Društvo podjednako ubija i dobre, i plemenite, i hrabre. I dijamant je u osnovu ugljenik, ali je umeo da čeka. Prava biografija zahteva ceo život, ili bar onoliki život koliki je subjekt biografije proživeo.
Ivo Andrić Čovek koji nije upoznao veliki strah, nije kompletan covek kao i onaj koji nije otkrio veliku tugu ili veliku radost. Jovan Dučić Bitku dobija onaj koji je čvrsto odlučio da je dobije. I ona sama tek je kasnije shvatila da je Zagorka žudjela za sigurnošću i ljubavi, ali ih, nažalost, nikada nije okusila.
- Svi smo mi rođeni ludi; neki čak i ostanu takvi.
Marija Jurić Zagorka rođena je u Negovcu kraj Vrbovca, 2. Bila je prva profesionalna novinarka i najčitanija hrvatska književnica. Djelovala i jedno vrijeme uređivala Obzor. Pokrenula je i uređivala Ženski list, prvi hrvatski časopis za žene, i Hrvaticu. Borila se protiv društvene diskriminacije, mađarizacije i germanizacije te za prava žena. Potpora u književnosti i novinarskom radu bio joj je Josip Juraj Strossmayer, koji je nagovara na pisanje romana. Pisala je romane namijenjene široj publici u kojima isprepliće ljubavne priče s elementima nacionalne povijesti. Neka su njezina prozna djela dramatizirana i ekranizirana. Roditelji su je prodali Mađarskom moćniku sa samo 17 godina. Kad je napokon pobjegla od njegove nasilne ljubavi, strpana je u ludnicu. Cijeli život je tražila samo jedno - pravu ljubav, a oko nje su se okupljali muškarci koji su je voljeli samo zbog novca. Svi su mislili da je brbljava, impulzivna i glasna, a bila je nesigurna i plaha. I ona sama tek je kasnije shvatila da je Zagorka žudjela za sigurnošću i ljubavi, ali ih, nažalost, nikada nije okusila. Niti u roditeljskom domu, a kasnije niti s jednim muškarcem s kojim je bila. Imala je svoju vjernu publiku, svoje čitatelje, ali ipak umrla je - nevoljena i sama. Ali ono što se sa sigurnošću može reći je da je u hrvatskoj povijesti ta žena ostavila neizbrisiv trag.