Ispitanici smatraju da je prisutno nasilje među učenicima osnovne škole. Da bi smo saznali da li su mišljenja učenika statistički značajna ili su slučajna, izračunali smo X2 test. Dobivena vrijednost X2 testa je 20,72. Uz dva stupnja slobode na nivou značajnosti od 0,05 granična vrijednost X2 je 5,991. S obzirom na činjenicu da je dobiveni hi-kvadrat veći od granične vrijednosti, zaključujemo da postoji statistički značajna razlika između dobivenih i očekivanih Pedagogija i psihologija 51 frekvencija, te se prisutnost nasilja može smatrati statistički značajnim, a ne slučajnim. Kada smo dobiveni X2 očitali na 5 stupnju slobode, vidjeli smo da je njegova vrijednost statistički značajna, odnosno da pojava nije slučajna. Ispitanici smatraju da je nasilje više prisutno među dječacima, 81,00% ispitanika se slaže sa ovom tvrdnjom, 3,00% ispitanika smatra da je nasilje više prisutno među djevojčicama i 16,00% ispitanika smatra da je nasilje jednako zastupljeno među dječacima i djevojčicama. Kad smo dobiveni X2 očitali na drugo stupnju slobode, vidjeli smo da je njegova vrijednost znatno iznad naznačene, na osnovu toga možemo zaključiti da je dobiveni X2 značajan. Dobivena vrijednost X2 je 87,4. Uz osam stupnjeva slobode na nivou značajnosti od 0,05 granična vrijednost hi-kvadrat testa iznosi 15,5. S obziromna to da je dobiveni X2 veći od granične vrijednosti zaključujemo da su odgovori učenika statistički značajni. Pedagogija i psihologija 53 35,53% ispitanika smatra da su zlostavljači učenici koji su tjelesno snažniji, 25,00% učenika smatra da su to učenici koji su prkosni, drski i agresivni. Budući da dobiveni X2 test iznosi 121,57, te da je statistički značajan, zaključujemo da odgovori učenika nisu slučajni. Uz dva stupnja slobode na nivou značajnosti od 0,05 granična vrijednost hi-kvadrat testa iznosi 5,991. S obzirom na to da je dobiveni X2 veći od granične vrijednosti koju očekujemo na drugom stupnju slobode na nivou značajnosti od 0,05, zaključujemo da postoji statistički značajna razlika između dobivenih i očekivanih frekvencija, te se odgovori učenika smatraju statistički značajnim. Uz dva stupnja slobode na nivou značajnosti od 0,05 granična vrijednost hi-kvadrat testa Pedagogija i psihologija 55 iznosi 5,991. Obzirom da je dobiveni X2 veći od granične vrijednosti, zaključujemo da postoji statistički značajna razlika između dobivenih i očekivanih frekvencija, te se odgovori ispitanika mogu smatrati statistički značajnim. Uz dva stupnja slobode na nivou značajnosti od 0,05 granična vrijednost X2 je 5,991. S obzirom na to da je dobiveni hi-kvadrat veći od granične vrijednosti, zaključujemo da su odgovori statistički značajni i nisu slučajni. Izračunata vrijednost X2 testa je 222,18. S obzirom da je dobiveni X2 veći od granične vrijednosti, zaključujemo da postoji statistički značajna razlika između dobivenih i očekivanih frekvencija, te se odgovori učenika mogu smatrati statistički značajnim. Učenici najčešće kao mjeru za suzbijanje i smanjenje nasilja najčešće predlažu da se uvedu kazne, 27,00% ispitanika, 23,00% ispitanika predlaže da se nasilnici izbace iz škole, 11,00% smatra da nastavnici, roditelji ili neko drugi od starijih treba da razgovara sa nasilnicima. Pedagogija i psihologija 57 0 5 10 15 20 25 30 Ne znam ili se nisu izjasnili o ovom pitanju Da se organizuju posebna predavanja na ovu temu Da se obezbjedi bolja saradnja sa učenicima Postaviti kamere u školi Promjeniti sistem obrazovanja Obratiti se nekom starijem za pomoć Postaviti policiju pred školu ili osiguranje Uvesti maloljetne zatvore Uvesti kazne Izbaciti nasilnike iz škole Obratiti se direwktoru Grafikon 10: Prijednozi mjera za suzbijanje nasilja Dobivena vrijednost X2 je 116,79. Uz jedanaest stupnjeva slobode na nivou značajnosti od 0,05 granična vrijednost X2 je 19,7. S obzirom na to da je dobiveni hi-kvadrat veći od granične vrijednosti, zaključujemo da postoji statistički značajna razlika između dobivenih i očekivanih frekvencija, te se odgovori na ovo pitanje smatraju statistički značajnim, a ne slučajnim. ZAKLJUČAK Nasilje je prisutno među učenicima osnovne škole i postoje različiti oblici nasilja među učenicima. Pretpostavka da postoji spolna razlika u nasilništvu među učenicima osnovne škole je potvrđena, jer je 81% ispitanika odgovorilo da su dječaci više skloni nasilju, 3% je odgovorilo da su to djevojčice, a 16% je odgovorilo da je nasilje podjednako prisutno među učenicima. Oslanjajući se na ove rezultate, možemo reći da je naša podhipoteza potvrđena. Na pitanje da li se plaše da prijave nasilje ili da govore o njemu 56% ispitanika je reklo da se nikada ne plaše, a na pitanje da li se stide da govore o nasilju 51% učenika je odgovorilo da se ne stide. Na osnovu ovih podataka možemo zaključiti da naša peta podhipoteza nije potvrđena, znači učenici su se obraćali za pomoć i ne postoji strah i stid da se govori o tome. Kao prijedlog za smanjenje i otklanjanje nasilja 27% ispitanika je predložilo da su uvedu kazne za zlostavljače, 23% ispitanika je reklo da se trebaju izbaciti iz škole učenici koji vrše nasilje, 11% ispitanika predlaže da se vode razgovori sa nasilnim učenicima od strane roditelja, nastavnika, pedagoga i sl. Mali broj učenika ili 4% predlaže da se postavi osiguranje ili policija pred školu kako bi regulirala nasilništvo, dok 3% ispitanika smatra da se treba obratiti direktoru i isti broj smatra da treba organizirati posebna predavanja i radionice na ovu temu. Iz ovog proizilazi da je nasilje prisutno među učenicima osnovne škole, da je najčešći vid nasilja fizičko nasilje, i to da su najviše zastupljene mehaničke povrede. Kako su pokazala dosadašnja istraživanja, a također, je potvrđeno i ovim istraživanjem, spolna razlika je prisutna u nasilništvu, i dječaci su skloniji nasilju više od djevojčica. Ono što je zanimljivo, a što se pokazalo u ovom istraživanju je to da su učenici na pitanje zašto te drugi zadirkuju većinom odgovarali da ih niko ne zadirkuje, međutim, na naredno pitanje u kojem se traži da označe koje su im se stvari događale, većina učenika je doživjela neku od ponuđenih stvari, kao npr. Postavlja se pitanje zbog čega je to tako. Možda učenici ne mogu da prepoznaju sve vidove nasilja ili im se događaju rijetko u životu pa smatraju da to nije jedan od vidova nasilja. Jasno je da ovaj problem zahtijeva veliku pozornost i neophodno je da se više posvetimo ovoj problematici kako bismo poradili na mjerama za smanjenje i suzbijenje nasilja među učnicima, jer je u posljednjih nekoliko godina postao ozbiljan problem i zahtijeva punu pažnju svih nas. Pedagogija i psihologija 59 LITERATURA Aronson, E. NJ: Prentice Hall, Upper Saddle River. Problem nasilja nad djecom u Hrvatskoj, arhiv agencije PULS. Bullying in schools and exposure to domestic violence. Child Abuse and Neglect. Zagreb: Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba. Obrađen materijal iz National Clearinghouse na temu Zlostavljanje i zanemarivanje. Nasilništvo i samopoimanje djece osnovnoškolske dobi. Zagreb: Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Linkages between children's beliefs about the legitimacy of aggression and their behavior. Mikljuš — Kos, A. Dobrovoljni rad u školi. Gračanica: Društvo za psihosocijalnu pomoć i razvijanje dobrovoljnog rada '' Osmjeh''. Nasilje među djecom u školi: Što znamo i što možemo učiniti. Osnovne statističke metode za nematematičare. Validacija upitnika o emocionalnom zlostavljanju. Zagreb: Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Zenica: Pedagoško fakultet u Zenici. Rigby, K, Cox, I i Black, G. The Journal of Social Psychology. Aggression and sociometric status among peers: Do gender and type of aggression matter. Scandinavian Journal of Psychology. Tuzla: Pedagoški fakultet Zenica. Prisutnost zlostavljanja među djecom i mladima. M i Miller, S. Agresivno ponašanje: psihologijska analiza. Zagreb: Radna zajednica Republičke konferencije Saveza socijalističke omladine Hrvatske. Summary Frequent appearance between pupils in primary school is violence. The violence is not a game, or school subject , it's a big problem of modern world. On base of pedagogical — psychological and metodological — didactical knowledge and research we tried to introduce, examine, affirm and analyse is there violence between pupils, which model of violence we have, which pupils are victims of violence, do teachers and parents do anything to stop violence, who tyrants are and is there exist any kind of sexual difference when we are talking about violence. For collecting data we used questionnaire which had twentifour questions. We tested pupils of VI, VII, VIII and IX class of primary school '' Vuk Stefanović Karadžić '' in Doboj. We have tested onehundred pupils. Pupils where 10-15 years old. The results of research affirm hypothesis of work, that the violence between pupils in primary school exist. Key words: pupils, violence, primary school, victims of violence Pedagogija i psihologija 61 Amer Ćaro STAVOVI NASTAVNIKA OPĆINE TEŠANJ O DAROVITIM UČENICIMA Sažetak Cilj rada je ispitati stavove nastavnika o darovitim učenicima i njihovoj edukaciji, odnosno mišljenje nastavnika o zastupljenosti darovitosti, vrstama darovitosti koje preovladavaju kod učenika, vidovima rada sa darovitim učenicima, mišljenje nastavnika o potrebi škole za specijalnim edukacijskim programima, te stavove nastavnika o značaju darovitih učenika za društvo u cjelini. Istraživanjem je obuhvaćeno 115 nastavnika iz 5 osnovnih škola Općine Tešanj. Primijenjen je sociodemografski upitnik, i Gagne-Nadeau skala mišljenja nastavnika o darovitim i njihovoj edukaciji. Na osnovu dobivenih rezultata utvrđeno je da se većina nastavnika susreće sa darovitim učenicima, te imaju pozitivno mišljenje o potrebama škole za specijalnim edukacijskim programima za darovite učenike. Kada su u pitanju vidovi rada sa darovitim učenicima, nastavnici imaju negativan stav prema homogenom grupiranju, školskoj akceleraciji, te ostajanju darovitih učenika u redovnim odjeljenjima. Rezultati ukazuju i na pozitivan stav nastavnika prema darovitim učenicima, koji se smatraju vrijednim resursima za društvo u cjelini. Ključne riječi: darovitost, identifikacija darovitih, oblici rada sa darovitim, vidovi