Kako posle razvoda da nastavite svoj život, a da se vaše dijete ne osjeća ugroženim?
Osjetio sam olakšanje, makar je preda mnom bila noć, doduše ljetna, i debelo more, doduše Jadransko, ali i ljetna noć i Jadransko more dovoljno mračni i dovoljno široki da, s nešto neverina iz lutaj ućih oblaka, moju zakletvu učine izlišnom. Ako tko pokuša pribilježiti Jurine priče, možda mu i pońe za rukom da pribilježi okosnicu i poantu.
On hitro podiže široku oštricu noža ispred sebe da se zaštiti. U stvari, delovala je kao da je nedavno obijena...
Majka Marija - Ni sam ne znam kojim očima posmatram Ke therr. Karavan je desetkovan od onog dana kada smo krenuli na put.
No, što ako su te male glavice toliko opterećene stresom i iskustvima s kojima se ne znaju nositi da svu svoju energiju ulažu u borbu za pažnjom? Na svom radnom mjestu, u jednom dječjem vrtiću, vidim mnogo takve djece. Kada se prošećem gradom, prolistam novine ili razgovaram sa zabrinutim roditeljima, upoznam još više djece sa socioemocionalnim poteškoćama. Oni su se zvali Virginia Axline, Carl Rogers, Donald Winnicot, Violet Oaklander. Na temelju njihovih teorijskih postavka, razvijen je psihoterapijski pravac pod nazivom terapija igrom play terapija. Glavni cilj ovog pristupa je dati djeci priliku da donesu odluke, razriješe svoje probleme i preuzmu odgovornost za svoje postupke u većoj mjeri nego im je to dopušteno u svakodnevnom životu. Što je terapija igrom? Terapija igrom je nedirektivna tehnika rada tj. Upravo ta bliskost i fokusiranost na dijete pomaže djetetu u prevladavanju teških situacija. Terapeut može povremeno i reflektirati djetetu ono što opaža da dijete radi, a sve u svrhu produbljivanja terapijskog procesa. Djetetu se unutar prostora za igranje postavljaju ograničenja jedino u svrhu sigurnosti. Takav pristup omogućava djetetu da se u potpunosti usmjeri na vlastite resurse te da pronađe nove načine ophođenja s emocijama i nove načine ponašanja. U terapiji igrom koriste se različiti mediji i tehnike poput: terapeutskog pričanja priča, kreativne vizualizacije, plesa, glazbe, pokreta, dramatizacije, gline i plastelina, crtanja i slikanja, te pijeska. Korištenjem nestrukturiranih materijala poput pijeska i minijaturnih figura ljudi, životinja, drveća itd. Stvaranjem životnih situacija u pijesku dijete ima mogućnost da ponovo proživi to iskustvo, da stvori novi smisao i stekne osjećaj kontrole nad svojim svijetom u kojem često odrasli djeluju tako zastrašujuće i moćno. Kvantitativna i kvalitativna istraživanja pokazuju da je terapija igrom vrlo učinkovita u radu s mnogo djece. Nedavna istraživanja Organizacije terapije igrom Ujedinjenog kraljevstva PTUK ukazuju da je 70% djece pokazalo pozitivne promjene nakon tretmana ovom vrstom terapije. Vrijednost ovakvog psihoterapijskog pristupa temelji se na tome da dijete samog sebe doživi kao sposobnu, odgovornu osobu koja ima društvene odnose te ga se uči dvije temeljne istine: da nitko uistinu ne poznaje nečiji unutarnji svijet tako dobro kao što ga poznaje sama individua te da se odgovornost i sloboda izbora razvija unutar pojedinca. Dijete prvo treba naučiti poštovati sebe, iz čega proizlazi osjećaj dostojanstva, prije nego što može naučiti poštovati osobnosti, prava i razlike drugih. Više informacija o terapiji igrom i certificiranim terapeutima možete pronaći na web stranici Centra Proventus. Autorica teksta: Tatjana Gjurković , dipl.