Marketing
Bosanski jezik pravopis - Datiranje za seks
Forum Klix.ba
Click here: Bosanski jezik pravopis
Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Ako se prenose u latinicu, pišu se ili fonetski ili izvorno; ako se prenose u ćirilicu, pišu se fonetski tj.
Napokon možemo reći da su izlizani svi argumenti protiv rodno osjetljive upotrebe jezika. Ovo garant mnogi od vas nisu znali, a nisu ni saznali, jer ko će izdržati do tačke 15? Šehović nam pojašnjava kako zbog sveprisutnosti engleskog jezika pojedini autori smatraju da on uživa status dodatnog jezika, a ne stranog.
Pogledajte kako izgleda putanja pećine na Tajlandu kroz koju ronioci izvlače dječake - Pitanje naziva jezika u Bosni i Hercegovini našlo se i na Ustavnom sudu: Ustav BiH daje pravo konstitutivnim narodima i ostalima da jezik kojim govore nazovu imenom kakvim žele.
Osim toga, u ovim jezikom se služi 138. Pisma bosanskog jezika su i , mada se ćirilica sve slabije koristi. Historijska pisma su i. Nauka koja se bavi bosanskim jezikom naziva se. Bosanski jezik spada u vrstu tonskih jezika koji se u lingvistici nazivaju jezici s tonskim akcentom, a za njega je karakteristično postojanje dvaju tonova silazni i uzlazni i dviju vokalnih dužina kratak i dug vokal. Jednosložne riječi mogu imati samo silazni ton, mada im vokal može biti i kratak i dug. Sistem dijalekata Bosanski jezik je sistem četiri dijalekta štokavskog narječja: zapadnobosanski, istočnobosanski, istočnohercegovački i zetsko-južnosandžački. Udio govornika bosanskog jezika u ostalim dijalektima štokavskog narječja npr. Zbog procesa jezičke asimilacije, akulturacije i migracija kao posljedica , gotovo nemoguće je odrediti tačan broj i raspored govornika pojedinog dijalekta. Zapadnobosanski dijalekt novoštokavski ikavski koristi stanovništvo u zapadnoj, srednjoj i južnoj Bosni , , , i na sjeveru. Ovaj dijalekt unutar štokavskog narječja koriste Bošnjaci i Hrvati. Istočnobosanski dijalekt šćakavsko-ijekavski koriste stanovnici širokog pojasa od na jugu do na sjeveru, sa centrima u Sarajevu, , , , Tuzli, , , , ,. Ovaj dijalekt unutar štokavskog narječja koriste Bošnjaci i Hrvati. Istočnohercegovački dijalekt novoštokavski ijekavski koriste Bošnjaci u području srednje i istočne Hercegovine , , , istočnoj Bosni , , , te u većem dijelu i dijelu , , , kao i stanovnici većih gradova uključujući i one protjerane iz gradova kao , , , , ,. Ovaj dijalekt unutar štokavskog narječja koriste Bošnjaci, Srbi, Crnogorci i Hrvati. Zetsko-južnosandžački dijalekt nenovoštokavski ijekavski koriste stanovnici istoka Crne Gore i jugozapada Srbije , ,. Ovaj dijalekt unutar štokavskog narječja koriste Bošnjaci, Crnogorci i Srbi. Bosansko-turski rječnik iz 1631. Postanak i historijski razvoj standardnog jezika neke zajednice, u ovom slučaju nacionalne zajednice Bošnjaka, uveliko zavisi o samodefiniciji te zajednice, ili o profilu i vidu narodnosne kristalizacije. Posmatra li se jezičnodijalekatska situacija Srba, a pogotovo snažne regionalnodijalekatske centrifugalne tendencije u Hrvata, tada se može reći da je u dobroj mjeri nivelirana situacija u pogledu narječja kojim govore Bošnjaci, predstavljala pozitivan element za jezičnu unifikaciju. Naziv bosanskog jezika u književnim i historijskim izvorima oduvijek svoj maternji jezik imenuju najčešće bosanskim. I ne samo oni, nego i njihovi susjedi često su ga imenovali tako najčešće , kako u Bosni tako i izvan nje, o čemu svjedoče brojna djela, dokumenti, te putnici kroz Bosnu i druge krajeve. Blizu tri stotine stvaralaca u tom periodu ostavilo je raznorodna djela, najvećim dijelom na turskom, arapskom i perzijskom jeziku. Na turskom jeziku stvorena je lijepa književnost, od epskih pjesama iz najranijeg vremena preko bogate lirike i proze. U tim djelima jezik žitelja Bosne nazivan je bosanskim. U četiri vijeka osmanlijske vladavine uočavaju se tri razvojna toka. Prvi je pisana aktivnost na narodnom jeziku i bosančici. Drugi je stvaralaštvo na turskom, perzijskom i arapskom jeziku. Treći, , književna tvorevina na narodnom jeziku i arapskom pismu. Bosanska kurzivna ćirilica ili koja je nastala u Bosni kao posebno pismo, upotrebljava se kao svjetovno pismo i igra najvažniju ulogu u očuvanju kontinuiteta slavenske pisane riječi među bosanskim stanovništvom. Ovo pismo njeguje se na dvorovima sandžakbega, kao i ranije kada su bosanski vladari u srednjem vijeku pisali njime, a igra veliku ulogu i u diplomatskim kontaktima sa evropskim zemljama. Većina srednjovjekovne korespodencije na prostorima Bosne i Hercegovine je pisana bosančicom. Njome su se koristile i susjedne zemlje. Čak se neki tekstovi na turskom jeziku pišu tim pismom, što govori o dubokim korjenima ćirilične tradicije u Bosni. Djela na orijentalnim jezicima su mnogobrojna, ali sve više se i u njih unosi duh narodnog poetskog jezičkog bića i izraza kao što je to slučaj u poeziji D. Nerkesije Sarajlije oko 1584-1635 , D. Rizvanbegovića-Stočevića 1839-1903 , H. Dok je bio jezik administracije, službeni jezik, perzijski je dominirao u pjesništvu, a arapski je bio jezik vjere i nauke. Oni koji su se htjeli afirmisati bilo u politici, vojsci, umjetnosti, nauci - morali su da poznaju te jezike. Međutim ti jezici nisu nikada ušli u šire mase i nisu uticali na njegovanje svog maternjeg bosanskog jezika. Dovoljno je spomenuti ovdje samo Muhameda Hevaiju Uskufiju. Dodaje da je učenim katolicima u razgovorima sa pravoslavcima dovoljno da poznaju bosanski jezik. Govori o bosanskom jeziku koji je po njemu blizak latinskom, a spominje i bosansko-turski rječnik M. Bosanski biskup Vujičić još je 1881. Autorstvo tog djela inače je pripisivano Mehmedu Agiću iz Bosanskog Broda. Zemaljska vlada BiH štampala ju je 1880. Doživjela je više izdanja i bila u upotrebi do 1911. Desančiću da ne govore srpski nego bosanski. Kapetanović ne jednoj sjednici 1895. Potiskivanje bosanskog jezika u stranu jasno je vidljivo i po datumima. Ali u provizornom poslovniku za organe vlasti u BiH od 16. Naredbom Zemaljske vlade od 4. Predosmanlijsko doba U ovo doba do spadaju jezični spomenici koje, u različitim stepenima, oblicima i na različitim mjestima, bosanski jezik dijeli s hrvatskim i srpskim. To, što veći dio tih jezičnih spomenika nije formalno integrisan u korpus bosanske pismenosti nije previše relevantno, jer je nijedan jezik ne nastaje niotkuda. Glavni spomenici se mogu svrstati u tri kategorije: a spisi , blizu 10—15 prijepisa dijelova Novog zavjeta i Psaltira. Većina tekstova potječe iz 14. Najpoznatiji je Hvalov zbornik, pisan oko. Zavisno od kancelarije, pisara i prijepisa, stepen narodnog bosanskog jezika varira. Pismo je bosančica, a u većini kasnijih povelja od kraja 14. Prvi diplomatsko-trgovinski spis je Povelja Kulina bana. Najveći dio povelja se čuva u Hrvatskoj, u