darovitosti UVOD Svjedoci smo vremena u kome stalno dolazi do reformi u školstvu. Različite se promjene uvode, a najviše za djecu koja imaju teškoće u učenju. Već duže vrijeme najmanje se pažnje posvećuje darovitim učenicima. Pojam darovitosti je veoma složene prirode, te brojni autori različito definiraju darovitost. Također se darovitost ispoljava u različitim vidovima, te je skoro svaki učenik dobar u određenom području. U našim školskim sistemima se ne vrši nikakva identifikacija darovitih učenika. Također, nema ni posebnih programa rada sa ovim učenicima. Jedini način na koji bi daroviti mogli pokazati svoj talenat je u vannastavnim aktivnostima. Drušvo u cjelini, također, ne vodi računa o darovitim učenicima. Edukacija darovitih postaje sve značajnije pitanje u psihološkoj i pedagoškoj teoriji i praksi. U nedaekvatnoj brizi o darovitim učenicima, dolazi do niza posljedica kako po razvoj darovitog djeteta tako i po razvoj društva u cjelini. Problemu edukacije darovitih treba pristupiti što ozbiljnije, u čemu mnogo mogu doprinijeti nastavnici, koji trebaju da otkriju darovite učenike u razredu i da podstiču njihov razvojni put, tj. Ne treba se zaboraviti ni utjecaj porodice kao važnog agensa socijalizacije, što uveliko može pomoći u radu nastavnicima sa darovitim učenicima. Ako bi se posvetila pažnja od roditelja, nastavnika i društva u cjelini daroviti učenici bi mogli dobiti mjesto koje im u društvu pripada. U razvijenijim društvima posebna pažnja se posvećuje darovitim učenicima, te se investira u njihov razvoj. TEORIJSKO RAZMATRANJE PROBLEMA Definiranje darovitosti U teoriji o darovitosti i darovitim, postoje neka neslaganja među autorima kada je u pitanju terminologija. Različiti autori koriste različite termine za darovitost. Riječ je o sljedećim terminima koji se često koriste kao sinonimi: nadprosječnost, nadarenost, obdarenost, genijalnost, talentiranost. Najčešći sinonim za darovitost je nadarenost. Ovaj termin koriste Koren 1989 , kao i Čudina-Obradović u istoimenom djelu. Čudina-Obradović 1991 smatra da nema jednog ispravnog odgovora na pitanje šta je darovitost autorica koristi termin nadarenost. Postoje mnogobrojni i različiti odgovori koji se osvrću na vrijeme njenog javljanja, na karakteristike ponašanja ili na predviđanje nekog budućeg ponašanja, na vrstu ponašanja, na rano javljanje, na veliku produkciju i značajan doprinos Pedagogija i psihologija 63 čovječanstvu. Čudina-Obradović, 1991 Koren 1989 navodi da je darovitost autor koristi termin nadarenost svojevrstan sklop osobina na osnovu kojih je pojedinac u jednome ili više područja ljudskih djelatnosti sposoban trajno postizati izrazito visok natprosječan uradak. Furlan 1988 smatra da darovitost podrazumijeva opću ili specifičnu visoko razvijenu sposobnost koja omogućava iznadprosječan učinak u određenom području ili više područja. Može se vidjeti da postoji više načina definiranja darovitosti, ali sveobuhvatne definicije nema. Također, u teorijama inteligencije spominju se i razičita područja darovitosti, te kako ih razvijati. Područja darovitosti Već je spomenuto da su vrlo rijetki nadareni pojedinci čija se nadarenost proteže na sve oblasti ljudske djelatnosti. Oni se najčešće ističu u jednome, a samo ponekad na nekoliko različitih područja. Dosada su izrađene različite klasifikacije tih područja, ali se čini da je za praktične potrebe najpovoljnija ona koja dijeli nadareneost prema sposobnostima na šest područja: 1. Svako navedeno pdručje ima neke dominantne karakteristike koje mu daju određeni identitet, ali pojedine su karakteristike zajedničke za više područja. Koren, 1989 64 Na slici br. Slika 2: Područja darovitosti preuzeto iz Koren, 1989, str. Zbog toga pri uspostavljanju koherentnih sistema podrške nadarenima treba uzeti u obzir raspon nadarenosti u njegovom totalitetu. Kako je vidljivo, u ovoj su klasifikaciji područja nadarenosti imenovana prema dominantninm sposobnostima koje su osnova za ispoljavanje određenog tipa nadarenosti. No, pritom se sposobnosti ne shvaćaju u smislu konstruktivnih elemenata intelekta, utvrđenih faktorskom analizom već kao operativno definirane psihološke kategorije koje osim kognitivnih, sadrže i mnogo konativno-motivativne komponente. Iz toga proizilazi da takve klasifikacijske liste treba shvatiti više kao sistematizirane i teoretski orijentirane, a u praktičnim se identifikacijskim postupcima pri kategorizaciji pojedinaca valja pridržavati principa dominantne, a ne isključive pripadnosti određenom tipu nadarenosti. Koren, 1989 Veoma je teško odrediti područje darovitosti, te stoga treba biti oprezan i ne donositi zaključke na osnovu jedne informacije. Uloga nastavnika u identifikaciji darovitih učenika Škola u najširem smislu riječi osnovna, srednja, viša, fakultet mjesto je gdje se odvija kontinuiran proces otkrivanja i identificiranja darovite djece i omladine. Odmah valja reći da dominantnu poziciju ima osnovna škola, ali taj proces mora biti prisutan i na svim višim razinama, bilo zbog toga što je na nekom nižem stupnju propuštena pravovremena i ispravna dijagnoza nekih učenika, bilo što se zbog velikih individualnih razlika u pojavljivanju indikacija darovitost nekih učenika takvi znakovi i ponašanja očituju tek u kasnijoj dobi. Kako identifikacija nadarenih učenika nije sama sebi cilj već ima svoju jasnu pragmatičnu komponentu a to je edukativna podrška razvoja onih potencijalnih sposobnosti i osobina nekog učenika koje mu omogućuju da u određenom području postane i manifestno darovit , postupak identifikacije i odgovarajući edukativni tretman stapaju se u jedinstven proces, odnosno prožimaju se i fazno izmjenjuju. Klark 1979 je u svom istraživanju našla da vaspitači i nastavnici mogu biti veoma uspješni u procjeni sposobnosti osobina ličnosti darovite i talentirane djece i učenika. Ona navodi najčešće indikatore u ponašanju djece koji mogu biti lako zapaženi od strane vaspitača i nastavnika koji se interesiraju za to i dobro poznaju sposobnosti i osobine ličnosti darovitih. Dobri nastavnici redovno zapažaju da darovita djeca pokazuju postojanost u naporu kao i sposobnost za dugu i duboku koncentraciju. Darovita djeca mogu da slijede upustva nastavnika i da rade samostalno. Oni imaju dobro pamćenje i sposobnost da zadrže činjenice bez mnogo ponavljanja. Ova djeca su obdarena intelektualnom radoznalošću i postavljaju mnoga pitanja. Najveći broj obdarene djece pokazuje i neobičan stepen orginalnosti i maštovitosti. Darovita djeca imaju sposobnost da primijene obavještenje, činjenicu i da je stvaralački koriste u novim situacijama. Međutim, prilikom procjenjivanja sposobnosti djece i učenika, vaspitači i nastavnici mogu da nesvjesno zavedeni djetetovom sposobnošću da pamti, zatim njegovim izgledom, prijatnom ili neprijatnom spoljašnošću, njegovim lakim ili teškim izražavanjem, a često i njegovim ličnim svojstvima, kao što su poslušnost, uzornost itd. Postoji tendencija da se precjeni pričljivo, prijatno dijete koje ima dobar rječnik i raspolaže velikim brojem informacija, a koje su najčešće rezultat dobrih porodičnih uslova. S druge strane, neka veoma inteligentna djeca mogu da budu podcijenjena ako su mirna i povučena, ako ne sarađuju sa svojim vršnjacima, ako ne postižu odgovarajući uspjeh u školi, ako su neprijatna ili ako imaju slabe radne navike. Darovitost, kao Pedagogija i psihologija 67 dinamičan proces pokazuje se na različite načine, pa Roulendes skreće pažnju na neke od njih: 1. Grupa djece koja vrlo rano pokazuju darovitost u posebnom pravcu: muzici, likovnoj oblasti dok su u drugim oblastima prosječni, 3. Dijete može izgledati sposobno ali ne i darovito u ranim godinama, a zatim iznenada manifestira jedan ili više talenata do stepena koji daje osnovu da ga smatramao darovitim, 4. Pouzdana identifikacija darovitih zahtijeva primjenu standardiziranih testova općih i specijalnih sposobnosti. Đorđević, 2005 Nastavnici imaju mogućnost svakodnevnog praćenja razvoja darovitosti, te ako su stručno osposobljeni mogu pomoći učenicima da svoj talenat za određeno područje razviju do maksimuma. Vidovi rada s darovitim učenicima Kao što se razvijala psihološka i pedagoška teorija i praksa, tako su se razvijala i upotpunjavala saznanja o tome na koji način se putem nastave može obezbijediti optimalni razvoj darovitih i najsposobnijih učenika. Do danas su u praksi provjereni ili se još provjeravaju raznorazni oblici rada za podsticanje darovitosti i kreativnosti kao što su homogeno grupiranje, školska akceleracija ili ubrzano napredovanje, obogaćeni programi i slično. Tu postoji strah od odgovornosti da neće moći postići ono što se od njih očekuje i to još više blokira cjelokupan njihov razvoj. Stojaković, 2006 S obzirom na činjenicu da darovitih učenika ima veoma malo, homogena odjeljenja ili razredi formiraju se sa šireg školskog područja. Najčešći postupak u identifikaciji takvih učenika je primjena nekog standardiziranog individualno-verbalnog testa općih sposobnosti kao što su npr. Tako izabrani učenici imaju IQ 120 i više, a negdje čak 140 i više. Pedagogija i psihologija 69 Ovakav način homogenog grupiranja može biti povremeno 1 čas u toku dana ili sedmice i sl. Golubović, 2000 Ubrzano napredovanje ili školska akceleracija Ovaj vid rada omogućuje darovitoj djeci i učenicima brže napredovanje kroz školski sistem i ubrzano završavanje određenog nivoa škole. Smatara se da ovaj vid obučavanja darovitih omogućuje dvostruku prednost, kako za društvo tako i za pojedinca. Prvo, to je efikasnija racionalizacija sredstava, truda i vremena, i drugo, daroviti pojedinci na taj način stupaju u svijet rada što je opet od višestruke koristi za društvo, jer oni i mogu da daju najviše, ako im se obezbijede adekvatni uslovi rada. Najčešće se navode sljedeći nedostaci ovog vida rada u podsticanju darovitosti i kreativnosti putem nastave: 1. U tim aspektima razvoja oni su bliži svom uzrastu, te je stoga i bolje ne odvajati ih od vršnjaka. Stojaković, 2006 Obogaćeni programi za darovite učenike Tu se darovitim i kreativnim učenicima daje proširen, obogaćen program u okviru redovnih nastavnih programa za redovna odjeljenja. Glavni cilj obogaćenog programa je da podstakne motivaciju za rad i omogući optimalan razvoj sposobnosti darovitih učenika. Nađeno