Marketing
Cura iz Karlovca trazi sex na jednu noc - Pronađite djevojku
Šimun Šonje - Latinski jezik
Click here: Cura iz Karlovca trazi sex na jednu noc
Biskup je dosao oko pet sati poslije podne, a s njim se dovezao pokojni Mijo Pavlinovic. Oppidum Aeneas condit, quod a nomine uxoris Lavinium appellat2 Liv. Za zestokih bojeva, koji su slijedefie godine 1387. ARENA U PULl VJEZBA2.
Engelhardt Paugger javlja vojnomu viedu, da je po nalogu generala htjeo uloviti BukovaSkoga; al da je pobjegao preko Eupe u granicu. Anka se taj dan opremila, kako su se vec onda malo zene u nasem selu opremljale. A eto neko bi ih zvao da negdje igraju.
Šimun Šonje - Latinski jezik - Ulicama Ijudstvo leti Na utvrde gradskih medja — Oruzje se bojno svieti Kao da za krvlju zedja.
Cujem kao kroz san neko se negdje tušira. A u pičkuu materinu pa mogli su tanje ove zidove napravit, pa ako onom rundavom tamo treba da mu i leđa nasapunjam. Okrećem se na drugu stranu i kunjam još petnestak minuta. Ne prestaje rundo sa tuširanjem, pa ne pere ćilim mamicu mu bolesnu i bezobraznu zna li on da sam lego u pola 7 jutros. Ko će osušit ono runo sa njega, natapa ga već pola sata. Okrećem se da vidim spava li mi Šofer, kad ono njega nema u krevetu. Pogledam prema kupatilu, puši se ispod vrata. Izgleda mi se cimer kupa, znači nije onaj rundavi sa kraja hodnika, a ni zidovi nisu tanki kao sa početka priče. Tražim daljinski po krevetu i nogom napipam nakav papir. Povučem prema sebi, kad ono 3 reda sirnice i dva zeljanice. Opet sam spavo sa pitom u krevetu!!! Nastavljam rovit po krevetu da nadjem daljinac kad ispod jastuka isti papir od iste pite samo nema ništa u njemu. Ovu ispod jastuka sam pojeo, ovu pod nogama valjda za doručak ostavio. Izlazi Šofer iz hale i nije mu baš najbolje. Valjda se otrovo od one votkurine last night. Pitam kolko je sati, kaže pola 1. Pa kolko je to bilo pite Tito brate. Istuširo sam se i ja i valja sad sić dole na pivu, kafa je gubljenje vremena, svakako svi poslije kafe naruče pivu. Idem do sobe sa Pandom i gospon Š. Kad tamo Panda hrče ko da je testera bio u prošlom životu, a Š. Govori kako se probudio u 8 i nije mogo oka sklopit. Jebe Red Bullu majku i svemu što leti. Panda se budi i pita jel išta pite ostalo? Ma reko jes za doručka, grijem je svu noć. Sišli smo u lobi i naručili da pihnemo koju. Oborili Panda i ja po 2 piva. Tu je pao dogovor da idemo do centra malo protabanat i nešta ručat jelte. Stigli smo do Kneza i Mihalja i sad ko biva mi smo turisti. Namotali smo ga odma u Skadarliju da ne gubimo vrijeme. Unutra standardno dobra atmosfera, tambure, čorba, klopa, salata i veliko točeno pivo. Kako smo sjedili do vrata nije nam niko mogo promaći ko ide u halu. Nije prošlo dugo kad su prošle dvije eskort dame, ne znam kako da vam ih opišem, Ceca u najboljim danima je jedno 70% ovih družbenica. Što je najgore ova bolja je u nekoj biznis varijanti, kosulja zakopčana do grla, naravno bijela. Sakao crni elegantni, suknja do iznad kolena svakako, štikla ko iz švedskih akcionih i izrez haman do zevagu. Po slobodnoj procjeni vjecitih jednorupića noć sa damom je oko 3 000 evra. Nastavljamo mi da jedemo, došli smo da pijemo neće sad avion neki nam kvarit čejf. Nakon što smo po sistemu 3 od 4 im obeščastili halu, idemo dalje. Posjetili smo kultni objekat gdje se snimio spot za pjesmu ''Balada disidenta'' i popili po pivo. Sjedimo i gledamo tu salu i čini nam se manja nego na spotu. Primjećujem da nema ni klavira iz spota te mi Panda govori kako su možda za potrebe snimanja spota donjeli klavir. Svi smo se zgledali i nasmijali, pa nije harmonika da se nosa po kućama. Kad smo krenuli da idemo, skontamo da smo na klavir pobacali jakne iza sebe i sad smo uvjereni da je tu sniman spot, i klavir je tu. Izašli smo i smotali u prvu kafanu pored. Nekakva simpatična cura sa ruskom šubarom, mrzne se ko siroče, i nafatava ljude da idu unutra. Možda je njoj to plus a nama je svejedno te ulazimo da mlatnemo po jednu. Nakon satak vremena smo se zaputili kuci, sad je nekad oko 6, malo ćemo odmorit pa u grad. Izlazimo ispred hotela i vidimo predivnu birtiju odmah preko puta. Š hoće da spava, spavo čoek samo sat i pol, Šofer ko i bi s nama ali ga boli želudac, ja i Panda smo već unutra. Tamo srednjovječna konobarica i neki lik u kombinezonu Jelen pivare. Tu smo se Panda ja ždriblali do jedno 9, počelo je i dernjanje, i ovaj frajer je otišo, mi sami unutra. Žena hoće da zatvoi te se mi povlačimo u svoje odaje. Malo viskija za bolji san i pokušavamo odspavati. Krenuli smo u grad oko pola 12 i u klubu gdje imamo rezervaciju nam govore da smo na spisku ali da dodjemo malo kasnije jer još nema nikoga. Otišli smo da klopamo nešto i vraćamo se oko pola 1. Unutra pravo puno samo muzika preglasna. Žena ko u priči, i brate to je napucano sve ko da je nova godina ili ko da si u budvi kod Boška Stevića jebem li mu krvavu m. Nakon dva sata smo krenuli dalje. Panda ponovo prelazi ulicu kao i noć ranije da se ne bi poboksali sa izbacivačima, jer sad smo trijezni i razbili bi ih sto posto hahahah. Kafane se zovu Mladost i Ludost. U mladost nas ne puštaju u Ludost jedva. Unutra gužva ko u japsnkom metrou. Samo fale oni sa bijelim rukavicama što naguravaju pošten svijet kad krene s posla. Tolka je gužva da se stvorio kružni tok i ti uopšet ne možeš da ideš gdje hoćeš nego kad te ta masa približi šanku tu možeš da siđeš i naručiš piće. Ne treba ni spominjat da smo se ko pijavice prifatili za šank prvi put kad nam se ukazala prilika. Šofer i Š, su naki pospani a ja i Panda ćemo naravno ostati da popijemo po još jednu i da plešemo. Muzika je stvarno predobra ali da je pičkovito vala i nije. Nikad brate na tim alternativnim mjestima nije bilo dobrih treba. Bilo je par lijeph, ali brate u nakim krpetinama omotano ništa ti živo ne vidiš. Pa daj kad već nismo u stanju nafatat ništa da makar gledamo. Svanulo je i oko 7 smo krenuli dalje. Čujemo iza čoška lupa nakav RAVE odnese sve. Ulazimo unutra kad tamo mrkli mrak. Do šanka sam nagazio desetoricii na nogu i jednoj trebi na stomak. Zagledam se malo bolje, kad jadnica se sapletla i oplela po podu svom dužinom. Panda gleda i govori ova dvojica će nas jebat. Ma reko opustat se, uzimamo pivu i počinjemo da bampamo. Ja lafo košulju zado, Panda se isto picnula, lafo mi u bijelom a vamo darkeri naki da se naježiš. Kontam otić do hale ali jebat će me sto posto. Nestalo nam para sva sreća i oko osmice smo izašli odozgo. Čista obraza i nevinih guzova. Panda komentariše kako da se desilo i da nas jebu, on se ne bi naljutio. Pružio bi mu kaže ruku, zahvalio se i krenuo kući. Kad malo bolje skontaš i jes tako, koji ćemo mi kurac gore, nisu krivi lovci već lovine. Nadjem ja goluba usput punim nogom, leti perje na sve strane babi nakon ništa nije jasno. Pita je Panda gdje je Mcdonalds, baba i dalje gleda šta bi sa golubom. Ma daj mu reko umjetno disanje jebo te on, valja li ova? Navedoše nas na Mcdonalds kad tamo nigdje ništa. Dade nam žena po nakav sendvič valjda ona ponjela od kuće. Ja gore nešto teško da sam pojeo ikad. Idemo sad do bankomata jer nemamo ni za taksija. Usput smo naišli na nekakvu slastičarnu i pitamo mogu li dvije pive za 640 dinara, lik nas gleda, ma mogu kaže, on tu čisti, puca mu tuki može li ili ne može. Popijemo i to i čekamo taksi. Nema ga ni za lijeka. Nakon 20 minuta sjedamo i krećemo kući. Nadamo se da radi OAZA. Mi tamo kad ono medjutim. Ulazimo u hotel i ona na recepciji gleda blijedo, reko Dobro jutro, jel služite pivo? Ona gleda na sat, 15 do 10, da kaće služimo. Donosi pivo i pita da li smo za doručak, na šta smo mi odgovorili da ne bi pošto vozimo. Moramo za Sarajevo pa eto. Ulazimo u sobu, ona dvojica spavaju, dobro jutro Srbijo na kurac te nabijem. Postovani čitaoci bloga, naša redakcija čuj redakcija, kao da mi imamo neke prostorije, htio sam reći naš e-mail je naprosto zatrpana vašim mailovima i pitanjima u vezi sa dnevnikom Nedžada Fazlije. Ukratko, kao urednik dužan sam da svim čitateljima razjasnim neke stvari u vezi s dnevnikom. Ovaj tekst vam je kao kad kupite novi TV, pa dobijete u njemu malu knjižicu i na samom kraju pise Frequently asked questions. Mi znamo da su Bosanci i Hercegovci uvijek spremni pružiti podršku riječima i da ćete nam, isto tako brzo i lako, tu podršku uskratiti ako dođe do belaja. To je tako očigledno i vidljivo na svakom koraku ove naše države. Stoga, još jedno veliko hvala od redakcije Laprdala. Pitaju nas mnogi za autentičnost dnevnika? Ekipa jeste, zaista, u posjedu dnevnika i prenosićemo ga ekskluzivno, dan po dan u narednim sedmicama uz naravno ostale sadržaje koje možete čitati na našim stranicama. Niste valjda pomislili da bi ovoliko gluposti na jednom mjestu neko od nas alkoholičara mogao da izmisli. Kako smo došli do dnevnika je bilo jedno od pitanja koje ste nam, također, postavili? Zinite da vam kažemo, odnosno na to pitanje vam nećemo odgovoriti, jer je to naša slatka, mala tajna i kao svi pravi mediji ne otkrivamo svoje izvore. Plašimo li se tužbe dotičnog Olimpijca? Da se izrazimo riječnikom strijelaca - Ta tužba bi bila čisti promašaj Fazliji su promašaji poznata stvar, složite ćete se. Ovim putem želimo inicijale dotičnog gospodina dopuniti sa još par slova i neka mu to bude odgovor na njegove prijetnje. Gospodine pravni zastupniče Fuc K off. Pitali ste nas i za pravopisne greške u tekstu? Dnevnik prenosimo u autentičnom obliku, dakle, kako je tekst napisan u maloj crnoj knjižici tako direktno ide u objavu, bez ikakvog lektorisanja, mjenjanja, skraćivanja … tipični copy-paste iz knjižice. Danas je naš blog posjetilo preko 200 posjetitelja što je još jedan pokazatelj vaše zainteresovanosti za čitanje dnevnika, a mi vam obećavamo da ćete u narednim sedmicama pročitati još mnogo zanimljivih detalja vezanih za boravak naših Olimpijaca u Londonu. Stay tuned, što bi naš Dikobraz rekao, ne budite nestrpljivi, kao što smo rekli dnevnik će se objavljivati 2 puta tjedno, odnosno 1 put sedmično. Kao što smo već ranije najavili, Laprdala su u posjedu dnevnika Nedžada Fazlije koji je ovaj naš čuveni olimpijac vodio tokom Ljetnjih Olimpijskih Igara u Londonu. Zbog obimnog materijala kojeg imamo na dispoziciju odlučili smo da dnevnik objavljujemo u dijelovima, tako da ćete danas imati priliku da pročitate 1. Dijelove dnevnika ćemo objavljivati jednom sedmično, pratite naš blog i uživajte u dogodovštinama naših Olimpijaca u Londonu. Dakle da počnemo polako: Petak, 27. Nisam ja tajni agent kao što ste na prvu pomislili, ja sam BiH Olimpijac učesnik Olimpijskih igara, op. Nalazim se u avionu za London gdje ću po 5-ti put bar tako mislim — Atlanta, Sydney, Atina i Peking — fakat jest 5-ti put predstavljati svoju državu na Olimpijskim igrama. Imam 44 godine, ali me to ne sprječava da se bavim vrhunskim sportom. Dakle, na putu sam za London i u ovom dnevniku ću pokušati da vodim kratke zabilješke o dešavanjima u tom velegradu u narednih 15-ak dana koliko ću boraviti tamo. Prije 15-ak minuta smo uzletili sa Sarajevskog aerodroma, bila je masa nekog svijeta na ispraćaju. Uvijek je tako puno ljudi nas isprati, samo nas uža familija dočeka kad se vraćamo. Valjda je to zato što nema medalja, pa se međedi nemaju s čime slikati. Jedino što sam vidio kad sam izlazio prema avionu je kako neka nana prosu čašu vode za nama, nisam dobro vidio čija je nana imam mrenu na očima , ali ako nije moja, onda je Amelova. Ne zbog takmičenja, bio sam na stotine takmičenja i to mi je baš dosadilo. Više sam uzbuđen zbog novog foto aparata koji sam kupio prije par dana specijalno za ovu priliku. Ima da slikam sve redom, da unuci jednom vide gdje je dedo bio. Pored mene u avionu sjedi Amel Mekić. I