Dubrovačkom arhivu. Iako stećaka ima blizu 60. Jezik je uglavnom štokavsko-čakavski ikavski, a rjeđe ima jekavskih oblika. Većina stećaka je u području Hercegovine i srednje Bosne, iako ih ima i u istočnoj, a nešto i u zapadnoj Bosni. Veći dio datiranih stećaka potječe iz razdoblja od 14. Na jugu i u centralnoj Bosni dominira štokavski, a na sjeveru šćakavski idiom; također, na zapadu i u centru ikavica, na istoku jekavica. Takav bijaše jezični raspored uoči osmanlijske invazije sredinom 15. Detaljnije o tom razdoblju se može vidjeti na stranici o. Osmanlijsko doba Po osmanlijskom osvajanju, koje je započelo 1463. Naime, dijalekatska karta koja se formirala od 15. Osnovne karakteristike društvenih promjena u Bosni bile su seobe stanovništva. Na jezičkom području dolazi do novoštokavskih inovacija, tj. Novoštokavski govori su potekli iz sliva rijeke Neretve i širili se na sjever, zapad i istok. Prije nego što pređemo na prikaz jezičnih karakteristika, kratko ćemo se osvrnuti na ekstralingvističke faktore koji se često spominju ili površno interpretiraju u popularnoj literaturi vezanoj za problematiku jezika u sadašnjoj BiH: a prvo se odnosi na nacionalno ime Bošnjaka. Na području Bosne su jako dugo živjeli Iliri a tu došli i neki Kelti i Goti koji su se mješali sa Ilirima. U srednjem vijeku to ime upotrebljavaju svi i to se može vidjeti i u starobosanskim poveljama, kao recimo onih u kojima se Bošnjanin kontrastira sa Dubrovčanin prva takva je iz vremena bana Stjepana II Kotromanića. Nedvojbeno korištenje termina Bošnjak u narodnosnom smislu, vidimo kod poznatog turskog putopisca Evlije Ćelebije koji ponekad pri svojim opisima mjesta dodaje i stanovništvo koje u njima živi. Tako iz njegovih opisa vidimo da u Srebrenici žive , i , u , i itd. Tokom turske vladavine naziv Bošnjak odnosio se na ime jednog naroda sa tri različite vjere, međutim nakon propagandnih aktivnosti srpskih i hrvatskih misionara za vrijeme austro-ugarske vladavine, Bošnjaci katolici i Bošnjaci pravoslavci se počinju identificirati sa Srbima i Hrvatima, ali mali broj Bošnjaka pravoslavaca i Bošnjaka katolika i Bošnjaci muslimani ostaju u bošnjačkoj naciji. Budući da se oznaka za pripadnike bosanske države pojavljuje od 10. Poznato je da Hrvati i Srbi smatraju da bi racionalno bilo da se jezik Bošnjaka zove bošnjački, a ne bosanski. S druge strane, Bošnjaci svoj jezik oduvijek osjećaju i nazivaju bosanskim. Nakon prikaza ovih izvanjezičkih polemičkih elemenata, prikazat ćemo osnovne karakteristike koje su značajne za formiranje savremenog bosanskog jezika. Alhamijado književnost i formiranje vernakulara Glavni članak: U 15. Bosanski jezik je temeljen na staroj jezičkoj baštini, pretežno na razgovornom jeziku kakvog nalazimo na mramorima ili stećcima, kao i na zatečenom jezičnom stanju. Na dijalekatskom nivou, može se ugrubo reći da su zapadno od linije koja povezuje poriječja Neretve i Bosne štokavski ikavci s čakavskim elementima, a istočno šćakavski i štokavski ijekavci. Bošnjačko stanovništvo koje se se širilo zajedno s osmanlijskim jedinicama iz područja sadašnje Crne Gore, zapadne Srbije i istočne Hercegovine, je donijelo uglavnom novoštokavski ijekavski dijalekt. Na području sadašnje BiH dijalekatska karta je uveliko izmijenjena u odnosu na predosmanlijsko razdoblje, no, dosta je karakteristika ostalo, sudi li se po dijalektološkim istraživanjima: čakavsko narječje