je da je ovaj vid rada 70 pogodan sa nižim uzrastima, tj. Tu se programi sastavljaju tako što se, pored ostalog, uzimaju u obzir najznačajnije karakteristike učenika, utvrđene prije planiranja i izrade programa rada za pojedine kategorije učenika. Treba imati u vidu i da u okviru savremenih modela podsticanja i razvijanja darovitosti i kreativnosti u školi već preovlađuju oni koji su rađeni tako da obuhvataju sve kategorije učenika. Stojaković, 2006 Obogaćivanje nastavnih sadržaja, prema J. Đorđeviću u obrazovanju darovitih najčešće se primjenjuje u dva vida: 1. Nekada se za darovite učenike mogu organizirati u određene dane posebno obogaćeni programi koji u sebi sadrže posebno izabrane dijelove programskih sadržaja određenih naučnih oblasti. Svoja interesovanja i sklonosti daroviti učenici mogu ostvariti putem obogaćenih programa u okviru rada raznih drugih institucija i centara, univerziteta, muzeja, laboratorija i dr. Golubović, 2000 Može se vidjeti da svaki od vidova rada sa darovitim učenicima ima svoje prednosti i nedostatke, te da nema u dosadašnjoj pedagoškoj praksi optimalnog programa rada sa darovitim učenicima. Pedagogija i psihologija 71 METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA Cilj istraživanja Cilj istraživanja bi je ispitati stavove nastavnika Općine Tešanj o darovitima učenicima i njihovoj edukaciji, odnosno mišljenje nastavnika o zastupljenosti darovitosti, vrstama darovitosti koje preovladavaju kod učenika, vidovima rada sa darovitim učenicima, potrebi škole za specijalnim edukacijskim programima, te o značaju darovitih učenika za društvo u cjelini. Istražiti, utvrditi i analizirati mišljenje nastavnika o zastupljenosti darovitosti kod učenika. Istražiti, utvrditi i analizirati mišljenje nastavnika o vrstama darovitosti koje preovladavaju kod učenika. Ispitati stavove nastavnika o potrebi škole o specijalnim edukacijskim programima za darovite učenike. Ispitati, analizirati i utvrditi stavove nastavnika o različitim vidovima rada sa darovitim učenicima homogena grupacija ili izdvajanje u posebno odjeljenje i školska akceleracija. Ispitati i analizirati odnos nastavnika prema darovitim učenicima. Ispitati razlikuju li se nastavnici različitog spola u stavovima prema darovitim učenicima i preferenciji određenog načina rada s darovitim učenicima. Ispitati i analizirati stavove nastavnika o značaju darovitih učenika za društvo u cjelini. Pretpostavlja se da se nastavnici u svakodnevnom radu susreću sa darovitim učenicima. S obzirom na činjenicu da se u našim školama kao opći kriterij za darovite često koristi ukupan školski uspjeh kod učenika ili pak uspjeh u pojedinim predmetima, pretpostavlja se da će nastavnici smatrati da je kod darovitih učenika s obzirom na vrstu darovitosti u najvećoj mjeri zastupljena opća intelektualna darovitost. Pretpostavlja se da preovladava pozitivno mišljenje među nastavnicima o potrebi škola za specijalnim edukacijskim programima za darovite učenike. Pretpostavlja se da nastavnici imaju negativne stavove prema homogenom grupiranju, školskoj akceleraciji te ostajanju darovitih učenika u redovnim odjeljenjima. Pretpostavlja se da kod nastavnika preovladava pozitivan odnos prema darovitim učenicima. Pretpostavlja se da nema razlike s obzirom na spol nastavnika u stavovima prema darovitim učenicima i preferenciji načina rada. Pretpostavlja se da kod nastavnika preovladava pozitivno mišljenje o značaju darovitih za društvo u cjelini. Uzorak Uzorak su činili nastavnici razredne i predmetne nastave. Veličina uzorka je 115 ispitanika. Kada je u pitanju spol nastavnika anketirana su 34 nastavnika muškog spola i 81 nastavnik ženskog spola. Od toga je 50 nastavnika razredne nastave i 65 nastavnika predmetne nastave. Instrumenti Za potrebe ovog istraživanja koristili su se sljedeći instrumenti: 1. Sociodemografski upitnik napravljen za potrebe istraživanja. U njemu se nalaze pitanja koja se odnose na sljedeće varijable: spol, godine radnog staža, zastupljenost darovitosti i vidove darovitosti. Skala procjene nastavnika o darovitim učenicima i njihovoj edukaciji, autora Gagne i Nadeaua. Sakala ima 34 tvrdnje koje se odnose na mišljenje nastavnika o darovitima i njihovoj edukaciji. Uz svaku tvrdnju ponuđeni su odgovori na petostepenoj skali 1-u popunosti se ne slažem; 2- djelimično se ne slažem; 3-neodlučan sam; 4-djelimično se slažem; 5-u potpunosti se slažem. Ispitanik je uz određene tvrdnje trebao da odabere jedan od ponuđenih pet odgovora. Pedagogija i psihologija 73 ANALIZA I INTERPRETACIJA REZULTATA Ovim istraživanjem željelo se ispitati da li je zastupljena darovitost u našim školama te mišljenja nastavnika o darovitim i njihovoj edukaciji. Prvi zadatak istraživanja je bio istražiti, utvrditi i analizirati mišljenje nastavnika o zastupljenosti darovitosti kod učenika. Pitanja koja se odnose na ovaj zadatak su 4 i 5 u sociodemografskom upitniku. Svi nastavnici koji su učestvovali u istraživanju i u predmetnoj i u razrednoj nastavi odgovorili su da se u radu susreću sa darovitim učenicima, čime je potvrđena pretpostavka kojom se pokušao operacionalizirati navedeni zadatak. Dobivena vrijednost Ç2 uz Yatesovu korekciju iznosi 1,16, te pokazuje da ne postoji statistički značajna razlika u mišljenju nastavnika razredne i predmetne nastave o zastupljenosti darovitosti. Drugi zadatak je bio istražiti, utvrditi i analizirati mišljenje nastavnika o vrstama darovitosti koje preovladavaju kod učenika. Nastavnici Nastavnice Dijagram 2 Iz dijagrama 2 je vidljivo da nastavnici i nastavnice najviše primjećuju darovitost u općim intelektulnim sposobnostima 40%, u stvaralačkim kreativnim sposobnostima 21,74%, u specifičnim školskim sposobnostima 18,26%, u umjetničkim sposobnostima 18,69%, u socijalnim i rukovodnim sposobnostima 6,96%, te najmanje u psihomotornim 4,35%. Većina nastavnika smatra da je najzastupljenija darovitost u općim intelektualnim sposobnostima čime se prihvaća i druga hipoteza koja pretpostavlja da će nastavnici smatrati da je kod darovitih učenika s obzirom na vrstu darovitosti u najvećoj mjeri zastupljena opća intelektualna darovitost. Kako je navedeni hi- kvadrat manji od granične vrijednosti na 5 stupnju slobode 11,07 ne postoji statistički značajna razlika između odgovora nastavnika i nastavnica o vrstama darovitosti koje su zastupljene među učenicima. Treći zadatak istraživanja je bio ispitati stavove nastavnika o potrebi škole sa specijalnim edukacijskim programima za darovite učenike. Tvrdnje koje se odnose na ovaj zadatak su: 1,4, 5, 14, 15 i 16 iz Skale procjene nastavnika o darovitim učenicima i njihovoj edukaciji, autora Gagne i Nadeaua. Pedagogija i psihologija 75 Naše škole bi trebale da ponude specijalne edukacijske usluge za darovite 5,22 4,35 1,74 26,09 62,61 U popunosti se ne slažem Djelimično se ne slažem Neodlučan sam Djelimično se slažem U potpunosti se slažem Naše škole bi trebale da ponude specijalne edukacijske usluge za darovite 5,22 4,35 1,74 26,09 62,61 U popunosti se ne slažem Djelimično se ne slažem Neodlučan sam Djelimično se slažem U potpunosti se slažem Dijagram 3 S obzirom na evidentne činjenice o zanemarenosti darovitih i njihovih potreba u našim školama, a na osnovu dobivenih rezultata, može se zaključiti da nastavnici imaju pozitivno mišljenje o potrebi specijalnih edukacijskih programa u našim školama i potrebna je veća pozornost u smislu razvijanja njihovih talenata, što potvrđuje postavljenu hipotezu da preovladava pozitivno mišljenje među nastavnicima o potrebi škola sa specijalnim edukacijskim programima za darovite učenike. Četvrti zadatak istraživanja je bio ispitati, analizirati i utvrditi stavove nastavnika o različitim vidovima rada sa darovitim učenicima homogenoj grupaciji ili izdvajanje u posebno odjeljenje, školskoj akceleraciji i položaju darovitih u redovnim odjeljenjima. Tvrdnje koje se odnose na vid rada koji se naziva homogena grupacija su 2, 6 i 21. Može se vidjeti da nastavnici imaju negativan stav o homogenoj grupaciji, te je ne predlažu kao najbolji vid rada sa darovitim učenicima. Najdarovitija djeca koja preskaču razrede imaju poteškoće u socijalnom prilagođavanju grupi starijih učenika 6,96 17,39 15,65 40 20 U popunosti se ne slažem Djelimično se ne slažem Neodlučan sam Djelimično se slažem U potpunosti se slažem Najdarovitija djeca koja preskaču razrede imaju poteškoće u socijalnom prilagođavanju grupi starijih učenika 6,96 17,39 15,65 40 20 U popunosti se ne slažem Djelimično se ne slažem Neodlučan sam Djelimično se slažem U potpunosti se slažem Dijagram 5 60% nastavnika se djelimično ili u potpunosti slaže sa tvrdnjom da darovita djeca ako preskoče razred imaju poteškoća u socijalnom prilagođavanju, 15,65% nastavnika je neodlučno, dok Pedagogija i psihologija 77 se 24,35% nastavnika djelimično ili u potpunosti ne slaže sa ovom tvrdnjom. Tvrdnje koje se odnose na položaj darovitih učenika u redovnim odjeljenjima su 11, 20 i 32. Daroviti gube vrijeme u redovnim odjeljenjima 11,3 18,26 6,96 40,86 22,61 U popunosti se ne slažem Djelimično se ne slažem Neodlučan sam Djelimično se slažem U potpunosti se slažem Daroviti gube vrijeme u redovnim odjeljenjima 11,3 18,26 6,96 40,86 22,61 U popunosti se ne slažem Djelimično se ne slažem Neodlučan sam Djelimično se slažem U potpunosti se slažem Dijagram 6 63,47% nastavnika se djelimično ili u potpunosti slaže da daroviti gube vrijeme u redovnim odjeljenjima, 6,96% nastavnika je neodlučno, dok 29,96% nastavnika se djelimično ili u potpunosti ne slaže sa ovom tvrdnjom. Može se vidjeti da nastavnici ne predlažu da daroviti ostanu u redovnim odjeljenjima, jer može doći do gušenja intelektualne radoznalosti, a smatraju i da daroviti učenici gube vrijeme u redovnim odjeljenjima. Nastvnici većinom imaju negativno mišljenje o formiranju posebnih odjeljenja za darovite učenike i homogeno grupiranje uopće, jer smatraju da se ostala djeca mogu osjećati podcijenjeno, te dolazi do etiketiranja. Također, imaju negativno mišljenje o školskoj akceleraciji. Kao nedostatak navode teškoće darovitih 78 učenika u socijalnom prilagođavanju, te mogu propustiti važne ideje. Što se tiče redovnih odjeljenja nastavnici smatraju da daroviti gube vrijeme te da dolazi do gušenja intelektualne radoznalosti, pa se