on je već za penzije, ali kad stranka kaže da se negdje ide, onda nije teško. Šalim se, mlad je Amel, tek mu je 31 godina... U delegaciji ima još ona Lucija, tamnoputa djevojka što trči maraton, ima onaj što baca kuglu, a nije Hamza nego Kemal i neko dvoje plivača — djeca neka. Ako ima još neko, neka halali, u zadnje vrijeme zaboravljam stvari, pa mi je doktor dao i neke pilule. Ne trebaju meni pripreme, treba mi mir, da sjedim pred TV-om, jedem kokice i da djeca ne skaču po kući. Let ne bi trebao biti dugačak, ali smo za svaki slučaj dobili lanč pakete, ja sam svoj odmah mahno da ne razmišljam poslije jesam li ili nisam — mislim pojeo. Kontam biće vremena, bolje ponijet dva prazna kofera pa ovdje naći nekog snjiženja, poskidat etikete i nanijet u Sarajevo. Ko ne zna sebi ne zna ni drugom, iako je i to mač s dvije oštrice. Isto ponio prazne kofere a sve fuš roba, bolju imaju oni naši kinezi u Buča Potoku. Jebo sam sve redom. U komšije mali mi je spominjao neke dresove da mu potražim. Obećao sam ali ne mislim istrest neku cifru. Ako bude neka bagatela možda i uzmem, ako ne naći ću u Sarajevu na pijaci sličan, šta zna dijete, dres ko dres. Bili smo i na prvom ručku, dobra hrana. Bojim se samo da mi šta ne stave u hranu da se ne userem. Čuo sam svakakvih priča, nije nikome vjerovati. Sjećam se prije 20-ak godina, Atlanta, Sydney, više se ne mogu sjetit, kad se jedan Holanđanin usra. To je bila trka po hodniku — htjeli ga diskvalifikovati, mislili da se zajebava da nije dobar. Zajebana situacija i ne bih da se meni slično ponovi. Tek što smo ručali, moramo da idemo na ceremoniju. Meni pao pritisak, ne ide mi se, spavao bih. Sad valja stajati tamo 3-4 sata dok upale vatru, sjebaću se živ, a pucam za 3 dana. Bar ne nosim zastavu, Amelu će ruke otpasti. Krenemo ti mi tako u petak poslje posla oko petice za Beograd. Pustili pjesmu iz filma ''Ko to tamo peva'' i hajde. Dogovorili se da nećemo puno cugat, jer kasnimo svakako, pa da ne bi morali stajati svako sto metara zbog uriniranja jelte. Nije prošlo ni dvije minute od dogovora, stajemo na pumpu da sipamo gorivo i ko kad hoće baksuzluk uzmemo po tri velike pive ja i gospodin Panda. Panda je inace dobila nadimak po istoimenom crtanom junaku koji se bavi kung fuom. Druga dva saputnika nas gledaju, ko i nije im pravo al Bože moj. Popit se mora, ako neće oni evo hoćemo mi. Trajale su nama te pive pa brat bratu malo prije Zenice. Predlaže Panda da ubijemo te tri pa nećemo onda do Bosanskog Šamca. Šta ima ono nećemo. Prošli smo pored rodne grude našeg đenerala Spasoja, i komentarišući kružni tok koji je fino urađen na ulazu u Zenicu, gdje je ona žena prije par godina raskomadala kolima onog čiču na biciklu, ja sam otvorio prozor i kolko sam imo snage zvao Spasoja. Vjerujem da me čuo, ali zbog žene nije smjeo da izađe na prozor. Ova dvojica naprijed gledaju me u čudu, Panda rovi po podu ne bi li našo koju pivu, Boga mi ko da smo 37 piva kupili a ne 6, pa njemu sad čudno što nemamo više. Nailazi pumpa nekakva i tu kupujemo naravno još po tri da imamo do Beograda. Nećemo puno da ne bi morali stajati često, kasnimo svakako. Od te pumpe nije prošlo ni 15 minuta, mene je da prostite natjeralo, te stajemo tamo dok onog Dalasa ili kako se već zove. To vam je ona birtija kad se hoće na bankarske u Teslić. Vec muntam šofera da pusti narodnu, jer ostatak ekspedicije osim mene ne sluša taj žanr. Dobro sad ne mora vazda drmat seljakluk al mogu neke starogradske u dobro pivo da se poslušaju. Dobacili smo sad već do Šamca odprilike i sva sreća nestaje nam goriva i po prvi put moramo stati a da Panda i ja nismo razlog za to. Te pumpe se onako sjećam, nije da radim reklamu al mislim da je bila OMV. Tu smo uzeli još po dvije, dug je autoput, ima sat i pol najmanje do odredišta. Treba li spomenut problem sa uriniranjem kad pijete pivu? Iako ima još samo po sata do hotela, prema proračunu naše turbo navigacije, morali smo da se zaustavimo i da Panda i ja odemo tamo gdje car ide pješke. Vidi sad belaja, po prvi put danas u ponudi imamo i Jelen pivo. Uzeli smo jos po dvije ali da imamo za sobe. Ja sam mlatno jos jednu i skonto da ću past u nesvjest. Panda je mlatnula obje i pao u nesvjest. I stigosmo Boga mi oko pola 11, nekim čudom tačno na adresu. Gazda nakav opičen u kožnoj jakni. Pitamo ga s vrata gdje mu je motor, i smijemo se ko ludi. To će se pitanje ponavljati narednih 48 sati, a treba li reć da mu nakon trećeg puta nije bilo smješno. Ali šta da se radi, gost je vazda u pravu. Sada ide tuširanje i spremanje za grad jelte. Načeo se i viski koji smo ponjeli za dan poslije, ali se urnilo Bogu mi. Stiže poruka sa broja na koji smo rezervisali ulaz u neki klub ''dokle ste da vas uvedem? Kontamo da ga ostavimo, ali probudit će se čoek za tri sata i sjebat se ko foka kad vidi da nas nema. Jedva ga digosmo i krenuli smo prema gradu. Taksista je u najmanju ruku razbojnik nakav, stariji lik, nit tromori nit govori. Govorimo mu da idemo prema Ušću negdje, on nas blijedo gleda, ko da je znao da ta kafana ne radi al ništa ne govori. Račun je oko 10 evra, Patrik Evra, i tu ti on nas iskrca, vozdra i živio. Nakon pola minute skontamo da je ta kafana ljetos nekad zadnji put radila, al možda 2008. Sreća okreće se papak tu 100 metara od nas pa smo ga uspjeli nafatat da nas vozi dalje. Šaljem poruku na ovaj broj i lik nam daje neku adresu u centru. Sad je taksista napokon skonto gdje idemo. Dolazimo ispred kluba i tu je jedno je na drugom. Porukam se ja ko da mi je treba. Nakon par sekundi, iznose nakog balavca iz objekta, dečko bukvalno ne zna gdje je. To su minjaci i čizme do iznad kolena, već mi nije dobro. Jes da sam od one 4 liter pive jedno dvije ispišo, al ja sam ko metla. Tada se kroz masu gura onaj čikica, isto ludi profesor iz one njihove emisije ''Srbija traži talenat'' ili ''Ja imam talenat'' tako nešto, i sa dvije maloljetnice prolazi hladno unutra, da bi nakav pjano pored mene prokomentarisao za sebe da valjda on nema talenat pa njega ne puštaju unutra. To je izbacivač naravno čuo, i pošto mu je ovaj bio van dometa da ga složi na pod, samo mu je reko da džaba ne čeka jer večeras neće ući nikako. Skontamo mi kolko je sati i prelazimo u kafanu preko puta. Tamo kao neki pub, živa svirka, ima mjesta za šankom, ima i nakih žena, ma idealno. Šofer do tog trenutka nije pio i odlučuju da uzme stvar u svoje ruke i počinje bjesomučno da naručuje duple vodke. Ja sam počeo nake cure peglat gdje se ima kasnije otići, ono standardno, da bi onda kasnije skonto da su lezbejke. Pjevam u glavi od Saše Matića ''nije ovo moja noć, baš mi ništa ne ide'' i taman je kraj pjesme te u pubu, te puštam karakterističan urlik odraslog mužijaka afganistanske zebre, rijetko jarkih boja, u doba parenja u mjesecu aprili. Svima sam dao doznanja da sam dobio tjeranje. Dvije cure što su pjevale su se od srca nasmijale, i bubnjaru je čak bilo smješno. Valjda je i on derpe šta li već. Sad je već svaki kraj i polovinu pjesme ja tu i tamo urliknem, i dobro nam je pravo. Počelo se tu praznit a vamo gdje nas nisu pustili nema nikog na ulazu. Skontamo mi da probamo sad ić dole moljakat i to. Reći ćemo da smo čak iz Sarajeva došli, pa il će nas prebit ili pustit unutra, vala nam je i svejedno. Spuštamo se dole i spred kluba koji je prije toga stoji jedno 7 izbacivača, kaže Panda bolje preć na drugu stranu nego da se poboksamo sad ovdje. E kontam se u sebi što bi to bio dobar fajt, ne bi to bila tuča nego bi nas ubili ko zečeve. Niko nam nije ni A reko što jest jest. Nakon nakog ubjeđivanja, pusti ti nas taj frajko na vratima, jer ima nakog ahbaba dole u klubu koji je iz istočne Bosne pa eto ko biva hajde. Silazimo dole, kad dole klub boli glava. Raje taman, 70% žena, jedino je mali Heineken 0,25l, al ko ga jebe ionako uzimamo 4 po turi i to ti dodje na isto. Šofer se već uneredio i sa mutiranom Pandom napadaju stol nekakva dva balavca. Djeci nije dugo trebalo da shvate da to više nije njihov hastal. Tu smo stali i nema nama ravnih. Ko da smo se na Ev Monterest popeli. Nije prošlo dvije minute, prilaze dva Anđela da nas ponude onim epruvetama sa nekakvom rakijom, cena prava sitnica 2 evra. To je tolko slatko bilo da mal povratio nisam, al nije to spriječilo ostatak bande da popiju curama pola onoga što su nosili. Najjače je bilo sutradan kad je Panda skontala kolko je platila epruvete i govori ''pa ja sam konto da one to onako dijele''. Anđeli su bili obučeni u stilu Viktorije Sikreeettt. Eh tu je već alkohol udario dobro u glavu i skontam ja da pričam s nekakvom curom, pojma ja nemam ko je koga šta prvi pito i kako je počela konverzacija. Uhavizam se ja malo, odem do hale, umijem se i ide duboka koncentracija i ubjeđivanje samog sebe da sam normala. Vraćam se i vidim da cura sjedi s tri frajera za stolom. Kontam da mi je tu i kraj, jer se ne sjećam kolko dugo ja nju smaram već. Sjedili su stol do nas, i sad se ja vraćam i ne smijem tamo ni da pogledam, kad ona ustaje vesela i ko plesala bi sad. E reko ako ga nisam usro dosada sad cu sto posto. Nakon 10 min izvinjavam se ja njoj i pitam je koji od njih trojice ce me prvi prebit. Ona se smije i govori da joj nijedan od njih nije dečko. E kontam se u sebi, ma nije moj qrac, fasovat ću 100%. Nije prošlo dugo i dolaze joj još tri drugarice za taj stol i malo mi je laknulo. Opet pijem pivu od sreće, dvije pa jednu dvije na ex, pa jednu polako , kontam dobro je. Od te sreće sam zaboravio da se moram koncentrisat i po ko zna koji put pitam curu kako se zove. Pita ona mene jel je zajebavam te uzima hemijsku olovku i piše mi na ruku ime. Panda i dalje pleše sa Viktorijom Sikret, Šofer se penje po stolu, gosp Š. Ana uzima telefon da se prozove da joj ostane broj, a ja joj govorim da pitaj Boga koga ona zove. Cura mi pokazuje mobitel, ja ne mogu da prepoznam svoj broj. Sutradan sam vidio da je to bilo u 4:19 ujutro i više se ničega ne sjećam. Sljedeća scena je da jedemo pitu u 6 ujutro u sobi, Šofer je razmutio aspirin C i zaspo na boku ko da ga je neko u sljepoočnicu upuco. Mutirana Panda mu umire od smjeha, a ja ne mogu da vjerujem da Panda u polusvjesnom stanju stoji na nogama već sedmi sat. U 10 naveče je bio zrel za kreveta a sad jede pitu i smije se. Puštam na mobitelu od Ace pjesmu ''spavaj Beograde, kad već ja ne mogu'' i padam u komu. Kraj prvih 8 sati u Begešu. Plan rada za svinjokolj 5. Uhvate divljaci Bosanca u džungli i ubace ga u kazan da skuhaju čorbu od njega. Pitaju ga ima li posljednju želju. Iako je bio planiran posjet Mrkonjić gradu povodom našeg najvećeg praznika, dana Državnosti, Laprdala su podlegla direktivama svojih boljih polovina i od puta nije bilo ništa. Samo je Nosonja imao slobodan vikend koji je, vjerovatno, dobro zalio o čemu će nam pisati kad se otrijezni, a možda i neće. Meni je, inače, 25. Imam taj neki poseban osjećaj ponosa na BiH, na antifašizam koji vezujem uz taj dan. Možda je to zbog činjenice da baš nisam vjerski nastrojen, čak se smatram agnostikom, pa mi silni vjerski praznici koji se obilježavaju u našoj državi ne znače mnogo. Ali, 25-ti je zaista nešto posebno, rođendan naše BiH. Što se tiče sportskog vikenda u našem gradu imali smo zgusnut raspored, opet su sve 3, pažnje vrijedne, ekipe bile domaćini. Rukometaši su u petak u jednom uzbudljivom meču savladali Derventu sa 34:33. Nisam išao na utakmicu, direktiva sa viših instanci koja se morala ispoštovati. Kažu da je bilo pravo uzbudljivo, da su gosti postigli izjednačujući zgoditak u zadnjim trenucima meča, ali ga je sudija poništio jer je vrijeme isteklo. Kako god, Čelik je zasjeo na prvo mjesto rukometne Premijer lige. U subotu 2 utakmice u Ništa čudno u našem gradu, koliko god sportski