Žene Za Upoznavanje
Prepusti se i uživaj u dobro provedenom vremenu sa zavodljivim ženama iz Srbije. O velikom čudu koje se tada dogodilo svjedoči o. To je Spomen svih vjernih mrtvih — Dušni dan. U tijeku su planovi za izgradnju nove pravoslavne crkve u Groznom, glavnom gradu Čečenske Republike, izjavio je u nedavnom intervjuu za novine Izvestija predsjednik Ramzan Kadirov.
Također, nakon molitve možete ostaviti svoje osobne stvari na blagoslov. Učinite ga interesantnim, misterioznim i, pre svega iskrenim, i prave žene koje znaju šta žele će uskoro biti privučene onim što pročitaju o Vama.
Žene Upoznavanje - Svećeništvo nije moć i vlast nad drugima, pa da se može reći da bi trebala biti ravnopravno raspodijeljena.
Manastir Lepavina se nalazi na području općine Sokolovac, u Koprivničko-križevačkoj županiji, otprilike na pola puta između Križevaca i Koprivnice. Samo mjesto Lepavina se nalazi na glavnoj cesti i željezničkoj pruzi, pa je relativno lako do njega doći, ali sam manastir je malo izdvojen iz naselja, okružen brdima i šumama. U njemu se čuva najveća pravoslavna svetinja ovih krajeva — čudotvorna ikona Bogorodice Lepavinske. Naravno, čudo je u pravoslavlju samo znak dolaska Budućeg Svijeta, i daje se samo ako je u interesu spasenja duše. U manastir je najbolje doći subotom i nedjeljom ujutro. Prvo se služi sv. Liturgija Euharistija , a nakon kratke kava-pauze u manastiru počinje molitva za zdravlje pred ikonom. Za tu priliku je potrebno dostaviti papire s imenima ljudi za koje želite da se moli svejedno na kojem pismu , tako da za vrijeme molitve ta imena mogu biti poluglasno čitana sa strane uz ikonu. Također, nakon molitve možete ostaviti svoje osobne stvari na blagoslov. Možete kupiti posvećenog ulja, dok vodu uzimate sami s izvora — naime, pored manastira se nalazi uređeni izvor žive vode, koja otječe kao potok, i čudotvorna je. Svi hodočasnici nakon molitve, po starom svetogorskom običaju, imaju ručak u manastiru. U samostane kao duhovna središta, kao mjesta gdje se Bogu neprestano uznose molitve, ljudi od davnina dolaze po pomoć, koju im sam Gospodin po neizmjernoj milosti Svojoj, a radi usrdnih molitava vjernih služitelja Svojih, daruje. Za samostan Lepavinu neraskidivo je vezana čudotvorna ikona Presvete Bogorodice Lepavinske. Nastanak ove ikone datira s početka 16. Ikoni se s razlogom pripisuju čudesne iscjeliteljske moći. I sama njena sudbina je čudesna: 1943. Ikona Presvete Bogorodice je čudom Božjim ostala neoštećena - našli su je zatrpanu pod debelim naslagama žbuke i cigle bez ijedne ogrebotine, iako je jedna granata pala ravno pod nju! Poslije rata se dugo nije znalo gdje se nalazi. Po milosti Božjoj, godine 1967. Simeon Sakulj , u to vrijeme predstojnik samostana Lepavine. Bila je predana na restauraciju, a u samostan je vraćena, po blagoslovu tadašnjeg mitropolita zagrebačkog Damaskina, na Veliku Gospu 1969. Upravo je tog dana, na taj veliki Bogorodičin blagdan, prvi put bila služena sv. Liturgija u crkvi obnovljenoj od ratnih razaranja, i tom prilikom je Carica nebesa i zemlje na najljepši i najradosniji način objavila Svoju prisutnost među vjernim narodom. O velikom čudu koje se tada dogodilo svjedoči o. Procesija je čekala, ali se dogodio prometni zastoj, zbog čega je mitropolit s ikonom i pratnjom kasnio. Liturgija je počela, mnogo je vjernika došlo. Kad je mitropolit oko 11 sati stigao, s autom je stao iznad groblja, da bi ikona ipak bila svečano unesena u crkvu. Iznijeli su je iz auta i stavili u trnje ispod bagrema, čekajući da dođe procesija iz crkve. I onda su tri jeromonaha, u procesiji, otišla po nju, svečano je dopratili do crkve i stavili na mjesto na kojem je danas. Na Liturgiji je jedno dijete za vrijeme nafore ležalo na ambonu. Bio je to dječak od oko šest godina, spavao je... Poslije sam rekao mitropolitu da se osim ovog čuda dogodilo još jedno. Jer, po ljetopisu je stari