potvrđuje četvrta hipoteza koja pretpostavlja da nastavnici imaju negativne stavove prema homogenom grupiranju, školskoj akceleraciji i ostajanju darovitih učenika u redovnim odjeljenjima. Peti zadatak je bio ispitati i analizirati odnos nastavnika prema darovitim učenicima. Tvrdnje koje se odnose na ovaj zadatak su 17, 18, 19, 22, 23 i 31 iz skale Gagne-Nadeaua. Daroviti su omiljeni u našim školama 3,47 18,26 11,3 34,78 32,17 U popunosti se ne slažem Djelimično se ne slažem Neodlučan sam Djelimično se slažem U potpunosti se slažem Daroviti su omiljeni u našim školama 3,47 18,26 11,3 34,78 32,17 U popunosti se ne slažem Djelimično se ne slažem Neodlučan sam Djelimično se slažem U potpunosti se slažem Dijagram 7 66,95 % nastavnika se djelimično ili u potpunosti slaže da su daroviti omiljeni u našim školama, 11,30% nastavnika je neodlučno, dok 21,73% nastavnika se djelimično ili u potpunosti ne slažu sa ovom tvrdnjom. Na osnovu rezultata može se zaključiti da nastavnici imaju pozitivan stav prema darovitim učenicima, mnogi bi se voljeli briniti za darovite učenike, te su oni omiljeni u našim školama. Time je potvrđena i peta hipoteza. Šesti zadatak je bio ispitati razlikuju li se nastavnici različitog spola u stavovima prema darovitim učenicima i preferenciji određenog načina rada s darovitim učenicima. Tvrdnje koje se odnose na ovaj zadatak su 17, 18, 19, 22, 23 i 31. Pedagogija i psihologija 79 3 3 1 2 10 20 7 27 13 29 0 5 10 15 20 25 30 U potpunosti se ne slažem Djelomično se ne slažem Neodlučan sam Djelomično se slažem U potpunosti se slažem Mnogo bih volio da se brinem o darovitoj djeci Nastavnici Nastavnice 3 3 1 2 10 20 7 27 13 29 0 5 10 15 20 25 30 U potpunosti se ne slažem Djelomično se ne slažem Neodlučan sam Djelomično se slažem U potpunosti se slažem Mnogo bih volio da se brinem o darovitoj djeci Nastavnici Nastavnice Dijagram 8 Vrijednost hi-kvadrata uz Yetesovu korekciju iznosi 3,32. Kako je navedeni hi-kvadrat manji od granične vrijednosti na 4 stupnja slobode 9,49 , ne postoji statistički značajna razlika u odgovorima između nastavnika i nastavnica. Dakle, na svih šest tvrdnji vrijednost hi-kvadrata je manja od granične vrijednosti na četiri stupnja slobode, pa prema tome zaključujemo da ne postoji statistički značajna razlika u odgovorima između nastavnika i nastavnica, te se potvrđuje i šesta hipoteza Sedmi zadatak je bio ispitati i analizirati stavove nastavnika o značaju darovitih učenika za društvo u cjelini. Tvrdnje koje se odnose na ovaj zadatak su 13, 24 i 30. Nastavnici smatraju da daroviti imaju veliki značaj za društvo u cjelini i da je potrebno investirati u njihov razvoj kako bi razvili svoj talent do maksimuma, te se i sedma hipoteza prihvata. Na osnovu navedenih rezultata istraživanja došlo se i do vrijednih zaključaka. Prva hipoteza, kojom se pretpostavlja da se nastavnici u svakodnevnom radu susreću sa darovitim učenicima, je potvrđena. Većina nastavnika se u svakodnevnom radu susreće sa darovitim učenicima, kako u razrednoj tako i predmetnoj nastavi. Druga hipoteza, s obzirom da se u našim školama kao opći kriterij za darovite često koristi ukupan školski uspjeh kod učenika ili pak uspjeh u pojedinim predmetima, pretpostavlja da će nastavnici smatrati da je kod darovitih učenika s obzirom na vrstu darovitosti u najvećoj mjeri zastupljena opća intelektualna darovitost je potvrđena. I nastavnici i nastavnice u svome radu najčešće primjećuju opću intelektualnu darovitost, dok su ostali oblici darovitosti zastupljeni u nižem stupnju. Treća hipoteza, koja pretpostavlja da preovladava pozitivno mišljenje među nastavnicima o potrebi škola za specijalnim edukacijskim programima za darovite učenike, je potvrđena. U odnosu na ukupan broj tvrdnji, koje su se odnosile na mišljenje nastavnika o potrebi škole sa specijalnim edukacijskim uslugama za darovite, zaključuje se da je u većini njih preovladavalo pozitivno mišljenje nastavnika o navedenom. Većina ih smatra da Pedagogija i psihologija 81 su njihove edukacijske potrebe zanemarene u našim školama, te trebaju posebnu pozornost. Četvrta hipoteza, koja pretpostavlja da nastavnici imaju negativne stavove prema homogenom grupiranju, školskoj akceleraciji te ostajanju darovitih učenika u redovnim odjeljenjima, također je potvrđena. Nastavnici većinom imaju negativno mišljenje o formiranju posebnih odjeljenja za darovite učenike i homogeno grupiranje uopće, jer smatraju da se ostala djeca mogu osjećati podcijenjeno, te dolazi do etiketiranja. Također, imaju negativno mišljenje o školskoj akceleraciji. Kao nedostatak navode teškoće darovitih učenika u socijalnom prilagođavanju, te mogućnost propuštanja važnih ideja. Kada su u pitanju redovna odjeljenja, nastavnici smatraju da daroviti gube vrijeme u redovnim odjeljenjima, te da dolazi do gušenja intelektualne radoznalosti. Peta hipoteza, kojom se pretpostavlja da kod nastavnika preovladava pozitivan odnos prema darovitim učenicima, je potvrđena. Kod nastavnika preovladava pozitivno mišljenje o odnosu prema darovitoj djeci. Većina njih bi se voljela brinuti o darovitim učenicima, te smatraju da su daroviti učenici omiljeni u našim školama. I šesta hipoteza, kojom se pretpostavlja da nema razlike s obzirom na spol nastavnika u stavovima prema darovitim učenicima i preferenciji načina rada, je potvrđena. Na osnovu dobijenih vrijednosti hi-kvadrata može se vidjeti da nema razlike s obzirom na spol nastavnika u stavovima prema darovitim učenicima. Sedma hipoteza, kojom se pretpostavlja da kod nastavnika preovladava pozitivno mišljenje o značaju darovitih za društvo u cjelini, također je potvrđena. Većina nastavnika se slaže da su darovite osobe vrijedni resursi društva, smatrajući da društvo mora razvijati talente darovitih do njihovog maksimuma kako bi ono napredovalo, te da je neophodno investirati dodatne fondove za darovite. Iako se nastavnici svakodnevno susreću sa darovitim učenicima, te su svjesni posebnih potreba darovitih učenika, nastavna praksa ukazuje na sasvim drugačiju sliku i relativno nezavidan položaj darovitog učenika u današnjem odgojno- obrazovnom sistemu kod nas. Jedini način da bi daroviti iskazali svoj talenat je putem vannastavnih aktivnosti koje škola organizira u skladu sa svojim mogućnostima. Jako se malo pažnje posvećuje 82 darovitim učenicima. U takvom društvu posljedice su velike, kako po darovito dijete tako i po društvo u cjelini. This investigation are included a 115 teachers from the 5 primary schools of Tešanj. Here is applied au socio-demographic questinnaire and the Gagne-Nadeu scale of the Opinious of the teachers about the talented pupils and theirs education. On the case of the given results, it is determined that the most teachers encovuter with the talented pupils and those teachers have the positive opiniou about the necessites of the school fot the special educational programes for the talented pupils. When it is come to cousider the ways of the working with talented pupiles, the teachers had the negative attitude towards the homogenic grouping, the schools accleration and the staying of those talented pupils in the normal classes. The results are come in right with the positive attitudes of the teachers towards the talented pupils, and they are cousidered as a valuable resources for the society in general. Efekti njihovog djelovanja mogu se identificirati u različitim oblastima: politici, ekonomiji, kulturi, obrazovanju. Proces globalizacije ne može se zamisliti bez prisustva masovnih medija čije su funkcije promijenile naše poimanje vremena i prostora. You Tube, kao savremen online servis, stvara nove mogućnosti za učešće običnih ljudi u politici, kulturi i obrazovanju. You Tube mijenja model proizvodnje medijskih sadržaja. Ključne riječi : mediji, videosfera, kultura, funkcije UVOD Razvoj novih superbrzih elektronskih medija doprinio je stvaranju novih modela komunikacije, ali i otkrivanju potrebe za preispitivanjem moderne medijske pismenosti. Warholovska ideja o televizijskoj slavi za svakog, u trajanju od bar nekoliko minuta, postala je glavna strategija celebrity ideologije. U tom kontekstu, kojeg možemo posmatrati kao videosferu, duhovna elita se više ne manifestira kroz crkveno tumačenje ili kroz stavove laičke inteligencije. Naime, u videosferi dogma i saznanje nemaju takvu vrijednost kao informacija, a vjeru i zakon sada potiskuje javno mnijenje i ono što distribuira informacije — masovni mediji. Proučavanje masovnih medija, njihovih funkcija i utjecaja, postali su uobičajena stvar još od pojave frankfurtske škole. Moderni izazovi, kada je riječ o pomenutim temama i pojmovima, samo su dobili na značaju i aktualnosti. Novi mediji, te novi elektronski oblici komunikacije, poput You Tuba, ili Facebooka, 88 otvaraju niz pitanja, od onih etičkih, komunikoloških, pa do kulturoloških i pedagoških. Traženje odgovora na ova pitanja podrazumijeva analize i promišljanja u okviru modernog medijskog obrazovanja. Videosfera postaje ne samo mjesto naših egzistencija nego i model koji određuje sadržaj tih egzistencija. Mogućnosti promjene identiteta, kreiranje virtualnih sredina i različitih reality okvira jesu samo neke od posljedica življenja u savremenom svijetu kakav je naš. Takva situacija zahtijeva proučavanja koja neće donositi samo jednostrane sudove, bilo pozitivne ili negativne, nego rezultate na osnovu kojih možemo odgovoriti na neka od postavljenih pitanja i naslućenih izazova. Savršen zločin Tumačenja prema kojima iz života u videosferi stremimo življenju u hiperrealnosti često imaju svojevrsni negativan odnos prema funkcijama modernih masovnih medija. Prema tim tumačenjima, da počnemo od onih Baudrillardovih, mi se već nalazimo u trećoj etapi na putu prema ukidanju realnog svijeta i potpunom prekrivanju te realnosti virtualnim svijetom. Taj proces Baudrillard zove savršenim zločinom i smatra ga neumitnim. U tom procesu stvari su postavljene na svoje mjesto i one nastavljaju da se kreću prema svom konačnom odredištu bez obzira na svoju iluzornu prošlost. Međutim, u odosu na takve postavke, prema Baudrillardu, mi više nismo dio realnosti i simulacije. Nisu više virtualni samo tragovi naše prošlosti nego je i naša sadašnjost prepuštena simulaciji. Baudrillard smatra kako je naša aktualna