novinari pokušavali da objasne upravama klubova kako nema smisla organizovati mečeve u isto vrijeme, ovi to uporno rade. Od svega mi nije jasno zbog čega Nogometni klub uporno organizuje utakmice u noćnom terminu. Ima to smisla u ljetnjem periodu, pa ima smisla i kad je posjeta kakva je bila prije nekih 5-6 godina kad je utakmice posmatralo redovnih 6-7000 gledalaca, ali u novembru, kad na utakmice dolazi maksimalno 1000 zaluđenih meni nema smisla organizovati noćnu utakmicu. Tako da nisam išao gledati susret nogometnih klubova Čelik i Olimpic, nego sam se odlučio za interesantniji duel ženskih košarkaških ekipa Čelika i Partizana iz Beograda. Slijedi najduža pauza između dvije sezone na kontinentu — 3 mjeseca bez domaćeg fudbala. Vratimo se ženskoj košarci, sigurno je da je rivalitet između ŽKK Čelik i Partizana iz godine u godinu veći i veći, čak to priznaju i ljudi iz Beograda. Čelik želi da se nametne kao regionalna sila i da oduzme taj primat Partizanu. Ove utakmice već postaju svojevrsni derbi mečevi koji i za publiku imaju poseban naboj, tako je bilo i ovaj put … Derbi je opravdao sva očekivanja, a naše cure su dale sve od sebe i umalo iznenadile. Iako smo otvorili utakmicu sa 25:11, na kraju je Partizan slavio sa 4 poena razlike u izvanredno uzbudljivoj završnici. Sad se vraćam na onaj susret nogometaša i mislim da bi sigurno košarkašice pobjedile da su imale podršku navijača Čelika koji su bili na nogometnoj utakmici. Nedelja je bila rezervisana za praznične aktivnosti. Ida je imala sportsko takmičenje i pokazala je sve svoje Takmičenje su organizovali pedagozi fizičke culture Zenice u okviru obilježavanja dana Državnosti BiH. Danas je dan državnosti najdraže nam BiH. Redakcija Laprdala se pridružuje čestitkama svim građanima BiH koji ovu državu nose u srcu. Danas je našem Dikobrazu rođendan. Naš osobni, personalni, lični Dalmatinac je uspio da preživi još jednu godinu i pored činjenice da je u toku proteklih 365 dana unio u sebe hektolitre i hektolitre raznog alkohola. Mi mu želimo da ih dočeka još stotine u sreći i veselju, uz jednu kratku haiku poemu:. Dikobraže, mali vraže, od tebe ga cure traže. Neka ti je veseo, zlatan i uvijek dugačak kao platan. Rođendan je danas tvoj, mi ostali idemo u boj. U boj sa alkoholima raznim, i djevojčicama maznim. Laprdala ti sve najbolje od srca žele, a pičići se tvom q.... Vraćao se Mujo s mora. Stopira cijeli dan i niko da mu stane. Na kraju primijeti da neki autostoperi mahnu papirom i odmah ih neko pokupi. Priđe on jednom i upita ga o čemu se radi? A ovaj mu objasni, kako se na komad kartona napiše grad u koju se ide i koji vozač ide prema tamo, uzme ga. Nato se Mujo se snuždi. Neznanac uzme karton i napiše: PEDER Mujo sav sretan ponosno digne karton i čeka. Ubrzo stane kamion, kamiondžija mu veselo mahne i Mujo se ukrca. Krenu dalje, pa kod Gojka kamiondžija naplati drugu ratu. Kod Sarajeva treću, pred Zenicom četvrtu.. Oko Banja Luke, pita kamiondžija: - Prijatelju reci ti meni, gdje ti ideš? Nosonja: Pa lijepo, htio sam da kupim na mjeru, pa nema nigdje te dimenzije, onda reko' da svratim u apoteku i da vidim da li prodajete na karton? Jednostavno, mrzi me da svaki dan skacem do trafike i kupujem pakovanja, ovako kupim na karton i miran sam skoro mjesec dana. Apotekarka: Hm, dobro, poslacu momka u magacin da vidi ima li. A recite mi, kakve kondome želite? Apotekarka: Da necete sa ukusom sezonskog voca? Nosonja: Ma jok, žene poslužim kafom i napolitankama, vocem nek se same snabdjevaju. Apotekarka: A, da necete možda muzicke kondome? U zavisnosti od tempa penetracije, mjenja se ritam i brzina muzike. Tako možete cuti razne stilove, od do. Nosonja: Gospodice, vjerujte mi, ja kad jebem, mikrovalna pecnica sama od sebe pocne da svira. Molim vas kao boga, dajte mi najobicnije kondome. Nosonja:Vidno iznerviran i sa parom koja mu prolazi kroz nazivni organ: -Slušaj, picka ti materina, ja kad jebem, hidroelektrana na Neretvi ukljucuje dodatnu turbinu, da ne bi nestalo struje u cjeloj zemlji. Kesu za zamrzivac kad natakarim na kitu i svežem gumicom za tegle, picka ovlaži ko Kongo u periodu monsuna, a orgazme ne stiže da izbroji. Jeb'o te onaj ko te zaposlio, odo' u svecenike, necu ni da jebem više. Ali cu prije toga i tebe da jebem da ti oci frce. Možeš na Yugu da staviš halogenke, niklovane petokraka ratkape, pimpuješ motor, metneš dimnjake umjesto aspuha... Sinoć, silom prilika, prisustvovah humanitarnom meču između Zeničkih Imama i reprezentacije Katoličkih svećenika BiH. To je bio i jedan od razloga što sam utakmicu četvrtfinala kupa BiH između mog Čelika i Širokog brijega odgledao pred TV-om, a ne na stadionu kako je to uobičajeno. Imao sam neki filing već nakon pola sata tekme da se na terenu stvari ne dešavaju u korist voljenog kluba, nekako su igrali isuviše oprezno, na rezultat, a to nikad nisu znali. Iako smo poveli, čini mi se da je sir Vlado s klupe napravio glupost sa dvije izmjene i prepustio igru Širokom koji je to kaznio i odveo tekmu u penale. E taj dio, srećom, nisam gledao mislim da bi bilo isuviše psovki i da to gđa. U svoj žurbi sam zaboravio ulaznice, pa smo ih ponovo kupili, ali pošto je akcija humanitarnog karaktera, nije mi žao. Tako mi je taj SMS slao kad smo zadnji put igrali sa Željom, pa prošlu tekmu sa Širokim itd. Imam osjećaj da ga ima snimljenog u draftovima u mobitelu i kad god Čelik zaigra na TV-u on ga vadi i šalje mislim SMS. Nakon par minuta stiže novi SMS sa porukom da smo ispali. Mislim da je jedini od društva radostan papa H. Ulazimo u dvoranu, cca 3000 ljudi, naravno od starta kreće dobra zahebancija. Srećemo mog dobrog druga DO-veličanstvenog dobio je ovaj naziv veličanstveni prije Sulejmana samo da se zna koji je došao sa sinom i puncem. Dok traje neki nebitni program šuplja priča političara, voditelja, direktora javnih ustanova... Naravno moj drug DO-veličanstveni se smješka, nezgodno mu što zbog punca, ono i zbog prisustva ženskog svijeta oko nas. Napominjem mu još da su svećenici ovom humanitarnom akcijom još jednom pokazali da istinski vole djecu, a očito su im se u tome priključili i Imami. Izgleda da i Imami počinju da prate svjetske trendove. Nakon što su odradili dječiji dio programa, na teren stupaju ekipe oba tima, naši u tradicionalnim zelenim dresovima, a njihovi u dresovima reprezentacije BiH. I zaista Imami su brzo poveli sa 1:0 nisam siguran da se strijelac baš Halil zove , ali svećenicu su bezobrazno atraktivnom igrom do poluvremena preokrenuli i vodili sa 5:1. Jednostavno su demolirali ove naše zelene momke, pa čak i onaj s svećenik s naočalama je par puta ružno predriblao Imame, a mislili smo na početku utakmice da neće znati ni potrčati. Dvije natkrivene tete koje su sjedile ispred nas i koje su sa velikom emocijom propratile vodeći zgoditak Imama, su tužno gledale prema semaforu, a ja sam im rekao da ne budu tužne jer je utakmica humanitarnog karaktera, rezultat je u drugom planu. Osim toga siguran sam da su Imami imali nijet da pobjede, ali im se nije dalo. DO-veličanstveni se lakše osjećao kad sam mu objasnio da je to svećenička reprezentacija BIH, a ne samo svećenici iz Zenice - mislim otkud u Zenici toliko svećenika i šta bi oni toliki radili u ovom gradu? Kvalitetnom politikom unazad 17 godina smo ih sveli na takav broj da bi bilo upitno da li mogu sastaviti ekipu za basketa 3 na 3, kakav mali fudbal. Doduše kvalitetna politika u ovom gradu vodi prema konačnom cilju nestanka Zenice, ali to je sigurno tema za malo ozbiljnije blogove. Rezultat je bio tako loš, a igra još lošija da su roditelji već na poluvremenu izveli svoju djecu iz Arene da ne bi gledali sramotu. Ida zakuka da je gladna, što sam ja jedva dočekao, a i stari koji još jednom dobaci da mi Arenu nismo pravili da bi nas ovdje ljudi pobjeđivali i da je ovo sramotan rezultat, te se uputimo ka izlazu već na samom poluvremenu. Još jednom sam Idu podsjetio da je za nju ovaj rezultat dobar i da ona treba to da slavi budući da imamo namjeru da je upišemo u Katolički Školski Centar. Primjetno je bilo da joj je puno lakše nakon ovih mojih riječi. Poslije sam dobio info da su Imami u drugom dijelu dali još dva gola i smanjili na 3:5. Kad smo fino ufatili ovaj pjanski zalet da i ja promuhabetim koju... Svaka podudarnost sa stvarnim likovima je namjerna ali sitne detalje oko priloskih odredbi za vrijeme i mjesto zbog pucanja filma nemojte uzimati zdravo za gotovo. Noc je ljetna, ustvari jos dan.. Slobodnog vremena na pretek. Uglavnom fina gradska raja. Odma bez imalo okolisanja ide napad copora vukova krvavih ociju na nevinu janjad... Skontamo koliko je sati, da se djevojkama promjenio izraz lica i da hoce da idu ali se dozovemo u sekundi i nastavimo... Hahaha, pihihi i upali. Sjedamo u bijeli Renault 19 holandskih tablica cija je registracija davno istekla i cije smo papire rucno prepravljali unazad 3 godine. Kermefa se nagulile, sulje navukle, sakoi za specijalne prilike vise sa vjesalica.. Njih su tri nas smo trojica. Dvije boce ruma kao pogonsko gorivo i Coca Cola da se spere grlo. Stuklo se par brzinskih s nogu, pola boce ruma vec fali. Nervoza se uvukla u domace redove, neizvjesnost je velika. Hoce li doci ili ne? Vec smo svjesni kvalitete svojih vokalnih sposobnosti i pokusavamo pratiti estradne umjetnike koji nas vesele svojim melodijama sa cd-a. Zagrljeni stojimo na sred sobe, dvije trecine prve boce je vec u nama. Slijede prve izjave ljubavi, kako se volimo najvise na svijetu i kako jedni druge ne bi dali za brdo karamela. O zenama i ne razmisljamo, vazno je drugarstvo. U neka doba zvoni neko, al ne jebemo mi zivu silu. Dok jedan vozi rutu soba-kuhinja, nanosi sve hrane sto je nasao u frizideru, drugi dosipa case vodeci se pravilom da ne valja kad joj se dno vidi.. Stade pjesma, na prelazu na sljedecu cujemo zvono. Opet se samo zgledasmo i skocismo ko da nas je neko u struju ukljucio. Popravljaju se kosulje, posprema svinjac koji smo napravili na stolu, i trka na vrata... Tri fine seke dosle nama u goste. Opet promjena raspolozenja, cudni pogledi, hoce kuci. Jedva ih ugurasmo u stan. Druga flasa je pri kraju i vec se osjeti nedostatak goriva, ne moze da se vuce kako treba. Vrijeme je za pokret, idemo dalje. Nas je 6, auto dvoje vrata.. Sjednem pozadi i njih tri ce kao sa mnom pozadi, njih dvojica naprijed. Sjeli smo nas troje nekako u nekim cudnim polozajima izvijeni i sve je bilo ok dok mi treca nije sjela na stomak ne pitajte me kako. Tu je sve krenulo nizbrdo. Kako ona skoci meni na stomak tako meni oci zamalo ne iskocise. Sve ono vatrene vode sto sam nizgrlo stjerao krenulo nazad gore. Cas je zelen, cas crven, cas kariran.. Kako koju rupu potrefimo meni puna usta. U po frke smognem snage i iz sveg glasa riknem nekim neartikulisanim glasom.. Jaran leze na kocnicu zakoci da vidi sta je bilo. Reko otvaraj ispovracat cu sve u autu muka mi je... Nisam ni izgovorio kad se iza nas upali rotacija, marica nas zaustavlja. Kako policajac prilazi autu tako mi izljecemo iz njega jedni za drugima.. Izguram sve, izletim i slozim odma u banderu. Ufatim se objema rukama i ne pustam.. Noge otkazale ne slusaju, jedini spas je u rukama. Zgrabio rukama i ne pustam, zagrizo ko pit bull, drzim al djaba. Vidim klizim prema dole reko pusticu da se probam zida dofatiti. Hop jedna druga treca, dvokorak i na zidu sam. Al kurac bravo, ne mogu sad da stanem.. Vec sam uhvatio lagani lagani kas. Kako me inercija nosi a zemljina teza vuce k sebi, gubim orjentaciju i samo gledam da se uhvatim za nesto, da se nekako zaustavim. Dofatim trafiku i kao pod rucnom se okrenem i prevrnem na zemlju. Lezim tu ko da me grom pogodio, rasirenih nogu i ruku.. Okrenem se