Bihaćke regije zamijenjeno je arhaičnim šćakavsko ikavskim, idiomom o kojem se dijalektolozi još spore; srednja Bosna je ostala štokavsko ikavska, kakva je i bila, a istočniji dijelovi šćakavsko ijekavski. Što se tiče prostorne rasprostranjenosti, najveće promjene su zabilježene na području tzv. Turske Hrvatske ili Bosanske krajine, posebno Dubica, , , ranije poznat kao Varcar Vakuf itd. Sumarno, bosanski jezik od 15. Dio pisma dubrovačkom knezu i vlasteli Ali-bega Pavlovića, XVI st. Prema tome, u 15. Poznata je činjenica da nerijetko zanemarivana ostvarenja postaju, post festum gledano, proslavljenim temeljima budućnosti. No, tok historije je progutao ta njihova djela visokih ambicija, položivši ih u nepregledno more islamsko-orijentalne književnosti na centralnim jezicima islama. Ono što je ostalo, i po čemu su , , , i mnogi drugi zapamćeni jeste stvaralaštvo na bosanskom jeziku. Još u ranom dobu javlja se dvostruka pismenost - na bosančici i arebici ili arabici - modificiranom arapskom pismu, u nekim elementima prilagođenom glasovnim karakteristikama bosanskog jezika. U pjesničkom izrazu dominiraju islamske forme: ilahije, kaside, zatim poučne, satirično-političke i društveno-kritičke pjesme, te vjerski spjevovi, dok u prozi nalazimo udžbenike, praktične priručnike, vjersko-poučnu literaturu i sl. Književnost Bošnjaka na bosanskom jeziku u pregledu starije književnosti nije hronološki uređena, i uz poznata imena Uskufi, Kaimija, Čuvidina dominiraju anonimi iz raznih zbirki, prvenstveno one samog Hadžijahića. Većina djela je anonimnog postanka, a spomenuti autori su Zirai Aršinović , iz , bez datuma , prva polovina 17. Općenito, ako je datacija tačna, može se reći da se radi o neprekinutom korpusu od. Tekstovi su na arebici, a potječu iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, no, najviše iz stare Bosne , , te Donjih Kraja , ,.. Zbirke i izvori su uglavnom Bašagićeva, Ćorović-Kemurina, Nametkova, te muzeji i ostale institucije u BiH dobar dio je bio u Hadžijahićevoj privatnoj zbirci. Jezik se mijenja kroz vrijeme, no neke karakteristike ostaju vidljive: većina je pjesama štokavsko ikavska, a dijelom i jekavska. Prosjek je približno 20% turcizama u tekstu, dok u početnoj, možda najstarijoj Ajvaz-Dedinoj kasidi iz , o prodoru kralja Matijaša u Bosnu, nema orijentalizama osim 2-3 vada - rok, rahmet - milost, bo kaside - ovu poučnu pjesmu. Jedna je pjesma zanimljiva zbog očitog uticaja dubrovačko-dalmatinske književnosti sonetna forma, hrvatski formalni izraz tko, gospoje u vokativu, bez turcizama , datirana oko 1750. Riječ je o rimovanom bosansko-turskom rječniku štokavsko-ikavskog narječja. To djelo ima blizu 700 riječi koje se objašnjavaju u 330 stihova. Uzrok tome lingvisti traže u tome da su većina Bošnjaka bili muslimani. Pa se odgovor traži u vjerskom odgoju temeljenom na Kur'anu koji zbog prozodijskih zahtjeva djeluje u očuvanju tog fonema a Bošnjaci pravoslavci i Bošnjaci katolici su ga sigurno sačuvali preko Bošnjaka muslimana ali su i oni nekad h u nekim riječima odbacili ali je to više od osobe do osobe ali se može reči da je bosanski jezik za razliku od srpskog i hrvatskog većinom zadržao h a i primio puno više orijentalizama što se može objasniti orijentalnim načinom života Bošnjaka. Kao zaključak o ovom periodu, moglo bi se reći da se bosanski jezik, iako je pred njim bio i još jest dobar put do formalne