realnost neprovjerljiva, a čitav raspon realnosti — prošlost, sadašnjost, budućnost — postaje sumnjiv Baudrillard, 34. U tom kontekstu se postavlja pitanje da li je tehnički projekat virtualnosti, odnosno razvoj supermodernih medijskih i informatičkih tehnologija rastuća funkcija ljudske vrste ili model njenog vrtoglavog i konačnog iščezavanja. Pitajući se da li je čovjek izmislio okolišno sredstvo kojim će stvoriti priliku za vlastiti nestanak, Baurillard zaključuje kako bi kreiranje tog sredstva bio znak da je moderni čovjek počinio Komunikologija i filologija 89 savršen zločin jer iza njega ne bi ostali nikakvi tragovi. Čitava realnost i stvarni svijet bili bi prekriveni i simulirani od strane novog, artificijelnog, virtualnog svijeta. Savremenom čovjeku se ponudila nova avanutra : avantura u kojoj se koristi tehnikom i u kojoj je započelo uništavanje realnog svijeta i iluzije da on još postoji. Slične opservacije o modernom dobu, dobu virtualnih tehnika i brzih elektronskih medija, govore kako je to period kada je čovjek napustio stvarnost — kao da od neke tačke povijest više nije bila stvarna. Tehnološka, virtualna stvarnost upila je stvarnu sliku svijeta tako da sada svojstva predmeta i slika procjenjujemo na osnovu vjerodostojnosti, odnosno bliskosti kodu ili modelu, a ne na osnovu istine, morala, emocija ili vjerovanja. U tom kontekstu, nastali su stavovi i teze prema kojima nismo došli do kraja povijesti nego do njenog raspadanja kao događaja, odnosno povijest sada egzistira kao medijska slika i medijski događaj. Mediji su ti koji određuju šta je bitno i kroz vlastiti agenda setting selektiraju događaje, dijeleći ih na bitne, nebitne, te one koji se i ne spominju. Medijske funkcije se često svode na jedan novi, globalni model površnosti koji i najznačajnije informacije dovodi u drugačiji kontekst. Tako se informacije o različitim nesrećama, ljudskim žrtvama u potresima, ratovima i saobraćajnim udesima, smjenjuju s onim vijestima koje se odnose na različite zanimljivosti i, čak, zabavu. Taj infotainment postaje dominantan ne samo u komercijalnim medijima nego i u programima ozbiljnih javnih servisa. Zabava, senzacija, utisak, sve su to elementi i sadržaji na kojima insistiraju moderni elektronski mediji. Prije svih, televizija i internet, zaista omogućavaju da različiti reality show programi promoviraju ne samo anonimne ličnosti nego i konzumerističku i potrošačku ideologiju življenja. Površnost dobija globalni značaj, a slava i celebrity strategija postali su obrasci na kojima počiva savremena vjerodostojnost i proces identifikacije. Nova medijska ekspanzija i masovna upotreba elektronske komunikacije analizirani su i kroz Debordov koncept društvenog spektakla. Pretvaranje društvenih događaja i procesa u niz konzumeristički ustrojenih entiteta, njihova medijska spektakularizacija i hiperboliranje, stvorili su matricu celebrity kulture. Ta kultura više nije samo masovna, nego je u jednom 90 produktivno-dizajnerskom smislu ona i kreiranje novih zvijezda uz čiji se sjaj reklamiraju različiti apstraktni i materijalni proizvodi. U kolikoj je mjeri to izraženo pokazuju i neki od svježih primjera iz televizijskih programa. Kroz različite programe televizija nudi šansu da anonimni ljudi postanu slavni i da kao takvi zadovolje propozicije i karakteristike koje se pripisuju nekom koga poznajemo kao celebrity. Ovakav postupak je različit od onog koji je označavao prijašnju celebrity kulturu u kojoj je za takvu osobu mogao biti proglašen samo neko ko je na osnovu svojih javnih aktivnosti i djelovanja postao popularan i uspješan. To su bili različiti glumci, pjevači, manekenke, fotomodeli, sportisti, ali uvijek ljudi koje su mediji i javnost poznavali po nekom rezultatu i uspjehu u javnom poslu. Međutim, nova medijska praksa omogućava da celebrity budu i oni pojedinci koji su do jučer bili potpuno nepoznati. Moderni izraz celebrity kulture podrazumijeva stvaranje slavnih koji kroz medijsko fabriciranje nastaju od nepoznatih ličnosti koje do vlastite medijske prezentacije nisu ništa ni napravile što bi opravdalo njihovu medijsku popularnost. Pobjednici različitih televizijskih projekata za talente muzičke, glumačke, manekenske , kreiranje televizijskog života porodice Gotovac na Novoj TV u Hrvatskoj, samo su neki od primjera jedne takve moderne medijske funkcije. Pojedina istraživanja medija i medijskih utjecaja potenciraju još jednu stvar. Naime, ta istraživanja su fokusirana na kreiranje naše potrošačke svakodnevnice koja nastaje kao posljedica jedne od imanentnih uloga medija. Mediji kroz jezik reklama oslikavaju poželjne vrijednosti i odražavaju norme ponašanja. Takav jezik sada afirmira drugačiju paradigmu: naime, dok je tradicionalni, religiozni diskurs insistirao na vrlinama kao što su skrušenost, skromnost i odricanje, sadašnji televizijski kodovi insistiraju na zabavi, konzumerizmu, pohotnosti i posjedovanju. Uz infotainment stvara se i infomercial kao glavni element medijske produkcije. Teorije i postavke koje na ovako kritičan način govore o masovnim medijima i njihovim potencijalima neosporno otkrivaju brojne negativne stvarne i latentne efekte medijskog djelovanja. Takav diskurs je potreban kako bi modelirali Komunikologija i filologija 91 kvalitetnu medijsku pismenost i medijsku kulturu, ali on često zapostavlja neke od pozitivnih karakteristika medijske produkcije. Upravo u tom kontekstu bitno je istaknuti kako moderni elektronski mediji, prije svih televizija i internet, odnosno različite komponente tih medija, poput You Tuba i Facebooka, posjeduju niz drugačijih osobina, te ostvaruju i drugačije efekte. Klasične medijske funkcije, kao što su politička, kulturološka i obrazovna, realiziraju se i u savremenim uvjetima, ali sa potpuno novim, ponekad neočekivanim konsekvencama. Upotreba modernih masovnih medija stvorila je novu paradigmu pri čemu se računar nalazi u centralnoj poziciji. Pojava interneta, elektronske pošte, blogova, You Tuba, ukazala je na drugačije dimenzije i aspekte komuniciranja i distribucije informacija. To je otvorilo i mogućnost za drugačije propitivanje političke participacije, kreiranja obrazovnih paketa i sistema, kao i uopće određivanje identiteta, odnosno kulturoloških matrica i vrijednosti. Poigravanje s identitetima, komunikacija koja ne poznaje granice, diskutiranje i distribucija informacija elektronskom mrežom forme su koje bitno određuju naše političke, socijalne i kulturne entitete. You Tube — nova paradigma You Tube su osnovali Chad Hurley, Steve Chen i Jawed Karim, bivši zaposlenici komercijalnog online website PayPal. Njegov zvanični početak vezuje se za juni 2005. You Tube je omogućio veoma jednostavno gledanje, objavljivanje i arhiviranje videosadržaja online putem i to bez posebnog tehničkog znanja korisnika ovog servisa. Ključni trenutak za You Tube se desio u oktobru 2006. Već iduće godine You Tube je bio najpopularniji zabavni website u Britaniji. Gledanost tog videoklipa otkrila je veoma zanimljivu stvar za oglašivače i medije — naime, taj videoclip je bio najgledaniji od strane mladih recipijenata koji su postali inertni na poruke distribuirane putem drugih medija ili servisa. Mnogi smatraju da je tajna uspjeha You Tuba u činjenici da je, kroz ovaj servis, osmišljena tehnološka inovacija koja omogućava jednostavnu upotrebu i slanje video materijala putem email komunikacije. Osim toga, You Tube je, istina kao i brojni drugi online servisi, obezbijedio još jednu veoma bitnu stvar — komentare, međusobnu komunikaciju, razgovore sve ono što predstavlja osnovu moderne društvene umreženosti ili što čini funkcije umreženog društva. Popularnost You Tuba je otvorila i pitanja o tome šta takav jedan online servis predstavlja — samo još jedan element i servis u virtualnoj sredini, model elektronske komunikacije u kojoj učestvuju masovni primaoci i kreatori poruka, pametnu tehničku inovaciju, ili je to vrsta medija, poput televizije. Na osnovu različitih istraživanja modeliraju se odgovori na ova pitanja. Iako još uvijek nema stručnog konsenzusa evidentno je da se You Tube posmatra kao jedan online servis i elektronska platforma, u okviru socijalne mreže, za širenje poruka, komentara i različitih videosadržaja. You Tube je sredstvo za distribuciju kako sadržaja etabliranih medija i medijskih kuća tako i videomaterijala kojeg kreiraju brojni anonimni korisnici. Istovremeno, You Tube se može posmatrati kao medijska platforma koja je sredstvo za širenje različitih sadržaja, ali ne i kao 1 U novembru mjesecu 2007. You Tube je raspolagao sa 85 miliona videosnimaka. Malden, USA, Cambridge, UK : Polity Press; str. Komunikologija i filologija 93 kompanija koja proizvodi medijski sadržaj. U tom kontekstu You Tube ima ulogu da privuče pažnju publike, što onda utječe na ponašanje videoproducenata i oglašivača. Upravo je to jedna od nabitnijih i najinteresantnijih stvari kada je riječ o preplitanju života u videosferi, te kada se razmatra upotreba masovnih elektronskih medija i nekih od najnovijih komponenti koje se javljaju unutar funkcija tih medija, kao što je i You Tube. Naime, You Tube je servis ili mjesto na kojem se prepliću interesi, ali i veoma važni, u komunikološkom i kulturološkom smislu, sadržaji i utjecaji etabliranih medijskih kompanija i produkcije videoamatera, odnosno anonimnih korisnika online servisa. Obje ove perspektive se koncentriraju na zajedničke elemente : artikulaciju mladosti, stvaranje celebritija putem digitalne tehnike i u okviru modernog koncepta celebrity kulture, te na novu paradigmu kreativnosti. Ta nova paradigma kreativnosti počiva na ideji i praksi kako privatna upotreba modernih medija i njihovih servisa postaje legitimnim dijelom kulturne produkcije. Ova izmjena u osnovi kulturne produkcije označila je situaciju u kojoj više masovna kultura i medijska kultura ne počivaju isključivo na produkciji etabliranih medijskih kuća. Sada su, u doba videosfere, dojučerašnji medijski konzumenti, postali i kreatori. Obični građani, kao članovi umreženog društva, putem You Tuba, mogu poslati vlastiti videomaterijal i tako postati stvaraoci medijskog sadržaja namijenjenog masovnoj publici. U spotu Lital Mizel i prijatelj Adi Frimerman plešu i sviraju u kućnom ambijentu. Spot je do sredine 