nekako, dignem na koljena, pa na sve cetiri, vidim cure place i trce niz ulicu. Trazim pogledom onu dvojicu i uhvatim krajem oka kako se tuku s policijom. Ma djaba, mozes do sutra dozivati ne mogu se pomjeriti. Mozak hoce ali noge ne slusaju. Malo puzio prema njima i opet se srusim. Lezim tu u lokvi svoje vecere, pokusavam da se prevrnem na stomak kad cujem prijateljski nastrojen, malo cudan ali umiljat glas.. Pokusavam podici glavu da vidim ko je ali ne mogu. Osjetim kako me okrece na stranu. Podignem pogled, kad firaun cuci pored mene i pusi cigaru. Prvo sto mi je proslo kroz glavu reko gledaj kad me sad izmahala a ne mogu mu nista. Daj pomocu ti ja. Okrenem glavu, vidim sako mi na drugoj strani ulice ostao, oni moji se valjaju sa organima reda, auto nasukano na trotoar sva cetiri upaljena, marica zakrcila ulicu, mene cigo podize da ustanem, a ja ko vreca... Cujem njih kako se svadjaju ali ih ne vidim, vodim brobu sam sa sobom i firaunom koji me voza pored trafike, ko reko bi mu nesta ali mi usta svezana.. Borio se koliko sam mogao i na izgubim svijest. Osjetim i da me glava boli, celo razvaljuje. Otvaram oci, lezim u stanu u predsoblju na plocicama. Gledam oko sebe, nigjde nikoga tisina, samo svjetlo u hodniku upaljeno. Pokusavam ustati i uspjevam.. Krecem do wc-a da se umijem, stajem pred ogledalo celo mi puno masnica, ko da me neko tukao necim?! Garderoba rastrgana ko da sam se sa grizlijem borio. Pokusavam vratiti film i sjetim se scene, povracanja, policije, cigana... Za garderobu mi je nekako i logicno obzirom da sam se kotrljao niz ulicu i da sam nekoliko puta ispadao dok me cigo drzao, ali ne znam kako sam se vratio i gdje su ostali. Provjerim stvari, novcanik, sve je tu. Vratim se u sobu i legnem. Utrcavaju i galame s vrata moji dragi ahbabi noseci moju patiku. Ustajem, sjedam i pocinje prepricavanje onog dijela kad je meni doslo do prekida filma. Uglavnom, nakon marisane sa policijom, dobili su kaznu i pustili su ih da me pokupe i vrate kuci. Kazu mi dolazimo do trafike ti lezis sa nekim cigom, lik te zagrnuo sakoom, a ti spavas s glavom na trotoaru ko da si tu krevetu. Tu te pokupimo, ubacimo u auto i dovezemo kuci. Vidi fakat imas nesto... Bolje nego da si ostao ispred trafike spavati na trotoaru. Jos malo prevrtanja po filmu od sinoc, smijurije i legnemo spavati. Upadamo gore kad dvojica od sinoc stoje u toj prostoriji. Kako su nas vidjeli progovorise: - Pa gdje ste vi momci, sta ono sinoc radite? Sto vam ono treba u zivotu, tako fini, mladi? Kaznu smo platili na rate, auto se i dalje vozalo neregistrovano sa papirima starim 4 godine dok ga pauk nije podigao. Kako ga je odvezao na most, niko nikad nije otisao po njega. Mislim da je zavrsio negdje na otpadu. Sa curama smo se vidjeli jos par puta ali im se imena ne mogu sjetiti. Par puta smo ih pozvali na druzenje i dobili negativne odgovore, jos nas pitale jel mi to ozbiljno mislimo? Sa policijom smo ostali u super odnosima. Kad bi ih sreli po carsiji masu iz auta. Nekad navecer iz kafane kad bi se vracali, opet na njih naletili upozore nas gdje ima patrola da trazimo druge marsute. Ali dobro, nismo ni mi toliko losi kao sto to ova prica pripovjeda. Vozeći 30 km preko ograničenja brzine žena pređe preko mosta iza koga je, skriven, čekao policajac sa radarom. Zaustavivši je, on upita, sa onim pridikujućim prizvukom, koji svi mi znamo i volimo: - A gde vi tako žurite? Žena odgovori: - Kasnim na posao! I kako to radite? Onda razvučem sve dok ne uguram obe ruke. I tako, malo po malo sve dok čmar ne bude oko dva metra. Policajac zapita u čudu: - Pa šta, za boga miloga, radite sa čmarom od dva metra? A žena reče: - Damo mu radar i postavimo ga iza mosta! U razgovoru sa svojom suprugom tada djevojkom jelte pokusavam da dogovorim ko ce se prvi vratiti iz grada jer smo imali samo jedan kljuc od stana... Odlazim sa pozdravima i krecem sa svojim velikim prijateljem inace u mene mi kumom Nosonjom 19. Kod njega zapjevamo, zaigramo, strusimo restoran, popijemo meni se cini iz ove vremenske perspektive jedno flasu i po votke i to dobre neka bude Absolut... U momentu zanosa pisanja ljubavnih poruka telefon mi ispada, SIM kartica se gubi negdje ispod stola a ja ubjedjen da je ista u mobitelu... Vracam se u objekat 21. Jelena 13-tog koji je otisao za nakim guzovima... Nosonja i Berislav piju ali niko niskim znam da nije pravilno napisano ali fakat ne znam kako se pise tu ne komunicira... U neka doba noci valjda tamo oko 1, 2 zena u mene se vraca iz grada i po njenim rijecima ima sta vidjeti... Ujutru corbica od paradajza i flasa vode kojom sam morao saprati nered sa parkinga... Dosla mlada novinarka najstarijem covjeku u selu da napravi intervju i prvo ga pita: - Vi ste stari, sigurno ste imali mnogo sretnih dogadjaja u zivotu! Koji vam je najsretniji? Ja i cijelo selo trazili smo je 7 dana i noci. Kad smo je nasli bili smo tako sretni da smo je svi naguzili. Novinarka zbunjena ce na to: - Zapravo sam mislila vise na neki duhovni dogadjaj. Pa dobro, rece starac: - Jednom nam se izgubila najljepsa krava. Ja i cijelo selo trazili smo je 7 dana i noci, i kad smo je nasli bili smo toliko sretni da smo je svi naguzili. Novinarka sva ocajna vuce zadnju kartu: - A koji vam je najtuzniji dogadjaj u zivotu? Sjedimo sinoć opet u Chiccu, mezimo Karlovačko, na TV-u neka utakmica, Dikobraz bez listića jer je teniska sezona završena pobjedom Češke. Nazočni su svi osim papa H i Papuche. Papucha je u zemlju propao, ne javlja se. Danas nas je sve pogodila odluka nekog klinčevog federalnog ministarstva da je ponedeljak 26. Bitno je da se kojekakvi dani kantona, općina, velike i male Gospe, Bajrami, slave po RS-u obilježavaju po 5 dana. Uzimam slobodan dan 26. Uostalom, zašto bi se i dozvolilo da nacionalisti, nacionalfašisti i klerofašisti proslavljaju jedan socijal-komunistički praznik? Busaju se ljudi ovdje sa selam alejk, pomoz Bog, hvaljen Isus i onda bi da se ne radi za 25. E evo im kurac da se izbodu. Evo im kurac da se izbodu... Ma ljudi shvatite da nisu smjeli proglasiti neradni dan. Dodik se dovoljno uzrujao kad je Gotovina pušten, samo mu još fali da se spominje Dan Republike, čovjek bi prsno. Ionako djeluje kao da je spreman za posjetu doktoru, da malo provjeri pritisak, holesterol, jajne ćelije... Prvo je njeno vlaženje, a drugo povećanje tjelesne temperature. Kada govorimo o pičkinom dimu onda govorimo o takvom stanju u kojem se tjelesna temperatura žene toliko povisila da sokovi njene vagine moraju da mijenjaju agregatno stanje, tj. Dovođenje u ovaj stepen uzbuđenosti žene je epohalan čin. Više ljudi se popelo na Mont Everest nego što su uspjeli na ovaj način stvoriti pičkin dim. Kada sve navedeno imamo u obziru postavlja se pitanje zašto se onda ta fraza koristi za situacije kada se hoće reći da je nešto jednostavno uraditi? Za to je kriva jedna od karakteristika muške psihe. Većina muškaraca imaju potrebu da se hvale pri čemu nerjetko uveličavaju i izmišljaju stvari. Nakon što je svojevremeno jedan muškarac uistinu uspio da stvori pičkin dim u nastupu kompleksa niže vrijednosti jedan za drugim počeli su se i drugi javljati hvaleći se da su učinili isto. Na kraju je ispalo da su svi to uspjeli sto zvuči kao da je to nešto jednostavno za učiniti, te je to razlog zašto se navedena fraza koristi u tom smislu. Petak je počeo odlukom Haškog tribunala da pusti na slobodu dvojicu generala susjedne nam Hrvatske. Pri povratku u avionu Markač je vrijeme kratio ispunjavanjem ukrštenica, dok je Gotovina spremao govore za silne mitinge koje valja posjetiti. Ovaj vikend su svi Zenički sportski kolektivi vrijedni praćenja, ako je u ovoj državi išta vrijedno praćenja gostovali. Prvi su na teren istrčali rukometaši i pobjedili u gostima Derventu 8 poena razlike. Zadržali su se time na drugoj poziciji na tablici, odmah iza Goražda. U subotu smo mogli pred TV ekranima pratiti nastup fudbalera u gostujućoj tekmi protiv zadnjeg na tablici, ekipe Gradine. U jednom dosadnom meču Čelik je slavio sa 1:0 i time se učvrstio na sredini tabele kolo prije kraja jesenjeg dijela prvenstva. Ono što je pokazatelj stanja našeg klupskog fudbala je podatak da je utakmice Premijer lige posmatralo svega 5,500 ljudi, što je oko 700 ljudi po utakmici. Da nije žalosno, bilo bi smiješno. U svakom slučaju Čelik očekuju još 2 meča, prvi je već u srijedu, možda i najbitniji protiv Širokog brijega u četvrtfinalu kupa BiH, a onda u subotu zaključuju polusezonu domaćom tekmom protiv Olimpica. Nadati se dvijema pobjedama i lijepom završetku polusezone. Cure su u subotu poražene u Madžarskoj u okviru regionalne košarkaške lige od Pecs-i sa nekih 4-5 poena razlike. U rosteru je nedostajala Stanecia Graham, a rotiralo se svega 7 igračica. Nema info da li je Stanecia napustila Zenicu, ali je činjenica da je i previše igračica od početka sezone iz ovog ili onog razloga otišlo iz kluba. Nedostatak novca, bahatost uprave i trenera, polako, ali sigurno dovode ovaj klub na rub stabilnosti. U narednu subotu ovdje gostuje ŽKK Partizan Beograd, sigurno derbi vrijedan pažnje. Znajući mentalitet ovog grada očekujem 1000 gledalaca. Vikend mogu smatrati uspješnim, Ida mi je izbila samo 1,70 KM za neku plastičnu figuricu pony-ja. Opsesija konjima se nastavlja, to je kažu tipično žensko, od rane mladosti samo konje gledaju. Suočili smo se i sa nestankom interneta od subote do nedelje, cca 24 sata — ružan osjećaj ne mogu vjerovati da ovo pišem. Čiko u BH Telecom-u je izjavio kako je kod njih sve u redu, da je to nešto do nas. Naravno, čiko u BH Telecom-u nije dao objašnjenje kako je interneta misteriozno nestalo i kako se misteriozno signal pojavio, duhovi valjda... I umalo da zaboravim, žrijeb grupa za Euro u košarci. Slovenci to naprave pod zemljom, prvi put u istoriji, bla bla... Uskoro će cijela Slovenija pod zemlju kad nam budu vraćali naš novac od stare devizne štednje. Povuče nas užasna grupa, puno je tu starih znalaca od Makedonije i Crne gore, preko Litvanije i Latvije pa do Srbije. Gledajući na brzinu, možemo dobiti svaku od ovih ekipa, ali možemo i izgubiti od svakoga tipično Bosanski i Hercegovački — da mi ne zamjere Hercegovci. Nekako vjerujem u Acu i ovu generaciju da mogu napraviti nešto zanimljivo na prvenstvu, ima tu mesa i iskustva, pa budimo optimisti. Ljubitelji smo zajebancije, kao i dobre kapljice. Nismo baš ekipa koja će se smijati tuđoj nesreći, volimo se zahebavat na naš račun, ali nam često tema bude i ljudska glupost. Veliki je jedan lik iz istorije jednom rekao da su dvije stvari neograničene — ljudska glupost i svemir, ali da za svemir još uvijek nije dokazano. Mi bi smo dodali da je ljudska glupost nepresušan izvor dobre zajebancije, a posebno je to izraženo u ovom našem podneblju. Sjedimo tako prije par večeri u Chiccu, palamudimo neku šuplju. Vrijeme sumorno, teško, jesenje, na okupu svi iz ekipe, Tuborg ide kao lud. Slučajno ili ne, načujemo priču pored nas koju vodi jedno malo brojnije društvo, načujemo je jer su prilično bučni i usplahireni. Viđali smo tu ekipu i ranije u Chiccu, veselo društvance, ali su to veće bili prilično ljuti. Kako su oni glasniji, tako su svi ostali tiši i polako se pažnja usmjerava prema njima. Dijalog je odokativno išao ovako iz objektivnih razloga nećemo otkrivati identitet osoba koje učestvuju : J1: sestre mi odoh mu sad s palicom na vrata, čim otvori glavu ću mu razbit. D1: nemoj ba možda će nam vratit pare. J1: hoću sestre mi moje. Dgazda: D1, ti od danas možeš i u dolarima ovdje kafu plaćat! D1 cura: hahahah, nisu to njegovi dolari moje je pare dao hahaha Z1: ja para nemam a kurca se ne bojim Drugarica Z1: boli tebe kurac kad si moje pare dala. Dkonobar: treba li kome