standardizacije, ostavio značajna djela u vernakularu koja se po idiomu bitno ne razlikuju od sadašnjeg propisanog standarda. Vuk Karadžić je tu izvorno štokavsko-ikavsku pa i čakavsku - tako ju je Fortisu u Splitu recitirao hrvatski kulturni radnik Giulio Bajamonti pjesancu, koja opisuje zbivanja isključivo u bošnjačkoj sredini, i to u ondašnjoj turskoj Dalmaciji, u Imotskom - predstavio njemačkoj i evropskoj javnosti kao vrhunac srpske narodne poezije. Hasanaginica, koja nije isključivo bošnjačka po uticaju ni raširenosti, ali jest po postanku i nastanku - još nije dostojno nacionalno atribuirana usprkos raspadu serbo-kroatizma kao discipline. No, sve u svemu, može se reći da bošnjačka narodna poezija, epska i lirska, zauzima vidan dio stvaralaštva Bošnjaka. Najznačajnije su zbirke izašle u Hrvatskoj i inostranstvu sakupljači pisci i etnolozi Luka Marjanović, Kosta Hörmann, , , Milman Parry; krajem 20. Zbirke su opsežne - npr. No, budući da moderna civilizacija već ima u velikoj mjeri izgrađen vokabular, uticaj narodne poezije i usmenog stvaralaštva je uglavnom ograničen na rječnik tradicionalnih zanimanja i zanata, porodičnih odnosa i vjersko-običajne terminologije. Književnost i pismenost na orijentalnim jezicima Bošnjaci su, osim alhamijado literature na narodnom jeziku, razvili bogatu i raznovrsnu pismenost na orijentalnim jezicima, prije svega. Taj fenomen je istražen u djelima Safveta Bašagića, Muhameda Mujezinovića, Hazima Šabanovića, Fehima Nametka i Smaila Balića. Esencijalno, riječ je o izuzetno vitalnoj spisateljskoj aktivnosti koja je pokrivala velik dio ljudske aktivnosti lirsku i mističnu poeziju, teologiju, medicinu, matematiku, logiku, alhemiju, astronomiju, filologiju, putopise, naznake historiografije,.. Među mnogobrojnim autorima se ističu Hasan Kafi Pruščak, Šejh Jujo, Nerkesi, Derviš-paša Bošnjak, Arif Rizvanbegović Stočević, Mula Mustafa Bašeskija, Salih Muvekkit, Fevzija Mostarac, Muhamed Enveri Kadrić... Veliki je dio tih tekstova ostao je aktuelan, jer je posvećen političko-historijskoj problematici razne bune, upad Eugena Savojskog u Sarajevo,.. Tu su i značajna djela historiografije među Bošnjacima Muvekkit, Kadrić , a jezik je, ako je izričito spomenut, najčešće imenovan bosanskim. U taj dio korpusa bošnjačke pismenosti i književnosti spada o brojna epigrafika na nišanima grobljima , što je područje koje je sistematski obradio ugledni paleograf i epigrafičar Mehmed Mujezinović. Prvi, i vjerovatno najvažniji period u formiranju savremenog bosanskog jezika je razodoblje prijelaza 19. Jezik najvažnijih autora tog vremena je, u većini svojih glavnih crta, praktički istovjetan sadašnjem, propisanom u pravopisnim priručnicima, gramatikama i rječnicima , i Jahića. Naravno, ovdje valja napomenuti da je taj jezični izraz bio više implicite normiran, tj. Potencijalni prigovor fizionomiji jezika u najistaknutijih autora tog doba Bašagić, Ćazim Ćatić, Mulabdić mogao bi se svesti na sljedeće: budući da su djela tih pisaca bili uglavnom objavljivana u Hrvatskoj, njihov jezični izraz nije reprezentativan jer odslikava ideološki izbor objavitelja i nekad i spomenutih autora. Taj, na prvi pogled racionalan prigovor, uvjerljivo je pobijen detaljnom gramatičkom, leksičkom i drugom tekstualnom analizom jezičnog izraza navedenih spisatelja, koja nepobitno pokazuje da se radi o logičkom produžetku i nasljedovanju bošnjačkog