samostan građen gore na brdu, ali su ikonu Uvoda svakog jutra nalazili u trnju, na mjestu na kojem je današnji samostan. Kazao sam: mi smo ikonu iz trnja uzeli i vratili je u crkvu. Mnoge su se suze žalosnice pretvorile u suze radosnice poslije molitve Njoj upućene u samostanu Lepavini. A samostan, iako sakriven u maloj dolini i utopljen u nenarušeni prirodni krajolik, daleko od svjetske užurbanosti, sa svojom je svetinjom proživljavao brojne uspone i padove koje su donosile povijesne promjene. Ljudi su dolazili i odlazili, molili za pomoć, primali iscjeljenje, bivali zahvalni, a ponekad, nažalost, i zaboravni... Iz tog Svog duhovnog vrta Presveta Bogorodica presađuje jedan plodan izdanak u Svoj lepavinski vrt. Promisao Božji nije ostavio ovo mjesto da duhovno zapusti, već mu preko služitelja Svoga oltara, arhimandrita o. Gavrila Vučkovića , polako vraća prijašnji duhovni sjaj. Svojom predanošću volji Božjoj, usrdnim molitvama i požrtvovnim pastirskim radom, arhimandrit Gavrilo priziva natrag kući Božjoj brojnu izgubljenu djecu, mnoge vjernike kako iz bližih, tako i daljih krajeva. Samostan Lepavina ponovno postaje mjesto koje svakodnevno posjećuju oni koji pate od raznih bolesti, nevolja i problema. Milost Božja i čudotvorna iscjeliteljska moć ikone Majke Božje Lepavinske - za koju je u međuvremenu izrađen prelijepi tron zadužbina Mije Cvetkovića, duboresca iz Beograda - opet stvaraju od našeg samostana duhovni izvor u kojem mnogi i mnogi nalaze utjehu, olakšanje i izbavljenje od svojih nedaća. Opet se osjeća prisutnost milosti Božje, koja obuzima svaku dušu koja dođe u samostan Lepavinu. U ovome kratkome radu pokušat ćemo dati prikaz pravoslavnih samostana, na srpskom jeziku manastira, sjeverne Hrvatske. Povijest ovih samostana nerazriješivo je povezana s poviješću ne samo pravoslavlja, već i SPC i srpskog naroda na području sjeverne Hrvatske. Ta povijest je vrlo bogata, burna i teško ju je svesti na ovih par stranica. Tekstove koji opisuju pojedine samostane preuzeli smo s web stranice mitropolije, izdali na hrvatskome jeziku i dopunili dodatnim objašnjenjima u fusnotama, kako bi bili čim razumljiviji čitatelju koji možda i nije toliko upućen u pravoslavlje. Ovih samostana ima četiri: Bršljanac i Marča u Moslavini, Lepavina između Koprivnice i Križevaca, i sv. Petka u Zagrebu koja je izvorno bila i jedini ženski među njima. Povijest ovih samostana počinje u 16. Petke u Zagrebu, koji je osnovan u 20. Danas su u funkciji samo dva: Lepavina koji je osim toga i važni hodočasnički centar zbog čudotvorne ikone Bogorodičine, i sv. Petka u Zagrebu, koji je proširen kompleksom srpske pravoslavne crkvene gimnazije s pravom javnosti i duhovnim centrom Mitropolije. Bršljanac i Marča su već dugo vremena ugašeni. Link: Rimokatolička Crkva ima jedan dan u godini koji je posebno posvećen molitvi za mrtve. To je Spomen svih vjernih mrtvih — Dušni dan. On je uvijek fiksnog datuma, 02. Pravoslavna Crkva nema ovakvog Dušnog dana, već više tzv. Zadušnice su, dakle, dani u Pravoslavnoj Crkvi posebno posvećeni molitvi za pokojne. Liturgije za njih, zatim se vrše parastosi — posebne pjevane i kađene molitve za pokojne, koje se sastoje od niza crkvenih pjesama, himni i psalama. Uz parastos se blagoslivlja koljivo — posebno skuhano i pripremljeno žito, koje vjernici blaguju na groblju. To uzimanje hrane na groblju posvješćuje im realnost tjelesnog uskrsnuća — sjetimo se kako je Krist pred apostolima nakon uskrsnuća prvo uzeo hranu.. U Zagrebu su prošle subote održane već tradicionalno na groblju Mirogoj. Prilika je to da se kaže nešto i o prisutnosti pravoslavlja na dotičnome mjestu. Naime, pravoslavna zajednica u Zagrebu postoji već stoljećima, a na ovome groblju se ukapa već od njegova početka, tj. Treba također istaknuti da ova zajednica nije bila jednonacionalno srpska, već je oduvijek bila višenacionalna, s velikim postotkom Rusa i Grka.