imam karticu za mob TELE 2? D1: pa daj nam broj telefona B. Da ga nazovemo, da vidimo ima li mu jarana negdje... J1: jebem i tebe i dobrog ti druga koji ti se ne javlja i čijeg broja telefona nemaš. I tako se priča u istom ritmu nastavila, tražio se krivac, tražilo se rješenje za neki problem. Mi smo polako izgubili interes i okrenuli se svom šupljiranju. Ali crv nije dao mira, pa zovnemo Dgazdu da nam diskretno ispriča šta se dešava. Priča o ljudskoj gluposti ide ovako: ukratko, pojavio se lik to odijelo, to kravata, to frizurica i priča u Chiccu prije par dana, koji se predstavio kao direktor jedne velike kompanije u Minhenu ali su ga sad poslali ovdje da otvori predstavništvo. Između ostalog što treba da zaposli 30 ljudi, ima i jarana koji može nabavit telefone preko američke ambasade. Ajfoni sve sami, serije su 4 i 5. Elem, daju oni liku pare, i to u dolarima im je tražio da se on ne zajebava da mjenja po bankama. Pozamašna je cifra u pitanju, par tisuća dolara se spominje. I lik kad se nakupio, razguli ga lagano. Skonta D1 preko jaranice od cure, koja radi i MUP-u u Hrvatskoj, da za tim likom ima raspisana potjernica. Varo ljude za stanove po HR. Valjda ga terete za nekih 35 hiljada kuna ili tako nešta. E da sve bude jos tragi-komičnije, lik im non stop odgovara na poruke, javlja se na telefon uredno i jebe ih svaki dan kako će on njima uplatit pare na račun. I da bude zaista komično jednom je došao ovdje da se vidi s njima. Oni htjeli da ga biju, a lik im hladno zavrno par tura pića njihovim parama , pozvao ih za novu godinu u Minhen i otišao svojim poslom, a oni kao izgubljeni gledali za njim … Šta reći, kakvu pouku iz priče izvući, osim čuvajte se vukova, u janjećoj koži hodaju. Dnevnik je trenutno na iščitavanju i pripremi za objavljivanje. U narednim danima ćemo, dakle, objavljivati najzanimljivije dijelove dnevnika uz dopuštenje N. Ne ide, pa ne ide, mrena me jebe danima i jako loše vidim. Meta stoji, nije glineni golub da bježi. Okrenem se Edin Džeko i Amel Mekić se uvalili od smijeha, pičke jedne, kao da je meni lako stajati ovdje i da mi se cijeli svijet smije... Sjedi djevojka u invalidskim kolicima u kafiću i prilazi joj momak kome se svidjela. Nakon upoznavanja, dogovore se da sutra odu u park. Dok je gurao kroz park, pričali su kako bi mogli da vode ljubav! Ona mu predloži: - Hajmo do onog drveta, ti me podigni da se uhvatim za granu, a ti uradi šta treba! On je poslušao… Kada su završili, on je vrati u kolica i odvede je kući. Kad iz kuće istrčava njena majka, i počinje da grli momka! A majka će: - Ima sine mangupa! Jebu i ostave, po tri dana visi na drvetu. Eh, sigurno vam se već desilo da vas neko prevari, obeća nešto pa slaže, napali vas pa kaže da ima menzes ili je boli glava i slično. Tako ste sigurno pomislili da su Laprdala slagala da će 1000-ti posjetitelj blog-a dobiti nagradu, ali ne lezi vraže, nisu Laprdala ni blizu našim političarima i kujama koje koje vas lože pa hlade. Na naš redakcijski mail: se javio izvjesni mužijak V. Kako smo i obećali, a poslije nekoliko piva u Chiccu donijeli smo odluku da našem dragom V. Nećemo vam otkriti o čemu se radi, ali smo sigurni da će V. Zahvaljujemo se svim čitaocima našeg bloga na svakodnevnim mailovima podrške koje nam šaljete, drago nam je da vaš život činimo bar malo veselijim u ovim tmurnim vremenima i jesenjim danima. Pozivamo vas da nastavite posjećivati naš blog, pratiti sadržaje, komentarisati, pitati sve što vas interesuje, a mi ćemo se truditi da vas i dalje nasmijavamo i nagrađujemo. Bez obzira na dušmane koji su ti rekli da će tvoja kita ostati kratka dok si živ, ne vjeruj im jer je MOGUĆE povećati penis i to pravilnim izvođenjem vježbi koje su otkrila plemena u pustinjskim krajevima Afrike i Saudijske Arabije što je kroz vrijeme postalo dio njihove kulture. Ako si ikad gledao kakav Discovery mogao si primjetiti da im bas lijepo visi.... Ma citav tramvaj bi ti pjevao onu pjesmu od Bombaja ali vratimo se na temu. Svrha ove vježbe je povecati odnosno produljiti spužvasto tkivo u penisu, koje se tokom erekcije napuni krvlju. Tako kako je prije bilo kakve tjelovježbe potrebno zagrijati cijelo tijelo, potrebno je pripremiti i penis za izvodenje vježbi za produljivanje. Za zagrijavanje penis treba cvrsto ali ne pregrubo primiti oko glavice i blago potegnuti prema naprijed tako da se osjeti napetost na sredini penisa. Nakon deset sekundi slijedi opuštanje. To se napravi deset puta. Zatim je potrebno penis vrtjeti ukrug i savijati ga deset puta u lijevo, pa u desno. Nedime, zamolio bi te da to ne radis kao da šaltaš mjenjač kamiona s prikolicom uz Ivan nego da tome pristupiš obzirno i njezno te svakako ne prebrzo. Kada je penis dovoljno zagrijan, Nedime moraš ga mora masirati do djelomicne odnosno blage erekcije. Zatim ti je najbolje penis i testise potrebno zamotati u toplu krpu na dvije minute. To se napravi pet puta da bi se tijelo penisa zagrijalo te da bi zadržalo u sebi krv. Umjesto zamatanja u krpu Nedime možeš i sjesti u toplu kupku te pod vodom razgibavati svoj penis. Kada je alatka zaista spremna, može se poceti s produljivanjem. Nakon udaraca penisa o bedra Nedime, možeš si ga malo izmasirati da bi dostigao djelomicnu erekciju i tako ponovo vratio krv u penis. A prije no što nastaviš s vježbama, neka penis ponovo opusti. Zbog stiskanja glavica na njemu se mogu pojaviti crvene ili ljubicaste tocke. To je sasvim normalno, kroz neko vrijeme ce tocke nestati, ali ce tkivo biti puno čvršce. Ako ti tijekom vježbe ruke pocnu kliziti s penisa, najbolje je nanijeti djecji puder za bolji zahvat. Nakon ove vježbe rastezanja ce 15 do 20-minutna seansa arapskog muzenja omoguciti cirkulaciju kroz cijeli penis, psebno glavic. Jako je bitno brojati u sebi sve ovo što sam ti naveo da bi se postigao puni efekat. Sada kada sam te upoznao sa jako korisnom , idemo na sljedeći korak povećavanja muškosti, dakle arapska mužnja penisa. Metodu mužnje plemena i kulture koristili su stoljecima i brižno je cuvali kao neku obiteljsku tajnu. Znanje se prenosilo s oca na sina i najpouzdanija je prirodna metoda produljivanja penisa i pravo čudo je kako su urednici ovog bloga došli do nje, i još veće je čudo što je ovako javno distribuiramo ali nakon onakvog tvog dirljivog pisma Nedime, srce nam se slomilo i osjecali smo potrebu da ti pomognemo. Ova vježba opskrbljuje penis krvlju. Nakon nekoliko mjeseci se predjeli koji zadržavaju krv u penisu povecavaju i tako stalno mogu zadržavati sve vece i vece kolicine krvi, što posljedicno povecava penis. Vježba zahtijeva 20 do 30 minuta a izvodi se na rubu stola odnosno kauca ili stojeci. Za nju je potrebno malo vazelina ili djecjeg ulja. Tijekom vježbe se ne preporucuje ležanje zbog gravitacije koja smeta 'mužnji'. Metoda je stara više stoljeca, a za prave rezultate ju je potrebno izvoditi na dnevnoj bazi, jer jedino tako erektilno tkivo penisa ostaje u dobroj formi i sacuva se cirkulacija. Prije samog izvodenja potrebno je razgibati penis i pripremiti ga vrucim zagrijavanjem o kojemu smo govorili u prvom dijelu clanka. Prije nego muškarac pocne s vježbom, penis je potrebno dobro obrisati, da se voda ne bi pomiješala s lubrikantom. Koraci vježbe su sljedeci: Početci mužnje trebaju biti nešto nježnije prirode. Dakle, prvi tjedan mužnja treba trajati deset minuta sa 100 do 200 zahvata duž penisa, a drugi tjedan se može pojačati na 20 minuta, a kasnije na pola sata. Penis neka stalno bude u djelomicnoj erekciji. U roku tri do cetiri mjeseca pokazuju se rezultati i ustrajnost je itekako nagrađena, jer penis nije samo duži i širi, vec i tvrdi i zdraviji. Nakon tridesetminutnog vježbanja vaš penis je topao, veci nego obicno, a po njemu se osjeca peckanje. To je znak da se erektilno tkivo povecalo odnosno proširilo. Dikobraz i ja smo ljubitelji, kako mi to volimo u društvu reći, alternativnih sportova. To su oni sportovi koje prati samo bliža rodbina i jako dobri prijatelji igrača. Tako se Dikobraz redovno kladi na neke teniske Futers turnire, smara svojim poznavanjem kuglanja, odbojke i aktivno igra tenis u nekoj Amaterskoj ligi Sarajeva ili kako god se to zove, vjerovatno će me ispraviti uskoro. Moja malenkost, pak, je zaluđena bowlingom na možete vidjeti kako Spasoje M. Potrudiše se pojedinci da unište tu ikonu biciklizma, osobu koja je osvojila sve što se može osvojiti, podigla biciklizam u nebeske visine i pala zajedno s njim u kaljužu dopinga i prevare. Nekako, još uvijek vjerujem u dubini svoga bitka da je Lance nevin i da mu je smjestila neka globalna agencija za smještanje, jer ne mogu sebi pojmiti da se neko toliko godina dopinguje i to prolazi, a drugi se otkrivaju kad se napiju kisele vode. Moj dobar prijatelj igra šah, igra vrhunski šah. Znali smo se skupiti nas 5-6 kod njega u stanu i on bi nas sve zajedno pobjedio ne gledajući u šahovsku tablu. Bio me je zaludio u jednom periodu života šahom, pa sam nesvjesno počeo čitati i vijesti iz šaha. Neću više, neću … Kaže vijest da je izvjesni Njemački velemajstor Falko Bindrich diskvalifikovan kada ga je sudija ulovio sa smartphonom u Wc-u tokom meča drugog kola šahovske Bundeslige. Priznao je sudiji da ga ima, ali mu ga nije htio pokazati, mislim smartphone. Lik je, kaže vijest, tokom meča, već na 10-om potezu kada je bio njegov red da igra tražio da ide u WC. Ide ti se, brate idi, reće sudija, al i pička sudijska krenu za njim. Uleti u WC i zatraži mu telefon na uvid, a ovaj odbi da ga pokaže telefon mislim. Mogu predpostaviti kako je tekao razgovor: - Herr Falko šta radite? Izlazi Falko, u lijevoj ruci toalet papir - Herr Falko imate li telefon? Falko kreće da skine hlače, a sudija će: - Ne TO herr Falko, vaš telefon - Neću - Onda ću vas morati diskvalificirati Herr Falko. Žalio se Falko, ali haman uzalud žalba jer je zabilježeno da je i dan prije na utakmicama prvog kola išao u WC 10 puta i to uglavnom kada je na njega bio red da igra. Da je i proljev u pitanju, previše je. Uglavnom, ne pratim više šah. Sjedimo opet u čošku Chicca: Nosonja, Kamila, Dikobraz, Papa H i ja. Situacija ozbiljna, nije nikom do zajebancije. Dikobraz se uozbiljio kao dijete na tuti. Na TV-u Džoković kod nas poznatiji kao Penisić i Federer igraju odlučujući meč sezone. Dikobraz zašiljio na Federera na kladari i čeka konačni rasplet... Mi ostali ne pratimo baš te sporedne sportove, ubacili se u neku svoju ozbiljnu priču, a i kako ćeš drugačije kad zazimi nego ozbiljno. Tema je fudbalska repka, šta bi drugo bilo u zemlji sa hiljadama selektora i poznavatelja te najvažnije sporedne stvari. Igramo s Alžirom, a prašinu je podigao Izet Hajrović. Je li ga Pape, u narodu poznatiji kao Konjska glava, pozvao, htio pozvati, nije... Ide priča: Spasoje M : Hajrović ipak odlučio da igra za Švicu. Ako hoćete moje mišljenje … Dikobraz odsutno : Nećemo Spasoje M : Šuti i gledaj Fedex-a hebo te on, izgubiće. Nekako to tromo ide, suviše sporo reaguje, ziceraški. Imaš toliko prijateljskih utakmica na kojima probavaš sve isprobano, umjesto da na svaku zovneš 5-6 tih momaka i daš im priliku, vidiš ima li tu kakvog materijala. Neko će te i otpiliti, Bože moj odmah znaš da na njega više ne računaš i riješen problem. Kamila : Mi na prijateljskim stalno gledamo Džeku, Spahu, Misketa, šta se tu ima više gledati? Zovi brate ove što igraju po Šweckoj, Njemačkoj, Švici, Češkoj... Čekao se zadnji čas s ovim momkom i kad je dobio poziv Švicarske on je izdajica, a šta je trebao? Čekati da papetu dodje iz guzice u konjsku glavu i da ga zove... Nosonja : Zvali ga kažu Džeko i Spaha i on im SMS-om odgovorio da je odlučio da igra za repku Albanije, pardon Švice. Dikobraz odsutno : Zar ne poziva Pape — Konjoglavi? Da