književnog izraza prošlih vijekova, a prvenstveno literature 19. Drugo razdoblje je doba Kraljevine SHS ili, kasnije, Jugoslavije, kada je vršeno snažno posrbljavanje jezika u cijeloj ondašnjoj Jugoslaviji, a u BiH posebno. To je bilo najuočljivije na području pisma ćirilica i leksika forsiranje karakteristično srpske terminologije: opština, vazduh, čas. No, istine radi treba reći da je u tome učestvovao, u ideološkom zanosu jugoslavenskog unitarizma, vjerovatno veći broj Hrvata nego Bošnjaka u BiH, kao i da je zbog niskog stepena pismenosti u cijeloj zemlji i opće nerazvijenosti taj vid jezičnog planiranja bio kratkog dosega. Još kraćeg je bio puristički radikalizam u vrijeme NDH, kada je prirodna puristička tendencija hrvatskog jezika dovedena do apsurda. U tim vremenima je bosanski jezik bio između čekića i nakovnja, no, uspio je u djelima većeg broja pisaca sačuvati autentičan izraz , ,. Predturska Bosna je područje ćirilične pismenosti, imala je i svoje autentično i posebno pismo , dok se latinično pismo prvi put javlja za vrijeme. Raspadom i za vrijeme agresije na otpočela je konačna standardizacija bosanskog jezika, i to u rječnicima , pravopisu i gramatikama i Senahida Halilovića. Bosanski jezik, uz i , jedan je od tri službena jezika u. Nerijetko je dovođeno u pitanje postojanje bosanskog jezika. Pokušaj odgovora na to pitanje dao je ugledni hrvatski lingvist : Poznato je također da je jezik ljudima uvijek i nosilac nekih vrijednosti, da se prema njemu opredjeljuju: osjećaju ga kao svoj ili tuđ, kao lijep ili ružan, kao njegovan ili zapušten. On im je simbol i uvijek nova potvrda duhovnog bića i narodnosne pripadnosti, on im je, kako veli Herder, prava domovina. Jezik je dakle taj koji jest ne samo zato što je takav, a ne drukčiji, što je postao tako, a ne drukčije, nego i po tomu što nosi te, a ne druge vrijednosti. To je vrijednosni vid jezičnog identiteta. No, za bitnost jezika nije toliko važan stepen razlika ili sličnosti standardnih jezika kao sistema: svaki je standardni jezik otvoreni sistem karakteristične strukture i zakonitosti među povezanim disciplinama sistema, pa je to i presudna činjenica za utvrđivanje opstojnosti jezika. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine.
Jezičke nedoumice: Akcenti 29.06.2013.
Pisanje tuđih riječi - Tuđa vlastita imena pišu se: - izvorno, onako kako se pišu u jeziku iz kojeg potiču, na primjer: Ernest Hemingway Ernest Hemingvej , Boccaccio Bokačo , Shakespeare Šekspir , Chicago Čikago , New York Njujork , München Minhen , Zürich Cirih ; - fonetski, bez obzira na naše pismo, kad su riječi iz slovenskih jezika koji se služe ćirilicom srpskog, ruskog, bugarskog, makedonskog ; na primjer: Jesenjin, Nikolaj Gogolj, Lav Tolstoj, Janevski, Gligorov itd. Ističe da im je bitan taj povijesni i kulturni kontinuitet. Pokušaj istraživanja povodom zbirke poezije M. Književnost i pismenost na orijentalnim jezicima Bošnjaci su, osim alhamijado literature na narodnom jeziku, razvili bogatu i raznovrsnu pismenost na orijentalnim jezicima, prije svega. Treba učenicima stvoriti prostora i mogućnosti da oni sami odrede svoj odnos prema njojzi. Na jugu i u centralnoj Bosni dominira štokavski, a na sjeveru šćakavski idiom; također, na zapadu i u centru ikavica, na istoku jekavica.
[Sexy Pickice|Ljubavni kontakti hr|Maca diskrecija sex video]
Post je objavljen 24.12.2018. u 04:04 sati.