2006. Podaci o upotrebi You Tuba ukazuju na neke od karakteristika te nove paradigme. Stručnjaci u SAD-u su istraživali gledanost i frekvenciju korištenja You Tuba, podijelivši sadržaje na one koje su producirali mediji tradicionalna produkcija , te one koje su proizveli sami korisnici You Tuba user-created , dok jedan broj spotova 331 pripada klasi neodređene forme. Sadržaj na You Tubu je, također, klasificiran kao onaj koji je omiljen, gledan, diskutiran, te onaj koji je izazvao reakcije. Istraživanje, koje je realizirano tokom 2007. Međutim odnosi su sasvim drugačiji kada se analiziraju podaci za spotove koji su izazvali najveći broj reakcija i koji su najčešće diskutirani putem elektronske komunikacije. Tako je broj spotova na You Tubu, koji su izazvali najviše odgovora i reakcija, 683 user-created naspram 308 onih koje su proizveli mediji na tradicionalan način. Omjer je i veći kada je riječ o spotovima koji su motivirali ljude na diskusiju: korisnici su, kroz privatnu kućnu kreaciju, stvorili 751 takav spot, a masovni mediji samo 276. Ovi podaci pokazuju zašto je You Tube veoma interesantan fenomen. Njegova upotreba motivira učešće anonimnih, običnih građana u procesu kreacije masovnih poruka, što ima za implikaciju ne samo komunikološke, nego i sociološke i kulturološke efekte. Pojedinci putem You Tuba iskazuju svoje emocije, stavove, kreativnost, maštovitost, ili, jednostavno, participiraju u globalnoj komunikacijskoj mreži bez obzira da li su teme političke, ekonomske, zabavne ili naučnog karaktera. Zanimljivo je pogledati i koji su to žanrovi najpopularniji na You Tubu. Značajno je da ovi podaci pokazuju kako nije visok gledanosti onih sadržaja koji pokazuju brutalnost, odnosno nasilje u porodici ili školi. Nagledaniji žanrovi u sadržajima You Tuba, kojeg su producirali masovni mediji, vezani su za informativni program klipovi s glavnim vijestima, a posebno su bili gledani prilozi o predsjedničkoj kampanji 2008. Gledani su i različiti intervjui s poznatim ličnostima, te talk-show programi, a posebna pažnja se posvećuje i sketch komedijama, te sportskim i muzičkim spotovima. You Tube se, dakle, pojavio kao veoma bitna i aktualna sociološka, kulturološka, komunikološka, te obrazovna komponenta modernog svijeta. Promjena paragidme s tradicionalnog modela masovnomedijske produkcije ka user- created modelu, omogućila je redefiniciju i transformaciju samog pojma participacije pojedinaca u društvenim procesima. Naravno, sve ove ideje treba realno sagledati i analizirati na objektivan način utjecaj savremenih medija, te online servisa poput You Tuba. Ipak, sve su očitije mogućnosti koje stvaraju You Tube i život u videosferi. To pokazuju i podaci o upotrebi You Tuba tokom predsjedničke kampanje u SAD-u 2008. You Tube ne samo da pruža mogućnost mladim ljudima da iskažu svoje stavove i kreativnost nego svim običnim građanima predstavlja zanimljivo, korisno i kreativno sredstvo za socijalnu interakciju, te kreiranje vlastitog identiteta u komunikacijskoj mreži. ZAKLJUČAK Utjecaj modernih elektronskih medija kod jednog dijela stručnjaka stvorio je dojam kako savremeni čovjek živi u posebnom ambijentu — u videosferi. Procjenjujući kvalitet tog 96 života i te sredine, formirani su stavovi prema kojima se naglašava negativna strana i efekti djelovanja masovnih medija. Nestanak realnog svijeta i stvaranje potpuno nove, virtualne stvarnosti odvija se u društvu spektakla gdje zabava i površnost postaju glavne karakteristike i ciljevi medijske produkcije. Ali s druge strane, novi modeli elektronske komunikacije, novi mediji i online servisi, poput You Tuba, svojim funkcijama pokazuju i pozitivne strane. Elektronski mediji i online servisi stvorili su potencijale na osnovu kojih je već došlo do promjene tradicionalne masovne medijske produkcije. Obični korisnici su postali kreatori medijskih sadržaja i poruka za masovnu publiku. Na taj način došlo je do bitne promjene kada je riječ o participaciji pojedinaca i grupa u političkim, socijalnim, kulturološkim i obrazovnim procesima. To se već primjećuje u različim političkim procesima, zatim prilikom organiziranja i djelovanja diskriminiranih grupa, ali i u aktivnostima vezanim za uspostavu kulturoloških vrijednosti i obrazaca. Već sada je jasno kako buduća istraživanja medijskih funkcija i modela njihove upotrebe podrazumijeva drugačiji pristup i novu medijsku pismenost. Malden, USA, Cambridge, UK : Polity Press. Brigs, Asa i Berk, Piter 2006 : Društvena istorija medija — od Gutenberga do Interneta. Brigs, Adam; Kobli, Pol 2005 : Uvod u studije medija. Bodrijar, Žan 1998 : Savršen zločin. Debre, Režis 2000 : Uvod u mediologiju. An Introduction to Mass Communication. Manovič, Lev 2001 : Metamediji — izbor tekstova. Beograd : Centar za savremenu umetnost. Komunikologija i filologija 97 Summary In the postmodernism, the super fast mass media have become a significant factor. Their effects may be identified in the various fields: politics, economy, culture, education; the globalisation process cannot be conceived without the presence of the mass media which functions have changed our perception of time and space. You Tube, as a modern online service, is creating new possibilities for ordinary people participating in policy, culture and education fields. You Tube is changing the model of the media content production. Sintaksička proučavanja temeljila su se na subjektivnim kriterijima što je sintaksičke definicije lišavalo naučne preciznosti. Tek je strukturalizam ubrzao razvoj sintaksičkih ispitivanja. Posebno su značajne ideje strukturalističke epohe u okviru koje se razvija teorija o sintaksičkim paradigmama. Najznačajniji događaj u savremenoj lingvistici je poklanjanje pažnje semantičkim osobinama predikata koji imaju odlučujuću ulogu u određivanju tipova sintaksičke strukture. Rečenicu ne čini bilo kakvo nizanje riječi, već samo ono koje počiva na strogo utvrđenim sintaksičkim pravilima. Svaki rečenički dio unutar sintaksičkog niza mora odgovarati nekoj od jedinica sintaksičke analize. Sintaksu ne zanima samo sintaksička jedinica kao strukturni dio rečenice nego je zanima i značenjski, semantički dio određenog sintaksičkog ustrojstva, potom paradigmatski i, naravno, stilistički. Često se sintaksa definira kao nauka o tvorbi rečenica1 ,mada je sintaksa i dio nauke o tekstu, jer je najmanja sintaksička jedinica riječ, a najveća vezani tekst ili diskurs. I danas su prisutna brojna sukobljavanja oko definiranja pojma sintakse, od onih koja sintaksu posmatraju kao nauku o 1 Vidjeti kod Ibrahima Čedića u Osnovi gramatike bosanskog jezika, Institut za jezik u Sarajevu, Priručnici 4, Sarajevo, 2001, str. Većina naših gramatika se zadržava na granici rečenice kao sintaksičke cjeline, mada znanstveni pristup, a i edukacujska primjena zahtijevaju da se sintaksičke zakonitosti proučavaju na tekstovnim cjelinama. Ovim problemom bavila se sintaksička teorija i u 19. Da bi se u rečenici Izgubila ga je na livadi znalo ko je izgubio, šta je izgubio i druge pojedinosti, neophodno je uzeti podatke iz veće diskursne cjeline u okviru koje se rečenica nalazi: Irma je jučer kupila prsten. Izgubila ga je na livadi. Sasvim je jasno da se teško može govoriti o poznavanju jezika, a da se pri tome zanemari poznavanje sintakse. Sintaksa utječe na razvoj mišljenja i zaključivanja, ona je značajna za jezičko obrazovanje uopće. Ukoliko sintaksičkom analizom rečenice želimo ustanoviti posebnosti s kojima se upoznajemo u savremenoj nastavnoj praksi, onda takva sintaksa nije tradicionalna, bez obzira što su još od Aristotela u lingvistici i lingvodidaktičkoj praksi postavljeni subjekatski i predikatski dijelovi rečenice. Sa neznatnim odstupanjima naša sintaksa u 2 Guiraud,P, La Syntaxe du Français, Presses universitaires de France, Paris, 1967, p. U klasičnom strukturalističkom pristupu u sintaksičkoj problematici bile su aktuelne teorije u kojima se zanemarivalo proučavanje semantičkih vrijednosti sintaksičkih jedinica, a posebna se pažnja posvećivala gramatičkoj strani i funkcionalnim odnosima. U savremenim sintaksičkim tokovima semantici se poklanja ista pažnja kao i ostalim jezičkim posebnostima prozodijskim i drugim. U okviru sintaksičkih učenja danas se najčešće pominju strukturalistički, transformacijsko-generativni, zavisnovalencijski, operacionalistički i padežno-gramatički teorijski pogledi na sintaksu. Savremene školske gramatike još uvijek se nisu odredile prema navedenim sintaksičkim teorijama. Ponekad se dešava da jedna gramatika istovremeno slijedi i tradicionalne i savremene sintaksičke teorije. Sintaksičari još uvijek ne vežu sintaksičku teoriju za strukturu nekog jezika, jer žele da slijede moderne sintaksičke trendove. Ono što je savremeno ne mora uvijek biti i najprihvatljivije posebno kada se primjenjuje za edukacijske potrebe. Znanstvene sintaksičke postavke ne bi se smjele temeljiti na negiranju tradicionalnih teorija, jer se i savremene i tradicionalne teorije provjeravaju i potvrđuju u lingvodidaktičkoj praksi. Doskora je nastava sintakse počivala na mladogramatičarskoj ideji o zakonitosti u jeziku koju su mladogramatičari naslijedili od prethodnih generacija, a koja se temeljila na minucioznom posmatranju pojedinosti. Škiljan, Dinamika jezičnih struktura, str. Sa željom da uhvate male niti, možda čak i beznačajne, zanemarivali su jezičke strukture u kojima ništa ne postoji samo za sebe, nego je sve međusobno povezano u sistem. Svaka pojedinost određena je svojom pozicijom u toj cjelini. Sosir nije dao značajnijih rezultata na polju sintakse, ali je utemeljio semiotiku, pa je na posredan način skrenuo pažnju na unutarnji, značenjski plan rečenice. Sosirova strukturalna lingvistika jezik posmatra kao sistem te ga i ne proučava izolovano već uvijek vodi računa o međusobnom odnosu bitnom za sporazumijevanje. Području sintaksostilistike posebno su doprinijeli Sosirovi sljedbenici na čelu sa Čarlsom Balijem Charles Bally, 1868-1947. Ovako Balijevo stajalište imalo je utjecaja na lingvističku znanost, ali i na transformaciju sintaksičke materije u didaktički izraz. Lingvistika koja je ponikla u okviru Ženevske škole zaslužna je i za odnos psihološkog i jezičkog u području rečeničkog fenomena Albert Sechehava, 1870-1946. Bali je