se tako razmišljalo kao što vi kažete, možda bi i Ibrakadabra za nas zaigrao. Kamila : I ja bih igrao za Švicu... Hrvati bi mu davno na noge otišli.... Papa H : Ma ovaj Izet nije anonimus, igrao lik prije par godina za mladu Švice, uzeli svjetsko prvenstvo U-21. Trebalo ga je zvati prije 2 godine, obući mu dres kao Pjaniću svojevremeno i samo čekati da procvate. Ma koji će nam kurac takav. Dikobraz odsutno : Imamo mi takvih na pasija preskakala, nije se na vrijeme upisao u agenciju hahaha. Slično kao i mali Rakitić, ali je Bilić tad skontao da je mali potencijal i fino se sa Markovićem i delegacijom spremio u Švicu i doveo igrača... Lako je nekim nacijama kojima zbog uslova i perspektive, državljanstva i sl igrači sami dolaze, ali manje države se moraju malo potruditi ipak jelte... Kamila : Ma dobar je Bičakčić, mlad igrač, ali se ovaj nije smio prepustiti repci Albanije Spasoje M : 21 godina, druga Njemačka liga. Taj će za tili čas uhvatiti Frajburga … Kamila : Igrao je mali u Stuttgaru, povrijedi se prošle sezone i predje u Braunsvajg... Papa H : ko ga jebe, imamo takvih pun kurac, a boljih od njega dva puna kurca. Mislim da je najvažnije da su Svraka i Sesar zaigrali za repku i da se sada na njima može fina cijena postići. A eto neko bi ih zvao da negdje igraju. Mamu im jebem lopovsku i klansku, sve je to ista stoka. Spasoje M : Ne zaboravi osvježenje u vidu Avdije Vršajevića... Papa H : Ufff, zaboravio sam tu igračinu, čovjek za kojeg se nemarom trenera i menadžera nije znalo do prije 15 dana. Ma isto govno kao i ova dvojica Spasoje M : znalo se ba, kako se nije znalo... Papa H : I u Želji, ne zaboravi … Sljedeća stanica FC Kozmodisk u Kazahstanu. Spasoje M : Bravo, imao je epizodu i u FC Žvaljo, ali ipak je najdublji trag ostavio u Čeliku … Imamo mi i popravni kod Hajrovića, eno brat 19 godina star, u Arsenalovim mlađim kategorijama. Vjerovatno ima nešto jer ne bi bili po tim klubovima da su tarabe, uostalom ne znači da moraju za A tim, navuci ih u ove mlade kategorije pa neka pokažu. Tu svakako nemamo kuveta za bilo šta pa zašto ne probati te klince. Spasoje M : kakve mladje kategorije? Mi to uredno pustimo da igraju za mladje kategorije Njemacke, Švedske, Švice... Pružiš im najbolje obrazovanje u Njemačkoj i on odabere Njemačko državljanstvo, ma to je moj papa bezobrazluk jedan enorman. Papa H : ne znam kako ih nije sramota, daju sve i njima i roditeljima i onda mi još ne valjamo što nismo ništa učinili. Treba da se stide što su takvi. Nosonja : Ma jebeš njih, bitno je da je Džekina sestra dobila posao u Ministarstvu kulture i sporta. Bila najbolja na konkursu koji nikad nije raspisan. Kamila : Nemoj tako grubo, ima derneka na sve strane. Negdje se lagano uz kaficu popričalo i eto konkurs zatvoren. Spasoje M : Ali nije otvoren??? Ili je otvoren u 09:00, a zatvoren u 09:15... Pa ti igraj za Švicu Izete, sunce li ti kalajisano i nezahvalno... Pored kultne kafane na Ciglanama, meni personalno jos jedna veoma draga je i ona iznad sarajevske tržnice. Sad vam je tu neki restorančić, al nekad je bilo poprište jako kvalitetne studentske zajebancije. Ne znam sto napisa ovo studentske, jer sam u ta doba, od posjetitelja eminentnog objekta samo ja studirao. Isto tako ne znam sto sebe spomenu jer ni ja u tom periodu nisam studirao, tacnije zbog te kafane sam ponavljao trecu godinu faxa. Bas zbog toga mi je i ostala u lijepom sjecanju, jer jaran moj s kojim sam i upisao fax i ja, od kako smo krenuli na studije naumili smo da jednu godinu ponovimo. Dali smo dvije u roku da dokazemo da se radi o ozbiljnim studentima i onda smo dali sebi oduska. I da sad ne duljim previse radnja vam je slijedeca. Promjenio je dosta radnih mjesta, i mi skupa s njim. Radni je neki dan bio i ko svak normalan ko je naumio da ponavlja godinu, umjesto na predavanje ja sam se uputio u kafu kod pokojnog B. Sjeli smo mozda oko 11, bacali neku suplju i hajde da sacekam njega da zavrsi prvu smjenu pa cemo negdje dalje. Škola završena, puna ulica ljudi, pijuckamo pivu i gledamo djevojke kako paradiraju. Šta još čovjek može poželit. Već nas je odalamila pivica, i malog cigu sa harmonikom, kojeg inače ne možete fulit ako prodjete Ferhadijom, svraćamo za naš stol. Za pola marke cigo se guli ko pivara. Nama ne smeta sto ne zna nijednu pjesmu samo nek je veselo. I tako vam ti cigani pjevaju zadnjih 15 godina, smjenjuju se cim napune 4 godine, dolazi novi i tradicionalno znaju pola strofe pjesme safete sajo sarajlijo. Sad se vec pocelo lokati. Da ne bi trosili pare u kafani, odlazimo u granap i uzimamo 3 kom po 1,5 l. Sad su vec dosle neke drugarice i tu pocinje šarmiranje. Pošto nikad nismo znali nista lijepo rec ili uradit, osim da trazimo s vrata, šarmiranje se svodi na to ko će kolko i čega popit na ex. Super igra, nakon pola sata ostajemo samo ja i pokojni B. Dosadila nam je piva i silazimo dole u free nakav šop i uzimamo 2 flaše 0,7 jegertrauma. Nisam se zajebo u pisanju, nije pravi jeger, ovoga je flaša 12 maraka. Sami sebe ubjedjujemo da ako nije i bolji onda nije ništa ni gori od pravog Jegera. Šta će pravi jeger, samo je bezveze 30 KM. Bolje ovog popit dok se neko ne usere. Sreća dodje još jedan jaran, al ni to ništa ne znači jer sam ja čvrsto odlučio da mlatnem sam flašu toga nečega. Odavno je meni kraj bio što se cuganja tiče al kad sam i to popio onda sam definitivno sebi potpiso kartu u jednom pravcu na ahiret. Šta je kasnije bilo pojma ja nemam. Budim se oko pola 1, kafana puna. Gdje li sam ja požurio boga ti pitaj. Kreno sam ja u halu i u startu sam vidio da bas i nece moci kako sam naumio. Penjem se uz 5 stepenica i umjesto pravo skrecem lijevo u ostavu gdje su stajali oni podmetači od stolica za ljetnu baštu i još neke skule. Pošto je u delirijumu pokojni B. Čim sam ja ušao unutra zapeo sam ni dan danas ne znam za šta, i preko nekakve plinske boce i gajbi pive pao na usta na pod. Mlatno sam se ja dobro tu i sad očajnički pokušavam da ustanem. Kad ne može kornjača ne moram ni ja. Jedva sam ja ščepo neke jakne što su bile na zidu i uz odvaljivanje vješalice uspjeo da se podignem. Ponov padam i to na moje opšte zaprepaštenje preko one iste gajbe i plinske boce al samo sad na drugu stranu. Tamo sad nije bio pod da se dočekam na usta nego bure pive na koje sam odvalio stomakom i automatski povratio čarobni sirup koji sam onako sa dosta pažnje naljevao u sebe prije jedno dva sata ko da mi je zadnje. Ustajem i ne prestajem povračati. Uneredio sam sve uredno složene podmetače, za koje se pokojni B. Pošto sam sve to obavio, nema potrebe da idem u WC i vraćam se u kafanu. Dole je već razlaz i pokojni B. Meni iz ranije navedenog pretpostavljate da nije do života i govorim im da ne mogu da stojim. Svi smo se složili da je najbolje da ja njih sačekam ispred dok oni odu do granapa pa će se vratiti po mene. Ja sam prešao preko puta tržnice, gdje su sada one sportske radnje, tu je nekad bila turistička agencija, sjedam ispred vrata i super mi je. To je negdje oko 2 ujutro i odoše oni. Sreća ni oni nisu popili pa su se vratili po mene. Sati je oko pola 7 i svanulo je u 16. Ja se budim, i dalje sjedim ispred agencije na podu, potkloco sam se na vrata i spavo snom pravednika. Ljudi idu na posao, čiste se ulice, prodavači novina postavljaju štandove a meni ništa jasno nije. Ustajem ko gospodin, otresem prašinu sa sebe i ko Alberto Tomba La Bomba krećem prema domu svomu. Nijednu kapiju j anisam promašio, moto sam i po onim sa strane staze. Jebem ti život prespavo sam na ulici, slovom i brojem 15 minuta od kuće. Ovo 15 minuta se odnosi na normalnu šetnju, al kad ga vijugaš ko zmija od jednog do drugog trotoara, otegne se boga mi i na 40 plus minuta. Uspio sam se uvuci u sobu dok stari nije ustao na posao. Extra mije bilo vani. Tad sam prvi put spavao van kuće ali bukvalno. Dragi naši posjetioci i čitaoci, Laprdala su pripremila malu nagradnu igru za vas. Kao što vidite u brojaču posjeta opasno smo se primakli 1000-tom posjetitelju, pa ovim putem želimo da istog nagradimo - skromno, kako i priliči. Dakle, imate lagan zadatak. Ako ste baš vi 1000-ti posjetitelj, uslikajte brojač posjeta na kojem stoji broj 1000 i pošaljite nam isti na naš e-mail , a mi ćemo vas nagraditi. E to će da ostane mala tajna... Ono što je sigurno najviše zainteresovalo sportsko pučanstvo krajem protekle hefte, u BiH je prepiska kroz medije izmedju selektora naše reprezentacije Papeta Sušića i mladog igrača Izeta Hajrovića. Naime, pozvao je Otmar Hitzfeld Izeta u najbolju Albansku, pardon Švicarsku, vrstu za predstojeći prijateljski meč koji ovi igraju sa Tunisom. Izet je to prihvatio, iako je kroz medije najavljivao da bi rado zaigrao za BiH iz koje mu dolaze roditelji i čiji pasoš i državljanstvo ima. Iskoristiše to naši mediji i razapeše momka, kao onomad Rimljani Isusa, ni krivog ni dužnog. Nasra se pri tome još i Pape koji iskoristi priliku da kaže da za repku neće pozivati nikoga ko nije sredio papire — koje papire, ne otkri Pape, ali ako malo bolje pročitamo njegov intervju lako ćemo doći i do informacije o kakvim se papirima radi. Naime, spomenu Pape da će za našu repku uskoro zaigrati izvjesni Bičakčić, koji je sredio papire. Bičakčić ima 22 godine i igra drugu Njemačku ligu, a prema nekim informacijama sredio je papire da ga u svijetu predstavlja agencija Seada Sušića brata našeg selektora. Dakle, to su ti papiri koje treba Izet srediti, a vjerovatno i njegov brat Sead koji sa svojih 19 godina igra za mladu ekipu Arsenala hebeš Arsenal, Njemačka druga liga jarane. Javi se Izet na ovo Papetovo i reće da ga niko nikad nije pozvao, da je očekivao poziv Papetov koji nikad nije došao i da bi on još uvijek rado zaigrao za našu repku... A koji ćeš nam q.... Imamo i Adnana Zahirovića u drugoj Ruskoj ligi, a i on je Seadov igrač. Tako to kod nas funkcioniše i ne samo kod nas, sličnu brigu već dugo boluju i u Srbiji, a najsvježiji primjer menadžerstva u reprezentacijama regiona je Sammir u dresu Hrvatske repke... Odem poslije posla u petak na rukometnu utakmicu Čelika i Leotara. Čeliku prva utakmica nakon odlaska Šabanovića u Atletiko Madrid, tužno stanje na tribinama gdje su bili samo bliži prijatelji i rodbina igrača i nekolicina zaluđenih kao moj stari i ja. Povedem ja na utakmicu i Idu, neka se mala navikava na odlaske na utakmice. Nije baš da joj se dopalo, izdržala je nekih 15-20 minuta i onda se počela metiljati po tribinama, tako da sam više pratio hoće li se negdje skršiti niz one stolice, nego što sam gledao utakmicu. Žao mi je Brane, ali sa ženama se nije raspravljati, to smo do sada valjda svi naučili. Pobjedi Čelik 5 razlike u jednoj dosadnoj utakmici. Subota malo burnija, Ida izrazi želju da kupi Lego kockice od bajramskih para, a ja se uvijek radujem kad tuđe novce trošim i tako ona i ja pravac Šoping centar. Umjesto Lego kockica vratimo se sa 2 konjića koja su joj se svidjela negdje usput... Uglavnom dijete zadovoljno, ja ubio vrijeme do ručka. Popodne odem na utakmicu Čelik — Rudar, smrznem se k'o ona stvar nemam pojma zašto ljudi ovo govore jer je ona stvar obično najbolje ušuškana, ali valjda nama Balkancima najsmješnije kad neko kaže: k.... Poslije 90 minuta patnje i bunkera protivničkog tima, prelomimo tekmu u zadnjim sekundama i dobijemo 2:1. Vrlo bitna pobjeda koja nas je udaljila od dna tabele. Poslije meča skoro pa tuča u press-u, naime trener Rudara naglasi da su trebali pobjediti i da su pokradeni, a predsjednik uprave Čelika mu skrpi bližu familiju i još doda da bi ga ovaj trebao uhvatiti za njegov UD mislim trener Rudara da uhvati UD predsjednika uprave Čelika... Navodno su tuču spriječili zaštitari. Dok se to dešavalo, ja sam već bio na putu prema