Erotske Priče
Sjeo sam na svoje mjesto, a i oni su se razdvojili. Odjednom sam videla jednog starca kako mi se priblizava. Nikad nikog nije direktno napao, ali nekoliko zena je pricalo kako bi u par navrata osetile kako ih neko dodiruje po zadnjici, pa kako se neko nekada nabija na njih.
Tetka Marija se udala i dobila sina, Nikolu. Brojeve nemam a i neznam koja je gde i kakva.
Erotske Priče - Jedan prijatno topao prolećni dan se odužio u poslu.
Zanimljivo, Peter Greenaway školovani je slikar, koji je ljubav prema filmu otkrio gledajući radove Ingmara Bergmana i francuskih novovalnih redatelja poput Jean-Luca Godarda. Pohotni i oholi Najnoviji film, snimljen u Hrvatskoj, pseudopovijesni je portret nizozemskog tiskara i slikara Hendrika Goltziusa, kojeg Greenaway zamišlja kao pornografa za visoko društvo. Njegov Goltzius s fikcionalnom kazališnom trupom putuje od dvora do dvora izvodeći biblijskim motivima nadahnute erotske predstave. Pri tome iznimno cinično komentira dvostruka mjerila moralnosti koja pronalazi u Bibliji debatirajući o njima s pohotnim markizom od Elzasa i njegovom oholom dvorskom svitom. Onima koji ne poznaju stil Petera Greenawaya iznimno će čudno, pa i vulgarno, izgledati ovaj visokostilizirani film, u kombiniranoj igrano-animiranoj tehnici, snimljen na setu nalik na minimalističku kazališnu kulisu, a smještenom u golemom prostoru nekadašnje tvornice Gredelj u Zagrebu. U većini prizora glumci su potpuno goli, pa je teško nabrojiti kadrove u kojima se ne pojavljuje bar jedan često erektirani penis, što bi dodatno moglo uznemiriti konzervativnu publiku. Grotesknim simuliranjem seksualnog čina, Greenawayevi likovi pripovijedaju starozavjetne priče o Adamu i Evi, Lotu i njegovim kćerima, Davidu i Bat-Šebi, Potifarovoj ženi, Samsonu i Dalili te na koncu novozavjetnu priču o Ivanu Krstitelju i Salomi. Namjera glavnog lika Goltizusa Ramsey Nasr , naime, nagovoriti je Markiza F. Murray Abraham da mu kupi luksuzni tiskarski stroj kojim bi mogao proizvesti svoju erotsku verziju Biblije. Računajući na Markizov neukrotivi libido, Goltizus ga draži pornografskim izvedbama nudeći mu da u finalnom poglavlju njegova kazališnog slijeda preuzme glavnu ulogu, općeći s mladom Adaelom Kate Moran , čijeg je ljubavnika prethodno utamničio. Ocjene koje je dosad prikupio najnoviji Greenawayev film, u koji je Hrvatski audiovizualni centar preko producenta Igora Nole uložio 1,4 milijuna kuna, vrlo su podijeljene. I zaista, ovaj dvosatni film na trenutke se gubi u vlastitoj strukturi, no tek kad nam se učini da bi mogao postati naporan, redatelj nam privlači pozornost novom nepodopštinom tjerajući nas da ga koncentrirano gledamo dokraja. Očito svjestan te opasnosti, Greenaway je vlastiti lik u filmu optužio za blasfemiju i podvrgnuo suđenju u kojem zajedljivo prokazuje šupljine u crkvenim dogmama a priori odgovarajući mogućim napadačima. Erotizirane biblijske teme prikazane u filmu nisu slučajno odabrane — one su tu da gledatelja suoče sa šest seksualnih tabua voajerizam, incest, preljub, pedofilija, prostitucija i nekrofilija koje će svaka Crkva osuditi, a u Bibliji su istodobno prikazane kao normalan dio vjerskog mitskog folklora. Povijest vjerskog morala Svoje provokativne, polemične teze Greenaway potkrepljuje brojnim prikazima požudnog općenja biblijskih junaka u djelima velikih europskih slikara, vodeći nas kroz vlastitu, pomno kuriranu turu ključnim koracima u razvoju javne moralnosti kakvu danas poznajemo. Pritom se ne libi svih oblika političke nekorektnosti, pa tamnopute robove glume crnom pastom premazani bijelci, na što se prije stotinjak godina nitko ne bi obazirao, no danas se na takav postupak gleda kao na vrhunac rasizma. Baš kao što nas danas, implicira Greenaway, u doba navodnog seksualnog oslobođenja tjelesnost šokira više nego ikad. U Gredeljevim halama pred kamere su stali veliki inozemni umjetnici, poput talijanskog kazališnog velikana Pippa Delbona, koji u filmu glumi Samuela, odnosno Lota, koji nakon uništenja Sodome pijan opći sa svojim kćerima. Manje uloge imaju i brojni hrvatski glumci, među kojima se jedinom ozbiljnijom govornom ulogom ističe Vedran Živolić, u ulozi mladog Josipa, kojeg u zarobljeništvu zavodi Potifarova žena. Na snimanju su angažirani i brojni domaći statisti, tehničari i filmski radnici, a velik je pothvat bio i izrada scenografije te luksuznih kostima koje nose protagonisti. Takva računica najbolje pokazuje da se državi isplati ulagati u velike međunarodne koprodukcije, kojima je Hrvatska sve zanimljivija destinacija.