Marketing
Politika detanta - Pravi datiranje
Iz minuta u minut se menjaju okolnosti: Kako da Srbija ne bude žrtva sukoba između Zapada i Rusije
Click here: Politika detanta
Kakva su njegova očekivanja od narednih 360 dana, da li ćemo se suočiti sa još više spoljnih pritisaka, ali i kako ćemo odgovoriti na njih? Whereas Realpolitik refers to political practice, the concept of refers to a theoretical framework aimed at offering explanations for events in the domain. Tako da mi apsolutno nemamo bilo kakve namere da menjamo našu politiku prema Rusiji, da uvodimo neke restriktivne mere, sankcije i tako dalje.
Mislim da su nam takvi postupcu prijateljski. Les militants sont partie-prenante de ces entreprises d'intéręts. Svi misle da plivamo u novcu, pa država od RTS-a uzima tridesetak miliona evra poreza, taksi i davanja, a za proizvodnju celokupnog programa trošimo pet miliona evra manje.
Iz minuta u minut se menjaju okolnosti: Kako da Srbija ne bude žrtva sukoba između Zapada i Rusije - La stratégie de communication est modifiée, ajustée en fonction de la conjoncture.
Pravilnik upotrebi kolačića Portal Telegram. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o i Na istom su se mjestu u VIP loži na Dedinju našli političari koji su gradili Berlinski zid i oni koji su nastojali da taj simbol hladnoratovske podjele nestane. Neki su od državnika već tada bili hodajući politički mrtvaci, neki ambiciozni despoti u usponu, a neki poput Kim Il Sunga i Hafeza al-Assada utemeljitelji najmoćnijih političkih dinastija modernog doba. Među uzvanicima bilo je onih koji su vladali držeći svoj narod u strahu, da bi koje desetljeće kasnije strahovali od vlastitog naroda. Stigli su i heroji dekolonizacije Afrike, za koje će se kasnije pokazati da su svojim zemljama doduše donijeli neovisnost, ali ne i slobodu svom stanovništvu Diktatori i demokrati, krvnici i mirotvorci, aparatčici i autokrati, ideolozi i pokoji idealisti — na tribinama s koje su strane delegacije pratile ispraćaj Josipa Broza Tita okupio se koncentrat globalne političke moći. Burna je na međunarodnoj sceni bila 1980. Dalo se zaključiti da je bio zadovoljan tonom i sadržajem razgovora s drugim državnicima. Mogao bi također biti početak nove ere, a u tom se slučaju nadajmo se da neće biti jako loša. Izostao je, očekivano, Fidel Castro, budući da su njegovi odnosi s Titom bili napeti nakon konferencije u Havani na kojoj je pokušao Pokret nesvrstanih priključiti sovjetskom bloku, no poslao je tadašnjeg drugog čovjeka Kube Rafaela Rodrígueza. Libijski vođa Moamer Gadafi također nije došao; poslao je ministra obrane Abu-Bakr Yunis Jabra, svog najbližeg suradnika s kojim će zajedno 2011. Samo pet zemalja nije 8. Isti će ljudi biti neki od glavnih protagonista posljednjeg desetljeća hladnog rada, u razdoblju kada će Titova Jugoslavija krenuti prema terminalnoj fazi. Osamdesete će uokviriti dva ključna događaja — sovjetska invazija Afganistana na Božić 1979. Fidel Castro i Tito u Havani, kolovoz 1979. Neki su od državnika već tada bili hodajući politički mrtvaci, neki ambiciozni despoti u usponu, a neki poput Kim Il Sunga i Hafeza al-Assada utemeljitelji najmoćnijih političkih dinastija modernog doba. Među uzvanicima bilo je onih koji su vladali držeći svoj narod u strahu, da bi koje desetljeće kasnije strahovali od vlastitog naroda. Stigli su i heroji dekolonizacije Afrike, za koje će se kasnije pokazati da su svojim zemljama doduše donijeli neovisnost, ali ne i slobodu svom stanovništvu. Dobar dio izaslanstava predvodili su oporbeni lideri koji će koju godinu kasnije postati premijeri i predsjednici, poput vođe talijanskih