Areni, gdje su cure dočekale KK Radivoj Korać jebem ti novinarski život i ove sportske radnike koje nemaju razumjevanje prema nama, pa utakmice stavljaju jednu za drugom sa 5 minuta razmaka izmedju istih. Ulazim, na semaforu 9:9, prošlo 5 minuta prve četvrtine. Na tribinama malo više ljudi nego na rukometu, ali još uvijek sablasno praznjikavo. Prvih 15-ak minuta pokušavam da se zagrijem jer veći dio tijela nisam osjetio od smrzavanja na stadionu. Za to vrijeme i igračice Radivoja Koraća smrzavaju naše igračice na -15. Time out i opet umalo tuča, ovaj put na tribinama — krivac trener Čelika koji počinje da viče na igračice — ja smrznuto iznerviran skačem, jebem mu sve po spisku ne volim da se kreteni iživljavaju na djevojkama, pogotovo curama koje nisu dugo plate dobile , za mnom još nekoliko ljudi skače, pozivamo ga da napusti klub koji je uništio, u tom njegovi prijatelji s tribina skaču na nas — popičkaramo se međusobno, bez fizičkih kontakata, cure osjete pozitivnu hemiju sa tribine i proigraju. Dobijemo utakmicu 10 razlike i zadržimo drugo mjesto u Regionalnoj ligi. Dođem kući, došli neki gosti. Lijepo druženje, meza, neke tekme po TV-u, razbacimo šuplju. Opet nas Mittal zapraši kao i svake nedelje. Ne znam šta im je baš juče puklo, ali smisliće oni već dobar izgovor za ispuštanje dima u havu. Mi porodično ostanemo kući i smjenjujemo se po krevetima i nadoknađivanjem sna od prethodne sedmice, kupanja djece i odraslih, nekoliko porodičnih filmova, nedeljni ručak, utakmice Štutgarta i City-ja zabije Vedo, zabije Edo, poslije vidim da je zabio i Pjanke i ne samo da je zabio nego se naje... Zeman se ibretio što mu ovaj psuje, valjda Česi ne psuju, šta li? Eh kad je već umirovljeni đeneral Spasoje zapoteg'o temu najvećeg pijanstva da i ja ispricam svoje. Nije najvece po količini alkohola vjerovatno ali je najblesavije po događajima. Bijaše to evo me počeo k'o Šekspir davne 2005 godine u jednom krasnom primorskom mjestu i ništa tog dana nije upućivalo da će se dogoditi alkoholni delirij ovakvih razmjera. Izletio sam to vecer sa Rolnom na jedno neobavezjuće pićence, da malo upratimo ima li kakav dobar Čeho-Slovacki guz i da se u miru i dostojanstvu pokupimo kuci ali te veceri ništa nije bilo mirno, a još manje dostojanstveno. Pogledah ga i ja cudno, i rekoh mu da izmišlja gluposti ali protiv rakije nemmo nista ni ja ni on. Za one neupucene, to štrukano je izraz preseravanja sa par kapi limuna u rakiji i pokojom košpom u našem slucaju. Trznuli smo mi to u dva vješta pokreta zglobom jebote nasuo nam u čašu sa logom Pepsija i osvjezili se jos jednom pivom jer je to bila jedna lijepa ljetna vecer u primorskom gradiću. Utom nalijecu jedan po jedan akteri te veceri: Tambura, Kita i Apač i svi skupa se složimo da je bezveze sad otici kuci, nego pravac disko u pećini imena Deep. Unutra polupuno za pesimiste poluprazno ali se osjeca da bi moglo biti zivota. Tu smo se vec nalaktili na šank nas šestorica i kontamo da prepadnemo kakve žene po mogucnosti, ali nije imperativ. U tom dolazi jedna simpatija kodnog imena Lili i ostavljam čopor da se pozdravim s njom uz poljubac u obraz i šapat na uho. I ona je bila u svom čoporu. Već smo mi mlatnuli jos nekoliko piva i opet još po jedno štrukano sranje ali ovaj put s votkom i dvostruko. U alkoholu prednjacimo Toto i ja, Rolna srce pivu umjereno, Kita školski pije 1 pivu svakih 45 min. Tambura izmišlja nekakve štok kole a Apač je proglašen dezurnim posto je jedini s autom. Pive su se zvale nešto jacim tempom tako da se pred Apacem stvorilo jedno 10-ak nepopijenih dok smo mi ostali pratili ritam. Uto se već pećina napunila narodom. Bilo je tu talijana, čeha, čehinja, domorodaca... Prilikom pokušaja penjanja na tu platformu, odgurivao sam se nogom i dogurao taj plesni podij na po pecine. Za divno cudo izbacivaci su me pustili a mozda me nisu ni vidjeli. I popeo sam se ja nekako na to cudo i poceo sa trljanjem od plesacicu ali okom fiksirajući Lili. U prvi mah mi se osmjehnula a odmah potom ukiselila. A pricaju da je razgovor njih petorice na šanku išao ovako. Apač: sad češ vidjeti da ce pokusati da joj zavuce ruku pod majicu Rolna: ma neće se toliko opustiti Apač: vidjeti ćeš Rolna, jebote, eno drpa je za sisu ispod majice. I tako je i bilo, sve je to bilo u nekakvom dance ritmu, nije imala nista protiv, svi su ludovali pa tako i mi. Vidjevsi razvoj dogadjaja Tambura se okurazi i poce se penjati na drugu takvu platformu. Bio je malo trijezniji pa je nije odgurao nego se vrlo brzo popeo. Nije se jos niti posteno otrljao od plesacicu kad mu je na glavu pala nekakva tanka kamena ploca, metar sa metar. Nakon što je pukla ta ploca od glavu i kad smo vidjeli da mu nije nista počeo je smjeh grohotom i sišli smo s bine i vratili se na šank. Kad sam sato na šank osjetio sam nešto neobično na nozi, kao da sam se posjekao ali ne boli. Vec sam bio toliko los da stajanje na jednoj nozi i pogled na taban nije dolazio u obzir pa sam kao u onom filmu Bruce Lee-a presao rukom ispod tabana i liznuo ruku da se uvjerim da li je to krv... Rolna koji je u takvim situacijama andjeo cuvar mi zabranjuje da vise pijem, ali se hladno okrecem i pocinjem piti sa tudjih stolova, on me vuce za ruku i ne da mi. Odbauljao sam do Lili da je pitam da malo izadjemo na zrak, kao zagusljivo je.. Slozimo se mi i krenemo. Račun na šanku je bio strahobalan, em što smi mi popili pun kurac, em sto smo častili nekakve norvežanke, em što nas je onakve i konobar zapalio. Izlazimo iz prepune pećine i meni onako olešenom pada na pamet da se popišam na plažici ispred te pećine. To je inace ok ali u tom momentu je oko te plazice bilo sto ljudi koji su sjedili, cugali, gledali more... Nije me to smetalo, ušao sam do koljena u more, okrenuo se prema pučini, pogledao prema kurčini ovo samo zbog rime a ne dimenzija pišalice. U toku pišanja me uvatio nekakav ringišpil i samo sam se sušio na ledja u plićak, drzeci ga u ruci. To je nastala galama i opći smjeh jer je jedno stotinjak ljudi upiralo prstom u mene. Bilo mi je malo nezgodno ali samo malo. Digao sam se, otresao ga, obukao bokserice a skinuo šorc jer me nervirao kako se lijepi za noge. Onakav sam izasao iz pećine a ljudi su se smijali i dalje. Bio sam toliko pijan da sam Rolnu 15 min gnjavio oko mobitela. Je li i on upao u more, je li izvadio bateriju, Pa onda opet panično — gdje je mobitel, jesi li izvadio bateriju... Potrpali se nas sestorica u starog Peugeota i krenuli kucama. Ja sam kao najpijaniji sjeo nazad u cosak i stavio nekakav karton pod guzicu jer sam u mokrim boksericama. Zaustavlja nas policija 100m nakon polaska, nas 6 u autu i pozivaju Apača za naše pojmove jako trijeznog i daju mu da puše balon. Ja kao kakav pravobranilac izlazim iz auta da objasnim policiji kako nije on pijan nego sam ja, uzimam onaj mokri sorc, samo s prednje strane prislanjam na seba kao da izgleda da sam ga obukao a guzica nazad u bjelim boksericama izaziva smjeh ekipe u autu i objašnjavam policajcu kako je on dežurni i kako ne pije. Da skratim njemu uzimaju vozačku a mene uz smjeh kazu da se vratim u auto ili će me u stanicu. Gunđam i serem ali me vraćaju u auto. Isporučio nas ojađeni Apač do kuće, i obješen oko Rolne sa prvim znacima zore pokušavam preći još tih nekoliko stepenica do ulaska u kucu. Rolna me na trenutak ispušta da otkljuca vrata ulaza, a ja ko svjeca padam na stepenicama i razbijam glavu pri padu, ali ostajem u toj pozi. On ne moz da vjeruje, brise mi krv s čela i uvodi me u kuću. Onakav osjećaj jutarnje glavobolje je nedoživljen, što zbog alkohola i štrukanih sranja, što zbog čvoruge i razbijene glave. Ujutro rano me zove nekakva žena kojoj sam rekao prodati auto. U onakvom stanju bi ga i poklonio samo da me niko ne dira i ne budi. Ispriča mi rolna o tekici tvrdih korica u pećini, i ja tu prodam svog Renaulta 5 u bescjenje, samo da pokrijem dug u tekici i ostalo mi je za specijalnog Zagora i jeftini dušek. Ko bi rekao šta sve stane u 12 sati alkoholnog uzivanja. I dan danas me suze obliju od smijeha kad Rolna prepriča tu vecer. Apač je izgubio vozačku. Kita je izgubilo utakmicu, Tambura izgubio skoro glavu zbog one ploče. Toto izgubio platu i mjesec dana cekao iducu, a ja izgubio auto, mobitel i dobio jednu uspomenu od koje me smjeh spopadne svaki put. Zapustili smo malo ovo naše mjesto za laprdanje. Nije da se izgubilo materijala kojeg ima na pretek, više je do nedostatka vremena. Izašli smo tek iz te čuvene blokade koju smo imali stavljenu od HVO-a, željni svega. Roba je polako dolazila na rafe u trgovine, a između ostalog i velike količine alkohola. Ja u to vrijeme još uvijek aktivan general armije, sam ne tako davno izašao iz jedne krajnje neozbiljne veze. Svojevoljno da ne bude zabune... Dakle, dernek je organizovao drug Siny, koji je često bio moj pajdo u alkoholu i za kojeg vezujem jako dobre pijanke. Navukli smo svega, raznih vrsta jela i pića — pivo, Stock, Brandy Zvečevo, Vodka koju smo u tom ratnom periodu ljuštrili umjesto vode. Društvo je bilo malo i odabrano, nas 5-6 muških i isto toliko djevojaka, koje su uglavnom bile društvo moje već spomenute bivše djevojke. One su dovele i nekog lika koji je došao iz Hrvatske u posjetu rodbini. I ne samo da sam bio pijan, nego mislim da sam izgubio pojam o stvarima koje sam radio, Siny i ostala raja su mi danima prepričavali šta sam radio i govorio i nije djelovalo baš normalno, naprotiv. Onaj što je došao iz Hrvatske nas je smarao muzikom Olivera Dragojevića, Novih Fosila, Parnog valjka i sličnim uradcima koji su više za pozorišta, a ne za normalne pijanke. Valjda lik kako nikog nije znao, našao društvo u muzičkoj liniji i želji da postane DJ. Tu je kažu, završio muzičku karijeru, a sa zvučnika se dalje čula muzika primjerenija alkoholiziranju — Halid, Šaban, Toma i ostala raja... Ta moja bivša gdjica J. U spavaćoj sobi sam joj bukvalno ispao... Za danas jedan edukativnog sadržaja: Dođe čovjek kod ginekologa i kaže:- Doktore žena mi je trudna. Doktor: - Pa, to je odlično. Samo mi nije jasno kakva je to vučja poza? Ali ne Jubilarni Brandy Zvecevo, koji ima okus spiritusa, nego jubilarni 100ti derbi kola izmedju gradskih rivala Sarajeva i Zelje koji se odigrao na gradskom stadionu Asim Ferhatovic Hase. Moj dobri drug Spasoje bi rekao derbi podjeljenog grada, ali se ne bi slozio s njim. Slozio bi se s njim litrom domace brlje, dok se boje ne bi ratopile, dok jedan drugom ne bi mogli pomoci.. Da je za Mostar rekao pa hajde, tu bi mu ta prica mozda i imala smisla, al ovako nikad!! Al pusti sad tu pricu, okrenimo se derbiju. Nakon prikazanih 90 minuta, Sarajevo je jos jednom pokazalo da je superiorno nad poluamaterskim ekipama iz domace Premier lige... Gledao sam tekmu sa puncem i sad mi je krivo sto sam protracio dva sata gledajuci u crveno-plave amatere kako ganjaju loptu umjesto da sam okrenuo na DM ne trgovinu kozmetike nego muzicki kanal i osinuo se alkoholom ko covjek. Sve u svemu, jedno grozno iskustvo, traumaticno i ne preporucljivo za djecu ispod 18 godina. Kao sto je Kamila i predvidjela u prethodnom postu i sretniku Jozi Gudelju iz Viteza donjela 3155 KM uplatio g-din coek 500 KM na tri, cetiri Kamilina para idemo na kratak osvrt prethodnog kola 1. >70@0 @048H:0 - !;>1>40 >28 @04 3:0 !;>1>40 @:>Z8[ @04 - !CBX5A:0 $>G0 2:0 >@0F (0<0F - ;04>AB 0F:> 2:0 C18[ @Z02>@ - ;04>AB 5;8:0 10@A:0 1:1 >4@8Z5 0Z0 - !;>30 >1>X 2:1 C40@ #3Y528: - @8=0 % 8H53@04 3:1 @8=0 2>@=8: - >4@8G0 3:2. Sve sam pogodio kao sto vidite... Da se ne trosim previse, to je to ukratko... S U subotu u najvecem BH derbiju pobjedila je bolja ekipa, FK Sarajevo, cestitamo Pitarima i svim ljubiteljima bordo boje medju kojima je i Kamila! Prepričava mi