osnivač racionalne stilistike, ispitivao je emocionalnost uopće bez udubljivanja u problematiku estetskog i individualnog. Mnogi lingvisti ovu Balijevu lingvistiku nazivali su afektivnom, jer je on u tolikoj mjeri otišao u emocionalno da je vjerovao kako ne postoji rečenica koja nije modalna. Bali je začetnik interesantne ideje o principu determinacije u sintaksi. Guberine, Povezanost jezičkih elemenata, str. Guberina, Povezanost jezičkih elemenata, str. Komunikologija i filologija 103 sredstva koja u jeziku služe za prebacivanje pojmova iz sfere virtuelnog u oblast aktuelnog nazivaju se aktualizatorima. Na ovaj način Bali je ispitivao funkciju riječi u rečenici koja se tokom vremena stabilizirala u jeziku. Takva pojava desila se i u našem jeziku u imenici mlada u značenju nevjesta. Zanimanje za funkcije riječi u rečenici rezutiralo je teorijom binarizma u području sintagmi. Bali je tvrdio da su odnosi u sintagmama binarni, te da obavezno počivaju na odnosima dva člana. Balijevo poimanje sintagme kao dvojne veze riječi i rečenice izazvalo je suprotstavljene stavove i brojna oprečna mišljenja. Generativno-transformacijska sintaksa Noam Čomski sa svojom generativno-transformacijskom gramatikom značajan je za nastavu jezika uopće. Za nastavu sintakse posebno su značajne teorije o formiranju rečenice i stavovi o rečeničkim preoblikama. Takav pristup rečenici posebno je prihvaćen u lingvodidaktičkoj praksi jer utječe na razvoj mišljenja i na upotrebnu vrijednost raznih jezičkih činjenica. Generativna sintaksa svoj razvojni period doživjela je 1968. Ovakav pristup sintaksi sintetiziran je u utvrđivanju pravila po kojima se generiraju grade rečenice. Čomski pristupa analizi sa pozicije sintaksičara koji osvjetljava rečeničke strukture s ciljem da sazna nešto više o odnosu gramatičkog i logičkog. Čomski teži jednoj univerzalnoj teoriji o gramatičkim strukturama koja bi se služila uvođenjem simbola u proces sintaksičke analize. Pod utjecajem univerzalne teorije Noama Čomskog u našoj lingvodidaktičkoj praksi počinje traganje za rečeničnim modelom koji bi poslužio kao neka vrsta zajedničkog gramatičkog obrasca po kome bi se obrazovale formirale pojedinačne rečenice. Na osnovu istog modela može se generirati neograničen broj rečenica. Svaka komunikativna cjelina odraz je realizacije određenog rečeničkog modela. Ovaj model prihvaćen je u lingvodidaktičkoj teoriji i praksi, ali približavanje generativnoj gramatici nije nastavljeno. Tako je ovaj način generiranja rečenica 10 Milka Ivić, Pravci u lingvistici, Ljubljana, 1983, str. Prema Čomskom osnovni zadatak gramatike je da nam pojasni način nastajanja rečenica i razumijevanja njihovog značenja. Čomski smatra da se gramatika nekog jezika definira kao sistem sređenih pravila koja se ne mogu proizvoljno primjenjivati nego samo po utvrđenom redoslijedu. Ovaj lingvista rečenice dijeli prema kriteriju gramatičnosti, ustvrdivši da neke rečenice dosežu punu mjeru gramatičnosti, a neke se ne uklapaju u koncept zadovoljavajuće gramatičnosti. S obzirom na kriterij gramatičnosti Čomski traga za pravilima pomoću kojih bi se mogle generirati gramatički korektne rečenice, odnosno one rečenice koje nosioci određenog jezičkog sistema smatraju jezički uspjelim, gramatički ispravnim. Čomski dijeli rečenice na one koje su u gramatičkom pogledu uspjele i one koje nisu. Gramatičnost neke rečenice može procijeniti jedino onaj koji vlada određenim jezikom, odnosno nosilac jezika iz kojeg se mjeri gramatičnost rečenice. Pri utvrđivanju gramatičnosti rečenice potrebno je voditi računa o kompetenciji govornog predstavnika. Ne može svaki konzument određenog jezika posjedovati sposobnost da utvrdi nedovoljno gramatički uspjele rečenice. Čomski je u teorijsku sintaksičku znanost uveo apstraktne jezičke nivoe kao što su površinska i dubinska struktura. Generiranje sintaksičkih jedinica Čomski je predstavljao u vidu fraznih struktura. Frazom se u lingvistici naziva grupa riječi povezana semantički ili funkcionalno. Ovaj termin svojstven je američkoj terminološkoj lingvističkoj tradiciji. U našem jeziku umjesto termina frazna struktura upotrebljava se termin sintagma. Temeljni nivo jezičke analize naziva se bazičnom komponentom gramatike koji je sastavljen iz sintaksičkog dijela i 11 Terminima dubinske i površinske strukture služili su se prije Čomskog još neki američki lingvisti, među njima posebno se isticao Charles Hockett. Ove termine popularizirali su i filozofi, a posebno L. Komunikologija i filologija 105 leksikona. Sintaksički dio počiva na uređenim sintaksičkim pravilima i strukturama, čijom se primjenom generiraju sintaksičke jedinice. Ukupnost tih jedinica predstavlja fraznu strukturu. Pomenuta struktura se specifično prikazuje pa se takav način prezentiranja naziva drvetom, a nastaje u procesu generiranja sintaksičkih struktura. Među bazičnim pravilima koja sudjeluju u bazičnoj komponenti nalaze se i pravila za formiranje kompleksnih simbola pomoću kojih se ukazuje na sve odlučujuće momente za značenje rečenice12 kompleksni simbol pruža informacije da li će prelazni glagol u poziciji objekatske dopune zahtijevati ili odbacivati imenicu koja označava živo biće. One jedinice koje su generirane u bazičnoj strukturi uz primjenu sintaksičkih pravila sačinjavaju dubinsku strukturu jezika. Leksikon je poseban kompleks leksičkih pojedinosti koje obuhvataju značajne podatke semantičkog, sintaksičkog i fonološkog sistema. Svi ti podaci ulaze u fraznu strukturu pomoću posebnih pravila. Prisustvo svih ovih pojedinosti daje poseban značaj apstraktnoj sintaksičkoj konstrukciji. Gramatika zavisnosti i valentnosti Pojam gramatike zavisnosti ustanovio je američki lingvista Hajs D. Hays u svojim teorijskim raspravama o sintaksičkim relacijama. U centar sintaksičkih razmatranja Hajs je postavio funkciju jezičkih jedinica koje funkcioniraju kao minimalni sintaksički eksponenti, njihova uloga je da ukažu na različite vidove sintaksičkih realizacija. Posebnim pravilima utvrđuje se funkcija pomoćnim jedinicama. Ta se pravila nazivaju pravilima zavisnosti eng. Prema ovome takva funkcija može biti upravna ili zavisna. Ako je u pitanju upravna funkcija, onda se upravni element određuje prema broju jedinica koje su od njega zavisne. Semantička i sintaksička ispitivanja uglavnom se odnose na komunikativni fenomen. Semantika osvjetljava odnose komunikativnih znakova prema pojmovima o kojima se govori dok sintaksa proučava odnos znakova u komunikativnom sistemu. Ulančanoj strukturi odgovara sistem pravila ili konvencija izraženih simbolima kalkulus. Determinativna struktura se razlikuje od ulančane strukture, ona se predstavlja pomoću drveta zavisnosti, gdje se pomoću grafa daje projekcija strukturalnih 12 O ovoj problematici vidjeti više djelu N. Čomskog Gramatika i um i Milke Ivić Pravci u lingvistici, Ljubljana, 1983, str. Zbog toga se ova teorija i naziva teorijom zavisnosti ili projektivnosti. Pristalice sintaksičke teorije smatraju da ovakvi stavovi doprinose razvoju sintaksičke strukture. U našu lingvodidaktičku teoriju i praksu postepeno se inkorporiraju pozitivni tokovi gramatike zavisnosti. Prema ovoj teoriji glagol je središte rečenice, on stvara mogućnost dopune različite valentnosti. Težak prilagodio zakonitostima hrvatskog jezika14 tablica sintaksičkih dopuna može se predstaviti na sljedeći način: D0 — nominativna dopuna: Djevojke vezu. TesničreÉlémentsde syntaxestructurale, Paris, 1959. Diklić, Jezik izražavanje i stvaranje, VI razred, str. Tesničre, Éléments de syntaxestructurale, Paris, 1959. Mikić, Valenz im Deutschen und im Serbocroatischen, U knjizi M. Đorđević, Verbalphrase und Verbvalenz, Untersuchungen zur deutsch- serbokroatischen kontrastiven Gramatik, Hedelberg, 1983. Komunikologija i filologija 107 Prema navedenim primjerima rečenica: Djevojke poklanjaju košulje momcima pri udaji može se grafički predstaviti na sljedeći način: Rečenicu: Lejla je odlučila početi voditi dnevnik grafički možemo predstaviti na sljedeći način: Nije moguće dosljedno provoditi navedene rečeničke analize bez proučavanja valentnosti glagola onog jezika u kojem se pomenuta analiza vrši fakultativne dopune, jednovalentni i viševalentni glagoli, modalni, modalitetni i infinitivni glagoli. Martinet je pošao 15 Vidjeti o ovome više u Teorija i praksa hrvatskoga jezika, Stjepko Težak, Školska knjiga, Zagreb, 1996, str. O problematici glagolske valentnosti vidjeti kod M. Hjelmsleva u nastavi sintakse nije mogla naći značajnije mjesto jer je suviše apstraktna. Istina, od ovog predstavnika strukturalne lingvistike prihvaćen je deduktivni postupak koji ide od cjeline prema dijelovima, a dijelovi se uvijek posmatraju kao elementi cjeline. Za sintaksičku teoriju interesantna 16 O ovome vidjeti više kod Milke Ivić, Pravci u lingvistici, Ljubljana, 1983, str. Martinet, Langue et fonction, Une théorie fonctionelle du language, str. Komunikologija i filologija 109 je i padežna gramatika Charlesa Fillmorea u kojoj se padeži određuju prema logičko-semantičkom kriteriju. Ovdje padeži imaju svoje posebne nazive: agentiv je padež za označavanje vršioca radnje, faktitivom se označava rezultat neke radnje, objektiv označava odnos imenice prema glagolu. Instrumental, padež kojim se izriče sredstvo radnje, također, se može izreći na više načina: On je istom loptom zadao dva udarca. On je upotrijebio istu loptu da zada dva udarca. ZAKLJUČAK Različite sintaksičke teorije imaju isti cilj — ulaženje u složenu jezičku materiju, a lingvodidaktička teorija treba da sintetizira sve sintaksičke teorije, te da ih onda, pretočene u metodički izraz, ponudi za edukacijske svrhe. LITERATURA Barić i saradnici: Hrvatska gramatika, Školska knjiga, Zagreb, 1995. Brozović, D: Standardni jezik, Zagreb, 1970. Ivić, M: Pravci u lingvistici, Ljubljana,1975. Filmore, The Case fore Case, Universals in Lingustics Theory, New York, 1968. Summary Different syntactic theorys have the same purpose-entr ance in complex linguispic matter, end lingual didactic needs to sinthese these sintaxical theorys, and than tour them into methodical e expression offer for education purpose. Komunikologija i filologija 111 Enes Kujundžić OSNOVA KNJIŽEVNE BIBLIOGRAFIJE BOŠNJAKA Sažetak Bošnjačko književno naslijeđe je tokom minulih