socijalista Bettina Craxija koji će postati premijer, lidera PASOK-a i uskoro grčkog premijera Andreasa Papandreoua, sekretara portugalskih socijalista, pa premijera i predsjednika Maria Soaresa, prvaka francuskih socijalista koji će uskoro biti izabran za predsjednika države Françoisa Mitterranda. Šri Lanku je predstavljala Sirimavo Bandaranaike, prva žena koja je postala premijerka, a kraljica Elizabeta poslala je svog supruga princa Phillipa, vojvodu od Edinburgha. Kraljica Elizabeta II i Tito u Londonu, 1972. Bilo je i onih koji su već izveli državni udar u svojim zemljama, primjerice pakistanski general Muhammad Zia-Ul-Haq. Stigao je Maov nasljednik, generalni sekretar kineske partije Hua Kuo Feng, egipatski je predsjednik Anwar el Sadat poslao djecu Gamala Abdela Nassera, Titovog prijatelja i jednog osnivača Pokreta nesvrstanih. Političke biografije državnika s ove poznate fotografije kratka su povijest svijeta druge polovice prošlog i prvih 18 godina ovog stoljeća, a Telegram je pripremio mali podsjetnik na neke njihove poteze koji su dobili epilog te one koji su, poput Afganistana, još uvijek jedno od kompliciranijih svjetskih kriznih točaka. U toj su zemlji u mirovnoj misiji danas i hrvatski vojnici: u ožujku je obilježena 15. Kako su Nijemci procijenili važnost ovog događaja Nijemci su dobro izvagali potencijal ovog neformalnog sumita i došli su u najjačem sastavu. Iz Bonna su u Beograd stigli predsjednik Karl Carstens, zapadnonjemački kancelar Helmut Schmidt, ministar vanjskih poslova Hans-Dietrich Genschera koji će 12 godina kasnije dati veliki doprinos hrvatskoj samostalnosti, te bivši kancelar Willy Brandt kao predsjednik Socijalističke internacionale. Kancelar Schmidt je dan prije telefonom pokušavao uvjeriti predsjednika Cartera da dođe u Beograd i susretne se sa sovjetskim liderom Leonidom Brežnjevim, no Bijela kuća je ocijenila da je tajming loš. Brežnjev je bio zainteresiran za razgovor s njemačkim izaslanstvom, no jedina tema koja ga je tog trenutka zanimala bilo je hoće li SR Njemačka poslati svoje sportaše na Olimpijske igre u Moskvi. Kako nije htio uvrijediti Amerikance koji bi mogli propitivati solidarnost Bonna, Schmidt se odlučio samo na kratku izmjenu kurtoaznih riječi sa sovjetskim vođom. Na kraju se dana u rezidenciji veleposlanstva SR Njemačke u Tolstojevoj 29. Mini njemačko-njemački sumit prošao je u opuštenoj atmosferi, navodio je njemački tisak, a dvojica državnika zaključila su kako se politika detanta mora nastaviti. Lider SPD-a Willy Brandt, nesputan državničkim dužnostima, proveo je više vremena s Brežnjevim s kojim se pred kamerama JRT-a dugo i srdačno pozdravio. Početkom šezdesetih, Brandt je bio gradonačelnik Berlina i protivio se izgradnji zida koju će istočnonjemački režim, tvrdeći da se Zapadna Njemačka nije u potpunosti denacificirana, nazvati Antifaschistische Schutzwall antifašistički obrambeni zid. U Brandtovom će uredu, 26. Kako će povijest pamtiti tadašnjeg šefa DDR-a Honecker je s druge strane bio političar koji se entuzijastično zalagao za izgradnju zida i bio ponosan na njega. Desetak dana nakon toga bio je prisiljen na ostavku. Honecker će ostati zapamćen kako diktator koji je izgradio zid, srdačno se pridružio sovjetskoj invaziji Čehoslovačke, špijunirao vlastitu naciju i odbijao pokušaje da se donekle ublaži komunistička vladavina u Istočnoj Njemačkoj. Proces na kojem mu se sudilo prekinut će viši njemački sud, a vlasti će Honeckeru dopustiti da ode u Čile. Kao jedan od ključnih arhitekata ujedinjenja Njemačke, sa suzama u očima slavio je u svečanoj loži uz kancelara Helmuta Kohla, bivšeg kancelara Schmidta i ministra