jutros trener tekmu u Posušju koju su izgubili 35 razlike. Kaže gubili 7 na poluvremenu i onda u drugom dijelu sve ono što je dogovoreno na poluvremenu igrači nisu ispoštovali i dobili po ušima. Živi kontraši ti igrači. Međutim, sjeti me ta priča nedavne Murinhove izjave o Baloteliju. Dok je trenirao Intera na jednoj tekmi od napadača imao samo Balotelija na raspolaganju, ostali bili ili povrijeđeni ili pod suspenzijom. Balo, kao Balo, pred kraj poluvremena dobije žuti karton i Murinho u svlačionici 13 minuta razgovara samo sa njim objašnjavajući mu kako nema alternativu, nema zamjene, nema napadača i da ovaj treba da se čuva još jednog kartona. Balo je na toj tekmi crveni dobio u 47. Vikend prelijep, proljetni, porodični. U subotu smo Ida i ja zapucali prema Vitezu. Ida je imala školu plivanja, a ja sam to vrijeme iskoristio da stavim zimske gume na vozilicu. Ida se nije proslavila, još uvijek ta problematika sa strahom od vode, stajala je u bazenu i gledala druge, a na kraju se malo i rasplakala. Pružiću joj još jednu šansu naredni vikend, ako ne vidim napredak mislim da ćemo za ovu sezonu završiti sa školom plivanja. Svakako uskoro počinje škola skijanja, pa ćemo se zabaviti na našim planinama. Zanimljivo je da je vikend u Zenici bio bez sporta. Samo su fudbaleri nastupali i to na krajnjem jugu države, gostovanje u Gabeli u Gabelu je ako se sječate onaj Meksikanac Hugo Salinas Prajs smjestio Homerovu Troju. Odigrali smo 0:0, što je po meni dobar rezultat. Da je tako odigrati u Širokom u srijedu... Ljudi čekaju nedelju, jer znaju da tada nema inspektora na terenu, puste ogromne količine prašine u zrak i onda se pravdaju kvarom na postrojenjima. Kako je to izgledalo već smo zorno pokazali u galeriji ispod. Nedelja je bila prelijepa, srećom vjetar je dim poslao niz Bosnu, a ne prema gradu iako i tamo žive ljudi... Gušterali smo nas četvero po gradu, uživali u tim posljednjim danima... Pogledam popodne rukometaše protiv Srbije... S mnogo čime mi ne idemo u jednu rečenicu, a rukomet je sigurno jedna od stvari koja je i najbezbolnija. Nedeljno veče provedem s gdjom L. Toplo preporučam za nedeljno popodne i opuštanje. Igrali su dakle, Sarajevo i Željo. Iskreno ni za jedan od ovih klubova ne navijam još od rođenja, ali su mi nekako Pite simpatičnije. Tako, nekako mi je drago bilo zbog Sarajeva da su dobili, a još draže kad sam poslije vidio kako je krivoustom bilo toliko krivo da je na presici napao novinara. Kamila se vraca nakon duze pauze prourokovane radom u JKP Vodovod i kanalizacija, kraj mjeseca i valja pocistiti sva govna koje ste vi ostavili iza sebe... No da skratimo, pred nama je vikend koji ce biti obiljezen fudbalom pa tako i u manjem ali ljepsem, bogatijem, sposobnijem itd... BH entitetu se igra 12 kolo 1. Evo decki i ozbiljne ponude za veceras, kladionica, SPONZORIRANO OD VELIKE KAMILE Ulog 100 novcanih jedinica, parovi su Istanbul BB - Galatasaray X2 1. Prica mi ovaj jaran sto voza motor, kreno ti je on na more, otok je nekakav u pitanju, onako da se provoza. Prenese ti njega tako. Nije njemu ni do vikenda ni do kupanja nego eto kaže da se provoza. Najvoli se sam vozat, kaze nit on koga koci nit njega ko sputava. Pa reko budalo jedna, bolje kad vas je vise, ne do Bog nesta bude usput ipak je motor to? Ma tu sam kaže 3 do 5 sati od kuće, doći će već neko da me pokupi ako šta bude. I sjedi ti on na trajektu tako, pije pivo iz konzerve, najlucidniji je kako veli na 5 malih pivica i nista se spektakularno ne dogadja. Trajekt pristaje i on ceka da se razidju auta, jer svakako s motorm ce ih prestic za cas. Sa gornje palube gleda lika nekog koji liči na dalmoša, kako obilazi oko auta i pita da li neko može da ga poveze do tog nekog mjesta. Od trajektne luke do tamo ima možda sat vremena vožnje po pravo lošoj cesti. Cesta vam je slična onoj kada se za Neum krene ali preko Svitave. I sišao je on dole do motora, gleda tog lika, budala naka klasična. Gleda ga onako ljutito ispod oka kako bi ga u startu odbio da ga nešto slučajno ne priupita. Kad lik krenu pravo na njega. Okreće se sad on oko sebe, konta što mu budala prilazi kad je s motorom, i skonta da niko drugi na trajektu nije ostao i da mu je on zadnja nada za prevoz. Da ne bi bilo zabune zašto je bio začuđen što mu ovaj prilazi a on je s motorom, treba samo spomenuti da je taj lik u šorcu i majici hajde nije sad nešta previše ni hladno , ali lik ima fiksatore na obje ruke. Slomio je obje ruke i hoće na motor!!! Skonta ti ovaj moj da je tom liku baš stalo da ga neko poveze dok u tom stanju hoće i na motor. Te povede ga on sa sobom. Pita ga kako će se čuvati i to, ma hajde ti kaže vozi, loša je cesta svakako ćemo polako. Natovario ti je on njega i krenuli su. U početku ti je ovaj njega polako vozio, konta čovjek sav polomljen i to a i nigdje mu se ne žuri. I truckaju se tako njih dvojica, onaj jadnik se nešta nogama upire, naslonio se na kofer ozada, elem jedva. Sve bi bilo super, da ovom mom nije dosadilo da vozi ko po jajima, jos po baksuzluku na kilometar ispred ugleda motor nekakav i onako neofirno pocinje da vozi brze. I kad hoce sranje i taj ispred motor ko biva nesta i on nekakve gasove daje i svi su izgledi da ce ovaj moj zaboravit da vozi vrecu krompira sa fiksatorima, koja ne moze da se cuva i da ce krenuti po skalp onome ispred sebe. Ko da ga gledam, to se i desilo J Strast je nadvladala razum, konta u sebi, ma nece spast ko ga jebe, ionako mu cini uslugu, kreno je da se voza, nece ga sad ta budala naka sputavat. Tu sad nastaje naguravanje sa ono malo auta ispred sto nije prestigao, motor ispred odmice, adrenalin ga puca i pocinje bas da mahnita. Ko u nadrealistima, gas, kocnica, gas, međugas, dvije brzine niže, odapni po kvačilu, ma samo ga stisni i dobro se nagni. Ovaj je do sada i nešto pokušavao da priča s njim ali sada šuti ko zaliven. Samo da ne povrati!!! Nakon desetak minuta, stiže ti ovaj motor ispred i prestiže ga. Ali još uvijek nisu na sigurnom. Valja mu sad odmać da mu ovaj u retrovizoru ne bi stvaro pritisak. Opet udara po gasu, cesta je ravnija, nema krivina ali je grbava ko naša Kamila. Vreća krompira sa fikatorima više ne ide lijevo desno, sada skakuće gore dole. Al sve je to super, još je prtljag tu. Žilav nekakav jebo majku. Motor drugi ga prati, valjda i njega isti žar nosi naprijed, meni ti motori nikad neće biti jasni ali nebitno. Ganjaju seoni tako narednih dvadesetak minuta i sada dolazi dio ceste koji je presudan za sve. Ovom mom da mu pobjegne, ovome iza da ga prestigne a vreći sa fiksatorima da pokuša doći do odredištima bez da dobije fiksatore i na nogama. Prošlo se par krivina, i na jednoj malo žešćoj drugi motor mal se ne sjeba, da je neko isao iz suprotnog pravca bilo bi svega. Lik shvata da budala ispred njega, sa vrećom krompira, izgleda dolazi malo duže tu dok zna cestu i polako odustaje. Ovaj moj je to skonto ali i dalje nastavlja da piči čisto da se vraća ne bi opustila. Gleda ga u retrovizor, frajer više nije bijel nego je proziran. Vraćaju mu se slike gdje mu je ovaj sve mogo ispast i polako počinje da usporava. Ima još desetak minuta do tamo, mogu da kuliraju laganom vožnjom. Oko pola 6 su stigli u to mjesto gdje je ovaj moj bajker i krenuo, a po saputnika će buraz doći iz tog drugog mjesta autom. Vreća silazi s motora, koljena mu se tresu. Emocije su mu pomješane, živ se isprepado ali u isto vrijeme mu drago što je živ stigo. Pita ga ma jesi ti ranije dolazio ovdje? Ovaj moj mu odgovara da 20 godina ljetuje tu. Ovome je tek sad laknulo i veli ''ma vidim ja brale da ti znaš cestu, al opet kontam negdje će nas iznjet sto posto''. Sav sretan, vreća ga pita ima li vremena da popiju piće, ovaj moj mu kaze da je zbog toga i dosao. Sjedaju ti oni tako i pocinje cirkus. Lik prica da je radio ljetos kod nekakvog gazde, baustel majka i trehne sa prvog sprata, obje ruke polomi i sad fiksatore mora nosat 8 mjeseci. Jedva on naginje veliku Karlovacku ali ne odustaje. Sad je doso na otok, ide kod tog gazde da mu da neke pare i za osiguranje ganja papire. Ovog mog zove stari oko 10, jer mu se ovaj javio da je stigo u pola 6 u to malo mjesto, te mu ovaj govori da ce ostavit motor na rivi da ne budi lafo komsiluk. Vec ga je svezo ko vinta, pao bi do kuce tih 20 metara, a toliki put prevalio. Vreća predlaže da popiju jos jednu i razilaze se. Zove buraz vrecu i govori mu da ne moze doci po njega, na sta mu ovaj moj govori da ce ga on odvesti, kad ga je mogo vozat cijeli otok moze jos 20 min. Ovome je sad svejedno, pjan je, sam bi kreno na Ameriku a ne na motor. Sati je pola 1 njih dvojica još sjede. Opet ovaj zove brata da dodje po njega i nekako ga je smunto. Pita ga buraz pa kako je dobacio i do tog mjesta i ovaj mu odgovara da je doso motorom. Sad bratu nista nije jasno i kaze pa dobro sto si ti budala pa polomljen sjedas na motor al koja te budala primi da ideš s njim? Poslije toga je buraz valjda doso po njega, donjeo joint velicine kube, popušilo se i to i razišli se u miru. Nedjelja je i vrijeme da se krene. Ovaj ti moj vazda fata trajekt u 3, kaze da je kuci do 7 i to mu taman paše. Opet je uzeo tri pivice na trajektu, sjedi i čeka da se krene. Čuje poznat glas koji pita one dole što parkiraju auta po trajektu, ''jeste li vidjeli da je ušao bijeli motor marke BMW? Naginje se preko ograde i vidi vreću ozarenog lica koja mu se obradovala ko da mu je rođeni brat. Penje se gore i sjeda s njim i govori ''ma vidio sam te brale na putu prema trajektu, ja ustopo nekakav kombi, i proleti ti pored nas, ja samo molim Boga da stignemo na trajekt da idem s tobom do Opuzena''. Ovaj moj ne može da vjeruje, da su se dogovarali ne bi se našli na trajektu. Al budala budalu privlači, još je jednom dokazana teorija. Piju pive, serendaju bezveze, trajekt pristaje, krenuli su prema Opuzenu. Kad su stigli tamo, odmah idu do kultnog granapa da mlatnu po jednu. Vreća sa fiksatorima dovodi rođaka da upozna lika koji ga je vozio na motoru. Dolazi Role, frajer friško napušen i ima jedan zub. Lik za komedija, jebo ti Rodnija iz Mućki.
iO Tillett Wright: Fifty shades of gay
In occasione di travaglio della Dalmatia voglio credere ogni maggiore corrispendeiiza, come promelte doluto mi solo, ch' egli si sia fermato poco tempo in corte, e questo ancora in particoJari prettensioni, cbe per6 non hanno potuto in Ini impedir la libert4 delle voci sopra li pregiadizij che riceve V Dngberia dalla pace. Ad evitandas suspiciones quibus omnia loca iam repleta sunt ob ea, quae ex Croatia audiuntur debui monstrare Graecii meas litteras credentiales, et bic eas consignare principi de Lobkowitz una cum conditionibus uni- versim omnibus, et memoriali quodam, in quo continebatur factum, motiva, remedia, scripto non subscripto mea propria manu. Komentar: 1 Stari Rimljani su imali dva glavna obroka: prandium -uglavnorn suha jela prije podne; - d~na, lapla jela poslijc podne aka lS s. Discipuli , maiores natO co lite! Tke se na cetiri nlte, dakle i sa cetiri podnoznika. Ipsa senectus morbus est. Dje- vojka je sramotna, pa ma joj bolji momak zabavio, jer se onda spominju njezine mane, pa joj se sreca i za poslije gubi. Izmed druma i sanaca posadjene su zelene grane, a take iste grane po- zabadane su pred kudama ukraj taraba. Magistratus antiquae Romae erant: quaestores, censores, praetores et con- sules. Nosonja:Vidno iznerviran i sa parom koja mu prolazi kroz nazivni organ: -Slušaj, picka ti materina, ja kad jebem, hidroelektrana na Neretvi ukljucuje dodatnu turbinu, da ne bi nestalo struje u cjeloj zemlji.
[Gmail chat na mobitelu|Dame za vezu ili brak|Aplikacija za virtualnu stvarnost omogućuje upoznavanje drugih]
Post je objavljen 25.12.2018. u 02:03 sati.