stoljeća akumulirano u različitim formatima rukopisi i štampana građa , zatim na različitim jezicima bosanski, arapski, turski i perzijski i različitim pismima bosančica, latinica, ćirilica i arebica. Izgleda, međutim, da ova kulturna raznolikost nije bila dovoljan razlog da ono doživi svoju kumulativnu obradu u jednoj cjelovitoj bibliografiji. Prvobitine popise knjiga i arhivskih artefakata, koji čine ovu dragocjeno duhovnu baštinu srećemo u popisima ostavštine vlasnika knjižnih zbirki zabilježene u sidžilima šerijatskih sudova. U dvadesetom vijeku, pak, uslijedio je ozbiljan napor pojedinih autora da ovu kulturološku građu stručno bibliografski i kataloški obrade. Ključne riječi: bibliografija, Bošnjaci, književno naslijeđe, kulturološka građa, stručna bibliografska obrada Opći pogled Rast intelektualne produkcije kroz minula stoljeća u Bosni i Hercegovini sa manje ili više konzistentnosti i uz brojne lakune pratili su svojevrsni bibliografski popisi prudukata duha i uma učenih pripadnika bosanskohercegovačkog društva što treba zahvaliti u najvećoj mjeri individualnim nastojanjima upornih pojedinaca. Aktivnosti na bosanskohercegovačkoj bibliografsko- kataloškoj praksi u različitim fazama njenog razvoja, uključujući uvođenje i primjenu profesionalnih standarda u ovoj djelatnosti od strane odgovarajućih bibliotečkih institucija i arhivskih ustanova, uz ranije pokušaje, može se reći da su ozbiljnije započele u drugoj polovini dvadesetog stoljeća. U tome, za nauku i kulturu dragocjenom poslu, su najbolje prošle zaokružene cjelovite intelektualne tvorevine u rukopisnoj i štampanoj formi koje obično nazivamo knjigama, dok je arhivska građa uglavnom bila i još uvijek je svakako nedovoljno predmet interesa popisivača. I jedna i 112 druga vrsta građe danas spadaju među najdragocjenije segmente sačuvanog dijela dokumentarnog nasljeđa Bosne i Hercegovine. Od niza popisa knjiga zaostalih iza umrlih osoba sačuvanih u sidžilima šerijatskih sudova pa preko pojave Epitome vetustatum provinciae bosnensis Venecija, 1765. Filipa Lastrića kroz čitavu historiju Bosne i Hercegovine prisutna je težnja da se popišu i za kasnije generacije sačuvaju naslovi djela čiji su autori bili učeni ljudi porijeklom iz ove zemlje. Popisi starih i rijetkih knjiga u bibliotekama koje su vlasništvo vjerskih zajednica i drugim depozitorijima, uključujući i one u Gazi Husrevbegovoj biblioteci još nisu sistematski istraženi iako predstavljaju kulturološku činjenicu prvoga reda. Ovaj izraz je prvi put spomenuo, prema današnjim saznanjima, Joannes Cothilf Stritter u svojoj knjizi Memoria populorum … objavljenoj u Petropolisu — Petrogradu, 1774. Ovaj izvor, pored građe koja nosi naziv Slavica, Service, Chrovatica, Zachlumica, Terbunica, Paganica, Diecleica, Moravica, Bulgarica, Vlachica, Polonica i Boemica, također, pominje i Bosniacu. Kasnije, taj izraz nalazimo naveden u stručnoj literatruri i u bibliotečkim časopisima Bosne i Hercegovine. Njime se u najkraćem opisuje literatura iz ove zemlje i literatura koja se odnosi na ovu zemlju. Prvi ozbiljan napor da se započne institucionalni rad na bosanskohercegovačkoj bibliografiji u vezi je sa aktivnostima Instituta za balkanološka istraživanja u Sarajevu, koja je inicirao Carl Patsch u periodu između 1908. Unutar konteksta kompiliranja bibliografije šireg područja Balkana Albanija, Crna Gora, Makednonija , dr. Patsch je pokušao uključiti i bibliografiju Bosne i Hercegovine. Ideja o stvaranju opće bibliografije Bosniace datira iz 1909. Patsch povjerio ovaj zadatak mladom istraživaču Hamdiji Kreševljakoviću koji je kasnije postao jedan od najprominentnijih bosanskih historičara. Angažovanje na ovom poslu je pomoglo Kreševljakoviću da pripremi i objavi studiju o štamparijama tokom 1 Rani izvori podataka o bosanskohercegovačkoj literaturi su knjige Filipa Lastrića. Epitome vetustatum provinciae bosnensis Venecija, 1765 kao i Joannes Colthilf Strittera Memoria populorum … Petropolis — Petrograd, 1774. Komunikologija i filologija 113 otomanskog perioda, koja je objavljena u zborniku Građa za povijest književnosti Hrvatske, sv. Svoj doprinos ovome poslu su dali Ferdinand Velc, čija se knjiga pod naslovom Bibliografska građa o Bosni i Hercegovini 1488. Povoljniji uslovi za institucionalni rad na pripremi bibliografije Bosne i Hercegovine su nastali osnivanjem Narodne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu 31. U izvještaju pripremljenom povodom 35. Drugo prošireno izdanje ove još uvijek korisne publikacije se pojavilo 1961. Nakon duge pripreme stručni radnici Biblioteke su izradili Bibliografiju članaka i ostalih priloga u bosanskim godišnjacima i zbornicima 1945 - 1970. Prvi tomovi Bibliografije bosanskohercegovačke knjige su se pojavili 1978. Poslije ovog početnog stadija, tekuća bibliografija Bosne i Hercegovine objavljuje sa više ili manje ažurnosti u predviđenim godišnjim serijama. S obzirom na ono što je urađeno do sada na ovom području zainteresirani mogu konsultirati malu ali poučnu publikaciju Prilog bibliografiji Bosne i Hercegovine koja je 1994. U članku kojeg je pripremio dr. Članak je objavljen u Bibliotekarstvu XXVII, 1982. Kovačić ističe složenost ovog zadatka, naglašavajući da stvarna metodologija bibliografskog istraživanja mora u obzir uzeti geografske parametre, historijske periode i raznolikost jezika i pisama na kojima je ovo nasljeđe sačuvano ne samo u Bosni nego i u inostranstvu. U ovom poslu 114 jedan od prioriteta, prema njegovom mišljenju bio bi da se utvrdi i kompletira lista imena autora Bosne i Hercegovine. Slična periodizacija bi se mogla izraditi i za serijske publikacije, ali počevši od 1850. U najnovijem razdoblju, dakle poslije 1992. U tom vremenskom rasponu u svijetu je publiciran veliki broj dokumentarnih zapisa u vezi sa Bosnom i Hercegovinom koji uključuju službene publikacije, knjige, članke u časopisima, sivu literaturu, arhivske dokumente, audiovizuelnu i digitalnu građu itd. U vezi sa dugoročnim ciljem i potrebom za međunarodnom saradnjom da se sakupi Bosniaca i Herzegovinica i tako nadoknadi ono što je izgubljeno tokom rata, ozbiljniju pažnja stručne javnosti trebale bi privući preporuke proistekle sa sastanka grupe UNESCO- vih eksperata za rekonstituciju Bosniace i Hercegovinice koji je održan u Pragu 25. Popis monografskih publikacija, koje su objavljene u Bosni i Hercegovini u ratnom periodu od 1991. Svezak sa popisom serijskih publikacija za period 1992 - 1996. Ova građa, čak i ako nije sveobuhvatna, korisna je za sve one koji se žele pobliže upoznati sa onim što je objavljeno u Bosni i Hercegovini u kritičnim godinama rata. Bošnjačko književno naslijeđe u bibliografiji Bošnjačko književno naslijeđe predstavlja dio ukupnog korpusa dokumentarne memorije Bosne i Hercegovine i kao takvo je predmet bibliografske stručne obrade ustanova koje se po prirodi svoje misije bave bibliografskim radom. U institucionalnom smislu u ovom poduhvatu posebno važnu ulogu igra Odjeljenje za bibliografiju pri Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu svojim izdanjima bibliografija za monografske publikacije, serijske publikacije i priloge u serijskim publikacijama. Tome treba pridodati bibliografije sa popisom slavističke građe koje izlaze u susjednim zemljama i u slavističkim centrima u svijetu. Stručni djelatnici Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, sa svoje strane, također, povremeno objavljuju bibliografske popise sa ovom specifičnom vrstom materijala. Važan doprinos ovome segmentu intelektualne djelatnosti dali su i daju pojedinci različitog profesionalnog profila. Među bošnjačkim autorima, na ovom polju su se posebno istakli Hamdija Kreševljaković, Osman Asaf Sokolović, Smail Balić, Hazim Šabanović, Mahmud-efendija Traljić, Muhamed Hadžijahić, Alija Bejtić, Alija Isaković, Lamija Hadžiosmanović, Emina Memija, Bisera Nurudunović, a posebno Mustafa Ćeman. Zbog specifične prirode pojedinih aspekata bošnjačkog književnog naslijeđa naniže smo iznijeli nekoliko primjera bibliografskog rada nekolicine autora u čijim je djelima raznolikost te baštine došla do punog izražaja. Elementarne oblike bibliografskog popisivanja knjiga u Bošnjaka u prošlosti obično nalazimo uz biografije istaknutih poslenika pisane riječi. Istraživanjem biografija Bošnjaka na prijelazu iz 19. Pored toga što ima širi kulturološki značaj, ovo djelo je vrijedno i kao izvor bibliografskih podataka. U njemu je literatura shvaćena u širem smislu, obuhvatajući, ne samo umjetničku prozu, nego i djela, odnosno njihove autore, iz oblasti prava, historiografije, filozofije, pa čak i empirijskih znanosti. Pozitivna ocjena se može primijeniti i na njegovo drugo, po obimu manje djelo, koje se po svome sadržaju nalazi u samoj žiži biografske literature u Bošnjaka. To je njegov leksikon Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini. Knjigu je prvi put štampala Matica Hrvatska u Zagrebu 1931. Jedan od primjera za to je i književno-historijski rad Mehmeda Handžića naslovljen Al-Gawahir-ul-asna fi taragimi ulama'i wa šu'arai Bosna Sjajni dragulji biografija učenjaka i pjesnika Bosne. Kasnije je doživjelo nekoliko izdanja u arapskom svijetu, a u Bosni je u najnovije vrijeme njegov prijevod sa originalnog arapskog objavljen u okviru Izabranih djela ovoga autora Komunikologija i filologija 117 Sarajevo: Ogledalo, 1999. Autor se kao izvorima koristio radovima Qamusu-l-'a'lam Šemsudina Samija i Osmanli mu'eliferi Muhameda Tahira na turskom jeziku. Handžić je koristio i niz izvora na bosanskom jeziku, ali to posebno ne ističe.
Kako personalizirati preglednik web stranice?
Majka je rođena 1969. Suvremeni romanopisac ima, u većem dijelu svoje umjetničke transcendencije, retroaktivan estetski svjetonazor — on cijeni i njeguje priču i smatra da se u priči nalaze najvažniji prerogativi pripovijedanja. Ovdje nije potrebno komentirati, da je dječak živio i još živi sa velikim traumama koje mogu uveliko utjecati na njegov psihički razvoj. Istina da se neki autori ne slažu sa ovakvim određenjem. Smatara se da ovaj vid obučavanja darovitih omogućuje dvostruku prednost, kako za društvo tako i za pojedinca.
[Halo oglasi licni kontakti ona trazi njega|Kako zaraditi novac u gta 5|Cure za jednu noc]
Post je objavljen 25.12.2018. u 16:57 sati.