U svitanje zore, neobičan san sanjam
kao da svoje crne misli proganjam,
negativne se misli otjerati ne daju
kao da one veću moć od pozitivnih imaju.
Vidim, moć njihova im više ne pomaže,
moja svijest ih u red i poredak slaže
i potpunu ravnotežu u svijesti stvara
kao da sa samim Bogom razgovara.
Budim se u strahu od Boga
i što sam činila od života svoga,
postajem svjesna, da sam neispravno živjela,
a to stvarno nikako nisam htjela.
Pitam se, hoće li mi Bog oprostiti
i ipak prema meni dobar biti,
a već znam, da mi je oprostio
i da je stalno sa mnom bio.
Zašto onda prije nije svijest uštimao
i zbog čega mi je u neispravnom smjeru ići dao,
valjda je bar on bio svjestan
kako se u umu može biti savjestan?
Ne razumijem Boga i njegove putove
niti čije je on ispunjavao snove,
je li ispunjavao moje ili svoje
i zašto između nas razllike postoje?
Ipak, Bogu hvala, što mi je svijest uštimao
i što je uz mene bar na trenutak stao,
da mi pokaže put u ispravnom smjeru
i što je mojoj svijesti odredio mjeru.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-354-066-5. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.