Genschera, 3. Berlinski zid dijelio je Njemačku i Europu točno 28 godina, dva mjeseca i 26 dana. U veljači ove godine obilježeno je 28 godina otkako je pao, nema ga točno onoliko dugo koliko ga je i bilo. Carter Kada je 1970. Amerikanci su, kada je vijest o Nasserovoj smrti objavljena, očekivali da će Tito otkazati posjet budući da je s egipatskim liderom dijelio duboko prijateljstvo. Intenzivno su, dok je Nixon spavao u mediteranskim vodama na nosaču aviona Saratoga, radili na alternativnom planu. Odahnuli su kada se Broz odlučio da će otkazati odlazak u Egipat. Taj se argument nije povlačio u vrijeme kada je američki predsjednik Jimmy Carter, unatoč lobiranju svojih diplomata, odlučio da neće doći na pogreb. Brojni su diplomati sugerirali da bi Carterova nazočnost na sprovodu bio jasan znak da Sjedinjene Države stoje iza neovisnosti Jugoslavije. Nju bi, strahovali su u Cartervoj administraciji i naveliko o tome pisali u američkom tisku, mogli vojnim akcijama ugroziti Sovjeti. No za Cartera je susret s Breženjevim bio delikatan budući da su samo pola godine ranije Rusi okupirali Afganistan. Na kraju je u Beograd otputovala majka predsjednika, gospođa Lillian Gordy Carter, a američko izaslanstvo predvodio je potpredsjednik Walter Mondale. George Bush stariji tada je izbornoj kampanji žestoko napadao Cartera zbog izostanka s Titovog sprovoda. Carter je naknadno, par mjeseci nakon sprovoda, doputovao sa summita zemalja G7 u Veneciji i u Beogradu odao počast Brozu. U studenom iste godine, Sjedinjene Države dobile su novog predsjednika, republikanca Ronalda Reagana. Breženjev i Tito u Moskvi, 1977. Na snimkama ispraćaja može se primijetiti kako Brežnjev često sjedi. Bilo je jasno da se bliži kraj moćnog lidera koji je tom supersilom vladao 18 godina. Njegovim će imenom biti nazvana politička doktrina o ograničenom suverenitetu po kojoj jedna socijalistička država ima pravo intervenirati u drugoj ako je u toj ugrožen socijalizam. Brežnjevljevom doktrinom je opravdavana sovjetska intervencija u Čehoslovačkoj 1968. Brežnjev je u Moskvi umro dvije godine kasnije, u studenom 1982. S njim završava epoha koju će povjesničari nazvati dobom zastoja, a započinje generacijska smjena na vrhu sovjetske vlasti. Dvije su struje — KGB-ovci i tehnokrati izabrali dvojicu lidera — Jurij Andropov bio je kandidat KGB-ovaca, dok je Mihail Gorbačov bio izbor tehnokrata. Nasljednici oba moćna klana koji su odabrali Andropova i Gorbačova u Kremlj su početkom novog milenija doveli i Vladimira Putina. Uspon i pad diktatora iz Bagdada Prije 15 godina, u studenom 2003. No snimka s početka njegove karijere puno bolje prikazuje metodu kojom je vladao ovaj brutalan diktator. U velikoj je dvorani Hussein okupio oko dvije stotine dužnosnika stranke Baath. Na tom je skupu objavio da je otkrivena urota, a na govornicu se zatim popeo jedan od dužnosnika stranke vidno izmučen višednevnom psihičkom torturom u zatvoru i pred okupljenim dužnosnicima počeo čitati imena navodnih sudionika urote. Hussein je sjeo za stol na pozornici i dok su prokazivani najviši članovi stranke, mirno je pušio kubansku cigaru kao da ga se cijeli slučaj ne tiče. U mučnim televizijskim minutama oni koji nisu bili prokazani, histerično su — istodobno u užasu i olakšanju — uzvikivali parole odanosti. Prokazane su urotnike stražari odvodili iz dvorane, a Hussein je na licu mjesta odredio tko će biti smaknut. Preostalim dužnosnicima stranke podijelio je oružje da bi strijeljali osuđene. Sadam je tako inaugurirao svoju eru u kojoj će vladati kao tužitelj, sudac i egzekutor. Sadam Husein izvrsni kupac opreme iz Jugoslavije U rujnu 1980. Irak je postao prvi jugoslavenski trgovinski partner u Trećem svijetu. Tamo je radilo 16. Iračko-iranski rat trajao je osam godina, inicirao ga je Bagdad, ali je ajatolah Homeini bio taj koji ga je prolongirao. U tom je ratu poginulo gotovo milijun ljudi, nijedna strana nije postigla svoje ciljeve, a obje su pokazale da ih ne zanima cijena ljudskog života. Deset godina nakon invazije Irana, Sadam je napao Kuvajt. Bivši irački predsjednik pogubljen je 30. Prvi je mandat osvojila 4. U beogradskom hotelu Intercontinental imala je dogovorene kratke susrete s indijskom premijerkom, talijanskim premijerom Francescom Cossigom i pakistanskim predsjednikom. Tamo će, svojom pogreškom, Thatcher postati prva osoba iz prvog reda britanskog državnog ešalona koja će upoznati i rukovati se s Jaserom Arafatom. On ju je, navodno, potapšao po ramenu, a ona se nije snašla protivnici su govorili da je bila neiskusna jer se dotada nije bavila vanjskom politkom te da je bila bez savjetnika na osjetljivom susretu. U istom je trenutku, prepričavao je incident vođa britanske Liberalne stranke David Steel, protokol u prostoriju uveo iskusnog američkog diplomata Averella Harrimana, koji je primijetivši vođu PLO-a, žureći pobjegao iz prostorije. Big man crne Afrike Na Titom ispraćaju premijerka Thacher našla se na istom mjesto kao i etiopski vođa Mengistu Haile Mariam. Mengistu je vladao zemljom vojnom huntom. Bio je relativno nepoznat vojni časnik kada je 1974. Mengistu je odmah marksizam-lenjinizam proglasio službenom ideologijom Etiopije. Njegovo će doba biti zapamćeno po takozvanoj crvenoj strahovladi, dok će milijuni stanovnika te zemlje umirati od gladi. Nedavno je otkriveno kako je britanska premijerka željela podržati pobunjenike koji su se borili protiv autoritarnog režima etiopskog diktatora. Kanila je, otkrio je nedavno objavljeni memorandum iz arhiva, suspendirati neke oblike pomoći koje je stanovništvo ove afričke države tad primalo već više od godinu dana, kako bi se ublažila glad uslijed koje su živote izgubili milijuni ljudi. U ovom će se stoljeću otkriti i da je dobar dio novca koje je prikupio Bob Geldof organiziravši 1985. Dva desetljeća kasnije, Mengistu i njegov režim je pao, održali su višestranački izbori, a diktator je pobjegao u Zimbabve sklonivši se kod Roberta Mugabea, svjetskog rekordera po duljini vladavine. Taj je lider afričke zemlje deset godina proveo u zatvoru boreći se za neovisnost Rodezije od Velike Britanije. Na Titov je sprovod došao samo tri mjeseca nakon što je izabran za premijera zemlje koju je odmah preimenovao u Zimbabve. Kada je Zimbabve stekao neovisnost 1980. Mugabe je posljednji preživjeli iz afričkog kluba lidera, koji su vodili borbu protiv kolonizatora, a onda počeli sami sebe doživljavati više kao vlasnike zemlje a ne vladare. Pokazao se kao beskrupulozan profiter, političar koji je manipulirao izborima, mučio opoziciju, ignorirao potrebe građana i doveo zemlju u katastrofalno ekonomsko stanje. Nakon 37 godina vlasti Roberta Mugabea, nakon dugogodišnjih sankcija nametnutih od strane zapadnih zemalja zbog kršenja ljudskih prava, nova vladajuća garnitura Zimbabvea pokušava okrenuti novu stranicu. Želi vratiti Zimbabve na međunarodnu scenu, te potaknuti politički i ekonomski oporavak. Etiopski je, pak, vrhovni sud proglasio prije 12 godina bivšeg diktatora Mengistua Hailea Mariama krivim za genocid. Mugabe je sve do kraja prošle godine odbijao Mengistu izručiti Etiopiji. Poljska u mom srcu Poljsku je državnu delegaciju na sprovod predvodio prvi sekretar poljske komunističke partije Edward Gierek. Uz njega je bio i ministar obrane i član Politbiroa Wojciech Jaruzelski. Giereka je samo tri mjeseca nakon službenog puta u Beograd dočekala pobuna radnika u brodogradilištu Lenjin u Gdanjsku. U rujnu iste godine Gierek će biti uklonjen s položaja, sljedeće godine isključen iz partije, pa optužen za gospodarsku krizu. Nakon njegova uhićenja, vlast će preuzeti Jaruzelski. Taj je lider, pisat će povjesničari, bio na visokim položajima tijekom nekih od najsramotnijih razdoblja poljskog komunizma: bio je ministar obrane u vrijeme napada Varšavskog pakta na Čehoslovačku 1968. Jaruzelski, jedan od najomraženijih ljudi u zemlji, kasnije se branio tvrdeći kako je uvođenje izvanrednog stanja bilo nužno jer bi inače u Poljsku upale snage Varšavskog pakta. Kada je morao predati vlast, svoju ulogu u tim mračnim danima nije zataškavao. U oproštajnom govoru 1990. Pad lidera zemlja lagera Bugarsku delegaciju predvodio je Todor Živkov, koji je vladao tom zemljom najdulje od svih lidera u bivšem sovjetskom bloku. Živkov je bio konvencionalni partijski aparatčik i to mu je pomoglo da preživi tri desetljeća vladavine pokorno slušajući Hruščova i Brežnjeva. Pokrenuo je osamdesetih nasilnu asimilaciju etničkih Turaka kojima su bila oduzeta jezična, kulturna i vjerska prava, osnivao je radne logore za neistomišljenike, navodno je bio odgovoran ubojstvo bugarskog pisca Georgija Markova u Londonu koji ga je satiričnom radijskom programu ismijavao. Nikada nije bio optužen zbog političkih zločina, a sudilo mu se zbog protuzakonitog stjecanja bogatstva. Proces je trajao 18 mjeseci, osuđen je na sedam godina zatvora koje je proveo u kućnom pritvoru. Rumunjski diktator Nicola Ceausescu i njegova supruga Elena, pogubljeni su 25. Njegov je režim bio jedan od najrepresivnijih iza Željezne zavjese, a srušen je nakon krvavih prosvjeda u Temišvaru i Bukureštu krajem 1989. Gustav Husak, čehoslovački predsjednik podnio je također ostavku u zimu 1989. Postao je posljedni predsjednik Čehoslovačke i prvi predsjednik Češke. Mađarsko je izaslanstvo predvodio generalni sekretar CK MSRP-a i član predsjedničkog vijeća, inače rođeni Riječanin, Janos Kadar. Na vlast se uspeo 1956. Tog je istog dana rehabilitiran Imre Nagy, mađarski premijer koji je bio suđen na smrt nakon montiranog sudskog procesa. Predstavnici Nagyjeva kabineta tijekom dramatične Mađarske jeseni pregovarali su s jugoslavenskim veleposlanikom o azilu koji je odobren, no kasnije je Nagy odveden iz zgrade ambasade FNRJ, a na tajnom suđenju osuđen za kontrarevoluciju i ubijen. Indira Gandhi, Nasser i Tito, 1966. Bio je ključna figura arapske politike, čovjek kojeg su respektirali i kojeg su se bojali i u vlastitoj zemlji i na Bliskom istoku. Svoju je relativno malu zemlju koja je često bila žrtva intriga drugih zemlja pretvorio u ključnog regionalnog igrača. Sirijom je vladao 30 godina, a nikada nije nikome dopustio da postane dovoljno moćan da može poljuljati njegovu poziciji. Govorilo se da mu je najmoćnije oružje vladavine bio telefon, a upravljao je pomoću svog tajnog unutarnjeg kruga. Kad je umro 2000. Sjevernu Koreju predstavljao je Kim Il Sung, koji je vladao tom zemljom od 1945. Velikog vođu naslijedio je njegov sin Kim Jong Il, kojeg je nakon njegove smrti 2011. On će ovog mjeseca u spektakularnom povijesnom susretu s južnokorejskim predsjednikom Moon Jae-inom službeno proglasiti kraj Korejskog rata iz pedesetih. Tako će unuk zaključiti sukob koji je započeo njegov djed čije su vojne snage upale u Južnu Koreju iznenadivši i Seul i Washington. Jordan je u Beogradu predstavljao kralj Hussein koji je tron naslijedio sa 16. Mladi je princ svjedočio ubojstvu svog djeda Abdullaha kojeg su ubili palestinski nacionalisti. Kralj Hussein vladao je Jordanom 45 godina i tu je zemlju, okruženu Egiptom, Irakom i Saudijskom Arabijom, učinio bastionom stabilnosti na Bliskom istoku. Pragmatično je balansirao između Palestinaca i Izraelaca, priklanjajući se Amerikancima. Bio je žrtva brojnih urota i pokušaja ubojstava, pa je napisao da se ponekad osjeća kao glavni lik u detektivskom romanu. Zanimljivo je da je državničku tribinu na Brozovom sprovodu dijelio i s palestinskim liderom Jaserom Arafatom čiji je pokret Fatah svojedobno planirao atentat na Husseina. Hussein je optužio libijskog vođu Muammara Gadafija da planira njegovo ubojstvo. Muammer Gaddafi i Tito, 1973. Njegov sin Abdullah II. Ubijena je u atentatu 1984. Planirala je da je naslijedi mlađi sin Sanjay, ali je on stradao u avionskoj nesreći. Rahul Gandhi, praunuk je prvog indijskog premijera Nehrua i sin Rajiva Gandhija, nasljednik je vodeće indijske političke dinastije Nehru-Gandhi, koju nazivaju indijskim klanom Kennedy. Ova politička dinastije dominira indijskom politkom otkako je ta zemlja 1947. Španjolsko izaslanstvo predvodio je Adolfo Suarez, prvi španjolski demokratski premijer čije su zasluge velike za postfrankističku tranziciju. Bio je premijer te zemlje od 1976. Pod njegovim je vodstvom ta zemlja provela reforme koje su joj omogućile prijelaz iz dugogodišnje diktature koja je trajala od 1936. Novine će zabilježiti da se od Tita najdirljivije oprostio, držeći ruku na lijesu, talijanski predsjednik Sandro Pertini, jedan od najomiljenijih talijanskih političara. Pertini je imao 81 godinu kad je 1978. Ujedinjene narode predstavljao je tadašnji generalni tajnik UN-a austrijski diplomat Kurt Waldheim koji će nekoliko godina kasnije biti suočen s optužbama da se kao časnik Wehrmachta borio u ljeto 1942. Otkrilo se i da ga je NDH odlikovala Medaljom Krune Kralja Zvonimira. Waldheim se, koji je u vrijeme kada su objavljene teške optužbe, bio predsjednik Austrije, branio tvrdeći da je riječ o neosnovanim optužbama. Sjedinjene Države zabranile su ulazak nakon otkrića njegove uloge u Drugom svjetskom ratu. Josip Broz Tito rođen je prije 126, a umro prije 38 godina. Na praktikablima VIP lože pred Kućom cvijeća stajali su zajedno politički protivnici, lideri zaraćenih strana, predstavnici suprotstavljenih blokova, budući ratni zločinci i dobitnici Nobelove nagrade za mir. Političko nasljeđe mnogih ovih državnika često još nema epilog, a zbog nekih njihovih poteza i danas se ratuje.
Let's try emotional correctness
Shakespeare za Nixona Kao političara ne može ga se razdvojiti od Richarda Nixona bez obzira na to što je ovako ili onako već služio pod dva američka predsjednika. U užem smislu detant se koristi kao sinonim za taj historijski period. Kada je Zimbabve stekao neovisnost 1980. Ainsi, par le passé, grâce ŕ divers « mécanismes » de rétributions, les partis ouvriers ont été en mesure de recruter et de former des militants issus de milieux populaires. Ako uzroci problema ostanu tu, gde jesu, onda mislim da možemo očekivati samo eskalaciju tih konflikata. « officiellement », mais de maničre diffuse, considérés comme désintéressés, bien que de maničre sans doute variable selon les organisations, les individus et les contextes historiques. Samo pet zemalja nije 8. Les notices relatives ŕ la Turquie présentées ici interrogent le rapport au pouvoir au sein de cet espace et ce, dans la longue durée. Des réflexions méthodologiques et historiographiques sont introduites afin de prouver que la biographie est honnęte, sinon vraie.
[Trazim curu za brak|Live sesx|Cure za udaju bosna]
Post je objavljen 20.12.2018. u 15:41 sati.